6665vrijeme srca U OVOM BROJU: Pohod relikvije sv. Margarete Marije Obnova posvete mladih Srcu Isusovu Razgovor: Vjerni pozivu Srca.

6665vrijeme srca Cijena: 10 kn ISSN 1333-6665 DEHONIJANSKI GLASNIK Broj 1 (47) Godina XV ožujak 2010. U OVOM BROJU: Pohod relikvije sv. Margarete Marije Obnova posvete mladih Srcu Isusovu Razgovor: Vjerni pozivu Srca

VRIJEME SRCA ožujak 2010. uvodnik Cijena: 10 kn 6665vrijeme srca ISSN 1333-6665 DEHONIJANSKI GLASNIK Broj 1 (47) Godina XV ožujak 2010. U OVOM BROJU: Pohod relikvije sv. Margarete Obnova posvete mladih Srcu Isusovu Razgovor: Vjerni pozivu Srca sadržaj 3 Uvodnik 4 Pohod relikvije u Trnovčici 7 Što znači pohod relikvije? 8 Dnevnik pohoda relikvije 13 Iz HDM-ovog dnevnika 17 Obnova posvete mladih Srcu Isusovu 20 HDM ugostio KMNL i KOL 21 Molitve za bolesnike 22 Božje milosrđe vječno ću slaviti 27 Osporavano zvanje 28 Razmišljanje o Uskrsu 29 Istinita priča 30 Razgovor: Vjerni pozivu Srca 33 Ponekad 34 Svjedočanstvo 36 Djeca djeci 37 Hrvatska zajednica bračnih susreta 38 Zabavna stranica Dragi čitatelji! Uskrsni broj našeg glasnika obilježen je velikim događajem Pohoda relikvije sv. Margarete Marije Alacoque našoj redovničkoj zajednici i župi u Zagrebu. Tom događaju posvećena je posebna pozornost jer su objave Presvetog Srca Isusova sv. Margareti Mariji Alacoque duboko povezane s karizmom naše redovničke zajednice. Gospodin sv. Margareti Mariji dodjeljuje posebnu ulogu svijetu posvjedočiti o ukazanjima i prenijeti poruku ljubavi Srca Isusova, usprkos svim poteškoćama, prijeziru i nepovjerenju s kojima se susretala. U jednoj od objava sv. Margareti Mariji Presveto se Srce potužilo:»evo Srca, koje je toliko ljubilo ljude, ali često dobiva od mnogih samo hladnoću, ravnodušnost i nezahvalnost «Te riječi, kao i poziv Srca Isusova uzvratiti ljubavlju na Ljubav, snažno su odjeknule među ljudima onog doba i utjecale na njegovu duhovnost. Bio je to poticaj nastanku mnogih redovničkih zajednica, tako i zajednice svećenika Srca Isusova, dehonijanaca. Otac Leon Dehon osnovao je apostolsku Družbu čiji članovi imaju poseban poziv i karizmu biti»proroci ljubavi i sluge pomirenja«u suvremenom svijetu koji se gubi u materijalizmu i tolikim otuđenjima Među plodovima ukazanja Presvetog Srca Isusova sv. Margareti Mariji Alacoque i kao smjerokaz suvremenom čovjeku kako uzvratiti na ljubav Božanskog Srca ističu se pobožnost Prvih petaka u mjesecu, Sveta ura te svetkovina Presvetog Srca Isusova po završetku tijelovske osmine. Ovaj broj izlazi neposredno prije svetkovine Uskrsa. I ove godine proslavit ćemo središnje otajstvo naše vjere: muku, smrt i uskrsnuće Kristovo i na taj način obnoviti našu vjeru u Krista koji je umro i uskrsnuo radi našeg spasenja. Smrt nije samo smrt tijela. I trpljenje može biti doživljeno kao svojevrsno»umiranje«. No, treba znati da uskrsavamo zajedno s Kristom koji je prošao sve ono što i mi prolazimo u svom životu na putu prema nebeskoj domovini. Ovo otajstvo smrti i uskrsnuća neprestano se odvija u našim životima, a odražava se i u prirodi koja kroz svoja godišnja doba prolazi preobrazbu iz»smrti«u»novi život«. Kristovo uskrsnuće je jamstvo i potvrda našeg uskrsnuća i onog čemu se nadamo i čemu težimo. Uskrsnuće predstavlja nadu u vječni život nakon svih životnih križeva kojih nitko od nas nije pošteđen. Želimo Vam, dragi čitatelji, da u toj nadi i radosti proživite ovaj Uskrs! Neka ovaj vazmeni događaj obnovi Vaš život i ulije vam novu nadu i snagu za prihvaćanje životnih križeva i poteškoća. Živimo u teškim vremenima neizvjesnosti i zebnje, ali proživljavajući ovaj radosni događaj Kristove pobjede, budi se u nama nova nada i obnavlja se snaga za život predan Bogu U ime Družbe svećenika Srca Isusova, dehonijanaca, želim vam sretan i blagoslovljen Uskrs! p. Mirko Sadak SCJ

aktualna tema VRIJEME SRCA ožujak 2010. Pohod relikvije sv. Margarete dehonijancima i župi u Zagrebu Piše: Jelena Vuković Od 11. do 14. ožujka 2010. dogodio se Pohod relikvije sv. Margarete Marije Alacoque redovničkoj zajednici otaca dehonijanaca, svećenika Srca Isusova te župi B. D. Marije Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea u Trnovčici povodom 320. obljetnice njezine smrti i 90. obljetnice proglašenja svetom. Dehonijanci, svećenici Presvetog Srca Isusova, svjesni posebnog zadatka širenja pobožnosti Srcu Isusovu odlučili su obnoviti svoj zanos i pokrenuti dušobrižničku akciju Pohoda relikvije sv. Margarete Marije Alacoque svugdje gdje djeluju. Relikviju svete Margarete Marije primili su na dar svećenici Poljske provincije godine 2008. od kustosa svetišta u Paray le Monialu, gdje je 17. listopada 1690. svetica umrla. Time je započeo hod relikvije po redovnič- kim kućama i župama, prvo po Poljskoj, a sada i po Europi. Želja otaca dehonijanaca je podsjetiti na Veliku objavu ljubavi koju je naviještala sv. Margareta Marija Alacoque. Presveto Srce Isusovo poslužilo se glasom skromne redovnice družbe Pohođenja, Margarete Marije, kako bi»probudilo«svijet jer Ljubav nije bila ljubljena! U objavama koje je primala od 1673. do 1675. Isus joj je, pokazavši svoje Srce, povjerio:»evo Srca koje je toliko ljubilo ljude, da se potpuno predalo i podnijelo patnje i muke u znak svjedočanstva svoje velike ljubavi. Od mnogih, na žalost, ne primam nikakve nagrade, dapače samo nezahvalnost, ravnodušnost, nepoštivanje, sve togrđe i prijezir prema meni u svetoj Euharistiji. No, najviše me boli što tako sa mnom postupaju i ona srca koja su Mi posvećena.«od svete Margarete Marije Isus je tražio uvođenje svetkovine Presvetog Srca Isusova kada svi vjernici trebaju pristupati Stolu Gospodnjem u znak zadovoljštine za sve uvrede njegovom Srcu. Obećaje izliti obilje milosti na sve one koji će mu na taj način iskazivati čast. Isus, također, traži obavljanje devetnice prvih petaka devetnice spasa i daje svojih 12 obećanja, između ostalog, milost konačne pokore svima koji se budu pričestili kroz devet prvih petaka uzastopce.»neće umrijeti u mojoj nemilosti, niti bez svetih sakramenata. Moje Srce bit će im sigurno utočište u tom posljednjem času.«program Pohoda relikvije sv. Margarete Marije, u kratkim crtama, bio je sljedeći: četvrtak, 11. ožujka svečani doček sa svetom Misom i Svetom Urom, petak 12. ožujka Dan Presvetog Srca Isusova i dan pokore, subota 13. ožujka Dan zadovoljštine i dan zajedništva otaca dehonijanaca i svećenika Zagrebačke nadbiskupije na svečanom misnom slavlju u 10.30 sati koje je predvodio pomoćni biskup zagrebački, mons. Valentin Pozaić, nedjelja 14. ožujka 2010. Dan zahvale za primljene milosti i Dan oca Dehona, utemeljitelja družbe dehonijanaca povodom obljetnice njegova rođenja. U okviru Pohoda, u petak 12. ožujka u 20 sati, Hrvatska dehonijanska mladež, zajednica mladih posvećena Srcu Isusovu, bila je domaćin Susreta mladih grada Zagreba, koji je obuhvaćao svečanu svetu Misu, štovanje relikvije sv. Margarete Marije i obnovu posvete mladih Srcu Isusovu o 110. obljetnici prve posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu. (Prvu posvetu učinili su mladi Hrvati 1900. godine, samo godinu dana nakon posvete svijeta Srcu Isusovu koju je učinio Papa Leon XIII.!) Cilj Pohoda relikvije bio je jednostavnije prepoznavanje Gospodnje prisutnosti u otajstvu njegovog Presvetog Srca, radosnije življenje osobnog poziva i izricanje slave i hvale Bogu zbog svih udijeljenih milosti.

4 5 Što znači pohod relikvije? Prijevod s poljskog: Jelena Vuković, iz Obrednika pohoda relikvije SIMBOLIKA RELIKVIJARA Relikvijar sv. Margarete Marije Alacoque načinjen je posebno za priliku Pohoda relikvije sv. Margarete Marije Poljskoj provinciji svećenika Srca Isusova, dehonijanaca, 2008. godine. Relikvijar simbolizira i podsjeća na temeljna mistična iskustva sv. Margarete Marije, i na osobit je način povezan s povjerenim joj objavama. Korpus relikvijara ima oblik pravilnog geometrijskog tijela, koje prema kršćanskoj simbolici često predstavlja stvorenje, Inspiraciju i uzor za prakticiranje pobožnosti koja nosi naziv pohod ili peregrinacija relikvije ili slike, u okviru zajednice vjernika, nesumnjivo možemo pronaći u sceni koju opisuje sv. Luka u prvom dijelu svog Evanđelja u slici Pohoda Blažene Djevice Marije sv. Elizabeti. Marija u trenutku Navještenja ostaje napunjena snagom Duha Svetoga. Upravo ju je On potaknuo da pohiti u Gorje (Lk 1, 39) pomoći svojoj rodici Elizabeti, kojoj je, nerotkinjom prozvanoj, ovo već šesti mjesec Prispodobimo tu evanđeosku sliku, svo njezino bogatstvo, sa stvarnošću Pohoda relikvije sv. Margarete Marije Alacoque. Već naoko površan pogled pokazuje kako nam to razmatranje pomaže shvatiti našu vjeru. Sveta Margareta Marija svjedoči svoje iskustvo susreta s Božanskim Učiteljem. Ona je svoju sjedinjenost s Njim proživjela poput Presvete Djevice Marije. Prinoseći svog Krista našim zajednicama, olakšava nam prihvatiti Ga i pomaže nam oživjeti ljubav prema našem pozivu. Njezin dolazak predstavlja dolazak Isusov kojeg je vidjela naša svetica. I mi smo tim pohodom, poput Elizabete i Zaharije, obogaćeni. Naš poziv, njegovo življenje u redovničkoj zajednici ili u obitelji, svojevrsno je čudo, oblik Božjeg zahvaćanja u naš život. To je naše bogatstvo. Ulazak u Isusov život, svemir. Usto, uočljive su i sitne dekoracije koje podsjećaju na nebeska tijela. Na tijelu relikvijara nalaze se i crni plamenovi s određenim udubinama koje kao da nagrđuju njegovu ljepotu i harmoniju. Simbolika je to stvorenja koje nosi posljedice grijeha koji se protive poretku kojeg je uspostavio sam Bog. Iz Božjeg Srca izranja svijet, a svijetu je Bog Otac dao Srce Svojega Sina, Isusa Krista, pravoga čovjeka. Po tom se Srcu objavljuje ljubav Oca prema čovjeku i kojeg je upoznala sv. Margareta Marija, ražaruje našu radost i ljubav prema Njemu, mobilizira našu volju za još odlučnije i požrtvovnije kročenje putem našeg života; onako kao što je to činila naša sveta zaštitnica. Plod tog susreta treba biti jednostavnije prepoznavanje prisutnosti našeg Gospodina, još radosnije življenje našeg poziva i izricanje slave i hvale Bogu zbog svih čudesa koja nam učini. Ovaj pohod treba uroditi i plodom potpunog predanja u Kristovu volju što je bilo odlikom života sv. Margarete Marije. Naše zajednice, obitelji i župe, zahvaljujući ovom pohodu, imaju priliku postati posebnim mjestima slavljenja Boga.

aktualna tema VRIJEME SRCA ožujak 2010. prema svakome stvorenju, jer je Isusa na svijet poslao Otac. Na našemu relikvijaru ta je simbolika izražena rukama koje drže srce i pružaju ga svijetu. To su ruke Oca. Kako bi ostvario djelo Otkupljenja, Spasitelj traži suradnike. Treba svako ljudsko srce, jer se ljubav može najbolje širiti od srca srcu. Gospodin Isus govorio je o tome sv. Margareti Mariji Alacoque 27. prosinca 1673. godine. Upravo je to viđenje prikazano na relikvijaru u obliku malog srca uronjenog u Spasiteljevo Srce. U tom malom srcu nalazi se mala kapsula s relikvijom sv. Margarete Marije. Uranjanje u Isusovo Srce osnovni je stav naše svetice koja je na taj način pomagala i dalje pomaže Kristu u ostvarenju djela zadovoljštine. Relikvijar predstavlja i sve ono čemu teži Družba svećenika Srca Isusova. Vrijedno je spomenuti i srebrni medaljon sa stražnje strane relikvijara koji predstavlja zaštitnika Družbe sv. Ivana Evađelista, njegova utemeljitelja slugu Božjeg o. Leona Dehona kao i bl. Ivana Mariju od Križa, prvog dehonijanca uzdignutog na čast oltara. Autor projekta relikvijara je gospodin Tadeusz Dzięgielewski, umjetnik poznat u crkvenim krugovima južne Poljske, kao što je uostalom bio i njegov otac, a izradio ga je gospodin Robert Honza iz Krakowa. OPIS IKONE SV. MARGARETE MARIJE ALACOQUE Prilikom pohoda relikvije sv. Margarete Marije štuje se i njezina ikonu. Ona je u svrhu Pohoda posebno naručena u isusovačkoj radionici Kršćanske udruge graditelja sakralnih predmeta Ecclesia u Krakowu. Značenje ikone i njezinu simboliku objašnjava o. Zygfryd Kot SJ, predsjedatelj Udruge. Primijenjena ikonografska shema nastavlja se na bizantsku tradiciju. Za izradu ikone korišteni su najizvrsniji materijali i tehnike. Ikona sv. Margarete Marije izrađena je tehnikom tempere na zlatnoj, sjajnoj podlozi. Slika je to, dakle, na zlatnoj podlozi, i u blještavilu vanzemaljskog sjaja. Koristi se zlatna boja jer predstavlja svjetlo, ne apsorbira ga (kao crna); boja je, ali i nije čisto je svjetlo. Zbog toga ikona obasjava svojim sjajem onoga koji pred njom moli. U prikazu lika sv. Margarete Marije dominiraju brončana, crvena i žuta boja, kao najbliže svjetlu. Lik sv. Margarete Marije naslikan je kao portret, odnosno do pasa, što se može poistovjetiti s ikonama koje prikazuju Navještenje Gospodnje. Takav koncept upućuje na poniznost sv. Margarete Marije. Vrijedi dodati da pognuta glava podcrtava njezin služinski stav prema otajstvu neizmjerne ljubavi Srca Isusova. Njezin pogled upravljen u daljinu upućuje na meditativnost svetice. Čovjek koji stoji pred tako velikim otajstvom kao što je Božje Srce, jedino što može je meditirati nad njim, razmatrati ga, potpuno se predati Njegovoj ljepoti. Na grudima svetice nalazi se prikaz ranjenog Isusovog Srca s križem u plamenu, kojeg okružuje trnova kruna. Nalazi to svoj temelj u viđenju koje je svetica imala 19. lipnja 1675., u osmini Tijelova. Tada se Isus potužio Margareti Mariji: Evo! To je Srce koje je toliko ljubilo ljude, da se potpuno predalo i podnijelo trpljenja i muke u znak svjedočanstva svoje velike ljubavi. Od mnogih, na žalost, ne primam nikakve nagrade, dapače samo nezahvalnost, ravnodušnost, nepoštivanje, svetogrđe i prijezir prema Meni u svetoj Euharistiji. No, najviše me boli što sa

