Studenci. GOD. XXXI. Božić, BR. 1. (55.) ISSN

Transkrypt

1 Studenci GOD. XXXI. Božić, BR. 1. (55.) ISSN

2 Tajna Božića Čežnju ću svoju u ljubav zamotat i stavit ko kuglicu na božićni bor, s neba će radosno anđeli slavit, Isuse moj, dolazak tvoj. U srcu ću meku slamicu prostrt, poravnat stazu pripravit dom, ko nekad s didom ruke ću sklopit i molit, molit nad tajnom tom Stara će majka suzu obrisat i na trenutak vrijeme će stat, klicat će Zemlja i sva stvorenja: Otac nas ljubi, šalje nam Spas! Može li čovjek ograničen sobom razumjet tajnu trenutka tog? Tek djetinje srce prihvatit može da nam u djetetu dolazi Bog. Mila Babić Uredništvo lista Studenci svim čitateljima želi sretan i blagoslovljen Božić!

3 Studenci LIST ŽUPE SV. ILIJE U STUDENCIMA GOD. XXXI. Božić, BR. 1. (55.) Hitimo u susret Božiću koji je milosrđe i čeznimo za Isusovim slavnim dolaskom Dragi moji župljani i župljanke, Studenčani i Studenčanke! Sve vas, kao župnik, srdačno pozdravljam i iskreno blagoslivljam: ovdje u Studencima, u našoj domovini i na svim stranama svijeta. Nadam se i vjerujem da ste nastojali što više proslaviti Trojedinoga Boga izvanrednim jubilejem Božjega milosrđa i da vam je sada lakše živjeti vrijeme Božjega milosrđa koje od nas svih žurno traži da odlučnije vršimo Božju volju i živimo milosrđe u odnosu prema Bogu, prema svojim bližnjima, prema samima sebi i prema svim Božjim stvorenjima. Milosrđe Božje je temelj naše vjere u Isusa Krista, put našega preobraženja u nebeskoga čovjeka i siguran put u raj. Milosrđe Božje, koje su nam odvažno svjedočili sv. Leopold Bogdan Mandić i sv. Padre Pio, zaštitnici Jubileja te sv. Franjo Asiški, sv. Faustina Kowalska, sv. Ivan Pavao II. i sv. Marija Tereza, jest srce radosti jer uništava smrt grijeha i svaku smrt u nama i oko nas kako bismo mogli slobodno živjeti i Bogu hvale pjevati. Milosrđe Božje je Božji sud nad našim grijesima i životima koji nas vodi u susret Božiću i slavnom dolasku Gospodinovu koji se približava. Zbog toga nas milosrdni Gospodin i ovoga Božića poziva da budemo milosrdni kao što je milosrdni Otac naš nebeski. Počnimo odlučnije živjeti milosrđe Božje djelima i riječima, posebno u našim međuodnosima koji su nerijetko ranjeni djelima nemilosti i nemira, jer kraljevstvo Božje je već među nama i samo milosrdni ga prepoznaju, stvaraju i šire. Kraljica Mira i Majka onoga koji je Milosrđe, iz dana u dan, još snažnije poziva nas i sve čovječanstvo na izgradnju novoga neba Hitimo u susret Božiću koji je milosrđe i čeznimo za Isusovim slavnim dolaskom 1

4 Hitimo u susret Božiću koji je milosrđe i čeznimo za Isusovim slavnim dolaskom i nove zemlje. Poziva nas i danas da u malim stvarima otkrijemo Boga Stvoritelja, da se u Njega zaljubimo i da naš život bude zahvala Svevišnjemu na svemu što nam On daje. Dopustimo Gospi Majci Božića i sv. Josipu da nas stalno vode prema svetosti i jednostavnom životu. Neka nas vode k Božiću svome sinu i u raj. I sada, unatoč našim grijesima, strahovima i nutarnjim ranama, Božić nas s ljubavlju izabire da budemo Njegovi odvažni svjedoci, svakodnevno noseći mir i radost Njegovu svima, osobito posljednjima za koje nitko ne mari i koje bogovi ovoga svijeta nemilosrdno i svakodnevno osuđuju na umiranje u ratama i samu smrt. Naš odnos prema posljednjima koji su Božji siromasi, prevažan je za posljednji sud. U ovom milosnom vremenu tražimo posljednje i služimo im jer Božić je Kralj posljednjih i u njima je sigurno On, milosrdni i pravedni Sudac. Kako bismo to mogli odlučnije činiti, molimo Boga za žurno obraćenje i svakodnevno se razoružavajmo od svoga samoljublja, srebroljublja i sebeljublja, kojima smo ranjeni, a to nije nimalo lako. Počnimo ponovno biti životom hvalospjev Božiću i biti Božić jedni drugima, jer približilo se kraljevstvo nebesko i već nam ide u susret. Ovom radosnom blagoviješću Božje ljubavi, spasenja i mira, koja čezne za Božićem i koja bez straha naviješta ljubav Očevu u sili Duha Svetoga, miran i milosrdan Božić i božićne blagdane i Novu želim svim mojim Studenčanima i Studenčankama, svim mojim suradnicima i svima koje mi je milosrdni Bog povjerio na putu spasenja. Također, miran i spasonosan Božić želim svim ljudima moleći da se svi spase u Isusu Kristu, sinu Kraljice Mira. Vaš brat i župnik fra Zoran 2

5 4. Poštovani vjernici, na tom putu radosti ljubavi, radosno vam objavljujem da će naša Splitsko-makarska nadbiskupija biti domaćin Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji koji će se održati u Solinu 2018., pod geslom Očinstvo i majčinstvo: dva lica roditeljskog poslanja. Mons. Marin Barišić Nadbiskup metropolit splitsko-makarski GODINA OČINSTVA Proglas svim vjernicima u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji u pripravi za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu 2018., pod geslom: Očinstvo i majčinstvo: dva lica roditeljskog poslanja Braći svećenicima, Redovnicima i redovnicama, Očevima i majkama, Svim kršćanskim vjernicima. Draga braćo i sestre! Godina pred nama, od Prve nedjelje Došašća do svetkovine Krista Kralja 2017., bit će posvećena očinstvu kao jednom licu roditeljskog poslanja. Sljedeću godinu posvetit ćemo majčinstvu. Poznato je kako danas u vremenu brzih promjena, moralnog relativizma i različitih kriza, ni očeve nije mimoišla kriza identiteta. Muškarci i očevi teško se snalaze, a uloga oca u obitelji kao da se smanjuje ili potiskuje. Očevi ponekad djeluju izgubljeno, neki se povlače pod teretom odgovornosti, upadaju u razne ovisnosti ili teško prihvaćaju svoju obiteljsku dužnost. 5. Zato u ovoj godini želimo osobito razmišljati o očinstvu kako bismo dublje shvatili zadaću i poslanje naših očeva u kršćanskim obiteljima, a onda i u društvu. U međusobnoj ljubavi, poštovanju i opraštanju sa svojim suprugama, očevi pružaju osnovni obiteljski temelj za zdravo odrastanje svoje djece. Svojom skrbi, brigom i mudrošću daju obitelji i djeci sigurnost i zaštitu, smjer u duhovnom rastu te snagu i identitet u kršćanskom odgoju. Sam Bog izvor svakog života, pun ljubavi i milosrđa prema čovjeku kojeg je stvorio na svoju sliku objavio nam se kao Otac nebeski. U Isusu Kristu Licu Očeva milosrđa poslao nam je Spasitelja da obnovi grijehom narušenu svoju sliku u nama, cijelo naše ljudsko biće, naš um i srce, naše odnose, naše obitelji i naše poslanje. Nebeski otac izvor je i snaga svakog očinstva. 1. Obitelj, kolijevka i nositeljica života, prva je prenositeljica vjere i odgojiteljica u kršćanskom življenju. Ova temeljna stanica društva i Crkve u posljednje vrijeme susreće se s mnogobrojnim poteškoćama i raznim iskušenjima. Naše obitelji, roditelji očevi i majke i djeca, često su danas izloženi ekonomskoj nesigurnosti, udarima određenih idejnih strujanja i društvenih trendova koji žele rastočiti naravno shvaćanje braka i obitelji. K tome, mnogi su muškarci i žene nedovoljno pripremljeni i ne snalaze se u bračnim i roditeljskim ulogama. Pod tim i drugim izazovima nerijetko pucaju bračne veze i slabe obiteljske i društvene vrijednosti. 2. Svjesna tih ugroza i opasnosti kao i svoje spasenjske zadaće, Crkva ustrajno naviješta kršćanski nauk o braku zajednici muškarca i žene koji po Božjoj promisli ima svoju trajnu vrijednost i nezamjenjivo poslanje. Zato novom zauzetošću želimo promicati vrijednost svakog ljudskog života i ohrabriti naše obitelji u bračnom zajedništvu, otvorenosti prema rađanju i odgoju djece, u međusobnoj ljubavi i vjernosti. 