6 7 mnom tako postupaju i ona srca koja su Mi posvećena. Stoga tražim od tebe da prvi petak po osmini Tijelova na poseban način bude svetkovina u čast mog Srca, i da tog dana svi pristupaju Stolu Gospodnjem s nakanom dati zadovoljštinu tom Srcu za uvrede koje prima izloženo na oltaru. A ja Ti obećavam da će se iz Mog Srca izliti obilje Božje ljubavi na one koji će mu na taj način iskazivati čast. Osnovna poruka ove ikone je objavljena Božja Ljubav: ne lik, ne materija, već stvarnost Ljubavi koja pristupa čovjeku. Sveta O SVETOJ MARGARETI Rodila se 22. srpnja 1647. u Lautecouru, u Francuskoj, tridesetak kilometara od Parayle-Moniala. Njezin otac Claude Alacoque u svom je selu vršio službu kraljevskoga bilježnika. Umro je mlad, ostavivši iza sebe brojnu obitelj. Njegova se udovica našla u velikim poteškoćama pa se morala i odijeliti od nekih svojih sinova. Kad je Margareti bilo 8 godina, dana je na odgoj u zavod klarisa-urbanistica u Charollesu. Tamo je naišla na sredinu punu revnosti i duhovnog poleta, što joj je veoma odgovaralo. Ona je već u osmoj godini života, i ne znajući pravo što čini, učinila zavjet čistoće. Bio je to Božji poticaj, zato joj je ozračje u Charollesu tako i godilo. Teška ju je bolest prisilila da ostavi sestrinski zavod te se vrati kući u kojoj je gotovo uzeta bolovala četiri godine. Kad je ozdravila, morala je svladati i druge poteškoće da bi na koncu 24. godine života mogla ostvariti svoje pravo zvanje. Do potpune jasnoće o tome životnom zvanju došla je prigodom posjeta samostanu sestara od Pohođenja u Parayle-Monialu. Bilo je to 25. svibnja 1671. Nalazeći se toga dana u samostanskoj Margareta Marija zagledana u tu veliku tajnu, svojim rukama daje nam to Otajstvo na dar. Sva umjetnička sredstva korištena za crtanje ove ikone služe onom konačnom cilju svojstvenom svakoj ikoni: produbiti duhovni život i voditi k molitvi. govornici, jasno je u svojoj nutrini čula ove riječi: Hoću da budeš ovdje! U roku od tri tjedna zamolila je da bude primljena u taj samostan, a 25. kolovoza već je započela svoju postulaturu. Sljedeće godine, 6. studenoga, odjenula je redovničko odijelo te u ruke svoje poglavarice majke Marije-Franciske de Saumaise položila zavjete. I od tog se časa povijest njezina života i poslanja stapa s poviješću samostana u Paray-le-Monialu. Ako želimo njezin život obilježiti gla vnim datumima i službama, onda bi to izgledalo ovako: 22. srpnja 1647. rođena u mjestu Vérosvres u Francuskoj. 25. srpnja 1647. krštena u rodnom mjestu. 1656. prima Prvu svetu Pričest. 1669. prima sakrament svete Potvrde. 20. lipnja 1671. ulazi u samostan Pohođenja u Paray-le-Monialu. 25. kolovoza 1671. oblači redovnički habit. 5. studenog 1672. polaže vječne zavjete. 1673. 1675. razdoblje u kojem se događaju tzv. Velike objave Isusa Krista. 1684. postaje pomoćnica majci predstojnici. jesen 1684. postaje učiteljica novakinja. 20. srpnja 1685. zajedno s novakinjama posvećuje se Presvetom Srcu Isusovu. 20. lipnja 1686. u petak nakon osmine Tijelova sestre Pohođenja u Paray-le-Monialu održale pobožnost Presvetom Srcu Isusovu (prva svetkovina Presvetog Srca Isusova). 2. srpnja 1688. na svetkovinu Pohođenja Blažene Djevice Marije ima viđenje koje se odnosi na poslanje sestara Pohođenja i Isusovaca. 7. rujna 1688. posveta kapelice Presvetog Srca Isusova u samostanskom vrtu. 17. listopada 1690. umire u 43. godini života. 18. rujna 1864. beatifikacija za vrijeme sv. Oca Pija IX. 13. svibnja 1920. kanonizacija za vrijeme sv. Oca Benedikta XV

aktualna tema VRIJEME SRCA ožujak 2010. Pohod relikvije sv. Margarete riječju i slikom Piše: Jelena Vuković Četvrtak, 11. ožujka SVEČANI DOČEK RELIKVIJA Doček relikvije svete Margarete Marije Alacoque započeo je u 17.30 sati svečanom procesijom od samostana do crkve i unošenjem relikvije i ikone sv. Margarete. Relikviju su nosili predstavnici Hrvatske dehonijanske mladeži. Uslijedila je služba riječi te pozdrav relikviji koji su uputila djeca, tajnik Župnog pastoralnog vijeća te župnik i poglavar Distrikta ACR p. Andrija Wośko SCJ koji je ujedno i predslavio svetu Misu u zajedništvu sa subraćom p. Mirkom Sadakom SCJ i svećenicima Poljske provincije koji su došli u pratnji relikvije: p. Jerzyjem Wełnom SCJ i p. Krzysztofom Zimończykom SCJ. U nadahnutoj homiliji p. Jerzy je istaknuo:»pohod relikvije sv. Margarete neizmjeran je dar Srca Isusova vašoj župi. Uložimo napore kako bismo se potpuno otvorili i primili darove Njegova probodenog Srca. Odrecimo se na

8 9 gomilanih grijeha i vratimo na put duhovnog očišćenja. Dopustimo Isusu da djeluje u nama i u našim obiteljima. Dao nam je najveći dar: slobodu. Upravo o našem vlastitom izboru, o našoj volji ovisi hoćemo li na ljubav Njegova Srca odgovoriti ljubavlju i učiniti da naša srca budu po Njegovom Srcu. Neka nas kroz ove dane Pohoda neprestano prati molitva: Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce naše po Srcu svome! U Tebe se Srce Isusovo uzdam i bit ću Tvoj zauvijek.«petak, 12. ožujka DAN PRESVETOG SRCA ISUSOVA DAN POKORE (SV. IS- POVIJEDI) I POSVETE SRCU ISUSOVU»Proces posvećenja ljudskog srca nužno se događa na putu očišćenja od svega što ga zarobljuje. U suradnji s milošću Božjom moguće je osloboditi se tiranije zarobljenog srca, oholosti i strasti. (...) Ljudsko srce, promijenjeno ljubavlju Isusa Krista, još je snažnije, nježnije i pleminitije; počinje iskrenije ljubiti Boga i bližnjega...(...) Suvremeni čovjek neprestano živi u strahu. Osjeća se ugroženim kriminalom, terorizmom, ratovima. Nije li izvor svega toga odvraćanje od Boga koji je ljubav sâma. Današnji čovjek izložen je kušnji ne vjerovati i ne uzdati se u Boga, već u sebe, u svoje izume i u tehnička dostignuća. Izvor drame koju proživljava čovječanstvo leži u neznanju kako se pouzdati u Božju ljubav koja je stupila u naš svijet darujući nam oproštenje; u ljubav koja svladava svaki grijeh i koja nas želi obdariti. Zar se ne isplati otvoriti tako velikom daru? Sve je za nas pripravljeno! Treba se samo otvoriti i prihvatiti dar probodenog Otkupiteljevog Srca. Treba se odreći svih grijeha kako bi pošli putem izbavljenja. Dopustimo Isusu da djeluje u nama. Odgovorimo li na ljubav Isusova Srca ljubavlju iz naše će nutrine poteći rijeke žive vode...«, riječi su iz propovijedi p. Jerzyja vjernicima koji su se okupljali kroz cijeli dan kako bi posvetili sebe i svoje obitelji Srcu Isusovom. Svečano i dostojanstveno za vrijeme svake Mise okupljeni su pojedinačno izrazili svoju posvetu riječima: Božansko Srce Isusovo, Tebi se predajem i posvećujem!

aktualna tema VRIJEME SRCA ožujak 2010. Osobito je bila dirljiva posveta mladih Srcu Isusovu o 110. obljetnici prve posvete. Prije same posvete župnik p. Andrija Wosko podsjetio je da je uoči svete Jubilarne godine, 1899., Papa Leon XIII. posvetio cijeli svijet Srcu Isusovu te na Posvetu hrvatske mladeži Božanskom Srcu, u jubilarnoj 1900. godini. Bila je to divna ispovijest vjere hrvatske mladeži u Isusa Krista na početku 20. stoljeća, koju su ostavili i nama svojim potomcima kao ohrabrujući uzor i poticaj. P. Andrija je potom, u stavu poniznog klanjanja, izrekao riječi obnove posvete mladeži Srcu Isusovu, a za njim su ih izgovarali mladi Subota, 13. ožujka DAN ZADOVOLJŠTINE i DAN ZAJEDNIŠTVA Svoju ljubav prema Presvetom Srcu Isusovu izrazili su i brojni svećenici Zagrebačke nadbiskupije svojim sudjelovanjem u svečanoj Misi u 10.30 sati koju je predslavio pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić, u zajedništvu s brojnim ocima dehonijancima Hrvatske, Austrije i Poljske. Prvi dio homilije, biskup Pozaić posvetio je životu svete Margarete Marije i njezinoj pobožnosti te podsjetio na njezino poslanje -»probuditi svijet«jer Ljubav nije bila ljubljena. U objavama koje je primala od 1673. do 1675. Isus joj je, pokazavši svoje Srce, povjerio:»evo Srca koje je toliko ljubilo ljude, da se potpuno predalo i podnijelo patnje i muke u znak svjedočanstva svoje velike ljubavi. Od mnogih, na žalost, ne primam nikakve nagrade, dapače samo nezahvalnost, ravnodušnost, nepoštivanje, svetogrđe i prijezir prema meni u svetoj Euharistiji. No, najviše me boli što tako sa mnom postupaju i ona srca koja su mi posvećena«. Biskup Pozaić ohrabrio je sve župljane, ali i cijelu Hrvatsku obnoviti povjerenje i vjernost Presvetom

10 11 Srcu Isusovu te pozvao svećenike, ali i vjernike da se ne ustručavaju»sijati srca«, jer će srca žnjeti... Nakon svete Mise pristupilo se pojedinačnom ljubljenju relikvije, a nakon toga je izložen Presveti Oltarski Sakrament uz koji su bdjeli mladi Hrvatske dehonijanske mladeži. Nedjelja, 14. ožujka DAN ZAHVALE ZA PRIMLJENE MILOSTI i DAN SLUGE BOŽJEG OCA DEHONA»Od četvrtaka uvečer u ovoj župnoj crkvi molimo zagovor sv. Margarete Marije Alacoque. Štujući relikviju sv. Margarete Marije nadovezali smo se na tradiciju Crkve koja izražava divljenje prema svetima i štuje njihove autentične relikvije i slike. Relikvija sv. Margarete Marije približava nam njezin lik. Kroz ove dane Pohoda mogli smo se još više približiti ovoj ljubljenoj učenici Srca Isusova i vidjeti njezinu junačku ljubav koja se odražavala u molitvi, žrtvi, zadivljujućoj pokori i poslušnosti, kao i u revnosti izvršavanja teškog poslanja širenja pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu. (...) Dehonijanska župa u Zagrebu mjesto je posebnog štovanja Presvetog Srca Isusova. To se može reći i za zajednicu svećenika dehonijanaca koji ovdje djeluju, kao i za sve koji se u ovoj crkvi mole. ( ) Želimo li da srce naše župne zajednice radosno kuca i za buduća pokoljenja, onda sami moramo obnoviti svoj kršćanski život u školi Presvetog Srca Isusova, simbolu i izvoru Božje ljubavi u nama, ljubavi koju moramo živjeti kako bismo bili autentični svjedoci Evanđelja ljubavi. Učimo od Boga koji je postao čovjekom. U školi Isusova Srca učimo ljubiti dubokim osjećajima. Kristova ljubav, kako to možemo vidjeti iz Evanđelja, ne gleda na se, ona je osjetljiva, nježna. Njegovo Srce osjećalo je sve što osjećamo i mi. (...) Od Srca Isusova učimo cijeniti neprocjenjivi dar Duha: a to je znati gospodariti samima sobom, ne dati se zarobiti grešnim pobudama, ne dopustiti da nas svladaju trpljenja i nemiri. U gospodarenju nad sobom i u ustrajnosti u slobodi srca od velike pomoći su nam razmatranja, skrušena molitva i Božja Riječ. (...) Isus u nama želi zapaliti oganj svoje milosti, istine i ljubavi, svetosti i apostolskog žara. On sâm plamti, On sâm je oganj i žrtva koja se posvetila bez zadrške u žrtvi na križu; na križu je oganj njegove ljubavi plamtio najsnažnije. Isus želi zapaliti svakog od nas ognjem kojeg je ražario svojom žrtvom. On želi da svi mi gorimo životom milosti, pravde i ljubavi, da takvim životom izgaramo«, riječi su iz homilije p. Jerzyja kojom se župa opraštala od relikvije sv. Margarete Marije.

aktualna tema VRIJEME SRCA ožujak 2010. Bili su ovo dani milosti, ali i dani koji obvezuju na promjenu života! Hvala Bogu u Presvetom Trojstvu, Srcu neizmjerne ljubavi, koje nas je okupilo u molitvi, u štovanju Njegova Srca, u pjesmi, u služenju... Hvala p. Jerzyju, p. Krzysztofu, osobito župniku i poglavaru Distrikta ACR p. Andriji, koji su uložili izniman napor u realizaciju ovog, za Hrvatsku, povijesnog Pohoda relikvije sv. Margarete Marije Alacoque. Hvala i Glasu Koncila, IKA-i, Večernjem listu, Radio Mariji, Hrvatskom katoličkom radiju, Radiju Mir Međugorje i brojnim drugima, koji su nas pratili riječju i slikom, kao i svim vjernicima hodočasnicima koji su svojim dolaskom željeli uzvratiti ljubavlju na Ljubav!