3. Papa Franjo je na dvije posljednje biskupske sinode zajedno s pastirima Crkve iz cijeloga svijeta raspravljao o stanju i poslanju obitelji u današnjem svijetu. U dokumentu Radost ljubavi dao je poticaje svima nama da pojačamo predbračne pouke i pripreme, a u obiteljskom pastoralu svjetlom vjere, snagom molitve i sakramenata Crkve, krijepimo i milosrdno pratimo hod i rast naših očeva i majki u njihovu roditeljskom poslanju. 6. Draga braćo i sestre, dok s ovim Adventom započinjemo novu crkvenu godinu, ulazimo i u godinu posvećenu očinstvu. Stoga, uključimo se u liturgijska slavlja i pastoralna događanja kako bismo posvijestili i osnažili očinsku ulogu kršćanskih muževa u obitelji. U tom duhu sve vas zajedno: svećenike, redovnike i redovnice, a osobito kršćanske vjernike, napose očeve, pozivam da se osobnom i obiteljskom molitvom, zajedničkim liturgijskim slavljima, odgojem i osobnim rastom u vjeri, uključite u župni i nadbiskupijski pastoralni hod Godine očinstva, te pripravu Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu Neka sve naše obitelji, domove i domovinu, prati pomoć i zagovor sv. Josipa čuvara Svete obitelji koga je Bog Otac odabrao da u pravednosti i ljubavi skrbi za Betlehemsko dijete Isusa Krista i njegovu majku Bogorodicu Mariju. A na sve vas zajedno zazivam Božji blagoslov. Vaš brat i nadbiskup, Marin Barišić splitsko-makarski nadbiskup i metropolit U Splitu, na Prvu nedjelju Došašća, 27. studenoga godine. Hitimo u susret Božiću koji je milosrđe i čeznimo za Isusovim slavnim dolaskom 3

6 Pronikni u moje tajne i prepoznat ćeš bezdan mojega milosrđa prema stvorenjima i moju neizmjernu dobrotu i o tom ćeš govoriti svijetu. (Dnevnik sv. Faustine, str ) Radost ljubavi Radost ljubavi Dana 19. ožujka papa Franjo potpisuje posinodalnu pobudnicu Amoris laetitia, hrv. Radost ljubavi. Ova pobudnica prikupila je ishode sinode o obitelji koja je održana i godine. Sama pobudnica sadrži devet poglavlja 1 koja na opširan način pokušavaju vidjeti i raspraviti u kakvoj su danas situaciji brak i obitelj. Želi ukazati na to koja je današnja zadaća i uloga Crkve te kakve odgovore daje na novonastalu situaciju. Crkva u ovoj pobudnici želi pokazati da želi biti blizu braku i obitelji i da želi aktivno sudjelovati u životu bračnih drugova. Razjašnjavajući koja je uloga Crkve danas, ova je pobudnica opširna i sam papa to priznaje, ali zahtjeva da se ona ne čita olako već sa razmišljanjem. Opširnost pobudnice je razumljiva jer puno je područja braka i obitelji na kojem Crkva može i mora djelovati. U tom kontekstu možemo vidjeti što je obitelj za Crkvu na samom početku pobudnice koja počinje: Radost ljubavi koja se živi u obiteljima također je radost Crkve. (AL 1). U prvom poglavlju pod naslovom U svjetlu riječi pokušava se prikazati što Biblija govori o obitelji i njezinim krizama počevši od Adama i Eve. Mjesto prve kateheze za djecu po Bibliji je obitelj i tu ulogu roditelji ne smiju olako shvatiti. Pobudnica u broju 19 ističe da Božja riječ nije apstraktna riječ, već da je ona suputnica za obitelj u svim njezinim nedaćama i da im ona pokazuje cilj 1 U svjetlu riječi, 2) Stvarnost i izazov obitelji, 3) Pogled upravljen Isusu: Poziv obitelji, 4) Ljubav u braku, 5) Ljubav koja postaje plodna, 6) Neke pastoralne perspektive, 7) Pojačati odgoj djece, 8) Pratiti, razlučivati i integrirati slabost, 9) Bračna i obiteljska duhovnost puta. Papa se također u ovom poglavlju usredotočuje na dvije riječi, a to su rad i nježnost koje su bitne za obitelj. Rad je važan jer ako obitelj radi, može imati i spokoj, a nježnost kao jedna vrlina koja se ne smije zaboraviti u iskazivanju ljubavi. Na početku drugog poglavlja pod naslovom Stvarnost i izazov obitelji papa pokušava vidjeti kakvo je sadašnje stanje obitelji i koje su sve opasnosti i izazovi za brak i obitelji. U tom kontekstu papa je nabrojio pred kojim se danas izazovima nalazi obitelj, a to su: individualizam, slobodne veze, mentalitet što jača, a koji je protivan rađanju djece, slabljenje vjerske prakse, zlostavljanje djece, selilaštvo, progon kršćana, starost i invalidnost, siromaštvo, kohabitacija i istospolne zajednice, ovisnosti, nasilje nad ženama i rodna ideologija. U takvome svijetu Crkva i kršćani ne smiju prestati zagovarati brak premda se u nekim državama sve veći broj ljudi odlučuje na život kao samci ili život u zajedništvu bez sakramentalnog veza ženidbe. Važno je napomenuti da papa posebice naglašava da Crkva svim snagama odbacuje prisilne postupke državnih vlasti u korist kontracepcije, sterilizacije, eutanazije ili čak pobačaja. Crkva u svim tim prilikama zamjećuje potrebu da uputi riječ nade i smisla. (Usp. AL 57) Treće se poglavlje pad naslovom Pogled upravljen Isusu, kako sam papa kaže, odnosi na crkveno učenje o braku i obitelji. (Usp. AL 60) Novi zavjet uči da je brak dar Gospodnji, naglašava potrebu očuvanja toga dara i da taj Božji dar uključuje spolnost. Drugi 4

7 vatikanski koncil u pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes pozabavio se promicanjem dostojanstva ženidbe i obitelji. (Usp. AL 67) Papa Pavao VI. u enciklici Humanae vitae govori o odgovornom roditeljstvu. (Usp. AL 68) Ivan Pavao II. definirao je obitelj kao put Crkve, a Benedikt XVI. vratio se temi istine o ljubavi između muškarca i žene. (Usp. AL 70) Sakrament ženidbe nije društveni ugovor, prazni ritual ili samo vanjski znak opredijeljenosti. Sakrament je dar za posvećenje i spasenje supruga. Papa ističe da posebnu pastoralnu brigu Crkva treba usmjeriti prema vjernicima koji žive zajedno ili su samo sklopili građansku ženidbu ili su se razveli pa ponovno vjenčali. Papa jasno u ovom poglavlju naznačuje crkveni nauk u pogledu obitelji i djece i njihova odgoja. Dijete je dar i kao takav se treba primiti i Crkva se oštro protivi ubijanju ploda u majčinoj utrobi te podržava samo prirodnu smrt. Zato podsjeća djelatnike zdravstvenih ustanova na moralnu obvezu priziva svijesti. Parovima koji ne mogu imati djecu, preporučio je posvajanje (Usp. AL 82), a što se tiče odgoja, škola ne smije zamijeniti roditelje, već ih treba nadopunjavati i roditelji imaju pravo izabrati odgoj i obrazovanje svoje djece. (Usp. AL 84) U četvrtom poglavlju pod naslovom Ljubav u braku papa pokušava objasniti što je ljubav pomoću Pavlova Hvalospjeva ljubavi jer je svjestan da se ljubav kao riječ mnogo koristi, a zapravo je izobličena. U drugom dijelu ovoga poglavlja papa kaže da je bračna zajednica slika ljubavi Božje prema nama, (Usp. AL 121) i da je ženidba prijateljstvo koje ima obilježja strasti i koje je usmjereno sjedinjenju. (Usp. AL 125) Zato treba ulaziti u brak iz ljubavi i u braku često koristiti riječi molim, hvala i oprosti. Osim ovih riječi potreban je i dijalog jer on zauzima povlašteno i prijeko potrebno sredstvo za življenje, izražavanje i sazrijevanje ljubavi u bračnom i obiteljskom životu. (Usp. AL 136) Brak u sebi sadrži i spolnost ako se ide prema rađanju djece, a spolnost ne smije biti sredstvo zadovoljenja ili zabave, nego međusobni