12 13 Iz HDM-ova Dnevnika (knjiga 15) U znaku Srca piše: Jelena Vuković Oni već stari dehonijanci, prijatelji i mladež znaju da je U znaku Srca naziv molitvenika otaca dehonijanaca A ja bih se poslužila tim nazivom kako bih označila vrijeme koje je iza nas To vrijeme bilo je uistinu u znaku Srca - onog Srca kojem je Dehonijanska mladež posvećena i predana pod posebnu zaštitu! Svoju veliku ljubav prema Srcu punom ljubavi HDM-ovci su pokušali svjedočiti djelima I vjerujem da je to Srce Isusovo blagohotno s Nebesa promatralo PROSINAC 2009. Četvrtak, 3. prosinca 2009., 1. četvrtak u Svećeničkoj godini. Klanjanje pred Presvetim (18.00-24.00, 24.00 sv. Misa) na nakanu za sve Bogu posvećene, za duhovna zvanja, osobito u družbu svećenika Srca Isusova, dehonijanaca. Petak, 4. prosinca 2009. 3./9 prvi petak; nakana: za svećenike i duhovna zvanja, osobito u družbu otaca dehonijanaca Utorak, 8. 12. 2009. SV. NIKOLA Zanimljiv sv. Nikola ove godine! Od prošle godine nam se nešto malčice»udebljao«i»smanjio«no, zato je bio puno govorljiviji U žarko crvenoj misnici, s mitrom na glavi, prorešetao je i propitao okupljenu mlađariju što rade, kakvi su bili, uče li, mole li Bilo je i onih koji su pokušali malo»uljepšati«istinu, što nije promaklo iskusnom poznavatelju ljudske duše Pa ipak, na kraju je sve nagradio malim darom od srca koliko je mogao ipak je ovo»godina recesije«. Utorak, 15. prosinca 2009. Ovim susretom započela je priprema za već tradicionalne Žive jaslice. Mladi su se gorljivo prihvatili svojih uloga i kroz nekoliko proba bili spremni za izvedbu Pjevali su, svirali, molili, dijelili jabuke i bombone po crkvi (tko drugi, nego nestašni pastiri), klanjali se Bogu Novorođenom Djetešcu Hvala Sari (Marija), hvala Alenu (Josip), ali i svim pastirima, anđelima, kraljevima, pjevačima, a najviše malom Isusu (Pavao) koji nam se razbolio samo nekoliko sati prije polnoćke Ostao je doma, u toplom zagrljaju svoje mame, a mi smo se snašli kako smo znali i umjeli Malenom Isusu hvala! Utorak, 29. prosinca 2009., 33. emisija Svjedoci Srca, Radio Marija Tema emisije bila je Božićna poruka nadbiskupa zagrebačkog Josipa Bozanića. Poruka je to koja odiše razumijevanjem pastira naše crkve za stvarnost u kojoj živimo i ohrabrenjem da s Novorođenim Djetešcem kročimo kroz život. Izdvajam:»Za Božić se s posebnom pozornošću obraćam vama, drage obitelji. Znam da su mnoge od vas razdirane teškoćama života i iskušenjima koja unose nemir, zbog raznih zemaljskih nesigurnosti. Potičem vas da ne zaboravite da pripadate velikoj obitelji Crkvi. Važno je da svoju djecu i mlade odgajate uz Božju riječ i za spremnost na žrtvu, da s njima razgovarate, da ih pratite, da im otvarate polja kršćanskoga blaga, koje se posebno očituje u životu župe i nedjeljnoga slavlja. Ne prepustite djecu ulici i onima koji bi ih u ime naprednih ideja udaljili od Boga i od vas. Kada vam se čini da ste bespomoćni, zaustavite se u molitvi, molite zajedno u obitelji, učeći djecu moliti; supružnici i zaručnici, molite zajedno, da se ne ugasi ljubav od koje se može živjeti kada nedostaje svjetla. Braćo i sestre, do mene često dopiru vaše tjeskobe, s njima sam suočen u pastoralnim pohodima i u svojoj službi svakoga dana.

hdm VRIJEME SRCA ožujak 2010. Ne prepustite se malodušnosti i ne vjerujte olako onima koji šire strah. Ako postoje napetosti, nesloge, svađe u obitelji, među rodbinom, ovih dana razmislite o svemu i ne dopustite da mržnja pobijedi, da se nastavi trag neprijateljstava. Nađite malo vremena i ispovjedite se o Božiću; dopustite Bogu da s Njim započnete živjeti novi početak. On ne dolazi da bi nas ponizio. On nas oslobađa straha i otvara nam put nade.«siječanj 2010. Prva dva tjedna siječnja bila su mirna A onda su se, napokon, jednog ponedjeljka, oko stola okupile jake animatorske snage i isplanirale što raditi u narednih šest mjeseci... Za 19. siječnja predvidjeli smo sv. Misu, a za 26. rekreaciju Bilo je smijeha, gužve, žagora. Svi su bili u potrazi za skrivenim»gradovima«po starom samostanu No za pojašnjenje igre, trebalo bi i vremena i prostora Stoga, neki drugi put VELJAČA 2010. Ponedjeljak, 1. veljače 2010. HDM je započeo veliku devetnicu u čast bl. Alojzija Stepinca o 50. obljetnici njegove mučeničke smrti. Glavna nakana bila je blaženikova kanonizacija kao i nova sveta svećenička i redovnička zvanja. Utorak, 2. veljače 2010. SVJEĆNICA, 1. pripremni susret za ZADAR Za odazak u Zadar na Susret hrvatske katoličke mladeži 2010. organiziraju se posebne kateheze, ne samo za HDM-ovce, već za sve one koji će ići s nama u Zadar Prva kateheza imala je za temu Radost dozrijevanja Četvrtak, 4. veljače 2010. 1. četvrtak u Godini svećeništva Petak, 5. veljače 2010. 1. petak u Godini svećeništva (5/9) Utorak, 9. veljače 2010. HDM MOVIE: crtani film: Nebesa Srijeda, 10. veljače 2010. Blagdan bl. Alojzija Stepinca, 50. obljetnica smrti»najsjajnijeg lika Crkve u Hrvata«(Papa Ivana Pavao II.) Utorak, 16. veljače 2010. Klanjanje zadovoljštine uoči čiste srijede (pepelnice) početak korizme Neki»luduju«i»maškaraju«, a mi, kao i prošle, pretprošle, i godina prije njih, padamo na koljena pred Presveti Oltarski Sakrament u znak zadovoljštine Presvetom Srcu Isusovu za sve uvrede koje mu se nanose. Kristina se uistinu potrudila, pomogla joj je i Matea Bio je to sjajan uvod u vrijeme koje poziva na pokoru i obraćenje, na ljubav prema Ljubavi! Evo nas Gospodine! Želimo Ti uzvratiti ljubavlju! Utorak, 23. veljače 2010. PARLAONICA, Tema: Muško žensko prijateljstvo Sigurno (dobro) pretpostavljate da se žustro raspravljalo. I Marko i Martina čvrsto su držali svoje strane, a strogi ocjenjivački sud pažljivo je vagao svaki argument»mogu li žene i muškarci biti samo prijatelji, bez romantičnih osjećaja?«pitali su se jedni, i nastavili:»brojna su istraživanja pokušala dati odgovor na ovo pitanje. Mnogi smatraju da je ideja muško-ženskih prijateljstava vrlo simpatična, ali ona ne postoje. Prije ili kasnije u takva se prijateljstva upletu osjećaji ljubavi.«. Drugi su pak istakli:»za muškarca, prijateljica znači da može pokazati emocionalnu stranu i svoju ranjivost. Ženama prijatelji pomažu pokazati svoju neovisnost, dopada im se zaštitnički odnos i toplina koju im pružaju muškarci.«a koji je konačan odgovor? Nema ga Čini se da ovisi o svakome od nas OŽUJAK 2010. 2. ožujka 2010. Gost svećenik: o. Dario Tokić, OCD Kako danas treba shvatiti pokoru, pitao nas je na početku susreta o. Dario Tokić, a onda nam dao zadivljujući primjer pokorničkog života sv. Petra Alkantarskog, franjevca

14 15 16. stoljeća koji je punih 47 godina vršio oštru pokoru. Spavao je samo sat i pol i to u stavu klečanja ili stajanja, nosio je uzak habit od grubog sukna, jeo svaki treći dan i»unatoč svemu tome bio vrlo ljubazan«( ) Smisao pokore je iskupiti se za grijehe, postići obraćenje, svladavati napasti, približiti se i suobličiti Kristu Trpljenje je znak vjerodostojnosti, jer»ako prestanem ljubiti kad treba trpjeti, onda nikada nisam ni ljubio.«(nn) Vjerujem da smo svi na koncu shvatili poruku o. Darija pokora treba oplemenjivati, obraćati, od nas činiti bolje ljude, sličnije Kristu. Ako nije tako nema smisla Četvrtak, 4. ožujka 2010. 1. četvrtak u Godini svećeništva Petak, 5. ožujka 2010., 1. petak u Godini svećeništva (6/9) Utorak, 9. ožujka 2010. Margareta Marija Alacoque- igrokaz Pohod relikvije sv. Margarete Marije Alacoque koji se imao dogoditi od 11. do 14. ožujka osobito je aktivirao Dehonijansku mladež. U okviru redovitog susreta izveden je igrokaz Margareta Marija (Oscar za igrokaz godine 2010! ) u sjajnoj režiji mlade HDM animatorice Anđe Križanac (Oscar za režiju 2010.! ) i u nenadmašnoj glumačkoj izvedbi mladih HDM-ovaca: Kristina Škojo (Margareta Marija), Ivan Burić (Isus), Iva Ljubas (Margaretina majka), Luka Burić (Margaretin otac), Mario Pavić (Margaretin stric), Ante Soldo (Prosac Jure), Marko Tomić (liječnik), Mateja Ćurić, Lucija Stipić (časne sestre) i Iva Vuletić, Mate Gadža i Filip Božek (postava scene), Jozo Prljević (rasvjeta). Kroz osam izvrsno osmišljenih scena mladi su oživjeli lik Margarete Marije i prikazali ranu smrt njezina oca, teško djetinjstvo i bolest te čudesno ozdravljenje, pritisak obitelji da se uda kako bi spasila obitelj iz teške financijske situacije, otpor njezinoj odluci da ode u samostan, ulazak u samostan i teškoće u prilagođavanju karizmi redovničke zajednice Pohoda Marijina, najviše zbog objava koje je primala od Isusa, dolazak Isusov i obećanja koja, po njoj, Isus daje svima koji budu širili i obavljali pobožnost Srcu Isusovu te pružali zadovoljštinu za sve uvrede koje mu se nanose. Posljednja scena vodi nas u stvarnost - u trenutak Pohoda relikvije sv. Margarete Marije Alacoque Trnovčici. Gledatelji su burnim pljeskom ispratili glumce i ponukali ih da igrokaz

hdm VRIJEME SRCA ožujak 2010. izvedu - još jedanput! Uslijedilo je kratko pojašnjenje i»utvrđivanje gradiva«o životu svetice čije relikvije mladi dehonijanci radosno iščekuju. 11. 14. ožujka 2010. Pohod relikvije sv. Margarete Marije Alacoque 12. ožujka 2010., 20 sati Susret mladih grada Zagreba, Obnova posvete Srcu Isusovu Ovo je susret kojem se HDM osobito radovao. Na svečanoj svetoj Misi obnovljena je Posveta Srcu Isusovu o 110. obljetnici posvete mladih Srcu Isusovu! No, o tome više, na stranicama Vrijeme Srca 13. ožujka 2010. (HDM počasna straža) Opet se vraćam na onu»u znaku Srca«. U znak ljubavi prema Presvetom Srcu, HDM se mobilizirao i organizirao Stražu pred Presvetim i čuvanje relikvija svete Margarete Marije od 12 do 18.00 sati. Stražari su zaslužili da ih se imenuje, jer njihova će imena trajno biti zapisana u Isusovom Srcu! 12.00-12.30 Matea Ćurković, Ivan Burić, Mario Pavić, Marko Tomić; 12.30-13.00 Daliborka Đorđević, Petra Cvitković, Josip Šarić, Marija Gunjača; 13.00-13-30 Karla Marijanović, Ana Burić, Ruža Glasnović, Nikolina Šimunac; 13.30-14.00 Katarina Šimunac, Alen Cvitković, Nikolina i Kristina Miletić; 14.00-14-30 Magdalena Petrović, Anita Miličević, Kristina Škojo, Ante Soldo; 14.30-15.00 Zvonimir Stipić, Marija Palić, Antonio Stipić, Mario Bošković; 15.00-15.30 Andrija Šafarić, Monika Ostojić, Stana Palić, Krešimir Kroupa; 15.30-16.00 Iva Vuletić, Lucija Stipić, Tea Blažun, Ana Matić, Kristijan Stipić; 16.00-16.30 Iva Ljubas, Jozo Prljević, Anđa Križanac, Filip Božek, Jelena Vuković, 16.30-17.00 Luka Mlinarić, Antonija Ćosić, Lovro Periša, Antonija Šarić, Lorena Kisegi; 17.00-17.30 Barbara Šafarić, Petra Vuletić, Sara Sesar, Mate Gadža, Ante Šarić, Martina Šafarić.