način govora. Papa također u ovom poglavlju progovara o djevičanstvu kao obliku ljubavi. Djevičanstvo nije protivno ženidbi, već predstavlja drugačiji način kako voljeti. U petom poglavlju pod naslovom Ljubav koja postaje plodna papa vrijednost posvećuje plodnosti jer ljubav uvijek rađa novi život i prihvaća kao Božji dar. Ako dijete dolazi u svijet u neželjenim okolnostima, roditelji ili ostali članovi obitelji trebaju učiniti sve da ga prihvate kao dar i da ga prihvate s ljubavlju, a velike obitelji su radost za Crkvu jer su one izraz plodnosti ljubavi. Svaku ženu koja je trudna, Sveti Otac želi potaknuti da bude sretna i da joj ništa ne oduzme duboku radost majčinstva jer svatko dijete treba dobiti majčinu, ali i očevu ljubav, te su oboje nužni za djetetov cjelovit i skladan razvoj. Papa je rekao da cijeni feminizam, ali samo ako ne negira majčinstvo. Osim feminizma Sveti Otac je primijetio da je naše društvo društvo bez očeva i da su očevi katkada usmjereni na sami sebe. (Usp. AL 176) I u ovom poglavlju se dotaklo posvajanje te zakonodavstvo olakša postupak posvajanja prije svega u slučajevima gdje je dijete neželjeno ili kako bi se spriječio pobačaj ili napuštanje. Zanimljiva je i činjenica da kod posvajanja treba prevladavati interes i pravo djeteta i da dijete treba zaštiti od trgovine. (Usp. AL 180.) Kao što Crkva govori o djeci i roditeljima, u tome kontekstu ne može ne progovoriti o starijim osobama i da se trebamo brinuti o njima jer se Crkva ne može i ne želi prikloniti mentalitetu bezosjećajnosti, a još manje ravnodušnosti i prijeziru prema starijima. U tom kontekstu papa u pobudnici govori da civilizacija u kojoj nema mjesta za starije i odbačene, jer stvaraju probleme, nosi sa sobom virus smrti zbog toga što su istrgnuti iz svojih korijena. (Usp. AL 193) Na početku šestog poglavlja pod naslovom Neke pastoralne perspektive papa govori da su sinodalni oci inzistirali na činjenici da su kršćanske obitelji po sakramentu Radost ljubavi 5

8 Radost ljubavi ženidbe glavni nosioci sakramenta ženidbe, a da bi to mogle biti, važan je evangelizacijski i katehetski rad s obiteljima koji će ih usmjeriti tome cilju. (Usp. AL 200) Samo pripremanje da obitelj bude nosilac pastorala treba početi od pripreme za sakrament, a sama priprema za brak se uči od samog rođenja jer dijete uči o obiteljskom životu od svojih roditelja. Samu pripravu, bila ona bliža ili dalja, zaručnici ne smiju shvatiti kao kraj puta, nego ženidbu prihvatiti kao cjeloživotni poziv i to sa svim kušnjama. (Usp. AL 216) U samom slavlju papa zahtjeva da zaručnici budu drugačiji i da ih ne prožme potrošački mentalitet, jer papa je svjestan da mnogi mladenci više energije potroše na vanjštinu, a zaborave na bit liturgijskog slavlja ženidbe. Pastoralna briga Crkve ne smije završiti sa sakramentom ženidbe, već ona mora supružnike pratiti u prvim godinama zajedničkog života i pomoći im u njihovim krizama. Jedan od uzroka rastava papa navodi kao neopravdana i visoka očekivanja od bračnog života (Usp. AL 221), i zbog toga je važno realistično prihvaćanje supružnika te da se sami supružnici nauče pregovarati oko dobrobiti obitelji. U svom pastoralnom radu Crkva se sve češće susreće s razvodom koji je zlo jer se razvrgava sakramentalni vez, ali Crkva je svjesna da postoje slučajevi kada je rastava neizbježna, pa čak i moralno nužna da bi se sačuvalo slabijega od nasilja. U rastavi djeca nikada ne smiju postati taoci i neka se ne svaljuje na njih teret rastave. U pastoralnoj brizi treba se posvetiti onima koji su rastavljeni, ili koji su u mješovitoj ženidbi, onima koji imaju homoseksualne sklonosti i onima koji su izgubili jednog od supružnika. Crkva zagovara nužnost vjerske slobode, ali traži u mješovitim ženidbama, posebice gdje jedan od supružnika nije vjernik, da se djeca odgajaju za kršćansku vjeru. Što se tiče homoseksualnosti, Crkva odbacuje svako diskriminirajuće i nasilničko ponašanje prema njima, ali odbacuje da se zajednica homoseksualnih osoba izjednači sa ženidbom. Sedmo poglavlje pod naslovom Pojačati odgoj djece posvećeno je odgoju djece i pravu roditelja na odgoj svoje djece. Roditelji su odgovorni za oblikovanje volje svoje djece i razvoj dobrih navika da bi se opredijelili za dobro. (Usp. AL 264) U tom odgoju roditelji se trebaju osloniti na školu kako bi im osigurala temeljnu naobrazbu njihove djece. (Usp. AL 263) Sami se roditelji u odgoju ne smiju ponašati kao oni koji žele opsesivno preuzeti kontrolu nad djetetom, već se odgoj mora temeljiti na povjerenju i odgovornosti, pa će dijete vrednote koje su ih naučili, izabrati. Kod odgajanja vrednota bitno je naučiti djecu čekanju, blizini, brizi i poštivanju drugoga. Sama kazna djeci ako učine nešto loše, treba biti poticaj i nikad se ne smije koristiti kao iskaljivanje vlastitog bijesa. Papa u ovom poglavlju koristi prigodu da progovori o spolnom odgoju i smatra da nije lako pristupiti ovom problemu jer se spolnost u današnjem vremenu želi banalizirati i osiromašiti. Spolni odgoj koji pomaže sačuvati osjećaj stida, bit će sredstvo koje će štititi osobu da ne bude pretvorena u puki objekt. (Usp. AL 282) Kad se govori danas o spolnom odgoju, često se govori samo u terminu sigurnog seksa, a za taj izraz papa kaže da je negativan jer u sebi ima negativan stav prema prokreaciji, kao da je dijete neprijatelj od kojeg se treba zaštititi. (Usp. AL 283) Sami spolni odgoj bi trebao uključivati prihvaćanja različitosti. Kad prihvatimo sebe i onoga koji je različit od nas, tek tada će čovjek biti otvoren za drugoga. Na kraju poglavlja govori se o prenošenju vjere te da su roditelji pozvani prvi vršiti katehezu svoje djece. U osmom poglavlju pod naslovom Pratiti, razlučivati i integrirati slabosti papa govori o sakramentalnom nauku ženidbe i milosrđu prema onima koji ne žive po nauku Crkve. Svaka rastava je protivna Božjoj objavi. Sami sinodalni oci promotrili su ženidbu koja je sklopljena samo građanski, ali je zabrinjavajuća činjenica da mnogi mladi nemaju povjerenje u brak i žive u izvanbračnoj 6

9 zajednici. Put Crkve je ne osuditi nikoga zauvijek jer to je logika evanđelja i svakome treba pomoći da nađe vlastiti način sudjelovanje u crkvenoj zajednici. (Usp. AL 297) U devetom poglavlju, ujedno i posljednjem, pod naslovom Bračna i obiteljska duhovnost papa poziva na zajedničku molitvu jer molitvom se u obitelji na poseban način jača uskrsna vjera. Sami kršćanski ženidbeni drugovi jedno prema drugome, svojoj djeci i ostalim članovima su suradnici i svjedoci vjere. (Usp. AL 321) Sama ženidba u sebi sadrži savez vjernosti i supružnici su svakodnevno pozvani obnavljati taj savez. Papa pobudnicu završava molitvom Svetoj obitelji. Ljudevit Cikojević Prorok Ilija Kako li si strašan bio, Ilija, u čudesima svojim! I može li se itko dičiti koliko ti? (Sir 48,4) Sv. Ilija prorok je od davnina zaštitnik naše župe. Povijesni izvori spominju kako je biskup Stjepan Blašković poslije svog pastirskog pohoda 4. lipnja naredio gradnju crkve svetog Ilije u Studencima koja je sagrađena godine. Izgleda kako prije toga nije postojao nikakav bogoslužni prostor, već su se obredi i bogoslužje vršili na otvorenom, obično na grobljima ili neposredno uz njih. Možda je upravo