16 17 Obnova posvete mladih Srcu Isusovu povodom 110. obljetnice posvete hrvatske mladeži tom istom Svetom Srcu Piše: Marija Vuković Harapin Daleke 1899. godine, papa Leon XIII. zajedno sa svim biskupima svijeta posvetio je svijet Presvetom Srcu Isusovu. Smatrao je to najvažnijim činom svoga pontifikata, te je tom prilikom objavio i encikliku Annum Sacrum. U tim teškim vremenima za Crkvu, hrvatska je mladež prepoznala važnost ove Papine poruke i odmah, iduće jubilarne 1900. odgovorila svojom posvetom Srcu Isusovu. Koordiniranom akcijom začetnika ideje o Posveti, isusovca o. Antuna Puntigama i nekoliko svećenika koji su odmah osnovali i Odbor za posvetu, te s dopuštenjem i uključivanjem biskupa i cijele Crkve u Hrvata kao i širokom javnom podrškom od strane cjelokupnog ondašnjeg hrvatskog društvenog bića, preko 160.000 mladih u Hrvatskoj i Bosni posvetilo se Presvetom Srcu Isusovu. Posveta je izrečena ili na blagdan samog Srca Isusova ili nedjeljom uz taj blagdan, kako je gdje bilo moguće organizirati. U samom gradu Zagrebu bilo je osobito svečano: od djevojačkog odgojnog zavoda sestara milosrdnica kroz grad je kip Srca Isusova svečano pronijela povorka od 1600 djevojaka, a nekoliko tisuća mladih ispunilo je zagrebačku prvostolnicu. Posveta je obavljena istom onom molitvom kojom je Papa godinu dana ranije posvetio svijet Presvetom Srcu Isusovu. Tom prigodom nastao je Album u kojem su dokumentirani i sakupljeni svi pojedinačni potpisi mladih diljem Hrvatske, a od čistog zlata izrađeno je srce kao simbol Srca Isusova u kojem su simbolično pohranjene sve molitve i žrtve koje su mladi tom prigodom sakupljali za sv. Oca (ukupno je izbrojeno 1,189.500 molitava i dobrih djela!). Mladi su sami prikupili sredstva za izradu ovog Srca te sakupili i oko 500 dukata na ime Petrovog novčića. Sve je to bilo darovano sv. Ocu povodom velikog hrvatskog hodočašća u Rim u srpnju te iste godine.»mladež roda hrvatskoga, tog predziđa kršćanstva, u svetoj ovoj godini, na svršetku staroga i na osvitu novoga vijeka, Svetosti Tvojoj, Kristovu na zemlji Namjesniku nepogrešivomu, prostrta ponizno pred Tvojim nogama, svečano obećaje, da će se pod barjakom presvetog Srca Isusova hrabro i neustrašivo boriti za vjeru i za dom. U znak ove žrtve srca našega, evo Ti, Sveti Oče, zlatno srce predragoga Spasitelja našega, puno svakovrsnih duhovnih djela, koje na Tvoju nakanu i prema velikome srcu Svetosti Tvoje žrtvovasmo Presvetom Srcu Isusovu. I potpisi ruku naših neka podaju vječnoj spomeni sve što obećasmo i učinismo. A da to izvesti uzmognemo, smjerno molimo očinski Tvoj blagoslov, zalog milosti nebeske za sebe, za svoje roditelje i odgojitelje, te za sav narod hrvatski. U Zagrebu, glavnom gradu Hrvata, na blagdan Presvetoga Srca Isusova 1900.«Sveti Otac bio je oduševljen idejom i srčanošću hrvatske mladeži te je u svojoj

hdm VRIJEME SRCA ožujak 2010. privatnoj sobi za audijencije držao Srce hrvatske mladeži, a uputio je i vlastoručno napisano, zahvalno pismo tadašnjem zagrebačkom nadbiskupu Jurju Posiloviću:»Časni brate, pozdrav ti i apostolski blagoslov! Među premnogim radosnim događajima, kojima se dobroti Božjoj svidjelo dušu našu u ovoj svetoj godini tješiti i krijepiti, odlično mjesto zauzimlje po hrvatskoj mladeži doprineseni nam dokaz ljubavi i odanosti. Taj je dokaz nama veoma mio ne samo poradi velikog broja onih koji ga doprinesoše, nego najviše s toga razloga, što su se ovi svečano obvezali, da će pod zastavom Božanskog Srca, pro aris et focis za vjeru naime i domovinu ustrajno i odvažno vojevati. Kao znak toga zavjeta prikazano Nam je zlatno srce, što je nama toliko ugodilo, da smo ga do dana današnjega kod Sebe pridržali. Tebi dakle, časni brate, već prema Tvome zvanju, rado povjeravamo, da toj mladeži ponovno izraziš Našu zahvalu i da ju ujedno u naše ime bodriš, neka se nepomično drži odluke svoje, jer će odatle crpsti obilje utjehe i sigurnu nadu budućeg blaženstva, ako bude Srce Kristovo pobožno štovalo i revno nasljedovala. U to ime i za zalog očinske naše dobrohotnosti prerado podjeljujemo apostolski blagoslov Tebi i svima, koji album potpisaše.«(dano u Rimu kod sv. Petra, dne 15. kolovoza 1900., a dvadeset i treće Našega Pontifikata. Leo PP. XIII.) Tom prigodom izdana je, 1901. godine, spomen-knjiga pod naslovom Hrvatska omladina pod zastavom Srca Isusova, Spomenica i Budnica. Himan posvete, pjesma koja je i nastala tom prigodom»do nebesa nek se ori«i danas je jedna od najljepših crkvenih pjesama i u našem narodu rado i s ljubavlju pjevana. Mnogi su vidljivi plodovi milosti izrasli na ovoj Posveti hrvatske mladeži Srcu Božanskog Spasitelja. Jedan, nama blizak, a veliki plod i dar je, zasigurno i dolazak Družbe svećenika Presvetog Srca Isusova (dehonijanaca) na ove naše prostore, u našu župu u Trnovčici. Glavna karizma otaca dehonijanaca jest dati Presvetom Srcu zadovoljštinu za tolike grijehe i uvrede, za hladnoću i nezahvalnost ljudskog srca, te ljubavlju uzvratiti za Ljubav Kristovu. Upravo u toj namjeri raspirivanja novog žara ljubavi prema Presvetom Srcu Isusovu među vjernicima pokrenut je i Pohod relikvije sv. Margarete Marije Alacoque. U okviru bogatog i plodnog četverodnevnog (11.-14. ožujka) Pohoda relikvije sv. Margarete, u petak 12. ožujka, održana je posebna sveta Misa za mlade grada Zagreba s početkom u 20 sati, u organizaciji Hrvatske dehonijanske mladeži. Prije samog euharistijskog slavlja, mladi su imali i prigodu pristupiti sakramentu pomirenja, svetoj Ispovijedi. Za vrijeme svete Mise, župnik, p. Andrzej Wosko, naglasio je ovu povijesnu poveznicu, kako s posvetom cijelog svijeta Srcu Isusovu, tako i s posebnom posvetom hrvatske mladeži na prijelazu stoljeća, o jubilarnoj 1900. godi

18 19 ni. Na kraju svog svečanog nagovora sam je župnik pobožno izrekao obnovu posvete u ime svih mladih, a potom je svatko od prisutnih izrekao i svoju osobnu Posvetu Presvetom Srcu Isusovu polažući desnu ruku na Sveto Pismo i izgovarajući riječi:»božansko Srce Isusovo, potpuno ti se predajem i posvećujem!«na taj način suvremena generacija mladih, koji su u velikom broju nazočili ovoj svetoj Misi, sjedinila je svoju posvetu s prvom generacijom mladih koja je to učinila 1900. godine. Tako je simbolički i stvarno učinjena i obnovljena posveta mladih Srcu Isusovu povodom 110. obljetnice Posvete hrvatske mladeži tom istom Presvetom Srcu. Osim vidljivim znakom polaganja ruke na Sveto Pismo i izricanja obećanja, mladi su nakon svete Mise prisegu zapečatili još jednim vidljivim znakom: pobožno i sabrano, kako su izricali i prisegu, pristupili su ljubljenju relikvije svetice Srca Isusova, svete Margarete Marije. Bila ova posveta/obnova posvete Srcu Isusovu zalog ljubavi i vječnog spasenja i neka uistinu bude»stijeg Hrvata Srce Krista«! NOVO IZDANJE Sv. Margareta Marija Alacoque i sveta Faustina Duhovnost i poslanje SVETA MARGARETA MARIJA ALACOQUE I SVETA FAUSTINA Duhovnost i poslanje p. Stanisław Jarzyna SCJ Družba svećenika Srca Isusova, dehonijanci, početkom ožujka 2010. objavila je knjigu pod naslovom Sveta Margareta Marija Alacoque i sveta Faustina Duhovnost i poslanje Stanisława Jarzyne SCJ, u prijevodu s poljskog Jelene Vuković.»Bog je ljubav i milosrđe!«, poruka je to ove knjige koja nam pred oči stavlja dvije svetice: svetu Margaretu Mariju Alacoque i svetu Faustinu Kowalsku. Obje su bile oruđe u Božjim rukama i obje su dobile osobita poslanja: prenijeti svijetu poruku spasenja, pružiti utjehu i nadu, podsjetiti da je Bog ljubav sama i milosrđe! Objave koje su primile, jedna u 17., a druga u 20. stoljeću, međusobno se isprepliću i uzajamno nadopunjuju: sveta Margareta Marija prenosi objavu ljubavi Isusova Presvetog Srca i upozorava na potrebu davanja zadovoljštine za sve uvrede koje se nanose tom izvoru Božjeg milosrđa. Sveta Faustina svijetu predaje objavu Isusova milosrđa i podsjeća, također, na potrebu pružanja zadovoljštine za grijehe. To je jedna te ista poruka poruka ljubavi Božje prema nama za koju želimo da se»razglasi s ovoga mjesta po cijeloj našoj ljubljenoj domovini i po cijelom svijetu.«(ivan Pavao II., Krakow, 2002.) Knjiga je objavljena prigodom Pohoda relikvije sv. Margarete Marije Alacoque svećenicima Srca Isusova, dehonijancima, i župi B. D. Marije Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea u Trnovčici od 11. do 14. ožujka 2010, i u svom dodatku donosi pobožnosti sv. Margareti Mariji Alacoque i Presvetom Srcu Isusovu te sv. Faustini i Milosrdnom Isusu. knjiga se može nabaviti kod svećenika u samostanu i crkvi, te u katoličkim u knjižarama u Zagrebu

hdm VRIJEME SRCA ožujak 2010. HDM ugostio KMNL i KOL Piše: Jelena Vuković Povodom početka proljetnog dijela Katoličke malonogometne lige (KMNL) i Katoličke odbojkaške lige (KOL), u subotu 6. ožujka 2010. u 18 sati u Župi B. D. Marije Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea u Trnovčici održana je svečana Misa koju je predslavio Domagoj Matošević, povjerenik za pastoral mladih u zajedništvu s o. Andrijom Wośkom SCJ, župnikom župe i poglavarom Distrikta ACR družbe svećenika Srca Isusova, dehonijanaca, a uz sudjelovanje Marijana Spehnjaka, trajnog đakona Zagrebačke nadbiskupije zaduženog za pastoral sportaša i đakona Marka Šopa SCJ. Oko tristotinjak mladih kao i brojni župljani ispunili su župnu crkvu. Euharistijsko slavlje dodatno su obogatili brojni ministranti župe, dječaci, srednjoškolci i studenti, kao i župni Zbor mladih svetog Maksimilijana Kolbea. U nadahnutoj propovijedi vlč. Matošević osvrnuo se na evanđeljsku sliku o izgubljenom sinu, nazivajući je»prispodobom o Milosrdnom Ocu«. Objašnjavajući konktest ove prispodobe, atmosferu koja je oko Isusa, okruženog carinicima i grešnicima, vladala, naglasio je kako ta slika otkriva veliku istinu da Isus nikoga, tko mu se približi, ne odbacuje.»isus se vodi jednom drugačijom logikom: svaki je čovjek dijete Božje! Bog nikada ne zaboravlja na svoje dijete! U svojoj neizmjernoj ljubavi Bog nam daje slobodu A prava slo boda nije ono što mislimo: činiti sve što želimo Svatko se od nas može izgubiti. Važno je znati reći: Ustat ću i poći svome Ocu!«, rekao je vlč. Matošević kojem su se pridružili i HDM animatori kako bi što zornije prikazali trenutak susreta Oca i izgubljenog sina.»otac pun ljubavi obući će na vas nove haljine, simbol novog života, dat će vam prsten, simbol dostojanstva djeteta Božjeg, kao i sandale, simbol gospodstva. Svaki put kada se pokajemo, ispovjedimo, Bog, Milosrdni Otac, vraća nam izgubljeno dostojanstvo djeteta Božjeg. Ponovno smo vlasnici svega što nam u svojoj ljubavi Otac želi dati. Vratimo se zajedno u kuću Očevu koja je puna ljubavi i radosti«, zaključio je vlč. Matošević. Susret je nastavljen u Dvorani sv. Josipa u novom samostanu otaca dehonijanaca. Gostovanje mladih sportaša i njihovih duhovnika u Trnovčici organizirala je Hrvatska dehonijanska mladež.

20 21 Pismo iz bolnice Molitve za bolesnike Draga braćo i sestre bolesnici! Ovaj put sam za vas pripremio molitve iz molitvenika. Molitve su mi se jako svidjele i koristim ih prilikom pohoda bolesnicima. Ovaj put ih preporučam i vama. Molitva za snagu u bolesti U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. Gospodine, svemogući Bože, pripustio si mi ovu bolest. To je Tvoja volja, Ti znaš zašto to činiš. Ja, Tvoj nevrijedni sluga, predajem se u Tvoje ruke. Molim Te, ukloni od mene ovu bolest i daj mi zdravlje, ali neka bude volja Tvoja. Ako trebam trpjeti, daj mi snage da ovu bolest strpljivo podnosim. Budi uza me, krijepi me i tješi da se u ovoj bolesti kršćanski vladam. Pouči me kroz bolest cijeniti Tvoju pregorku muku koju si za nas podnio, cijeniti patnje drugih bolesnika i trud onih koji ih liječe i za njih se brinu. Ovu bolest, kao svoju žrtvu, pridružujem Tvojoj žrtvi na križu za spasenje svijeta, obraćenje grješnika i za svoje duševno i tjelesno zdravlje. Vjerujem u te, Gospodine, ufam se u Te i ljubim Te svim srcem svojim. Oprosti mi, ako sam Te kojim grijehom uvrijedio kao što i ja opraštam svim svojim uvrediteljima. S Tobom sam, Bože, u zdravlju, bolesti i u smrti. Dok sam s Tobom, ničeg se ne bojim. S Tobom želim uvijek biti, Tebe vječno hvaliti i slaviti sada i u vijeke vjekova. Amen. Molitva u bolesti Dobri i milostivi Bože, ponizno Te i skrušeno molim, priteci mi u pomoć u ovoj mojoj bolesti. U Tebe se uzdam da ćeš me okrijepiti i pomoći mi u ovim teškim životnim trenucima. Svoju dušu i bolesno tijelo predajem u Tvoje ruke, u Tvoju zaštitu. Molim Te, ozdravi moje tijelo i oslobodi me od ovih muka. Ali neka bude volja Tvoja. Ako me ostavljaš u ovoj mojoj bolesti,, okrijepi me i ojačaj da je strpljivo mogu podnositi. Rado primam iz Tvojih ruku križ koji mi pružaš. Nosim ga Tebi na slavu, za spasenje svoje i svega svijeta. Budi, Gospodine, uza me. Amen. Molitva Gospi od Zdravlja Evo me pred Tobom, Zdravlje bolesnih. I moj je život izložen bolesti i tegobama. Kao Majka Krista, Spasitelja ljudi, liječnika tijela i duše, i Majka vjernika, Ti najljubaznije pritječeš u pomoć svojoj djeci koja su u nevoljama. Takni srce grješnika da se obrate. Meni i mojim najdražima isprosi duševno i tjelesno zdravlje, pomoć u potrebama, jakost malodušnima, utjehu žalosnima, zdravlje bolesnima. Budi nam svima Majka divna. Amen. Zahvala za ozdravljenje Gospodine, svemogući vječni Bože, zahvaljujem Ti na daru zdravlja koje si mi udijelio. Uslišio si molitvu svog nevrijednog sluge. Budi mi na pomoći da zdravlje trajno čuvam i Tebi uvijek na tome zahvaljujem. Dopusti nama, djeci svojoj, molimo te, Gospodine Bože, da se neprestano radujemo duševnom i tjelesnom zdravlju i da se slavnim zagovorom Blažene Marije vazda Djevice izbavimo od sadašnje žalosti i naužijemo vječne radosti. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. vaš p. Zvonko