bogoslužje na otvorenom i ovisnost o vremenskim prilikama bio jedan od glavnih razloga koji je usmjerio davnašnje Studenčane na usrdniju molitvu sv. Iliji, koji među pukom slovi za sveca koji ravna vrimenom. Fra Klement Šarić u svom izvješću s kraja 19. st. u opisu gradnje nove crkve spominje kako je posvećena sv. Iliji proroku. Do današnjih dana crkva je više puta obnavljana, a štovanje sv. Ilije se nastavilo do danas, osobito je svečano na njegovu svetkovinu, 20. srpnja. Studenčani su mu ostali vjerni kroz tri stoljeća puna nevolja i zatiranja religioznog života. Utjecali su mu se u vrijeme najvećih kušnji i stradanja, a zauzvrat primali snagu njegova nepokolebljivog duha. Pa ipak, suvremeno doba vapi za Ilijom, gromovnikom riječi, koji će upozoriti svoj narod na stranputice kojima je krenuo. Iliju, kao i svakog proroka, nemoguće je opisati ako se prije ne rasvijetli pojam prorok bez čijeg razumijevanja nije moguće shvatiti Iliju i proročko poslanje. U hrvatskom jeziku pojam prorok je shvaćen vrlo reducirano i isključivo je određen vremenskom dimenzijom. Tako je prorok onaj koji proriče budućnost, predskazuje, unaprijed govori o čemu. Većina jezika i civilizacija poput egipatske, babilonske, grčke ili rimske poznaju i prepoznaju proroke. Zvali su ih vidiocima, čarobnjacima, vračevima i sl. U grčkom jeziku prorok je onaj koji govori u nečije ime. Po definiciji, prorok (grč. profetas, heb. nabi, akadski nabu, arap. nebί) je od Boga pozvani i poslani pojedinac da u određenom prostoru i određenom narodu priopći konkretnu istinu iz Božje perspektive. Kako bi značenje riječi prorok bilo potpunije, a time i odgovor na pitanje Tko je prorok?, navedena definicija nužno zahtijeva biblijsku nadogradnju. U židovstvu i Prorok Ilija 7

10 Prorok Ilija kršćanstvu proroci su više od pukih glasnika budućnosti. Oni predstavljaju samog Boga i zastupaju ga riječju i djelom. Po klasičnoj podjeli proroke dijelimo na velike i male. Malih je dvanaest (Hošea, Amos, Joel, Jona, Obadija, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Hagaj, Zaharija i Malahija), a velikih četiri (Izaija, Jeremija, Ezekijel i Danijel). Mali i veliki proroci spadaju u proroke-pisce. Još postoje proroci-govornici : Natan, Gad, Alija, Ilija i Elizej. Za bolje razumijevanje Ilijinog poslanja važna je podjela na proroke u Sjevernom kraljevstvu (Izraelu), u koje se ubraja Ilija, i na proroke u Južnom kraljevstvu (Judeja). Mojsije je bio prvi i najveći prorok i čast usporedbe s njim jedino zavrjeđuje Ilija. Prorok zasigurno nije zanimanje za koje bi se moglo opredijeliti. Postati prorokom znači čuti i prihvatiti Božji poziv. Proroštvo nije niti zanimanje vezano za vlastitu korist, već služba Bogu koji proroka šalje narodu radi naroda. Proročki smisao i poslanje je drugi, bilo pojedinac, bilo narod. Nadalje, svaki prorok, pa tako i Ilija, vezan je za specifičan povijesni trenutak, prostor i narod što znači da ima jasnu i konkretnu zadaću koju treba izvršiti. Da bi zadaću izvršio, mora iznijeti istinu koju drugi ne želi čuti. Proroci, naime, kroz vlastito iskustvo znaju da jedino iskreno suočavanje s istinom vodi k pravoj mogućnosti obraćenja. Tako Ilija pred narod vrlo jasno stavlja izbor: Jahve ili Baal, spasenje ili propast. Židovstvo je i danas pod snažnim utjecajem starozavjetnih proroka. Stari zavjet u njihovoj Bibliji se dijeli na Torah (Zakon), Nᵉbî'm (Proroci) i Kᵉtubîm (Spisi). 