božje milosrđe VRIJEME SRCA ožujak 2010. Iz Dnevnika sestre Faustine Božje milosrđe vječno ću slaviti»sve što postoji duboko je skriveno u nutrini Mojeg milosrđa, kao dijete u krilu majke. Kako sam bolno ranjavan sumnjom u Moju dobrotu. Najbolnije me vrijeđaju grijesi nepovjerenja.«(dn. 1076) Pripremila: Marijana Biuk Stvoritelj i stvorenje razmatranje pred Presvetim Sakramentom Klanjam Ti se, Stvoritelju i Gospodine, skriveni u Presvetom Sakramentu. Slavim Te za sva djela Tvojih ruku, u kojima postaje vidljivim tako puno mudrosti, dobrote i milosrđa. Gospodine, Ti si posijao toliko puno ljepote na ovoj zemlji, koja mi svjedoči o Tvojoj slavi, premda je ona samo Tvoj slab odsjaj, o neshvatljiva ljepoto. Premda si se Ti skrio i Tvoju slavu učinio tajanstvenom, dopire do Tebe moje vjerom prosvijetljeno oko, a moja duša spoznaje svojeg Stvoritelja, svoje najveće Dobro. Cijelo moje srce utapa se u klanjanju Tebi. Moj Stvoritelju i moj Gospodine, Tvoja dobrota ohrabruje me govoriti s Tobom. Milosrđe briše bezdan između nas, što rastavlja Stvoritelja od stvorenja. S Tobom razgovarati, Gospodine, sreća je mojeg srca. U Tebi nalazim sve za čim žudi moje srce. Ovdje osvjetljuje Tvoje svjetlo moj razum i osposobljuje ga dublje Te upoznati. Ovdje teku rijeke milosti u moje srce, a moja duša crpi vječni život. Ti mi daruješ Samog Sebe, osim tih darova, i duboko se sjedinjuješ sa Svojim bijednim stvorenjem. Ovdje se razumiju naša srca, bez riječi To su tajanstvena opraštanja, to je tajna Tvog milosrđa koja okružuje svaku pojedinu dušu. Za tu neshvatljivu dobrotu klanjam Ti se, o Stvoritelju i Gospodine, svim srcem i svom dušom. I kad je moje slavljenje bijedno i neznatno, ostajem mirna, jer sam sigurna da Ti poznaješ moju iskrenost. (Dn. 1692) Čula sam Isusove riječi:»da ti nisi svezala Moje ruke, poslao bih mnoge kazne na zemlju. Moja kćeri, tvoj pogled ublažuje Moju srdžbu. Premda tvoje usne šute, ti Me zoveš tako snažno da je cijelo nebo dirnuto. Ne mogu se izmaknuti tvojim molbama jer Me ti ne slijediš negdje daleko, nego u tvom vlastitom srcu Ja sam Triput Svet i gadi mi se i najmanji grijeh. Ne mogu ljubiti neku dušu okaljanu grijehom. Ali čim se ona pokaje, nema granica Mojoj velikodušnosti prema njoj. Moje je milosrđe obuzima i brani. Svojim milosrđem pratim grješnike na svim njihovim putovima i kad Mi se vrate raduje se Moje Srce. Gorčinu, kojom su napunili Moje Srce, zaboravljam i radujem se njihovom povratku. Reci grješnicima da nitko ne može izbjeći Mojoj ruci. Kad bježe pred Mojim milosrdnim Srcem, upadaju u Moje pravedne ruke. Reci grješnicima, da uvijek čekam na njih, da čujem otkucaje njihovog srca kad počinje za mene kucati. Piši, da Ja njima govorim kroz grižnju savjesti, kroz neuspjehe i muke, oluje i munje, kroz glas Crkve; ali ako puštaju da se unište sve Moje milosti, počinjem se ljutiti i prepuštam ih samima sebi i dajem što žele.«(dn. 1722, 1728)

22 23 Slika, devetnica i Svetkovina Božjeg milosrđa Navečer, (22. veljače 1931.), u ćeliji, ugledala sam Isusa, Gospodina, u bijeloj odjeći. Jedna ruka je podignuta za blagoslov, druga je dodirivala odjeću na prsima. Iz otvorenog dijela odjeće na prsima izlazile su dvije velike zrake: crvena i bijela. Šuteći promatrah Gospodina. Moja duša je bila prožeta strahom, ali i velikom radošću. Nakon nekog vremena Isus mi reče:»naslikaj sliku prema onom što vidiš, s potpisom: Isuse, ja se uzdam u Tebe. Ja želim da se ta slika štuje, najprije u vašoj kapeli, a onda u cijelom svijetu. Ja obećavam da ona duša, koja štuje ovu sliku, neće biti izgubljena. Obećavam joj također, već ovdje na zemlji, pobjedu nad neprijateljima, posebno u trenutku smrti. Sam ću je braniti kao svoju čast. U tvojoj duši nalazi se Moja slika. Ja želim Svetkovinu milosrđa. Želim da slika, koju ćeš ti kistom naslikati, bude svečano posvećena i javno čašćena na prvu nedjelju poslije Uskrsa. Ta nedjelja treba biti Svetkovina milosrđa. Ja želim da svećenici propovijedaju Moje veliko milosrđe prema grješnim dušama. Grješnik neka se ne boji približiti Mi se. Zrake milosrđa želim izliti na duše ljudi.«isus mi se potuži riječima:»nepovjerenje dušâ razdire moju nutrinu. Još više me boli nepovjerenje jedne izabrane duše. Usprkos Moje neiscrpne ljubavi ne vjeruju mi. Čak im nije dovoljna Moja smrt. Jao duši koja zloupotrebljava Moju ljubav.«(dn. 49, 88, 50) Ispovjednik mi je zapovjedio pitati Isusa za značenje dviju zraka na slici, i Gospodin mi odgovori nutarnjim načinom, za vrijeme molitve:»obje zrake znače krv i vodu. Blijeda zraka označuje vodu koja opravdava duše. Crvena zraka označuje krv koja je život duša Ove dvije zrake izvirale su nekoć iz dubina Mog milosrđa, kad je koplje otvorilo Moje umiruće Srce na križu. Obje zrake štite duše pred srdžbom Mog Oca. Blago onom tko će živjeti u njihovoj sjeni, jer ga neće stići pravedna ruka Božja! Zamoli Mog vjernog slugu (prof. Sopoćka, op. a.) da na Svetkovinu Mog milosrđa, na prvu nedjelju po Uskrsu, objavi cijelom svijetu o Mom velikom milosrđu. Tko toga dana dođe na Vrelo života (ispovjedi se i pričesti, op. a.) primit će potpuni oprost svojih krivica i kazni. Čovječanstvo neće naći mira dokle god se ne okrene s povjerenjem Mom milosrđu Moje Srce raduje se nazivu milosrđe. Objavljuj da je milosrđe najveće Božje svojstvo. Sva djela Mojih ruku okrunjena su milosrđem.«(dn. 299, 300, 301) Na Uskrsni ponedjeljak, nakon sv. Pričesti, čula sam sljedeći glas u duši:»moja kćeri, pogledaj u ponor Mog milosrđa i iskaži čast i slavu Mom milosrđu. Učini to na sljedeći način: sakupi sve grješnike cijelog svijeta i uroni ih u bezdan Mog milosrđa. Želim se dati dušama. Čeznem za dušama! Na moju svetkovinu dan milosrđa prođi cijelim svijetom i dovedi nemoćne duše izvoru Mog milosrđa. Ja ću ih ozdraviti i ojačati!«(dn. 206) (To je želja Milosrdnog Isusa za devetnicom Njegovu milosrđu, koja prethodi samoj Svetkovini!, op.a.)»reci dušama, da im za obranu dajem Moje milosrđe. Borim se posve sam za njih i podnosim pravednu srdžbu Svog Oca. Reci im da je Svetkovina Mojeg milosrđa došla iz Moje nutrine, za utjehu cijelom svijetu.«(dn. 1516, 1517) Na čudan način se sve to odvijalo kako je Gospodin zahtijevao. Prvo štovanje Božjem milosrđu, po javno izloženoj slici Milosrdnog Isusa, iskazale su mase naroda na prvu nedjelju po Uskrsu (prva Svetkovina Božjeg milosrđa, 28. travnja 1935., op. a.). Tri dana (26.- 28. travnja 1935.) bila je slika javno izložena i od ljudi čašćena. Slika je bila izložena u Ostra Brami (Vilna) u prozoru zabata i moglo je se vidjeti izdaleka. Ovdje je svečanom trodnevnicom obilježen završetak jubilarne godine Otkupljenja svijeta 1900 godina od Otkupiteljeve muke. Sada vidim da je djelo otkupljenja povezano s ovim od Gospodina traženim Djelom milosrđa. Molila sam Boga za milosrđe grješnim dušama. Nakon pobožnosti svećenik je uzeo Presveto da bi podijelio blagoslov. U tom trenutku vidjela sam Isusa kao na slici. Gospodin je blagoslovio i zrake su silazile na cijeli svijet. Tada sam ugledala

božje milosrđe VRIJEME SRCA ožujak 2010. neku nepristupačnu svjetlost, kao neki kristalni stan, koji je bio isprepleten od svjetlosnih valova i nepristupačan stvorenjima i duhovima. U toj svjetlosti vidjela sam troja vrata i Isus uđe u to svjetlo u onakvom liku kao na slici kroz druga vrata u Nutrinu Jedinstva. To je Trojstvo, neshvatljiva Beskrajnost. Čula sam glas:»ova Svetkovina dolazi iz nutrine Mojeg milosrđa i potvrđena je dubinama Mojeg milosrđa. Svakoj vjernoj i Mojem milosrđu posvećenoj duši, bit će darovano milosrđe.«beskrajno sam se obradovala dobroti i veličini moga Boga. Radovalo me trpjeti za Boga i za duše koje su tih dana zadobile Njegovo milosrđe. Kad vidim mnoge duše koje su tih dana primile Božje milosrđe, svoju muku i svoje patnje smatram ništavnim, i kad bi one bile najveće i trajale do konca svijeta, jer one imaju svoj kraj, dok su duše, koje su se tako obratile, spašene od nikada prestajućih muka. Jako sam se radovala vidjevši kako se drugi vraćaju izvoru sreće, u krilo Božanskog milosrđa! (Dn. 89, 420, 421) Sa sestrom Faustinom kroz korizmu, Veliki tjedan i Svetkovinu u godini njezina prelaska u vječnost Danas za vrijeme sv. Mise vidjela sam trpećeg Gospodina koji je bio u umiranju i rekao mi:»moja kćeri, promatraj često Moje boli, što sam ih podnosio za tebe, i ništa ti se neće činiti velikim što za mene podnosiš. Najviše mi se sviđaš kad razmatraš Moje bolno trpljenje. Sjedini svoja mala trpljenja s mojim bolnim trpljenjima, da bi ona zadobila beskrajnu vrijednost pred Mojim veličanstvom.«(dn. 1512) 10. travnja 1938. Cvjetnica. Bila sam na sv. Misi, ali bijah suviše slaba da bih išla po palme. Osjećala sam se bez imalo snage jedva izdržavši sv. Misu. Za vrijeme sv. Mise Isus mi je dao upoznati bol Njegove duše. Posve jasno sam osjećala kako bolno odjekuju hosana himni u Njegovom Presvetom Srcu. Moja duša je također ispunjena morem gorčine i privučena je Isusu. Svaki hosana je probadao moje srce. Čula sam Njegov glas:»moja kćeri, tvoj suosjećaj donosi Mi ublaženje. Razmatrajući Moju muku tvoja duša dobiva posebnu ljepotu.«danas nam je jedan od otaca isusovaca donio sv. Pričest. Trima sestrama je donio Gospodina, onda i meni i pritom je mislio da sam posljednja. Meni je dao dvije hostije... U tom trenutku privučena sam u Njegovu blizinu i podareno mi je duboko nutarnje prosvjetljenje s obzirom na milosrđe. To se dogodilo munjevitom brzinom i bilo je jasnije nego da sam ga satima dugo gledala tjelesnim očima: već sada odjekuje slava Božjeg milosrđa usprkos protivljenju neprijateljâ i samog sotone, koji toliko mrzi Božje milosrđe. Ovo Djelo otet će mu većinu duša. Stoga duh tame dovodi ponekad dobre ljude u jake kušnje da otežaju Djelo. Ali posve jasno spoznah da se upravo Božja volja događa i događat će se, do posljednje kapi. I najveći neprijateljevi napori ne mogu pomrsiti najmanju pojedinost onog, što je Bog odlučio. Nije važno što ima trenutaka u kojima se čini da je Djelo potpuno razoreno. U ovo vrijeme ono se učvršćuje. Moju dušu ispuni toliki mir kao nikada prethodno, ta Božja sigurnost, koja se ne da izbrisati, taj duboki mir kojeg ne može ništa pomutiti, pa kad bih morala prolaziti kroz nezamislive kušnje: ja ostajem mirna to vodi sam Bog. Cijeli sam dan

24 25 ostala u molitvi zahvalnosti. I zahvalnost ispuni moju dušu. O Bože, kako si Ti dobar, kako je veliko Tvoje milosrđe. Ti me obasiplješ tako velikim milostima, mene, najjadniju prašinu. Tebi pod noge padam licem na zemlju, o Gospodine, i priznajem iskrenim srcem, da nisam zaslužila ni Tvoju najmanju milost. Da mi se Ti toliko bogato darivaš jest jedino Tvoja neshvatljiva milost. Stoga uranja moje srce u duboku poniznost, što su veće milosti koje ono prima. Kriste, za Tebe trpjeti jest sreća za srce i dušu. Vi moje patnje, rastegnite se beskrajno, da bih Tebi, Isuse, dokazala svoju ljubav. Sve prihvaćam, što mi pruža Tvoja ruka. Dovoljna mi je Tvoja ljubav, Isuse. Želim Te slaviti u napuštenosti i tami, u strahu i muci, u boli i gorčini, u muci duše i nezadovoljstvu srca. U svemu budi blagoslovljen. Moje je srce oslobođeno od zemlje, budući da si mi Ti sam dovoljan. 14. travnja 1938. Veliki četvrtak. Danas se osjećam dovoljno jakom da bih mogla sudjelovati na crkvenim obredima. Za vrijeme sv. Mise stajao je tu Isus i rekao:»gledaj u Moje Srce koje je za ljude puno ljubavi i milosrđa, posebno za grješnike. Vidi i zadubi se u Moju muku.«u jednom trenutku osjetih i doživjeh svu Isusovu muku u vlastitom srcu i čuđah se, da me ovo mučenje nije stajalo života. Za vrijeme klanjanja reče mi Isus:»Moja kćeri, znaj, da su Mi tvoja živa ljubav i sućut bili utjeha u Maslinskom vrtu.«navečer, za vrijeme Svete ure čula sam riječi:»ti vidiš Moje milosrđe za grješnike, koje se objavilo u ovom trenutku u svoj Svojoj moći. Evo, kako si malo pisala o tom. To je tek jedna kap od toga. Čini što je u tvojoj moći da grješnici upoznaju Moju dobrotu.«15. travnja 1938. Veliki petak. Vidjela sam izmučenog Gospodina, koji još nije bio razapet na križ. Još prije razapinjanja On mi reče:»ti si Moje Srce. Govori grješnicima o Mojem milosrđu.«i Gospodin mi je dao nutrinom upoznati sav bezdan Svojeg milosrđa za duše, i da je to, što sam napisala, zaista samo jedna kaplja. 16. travnja 1938. Velika subota. Za vrijeme klanjanja Gospodin mi reče:»budi utješena, Moja kćeri, Djelo milosrđa je Moje djelo. U njemu nije ništa, što bi bilo tvoje. Meni se sviđa, da ispunjaš vjerno ono što ti Ja nalažem. Nisi ni jednu riječ dodala ili uskratila.«i On mi podari nutarnje rasvjetljenje. Vidjela sam, da ni jedna riječ ne potječe od mene, da sam usprkos poteškoćama i neprilikama uvijek činila Njegovu spoznatu volju. U noći Velike subote. Prije slavlja Uskrsnuća bila sam tako slaba da sam pokopala svaku nadu za sudjelovanje u ophodu što je održano u crkvi. Ovo rekoh Gospodinu:»Isuse, ako su Ti drage moje molitve, onda me ojačaj za taj trenutak, da mogu sudjelovati u ophodu.«odmah sam se osjetila tako jakom i sigurnom da sam mogla ići zajedno sa sestrama. Kad je ophod započeo, ugledah Isusa u još većoj svjetlosti nego što je sjaj sunca. Isus me pogleda u ljubavi i reče:»srce Mojeg Srca, ispuni se radošću.«u tom trenutku uroni moja duša u Njega... Kad sam opet došla k sebi, išla sam zajedno sa sestrama u ophodu, ali moja je duša bila posve uronjena u Gospodina... 17. travnja 1938. Svetkovina Uskrsa. Za vrijeme sv. Mise zahvalih se Gospodinu što nas je otkupio. I za najveći dar kojeg nam je dao, Svoju ljubav u sv. Pričesti naime Samog Sebe. Trenutno sam bila odnesena u krilo Presvetog Trojstva i uronjena u ljubav Oca, Sina i Duha Svetoga. Ti se trenuci jedva mogu opisati. 24. travnja 1938. Svetkovina Božjeg milosrđa. Kad sam došla u svoju sobu uronih u molitvu zahvalnosti za sve što mi je Gospodin poslao u cijelom mojem životu i posve se predadoh Njegovoj presvetoj volji. Duboka radost i mir ispuniše moju dušu. Osjećala sam tako duboki mir da u tom trenutku ne bih rekla smrti: Sačekaj, jer još imam nešto obaviti. Ne, s radošću bih je pozdravila, jer spremna sam susresti Gospodina i to ne samo danas, nego od

razgovor VRIJEME SRCA ožujak 2010. onog trenutka u kojem sam sve svoje povjerenje darovala Njegovom Božanskom milosrđu, odana Njegovoj presvetoj volji, što je puna dobrote i milosrđa. Ja znam što sam po sebi samoj Danas, na Svetkovinu Božjeg milosrđa, ponovno sam se prikazala Gospodinu kao žrtva paljenica za grješnike. Moj Isuse, ukoliko se približava kraj mojeg života, najponiznije te molim, primi moju smrt, sjedinjenu s Tobom, kao žrtvu paljenicu, koju Ti danas u posjedu svojeg razuma i s potpunom sviješću volje prinosim za trostruki cilj: Prvo, neka se Djelo milosrđa proširi u cijelom svijetu i neka se Svetkovina Božjeg milosrđa svečano proglasi i slavi. Drugo, da grješnici nađu utočište u Tvojem milosrđu i spoznaju njegove neizrecive plodove, prije svega umirući. Treće, da bi se ostvarilo cijelo Tvoje Djelo milosrđa po Tvojim željama, i za jednu određenu osobu koja vodi ovo Djelo... Premilosrdni Isuse, primi nedostojnu žrtvu, što sam Ti je danas prinijela naočigled neba i zemlje. Neka Tvoje Presveto milosrđem ispunjeno Srce usavrši što nedostaje i prikaže Tvojem Ocu za obraćenje grješnika. O, Kriste, čeznem za dušama. U tom trenutku bila sam prožeta Božjim svjetlom i osjećala sam se kao jedincati Božji posjed. Osjećala sam najvišu slobodu duše, o kojoj prije nisam imala pojma. U trenutku sam vidjela Božju slavu i bezbrojne grupe duša što slave Njegovu dobrotu. Moja duša je potpuno uronila u Boga i čula sam riječi:»ti si Moja najdraža kćerka.«živa Božja nazočnost trajala je cijeli dan. (Dn. 1657 1671, 1679-1681) Devetnica Božjem milosrđu Moli se od Velikog petka do svetkovine Božjeg milosrđa, na prvu nedjelju po Uskrsu. Svaki se dan izmoli uvodni dio te nakana određena za taj dan devetnice. Potom se mole Krunica Božjem Milosrđu i Zazivi. Prema objavi Milosrdnog Isusa sv. Faustini preporuča se na svetkovinu Božjeg Milosrđa, prvu nedjelju po Uskrsu, a nakon izmoljene devetnice, biti na sv. Misi i pričestiti se, a po potrebi se i ispovjediti. To su uvjeti da se primi milost potpunog oprosta.»ja želim, da ti vodiš duše za vrijeme devet dana izvoru Mojeg Milosrđa, da bi crpile snagu, utjehu i svekolike milosti što su im potrebne za muku života, a posebno u času smrti. Svakog dana Mojem Srcu privodit ćeš drugu grupu duša i uranjati ih u more Mojeg Milosrđa. A Ja ću voditi sve te duše u kuću Mojega Oca. Tu djelatnost ćeš obavljati u ovom i u budućem životu. Ja neću ništa uskratiti nijednoj duši, koju ti privodiš izvoru Mojeg Milosrđa. Ti ćeš moliti Mojega Oca svaki dan za milost tim dušama, po Mojoj gorkoj muci«(dn. 1209)

26 27 O. Dehon utemeljitelj Družbe SCJ Povijest jednog zvanja Osporavano zvanje S talijanskog preveo p. Zvonko Šeremet SCJ Leon Dehon završio je četvrtu godinu studija u kolegiju Hazebrouck, 16. kolovoza 1859. Tako je u šesnaestoj godini, dovršeno prvo razdoblje njegova života. Iz kolegija je sačuvao ovo sjećanje:»želja za molitvom i navika moljenja, apostolski žar, prosvijetljena vjera, vjerna prijateljstva, dobro poznavanje svog zvanja: ukratko, slatko sjećanje.«otac, sretan zbog sinovljeva uspjeha, priželjkuje za nj ambicioznu budućnost. Zato ga je odlučio poslati na studij politehnike u Parizu, nadajući se Leonovoj uspješnoj odvjetničkoj, odnosno, diplomatskoj karijeri. Ubrzo, međutim, snovi su se rasplinuli. Nakon nekoliko dana praznika, Leon ocu i majci izražava želju postati svećenik i moli da mu omoguće stupiti u Sjemenište sv. Sulpicija u Parizu. Za oca Aleksandra, koji je maštao o velikoj sinovljevoj karijeri, bio je to ogroman šok. Silno ga je to pogodilo. Aleksandar je bio pravedan čovjek, ali ne i praktičan vjernik pa se stoga snažno suprotstavio odluci sina da postane svećenik i zabranio mu ulazak u sjemenište. Leon je sa svoje strane, poručio ocu da je siguran u svoj duhovni poziv i da mu je uvijek bio vjeran. No, bio je spreman pričekati dok još ne stasa kako bi slobodno mogao slijediti glas koji ga je pozivao. U svojim sjećanjima o. Dehon se prisjeća kako se njegov otac silno rastužio nakon ovih njegovih riječi i kako se borio u sebi između nade da će se ostvariti njegova želja i straha da će Leon ostvariti svoje zvanje. Prihvaćajući očevu volju, Leon se upisao na parišku politehniku u listopadu 1859. Pohađao ju je pet godina, da bi 2. travnja 1864. doktorirao iz civilnog prava. Ne želeći iritirati oca svojom odlukom o zvanju, odlučio je poslušati oca i krenuti na putovanje u inozemstvo. Dvije godine proveo je u Engleskoj, od 1861. do 1863., a nakon toga putovao po Sjevernoj i Srednjoj Europi. Otac je namjeravao ovim putovanjima udaljiti sina od razmišljanja o duhovnom pozivu. Međutim, za mladog Leona ova su putovanja bila upravo prigoda za jedno kulturno i duhovno usavršavanje, posebno na području umjetnosti, na temelju običaja, vjere, morala i socijalnih prilika naroda s kojima je dolazio u kontakt. Njegov prijatelj i pratitelj na putovanjima bio je Leon Palustre, budući znanstvenik i veliki francuski arheolog. O tim svojim putovanjima, o. Dehon će kasnije ovako govoriti:»putovao sam puno u svom životu i ne vjerujem da sam pretjerivao u tome. Nisam putovao kao neki da zadovoljim puku znatiželju. Moja putovanja bila su neprestani studij i hodočašća «. Htio sam tražiti Boga u prirodi, u umjetnosti, u običajima, u povijesti Djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospodina! (nastavlja se)

prijatelji svećenika SCJ VRIJEME SRCA ožujak 2010. Razmišljanje o Uskrsu Nadam se da nam je svima jasno da nema slobodne domovine bez slobodnih, u duhu oslobođenih, građana. Stoga je posao uskrsnuća čovjeka u ovoj zemlji najvažnije poslanje svih. Kako Institucija, tako i pojedinaca. Ako se tomu pozivu ne odazovemo, sve će se urušiti. Mi kršćani taj poziv shvaćamo upravo onako kako ga je Bog pokazao kad nas je htio osloboditi od okova smrti: založiti nesebično svoj život za čovjeka. fra Ante Grbeš Korizma je dakle ono blagoslovljeno vrijeme koje nam je darovano da ga iskoristimo na najbolji mogući način: da se oslobodimo okova našeg srca i duše, raznih ovisnosti koje nam onemogućuju da živimo slobodno i svega onog što priječi naše predanje Duhu Svetom. Zagledajmo se u nutrinu svog srca i iskreno priznajmo bez čega ne možemo. I sjetimo se da je Bog dostatan svima. A sve ostalo samo je dodatak. Stavljati stvari, pojave, pa čak i čovjeka prije Boga, bilo bi bogohuljenje. Jesmo li uistinu slobodni? Možemo li bez svega? U mjeri koliko smo slobodni, približavamo se Bogu. Dragi Prijatelji! Srdačan pozdrav u Srcu Isusovu svima vama! Radujem se s vama za ovaj Uskrs Dobrom i Milosrdnom Pastiru koji otvara svoje Srce za naše potrebe. Dobri Pastir neka nam bude uzor kreposna života i bratskoga zajedništva. Želim vas još jednom podsjetiti na neke važne datume koji slijede: 5. lipnja 2010. godišnja duhovne obnova (pozivam sve Prijatelje koji mogu doći u Požeške Sesvete taj dan. Prijave na moj broj telefona: 098/932-4468, 11. lipnja 2010. propovijedi na svim Misama u našoj župi u Zagrebu Trnovčica (i prigoda za susret s Prijateljima), 20. lipnja 2010. mlada Misa Marka Šopa SCJ u Zagrebu 28. lipnja 3. srpnja 2010. hodočašće u Poljsku (prijavite se do sada se prijavilo 30-tak osoba, a putujemo jednim autobusom po povoljnoj cijeni!) Vaš p. Zvonko Neka vam je sretan blagdan Kristova uskrsnuća! S vama u molitvi i zajedništvu ljubavi, vaši svećenici Srca Isusova

28 29 Istinita priča Washington, DC, Metro stanica hladnog siječanjskog jutra 2007. god. Čovjek na violini svira Bachovo djelo nekih 45 minuta. Za to vrijeme, približno 2.000 ljudi prođe stanicom, većina na svom putu na posao. Tri minute nakon što je počeo sviranje, sredovječan čovjek uočava violinistu koji svira. On usporava korake, zaustavlja se nekoliko sekundi, a zatim žurno odlazi kud je namjerio. Četiri minute kasnije violinista prima svoj prvi dolar: žena baca novčić u šešir, te bez zastajkivanja, nastavlja hod. Šest minuta kasnije mladi čovjek se naginje nad ogradom kako bi ga poslušao, zatim pogleda na ručni sat i nastavlja žureći. Deset minuta kasnije trogodišnji dječak se zaustavlja. ali ga majka odvlači žureći. Mališan zastaje da ponovno pogleda violinistu, no majka ga vuče i oboje odlaze žureći. Nekoliko druge djece je ponovilo ovu radnju. Svaki roditelj, bez izuzetka, je prisililo svoje dijete da nastavi hodati. Četrdeset i pet minute kasnije glazbenik svira bez prestanka. Samo šest ljudi se zaustavilo i poslušalo na kratko. Nekih dvadesetakak ljudi je dalo novac, ali je nastavilo hodati nepromijenjenim ritmom. Svirač je sakupio ukupno 32 dolara. 1 sat kasnije glazbenik završava svirku i nastupa tišina. Nitko to ne primjećuje. Nitko ne plješće, niti daje bilo kakvo priznanje. Prava istina: Nitko nije znao da je glazbenik u stvari bio Joshua Bell, jedan od najvećih glazbenika današnjice na svijetu. Svirao je jedan od najzahtjevnijih komada ikada napisanih, na violini vrijednoj 3.5 milijuna dolara. Samo dva dana prije ovoga Joshua Bell je rasprodao koncertnu dvoranu u Bostonu gdje je prosječna cijena sjedala 100 dolara. Ovo je istinita priča. Inkognito svirka Joshue Bella na stanici metroa je organizirao Washington Post kao dio sociološkog eksperimenta o percepciji, ukusu i ljudskim prioritetima. Postavlja se pitanje: Da li u uobičajenom okruženju, u nepogodno vrijeme, uopće prepoznajemo ljepotu? Da li stanemo da tu ljepotu cijenimo? Prepoznajemo li talent u neočekivanom kontekstu? Koliko snobova ima među nama koji idu na koncert plaćajući basnoslovne iznose, a to isto ne prepoznaje u drugim prigodama? Jedan mogući zaključak ovog eksperimenta bi mogao biti: Ako nemamo niti trenutak vremena da zastanemo i poslušamo jednog od najboljih glazbenika na svijetu, koji svira jedan od najljepših komada ikada stvorenih, na jednom od najljepših instrumenata ikada načinjenih... KOLIKO TEK MNOŠTVO DRUGIH STVARI NESVJESNO PROPUŠTAMO? Preuzeto sa: www.palotinci.hr

razgovor VRIJEME SRCA ožujak 2010. Vjerni pozivu Srca Razgovarala: Jelena Vuković Pohod relikvije sv. Margarete Marije ocima dehonijancima i župljanima župe u Trnovčici od 11. do 14. ožujka 2010., na poziv poglavara Distrikta ACR p. Andrije Wośka SCJ, svojim nesebičnim zalaganjem omogućili su svećenici Poljske provincije, p. Jerzy Wełna i Krzysztof Zimończyk. Prvi pohod relikvije van granica Poljske bio je povod ovom razgovoru Predstavite se čitateljima časopisa Vrijeme Srca p. Jerzy: Zovem se Jerzy Wełna. U družbu otaca dehonijanaca ušao sam 1972. godine, a sedam godina kasnije primio sam sakrament svećeničkog reda. Potječem iz katoličke obitelji koja je živjela na jugu Poljske. Moj prvi susret s ocima dehonijancima dogodio se u marijanskom svetištu u Čenstohovi. Od tada sam se trudio upoznati duhovnost i karizmu otaca dehonijanaca te ostvario poziv pristupajući upravo ovoj družbi. p. Krzysztof: Zovem se Krzysztof Zimończyk. Svećenik sam družbe Srca Isusova, dehonijanaca, posljednjih 21 godinu. Rođen sam 1962. godine u katoličkoj obitelji u mjestu Świerklany u Pokrajini Šleskoj. Ondje sam živio do mature, do ulaska u postulaturu družbe dehonijanaca, 1982. godine. Poziv u redovničku zajednicu svećenika Srca Isusova smatram velikim Božjim darom. Družbu sam upoznao preko dvojice svećenika dehonijanaca koji su u veljači 1972. godine u mojoj župi držali pučke misije. U izboru redovničke zajednice, u posljednjoj fazi donošenja životne odluke, pomogao mi je savjet prijatelja iz školske klupe koji je često sudjelovao u duhovnim obnovama koje su vodili oci dehonijanci Naravno, i taj moj prijatelj danas je svećenik dehonijanac. Što ste sve do sada radili? p. Jerzy: Nakon svećeničkog ređenja tri sam godine radio na jednoj župi, a narednih 20 godina vodio sam brigu o redovničkoj formaciji kandidata i bio duhovnik u bogosloviji i novicijatu. Trenutno sam odgovoran za trajnu formaciju otaca dehonijanaca Poljske provincije i vodim duhovne vježbe za svećenike, redovnike i redovnice te laike. p. Krzysztof: Po završetku novicijata u Pliszczynu i studija u Višoj misijskoj bogosloviji u Stadnikama bio sam dvije godine na župi u Gołebiu. Potom su me pozvali raditi na formaciji kandidata naše redovničke zajednice u Stopnici, prvo kao pomoćnik magistra novaka, a kasnije kao magistar. Od 2005. započeo sam rad u našoj izdavačkoj kući Dehon u Krakovu. Ondje sam odgovoran za časopis Vrijeme Srca. Dana 15. siječnja ove godine imenovan sam ravnateljem izdavačke kuće. Kako je došlo do ideje o Pohodu (peregrinaciji) relikvije? Koji je cilj Pohoda relikvije? p. Jerzy: Ideja o pobožnosti sv. Margareti Mariji

30 31 i pohodu njezine relikvije redovničkim zajednicama otaca dehonijanaca i dehonijanskim župama, plod je duljeg razmišljanja Komisije za redovnički život. Članovi te komisije pokušali su doći do načina kako još više produbiti pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu. Komisija je došla do zaključka da treba osmisliti pobožnost koja će biti povezana sa štovanjem relikvije miljenice Presvetog Srca Isusova svete Margarete Marije Alacoque. Kao predsjedatelj Komisije predstavio sam ideju o štovanju relikvije svete Margarete Marije ocu provincijalu Poljske provincije i on ju je prihvatio. Organizirano je hodočašće svećenika naše provincije u Paray le Monial. Ondje nas je dočekao kustos svetišta, koji nam je dana 27. lipnja 2007., na posebno priređenoj svečanosti u čast Presvetom Srcu Isusovu, uručio relikviju svete Margarete Marije. Program i samu liturgiju pohoda relikvije osmislila je posebna komisija s ciljem na što bolji način vjernicima približiti duhovnost Srca Isusova, koja je bila pomalo zaboravljena u Crkvi, usprkos brojnim praksama koje su postojale, kao što su prvi petci u mjesecu ili Sveta ura. Istovremeno, naša se izdavačka kuća Dehon potrudila objaviti i nekoliko knjiga o sv. Margareti Mariji kako bi lik ove svetice, toliko važne za širenje pobožnosti Srcu Isusovu, približila vjernicima diljem Poljske. Gdje je sve održan Pohod relikvije sv. Margarete Marije? p. Krzysztof: Od 28. svibnja 2008. do 17. siječnja 2009. godine relikvija iz Paray le Moniala pohodila je sve dehonijanske redovničke kuće i naše župe u Poljskoj (između ostalog u Krakowu, Sosnowiecu, Lublinu, Bełchatowu, Stopnici, Florynki, Binczarowi, Pliszczynu). Nad svime je organizacijski bdio p. Jerzy. On je dao projektirati i izraditi relikvijar kao i ikonu sv. Margarete Marije. U svojoj prvotnoj zamisli Pohod relikvije sv. Margarete Marije imao je lokalni značaj, no spontano se počeo širiti po raznim župama, osobito po župama posvećenima Presvetom Srcu Isusovu. Do danas je relikvija pohodila preko 40 župa u Poljskoj. Od 21. do 22. lipnja 2009. bila je i Jasnoj Gori u Čenstohovi. Pohod relikvije od 11. do 14. ožujka 2010. Zagrebu, ocima dehonijancima koji tu djeluju i župi B. D. Marije Majke Crkve prvi je van granica Poljske. U svibnju ove godine relikviju će ugostiti dehonijanske župe u Ukrajini, a u listopadu i studenom dijecezanske župe u Češkoj. Susrećete li se s kakvim poteškoćama prilikom Pohoda? Koji su vidljivi znaci milosti ove pobožnosti? p. Jerzy: Nismo se susreli s nekim većim poteškoćama. Ako su se možda i pojavile, onda su bile čisto organizacijske naravi: izrada ikone, relikvijara, obrednika, drugih različitih propagandnih materijala i sl. Što se tiče milosti, mogu reći da je vrijeme Pohoda relikvije za vjernike, prije svega, vrijeme gorljive molitve, iskrenih ispovijedi te oživljenja vjere i pobožnosti prema Božanskom Srcu. Vjernici dolaze pred relikviju sv. Margarete Marije sa svojim teretima, brigama, nemirima i prošnjama i mole za zagovor, za uslišanje A ne samo jedanput se dogodilo da su otišli taknuti ljubavlju Presvetog Srca i sa željom promijeniti život na bolje. U mnogim mjestima pobožnost Pohoda relikvije vodili su dijecezanski biskupi i tako pomogli u izgradnji zajedništva na razini mjesne Crkve. Neki zanimljiv događaj povezan s Pohodom relikvije? p. Jerzy: Vjernici za vrijeme pobožnosti bez ustručavanja i s velikim pouzdanjem iznose svoje potrebe i traže p. Krzysztof Zimończyk

razgovor VRIJEME SRCA ožujak 2010. p. Jerzy Wełna zagovor sv. Margarete Marije. U više navrata osvjedočili su se u veliku Božju ljubav i primili tražene milosti. Jedan od takvih primjera je i svjedočanstvo jedne mlade žene koja je molila za posao. I bila je uslišana. Dvije je godine bezuspješno kucala tražeći mjesto učiteljice. Nakon molitve pred relikvijom dobila je ponudu za stalno radno mjesto i to od ravnatelja koji joj samo dva dana ranije kategorički rekao da za nju, nažalost, nema nikakvog mjesta i da ga u skoroj budućnosti neće ni biti. Brojna svjedočanstva o uslišanjima zapisana su u Knjizi pohoda. Možete li usporediti Pohod relikvije u Poljskoj i u Hrvatskoj? p. Krzysztof: Pohod relikvije sv. Margarete Marije u Zagrebu izveden je upravo onako kako to predviđa poljski obrednik za dane od četvrtka do nedjelje. No, valja priznati da je ovdje u Zagrebu sudjelovao znatno veći broj vjernika nego igdje po župama u Poljskoj. Puni smo divljenja i priznanja za sjajnu pripremu cijelog Pohoda, a osobito za angažman pojedinih župnih zajednica. Htio bih osobito istaknuti zborove: dječji, odrasli i zbor mladih. Predivno pripremljene liturgijske pjesme stvorile su divnu atmosferu molitve i osnažile vjerski doživljaj. Po čemu je karizma otaca dehonijanaca, po vašem mišljenju, spasonosna za današnje vrijeme? p. Jerzy: Naš je utemeljitelj, otac Leon Dehon, živio na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Bio je, s jedne strane, duboko dirnut Kristovom ljubavlju prema ljudima, a s druge strane osjećao je silnu bol zbog grijeha i nepravdi u svijetu i Crkvi. S tim se njegovim osjećajima mogu i danas poistovjetiti svećenici dehonijanci. Nije li»grijeh društva«nepravda i neosjetljivost prema problemima malog čovjeka u društvenim i gospodarskim strukturama koji je motivirao oca Dehona na ustrajan rad u radničkim sredinama i s poslodavcima, i dalje razlog za što snažnije naviještanje socijalnog nauka Crkve? Nije li ozeblost i sve snažnija vjerska ravnodušnost, a često čak i prijezirno odbacivanje evanđeljske poruke o Bogu koji je ljubav i jedini Spasitelj čovjeka, jasan poziv na što hitnije širenje zrelo shvaćenog štovanja Božjeg Srca? Poruka čitateljima Vrijeme Srca p. Krzysztof: Želimo čitateljima hrvatskog izdanja Vrijeme Srca da u svojim sredinama budu svjedoci Božje ljubavi, ljudi srca punih zahvalnosti i ljubavi prema Bogu Ocu i srca otvorenih na potrebe bližnjih. Neka ih pri tom osnažuje svjedočanstvo života sv. Margarete Marije koju je prije tristo godina sam Isus tražio da proširi pobožnost prema Njegovom Srcu te na taj način podsjeti da je Njegova otkupiteljska ljubav jedina nada za svijet. Kao glavni urednik poljskog izdanja Vrijeme Srca srdačno vas pozdravljam. Neka vrijeme posvećeno čitanju ovog lista uistinu bude vrijeme Srca koje će vam donijeti radost, buditi nadu, koje će obogaćivati, kako vas, tako i vaše obitelji.

32 33 P O N E K A D Ponekad pomislim da život nema smisla. Ponekad mislim da su uzaludne sve suze, trpljenje, kušnje, borbe. Ponekad mi dođe da odem na vlak i odem Daleko, daleko od svih. Želim čuti zvuk tračnica. Promatrati ljude koji stalno negdje žure, a ja, ja U vlaku i divim se svemu, drveću, prirodi, zelenilu Želim pobjeći od sviju pa čak i od same sebe, a onda se u trenutku zapitam ima li to smisla!? I tako vozeći se vlakom, razmišljam o tome kako je moj život samo»kratko«putovanje. Prva stanica mu je Zemlja, a zadnja NEBO! O Bože moj, kamo mi je poći.? Zbunjena sam, potresena i dosta mi je svega! Želim Te slijediti, a toliko toga me priječi da Ti se na trenutak približim i kažem:»vodi ME!«Bojim se Stvoritelju moj.. Bojim se ponekad da ćeš me napustiti, da ćeš mi okrenuti leđa i da ću ostati sama Znaš, moj život nema smisla bez Tebe. Oprosti mi što si morao toliko trpjeti za mene. Oprosti mi što Te tako često pribijam na križ svojim grijesima I tako, iz dana u dan»putujem«i ne znam kamo... Razmišljam Bože, kada će doći kraj mojim patnjama, kada će doći dan mog potpunog predanja Tebi, kada će doći dan kada ću uistinu biti POTPUNO SLOBODNA, oslobođena od svih okova, robovanja, navezanosti i»bježanja«od svoje obitelji. Vjerujem u Tebe, moj najbolji Prijatelju, vjerujem da me nikada nećeš ostaviti, vjerujem da ću se s Tobom boriti i na kraju POBIJEDITI! Moj život je borba za Tvoje Kraljevstvo! Tvoj pogled mi govori da ću uspjeti pobijediti samu sebe i na kraju reći: Imalo je smisla padati, plakati, žrtvovati se, moliti Osjećam Tvoju snagu Gospodine! Osjećam kako me neizmjerno ljubiš! Osjećam kako želiš da Te nastavim slijediti I sada promatrajući samu sebe, i ljude oko sebe, zahvaljujem Ti na svemu što si mi dao, što mi daješ i što ćeš mi dati. Ponekad se uhvatim kako opet strepim što će sa mnom biti.? Ali sada se više ne bojim, jer imam svog najboljeg Prijatelja koji mi nikada neće okrenuti leđa, nego će me koliko god budem padala, primiti kao svoje dijete u svoj naručaj Ondje sam sigurna! Činilo mi se ponekad da mi život nema smisla ali sada sada kada sam se odlučila boriti kada sam našla svoga Prijatelja Isusa ON JE POSTAO ŠTIT I SMISAO MOG ŽIVOTA!!!!

svjedočanstvo VRIJEME SRCA ožujak 2010. Moć molitve Andrea Šimić Petak, 29. lipnja 2005., sasvim uobičajen završetak radnog tjedna No, ne i u našim životima. Nakon višemjesečnog gubitka kilograma, stalnog umora i bola u nozi, Marijan je morao priznati da nešto nije u redu. Zahvaljujući dragoj susjedi, u ponedjeljak 2. srpnja 2005. Marijan je primljen na pregled kod dr. Mladena Staneca i odmah je zadržan u bolnici. Tri dana kasnije, 5. srpnja izvršen je operativni zahvat, nakon kojeg su me pozvali kod liječnika na razgovor Činilo se sve tako nestvarnim Liječnik mi je smireno objasnio da postoji sumnja na vrlo tešku dijagnozu Angiosarcom reg. Glutei. Cijeli desna strana sjednog mišića pretvorila se u tumor, a i desna natkoljenica krila je tragove tumora. Tumor, zbog prevelikog rizika nije mogao biti odstranjen. Prelistavajući stranice Interneta i iz razgovora s liječnikom shvatila sam da je riječ o 99% smrtnoj bolesti koja napada operetivno teško dostupne dijelove tijela. Riječ je o progresivnom tumoru, ne metastazirajućem, koji za posljedicu ima vrlo bolnu smrt. Marijan nije znao koliko je situacija ozbiljna. Liječnik mi je savjetovao da mu kažem samo osnovno te da pristupi terapiji zračenjem. Bila sam izvan sebe od bola Liječnici su činili što su mogli. Markeri i parafinska kocka poslani su u Pariz kako bi još jednom provjerili je li riječ o bolesti na koju su sumnjali liječnici u Zagrebu. U najtežem trenutku, u naše živote ušao je dr.mr.sc. Dinko Čović. Teško je riječima opisati dušu i sposobnost tako divnog liječnika i čovjeka, koji je od nemogućeg napravio moguće. Odlučili smo zatražiti i drugo mišljenje. Slali smo upite i prve nalaze na više adresa u inozemstvu i u Hrvatsku, no svi su od nas dizali ruke. Konačno je u prosincu 2005. dogovoren pregled u Kliničkom bolničkom centru Zagreb (bolnica Rebro) na Zavodu za plastično-rekonstrukcijsku kirurgiju. Prvi nalazi bili su porazni. Rečeno nam je da će se morati učiniti amputacija noge te podvezati mjehur i želudac. Iako je to značilo život, Marijan je psihički to teško podnosio. Pitao se čemu takav život. No, obećana je operacija i mi smo se uhvatili za slamku spasa. Dan prije Marijanova 40. rođendana, za 5. prosinca, zakazana je operacija. Odlazak u bolnicu bio je vrlo emotivan. Marijan je izljubio našu Emu, malenu dvogodišnju kćerkicu, boreći se sa suzama. No, onda se počelo događati nešto neobično Prolazili su dani, a nitko od liječnika nije dolazio u njegovu bolničku sobu niti je spominjao operaciju. Bila je to igra živaca. Zamolila sam dr. Davora Hulinu koji je vodio njegov slučaj da

34 35 mi pojasni situaciju. Rekao mi je da se sastao jedan konzilij, a da je predviđen i drugi, jer se liječnici ne mogu usuglasiti oko operacije. Na posljetku je odlučeno da operacije ipak neće biti te je Marijan upućen onkologu koji je predložio nastavak liječenja zračenjem na Institutu za tumore. Usudila sam se napokon pitati, što to sve znači, a dr. Hulina mi je odgovorio da nije na liječnicima da glume Boga i da je Marijan na samom rubu života i smrti. Izašla sam iz ordinacije. Marijan je čekao vani. Smireno sam mu objasnila da se moramo vratiti na Institut i početi sa zračenjem ne spominjući sve ostalo. Na izlasku iz bolnice isplakala sam sve suze koje jedna duša može isplakati. Terapija zračenjem bila je iznimno bolna za Marijana, kao i embolizacija kojoj su ga podvrgavali. Tada je u naš život ušla još jedna divna duša, dr. Igor Tomljenović. Uslijedio je operativni zahvat u Kliničkoj bolnici Dubrava kojeg je izveo prof. dr. sc. Zdenko Stanec, dr. med. Kroz sve to vrijeme Marijan je bio tretiran i morfijem te nizom lijekova za ublažavanje psihičke i fizičke boli. Danas, u 2010. godini, Marijan diše život punim plućima i uživa u odrastanju naše Eme Unatoč svim trpljenjima i patnji, naš život počeo je poprimati snažan smisao. Na samom početku Marijanove bolest dr. Čović nas je upozorio da bi se Marijan mogao naći psihički u vrlo teškom stanju ako se ne uspije izdići iznad svega, pronaći snagu i spas u vjeri i u Bogu. Živimo u zagrebačkoj Trnovčici, u župi B. D. Marije Majke Crkve. Odrastali smo u vjeri i do tog lipnja 2005. odlazak na nedjeljne i blagdanske Mise bilo je nešto čemu smo učili i našu Emu. U teškim trenucima nismo Boga pitali»zašto mi?«. U trenucima boli željeli smo osjetiti Božju blizinu, tražili smo Njegovu utjehu. Dobili smo informaciju o duhovnim seminarima koje je predvodio pater Stjepan Linić u Taboru u Samoboru. Iako slab i iscrpljen, Marijan se predao u volju Božju. Našao je snagu u Riječi Božjoj. Mise i seminari ozdravljena, dodir patera Linića (Marijan je sa svakim dodirom dlana osjetio toplinu koja kola njegovim tijelom) nisu izliječili Marijanovu bolest, ali su izliječili njegovu dušu i vratili mu volju da se bori za sebe, za svoju obitelj. Pater Linić je malo, po malo, Božjom Riječju ušao u Marijanovo srce i nije mu dao da se preda. Svaki njegov odlazak u Tabor značio je povratak kući s osmjehom na licu, a dodir patra Linića kao da je izbrisao iscrpljenost. Kažu da je duh iznimno važan u borbi protiv zloćudnih bolesti. Kako smo rođeni i odgajani kao vjernici, znala sam koliko je bitno da se Marijan što više okreće prema Bogu. Skoro svaki prvi petak u mjesecu zamolila sam p. Marijana ili župnika p. Andriju da posjete Marijana radi ispovijedi i bolesničkog pomazanja. Kada bi Marijan odlazio u bolnicu, mnogi su molili i prikazivali sv. Mise na nakanu za njegovo ozdravljenje. Malo po malo Marijanovo se stanje mijenjalo Liječnici nisu skrivali zadovoljstvo jer se tumor, suprotno svim predviđanjima, počeo smanjivati. U listopadu 2007. dobili smo poziv priključiti se molitvi na seminaru duhovne obnove i ozdravljenja. Marijan i još jedna gospođa bili su među prisutnima najteže oboljeli Cijela je dvorana molila za njih. Uoči Božića 2007., sa sestrom Majom otišla sam u Katedralu na ispovijed. Ispovjedile smo se kod mons. Jorgea Ramosa koji nam je dao dvije molitve i rekao neka ih molimo svaku večer i da će sve biti u redu (mada mu nisam spominjala svoje i Marijanove borbe). Za sada kod Marijana nema znakova recidiva. Bolest je zaustavljena, a mi smo spremni, ako je potrebno, za nove borbe. Godina 2005. bila je godina teških i smrtonosnih dijagnoza, a 2010. godina nade i vjere.

VRIJEME SRCA ožujak 2010. Djeca djeci Petar Matić Djeca, roditelji i djelatnici Dječjeg vrtića Poletarac već su treću godinu uzastopce vrlo vrijedni i solidarni. Uz malo napora i puno sloge prikupljaju novac koji šalju u daleku Afriku. U tim plemenitim djelima prednjače skupine Ribice, Zečići, Ježići i Srčeko. Svaka je skupina na svoj osebujan način i uz puno ljubavi doprinijela u prikupljanju značajnih sredstava tijekom posljednje tri godine. Kroz čitavu godinu grupe Ježići, Zečići i Ribice prikupljaju PET, staklenu i limenu ambalažu. Dobiveni novac od prikupljene ambalaže šalju sestri Josipi Šprajc u Kamerun. Do sad je prikupljeno preko 3000 komada ambalaže, od koji je grupa Ježići prikupila 2701. Posljednja dva adventa grupe Ribice i Zečići, a ove im se godine pridružila i grupa Srčeko, organizirali su prodajnu izložbu na kojoj su prikupili oko 1000 kuna. Ovim putem djeca i tete zahvaljuju svim kupcima ukrasnih predmeta kojih je bilo jako puno. Svakako je dobro činiti dobro. Solidarnost i dobra djela sastavni su dio života. Djeca u Dječjem vrtiću Poletarac to uče od malih nogu. Svi polaznici Dječjeg vrtića Poletarac žarko žele postati dobri, vrijedni i solidarni ljudi. Neka im dobrostivi Bog bude u pomoći na tom kompliciranom i trnovitom putu.

36 37 Hrvatska zajednica bračnih susreta Koliko nastojim služiti drugima a koliko očekujem da mi priznaj i zahvaljuju za ono što činim? Sa služenjem je povezana svijest i sigurnost u ono što činimo. Kada iz obitelji ponesemo vjeru i odgoj i u braku sve funkcionira, onda je sve u redu. Problemi nastaju kada se bračni partneri ne slažu. Tada se vraćaju na početne pozicije. Nedostatak vjerskog znanja i ljubavi zapreka su služenju. Za služenje treba sazreti u vjeri. Služenje nije ponižavanje, već svjestan odabir koji omogućuje život obitelji. Zahvaljujući»slugama«ovaj svijet postoji. Potrebne su nam»sluge«, jer svako zdravo i slobodno društvo temelji se na služenju. Služenje je, dakle, stvar odluke i slobodnog izbora, a ne ljudske ili duhovne podčinjenosti. Razmišljanje žena: Od nikoga ne očekujem zahvalnost, osim od muža. On zahvaljuje, ali mislim ne dovoljno. Razmišljanje muževa: Imao sam djeda koji je uvijek pomagao drugima. Pomaganje drugima svojstveno je mojoj obitelji. Kao mladića znalo me neugodno iznenaditi, kada mi drugi, nakon što bih im pomogao, nisu vraćali dugove. Bio sam razočara jer mi nisu htjeli zahvaliti. A zapravo, trebala me je zadovoljiti činjenica da sam činio ono što je bilo Božja volja. Nije cilj moga služenja ljudska pohvala, već zahvala Bogu za sve što za mene čini. Ima i slučajeva kad se osjećam nelagodno: teško mi je odbiti siroma- Kad bih napravila kolače, očekivala bih od muža da me pohvali pred drugima. A on to obično nije činio, pa ha. Kad bih se uvjerio da me prosjak vara, nisam mu htio pomoći, ali bih opet osjećao potrebu da mu pomognem. Da bi brak uspješno funkcionirao, barem jedna osoba mora biti ponizna. Poniznost je preduvjet služenja i opstanka braka. U romanu Dostojevskog Braća Karamazovi autor kaže da je milosrđe služenje bez kuknjave i zahvale. Nije problem u drugom koji je nezahvalan, već u nama koji smo oholi (drugi ljudi nisu mjerilo moje stvarne vrijednosti). U odnosu sam zbog toga bila žalosna. Ali kad razmislim, trebalo bi mi biti dovoljno što sam uživala u pravljenju kolača. prema ženi, bude mi žao kad mi žena ne zahvali na dobrom djelu. Najprije strpljivo čekam da to učini, a kad se nakupi i zahvala ne stigne, onda burno reagiram. Pomoć je pomoć, a ako tražim zahvalu, onda je to usluga, račun Ne prepoznajem sitnice kod supruge i tada nastaje problem. Ne mogu pomagati svakom, pogotovo kad se susretnem sa zloćom ljudi. A kad iskreno pomažem, zaboravim tko je kakav. Od obitelji očekujem više. Ne volim kad mi se prigovara Nemojte mi, dragi čitatelji, zamjeriti što, možda, nisam stigao baš sve zabilježiti što su ovi divni ljudi rekli. Ali vjerujem da ćete razumjeti i njih i mene i razmisliti o napisanom. Neka vas prati Božji blagoslov! vaš p. Zvonko

zabavna stranica VRIJEME SRCA ožujak 2010. Pri ulasku u zrakoplov ŠTREBER: ulazi prvi AGRESIVNI: ulazi u pilotsku kabinu BISTRI: gleda što rade drugi DOSADNI: objašnjava svima zašto putuje GLADNI: pogledom traži sendviče INTELIGENTNI: bira bolje mjesto INVENTIVNI: crta poboljšanu inačicu aviona KRATKOVIDNI: žmirka KREATIVNI: pokušava ući kroz prozor LUKAVI: pušta druge pred sebe MUCAVAC: šu šu šuti ili pje pje vuši OKRETNI: uzima dva primjerka novina OPREZNI: skriva padobran u torbi OPTIMIST: ponavlja adresu hotela OSJEĆAJNI: ljubi pistu i plače OŠTROUMNI: procijenjuje stanje zrakoplova PAMETNI: pita»kamo letite?«pobožni: moli za odgodu sastanka s Bogom POREMEĆENI: ulazi natraške POSLOVNI: traži kupca za svoju robu PRESTRAŠENI: zviždi i traži WC PRORAČUNATI: pita za sjedalo s popustom RASTRESENI: oprašta se sa suputnikom RAZUMNI: ostavlja oporuku vozaču autobusa SAMOZATAJNI: ne može naći rezervaciju SAVJESNI: ispituje sadržaj svoje lisnice SLAVNI: dijeli autograme SKEPTIK: trese glavom ULJUDNI: rukuje se sa čitavom posadom USLUŽNI: pridržava stube ostalima USPJEŠNI: popravlja kravatu NERVOZNI: pita»hoćete li brzo poletjeti?«živahni: poskakuje oko zrakoplova MUDRI: okreće se i ne ulazi. Hrvatski bez muke AEROBIK bik koji leti AEROBIK K bik koji leti BARAKUDA izgubljena Zagorka BARAKUDA izgubljena Zagorka MEKSIKO reći nekome da je mekušac MEKSIKO reći nekome da je mekušac BURUNDI? žedni Zagorac BURUNDI? žedni Zagorac KARANFIL ljubitelj Gorana Karana KARANFIL ljubitelj Gorana Karana BREMEN Srbin BREMEN Srbin DONACIJA sjediti u društvu nacista DONACIJA sjediti u društvu nacista HERPES gospodin pas HERPES gospodin pas PESIMISTIČAN tajanstveni zagorski pas PESIMISTIČAN tajanstveni zagorski pas KABUL Dalmatinac koji sliči na bika KABUL Dalmatinac koji sliči na bika BEZBOLAN zabranjeno govoriti BEZBOLAN zabranjeno govoriti GORILA Los Angeles u plamenu GORILA Los Angeles u plamenu bosanskim naglaskom bosanskim naglaskom LICEMJERI estetski kirurzi LICEMJERI estetski kirurzi

impressum vrijeme srca Nakladnik: Družba Svećenika Srca Isusova dehonijanci Glavni urednik: Mirko Sadak Dođi Kraljevstvo Tvoje! Svećenici Srca Isusova Dehonijanci Cilj naše Družbe je biti suradnicima u izgradnji civilizacije pravednosti i ljubavi»u dušama i u društvu«(leon Dehon). Družba danas ima u svijetu oko 2100 članova svećenika i braće koji djeluju u 28 zemalja širom svijeta. Za sada u Hrvatskoj imamo pet svećenika i jednog đakona te jednog novaka u Poljskoj. Pripadamo Austrijsko-hrvatskoj regiji koja je neposredno ovisna o Generalnoj upravi u Rimu. Mladi, koji u sebi osjećate Božji poziv i željeli biste s nama živjeti, moliti i raditi u duhu karizme našeg osnivača javite nam se. Uredničko vijeće: Andrija Wosko, Zvonko Šeremet, Marijan Krištofić, Jelena Vuković, Vesna Šiško, Marijana Biuk Lektura: Jelena Vuković Adresa: Vrijeme Srca Puklavčeva 22, 10040 ZAGREB Tel: +385 1 2921-164 Fax: +385 1 2921-224 e-mail: vrijeme-srca@scj.hr www.scj.hr Oblikovanje i priprema: Tomislav Košćak Tisak: GRAFOCENTAR Glasnik izlazi kvartalno u ožujku, lipnju, rujnu i prosincu Žiro-račun: Družba Svećenika Srca Isusova 2340009-1310300314 Cijena pojedinog primjerka: 10 kn Godišnja pretplata: 40 kn ISSN: 1333-6665 Adrese u Hrvatskoj Svećenici dehonijanci Tomaševa 22 10040 Zagreb Požeške Sesvete 10 34214 Požeške Sesvete Adresa u Austriji Der Herz-Jesu-Priester, Klaussgase 18, A-1016 Wien

Ne možete učiniti sve, ali neka to ne bude izgovor da ne učinite ništa!