1 Već ovakva podjela pokazuje da su proročki spisi središnji dio Staroga zavjeta, a time su i proroci bili vrlo važni u formiranju starozavjetne teološke misli. Dodatnu potvrdu važnosti prorokâ u SZ čine proročke knjige nazvane po imenima prorokâ što odudara od biblijskog načina razmišljanja. Ove činjenice nam daju zaključiti da je riječ o iznimnim ljudima koji su svojim 1 Usp. C. Tomić, Pristup Bibliji. Opći uvod u Sveto pismo, Zagreb, 1986., 13. životom i djelom utisnuli snažan pečat svome vremenu, pa je njihova poruka stavljena pod njihovo ime i tako sačuvana sve do naših dana, a i danas govori našim suvremenicima na drugačiji način i otvara nove perspektive života. 2 Da bi netko postao prorokom, mora se najprije susresti s Gospodinom. U tom susretu prorok kuša Gospodina kao drugoga i drugačijega. Tek iz i iza tog iskustva osobnog susreta, koje radikalno mijenja dotadašnja osobna shvaćanja i poglede, prorok postaje potpuno svjestan sebe, svoje zadaće i svog poslanja. Susret s Gospodinom otvara neslućene obzore. Iz susreta s Gospodinom prorok crpi snagu za svoje djelovanje. Prorok je, u biblijskom kontekstu, vezan uz značenje triju glagola koji određuju njegovu funkciju i poslanje. Riječ je o glagolima govoriti, vidjeti i slušati, koji ustvari predstavljaju glagole temeljne ljudske komunikacije, jer imaju odnošajno značenje i uvijek pretpostavljaju drugoga. 3 Navedeni glagoli ocrtavaju proročko djelovanje. Proroci gledaju i slušaju Gospodina i potom djeluju prema drugima. Riječ je njihovo oružje i sva moć im je u riječi, a vjera im je štit. Proroci su oduvijek i bez sumnje bili potrebni narodu jer svako vrijeme treba one koji će otvoreno govoriti istinu i biti vrijednosna vertikala neovisna o kraljevima, kastama, elitama i trendovima. To su Božji ljudi koji se ni po čemu ne uklapaju u mainstream. Štoviše, predstavljaju korektiv iskrivljene zbilje u koju su ljudi zapali. Borci su za pravdu na svim razinama. Bili su prvi koji su ukazali na temeljne životne vrijednosti koje je, tobože, otkrilo naše doba. Zbog nepotkupljivosti, oštrine i neugodne kritike po prijestupnike i sami su bili progonjeni od vladajućih struktura svoga vremena. Pojava prorokâ i njihov značaj su neprocjenjivi u očuvanju vjere u jednoga Boga. K tome, proročko djelovanje 2 Usp. B. Lujić, Proroci, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2015., Usp. B. Lujić, Proroci, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2015., 20. 8

11 i poruke su univerzalni i mijenjaju povijesni način razmišljanja. Do pojave prorokâ povijest je bila ciklički shvaćana, poput izmjene godišnjih doba. Proroci mijenjaju te poglede i povijest postaje trodimenzionalna (prošlost, sadašnjost i budućnost), sa svojim ishodištem i dohodištem koji imaju isto izvorište, Boga. Proroci narodu posvješćuju prošlost, djeluju u sadašnjosti i ukazuju na budućnost. Proroci ne djeluju isključivo na kolektivnu svijest, na narod, već i na razvoj osobne svijesti. Prvi izlaze iz okvira plemenske i klanske određenosti i pokreću proces razvijanja osobnog identiteta. Oni su ti koji ruše običajna mjerila, stvorena od ljudi. Unatoč svojoj borbi za istu stvar, jednoga Boga, Jahvu, proroci se bitno razlikuju po svojoj osobnosti i načinu djelovanja. Na tom planu svaki prorok je izuzetan, svaki s jedinstvenom naravi i snagom riječi, ali i svaki s jedinstvenim slabostima i strahovima. Prije svega, oni su ljudi s ljudskim ograničenjima, ali puni Božje riječi koja ih snaži i čini drugačijima. Ilija je reprezentativni primjer takvog proroka. Snažnog nastupa, beskompromisan i neustrašiv s jedne strane, a s druge strane prestrašen, rezigniran i razočaran. Gospodin ga hrani i podiže u trenutcima u kojima je izgubio svoju vjeru. Pokazuje mu put. zemlje i bili sjedilački narod za razliku od Izraela koji se isključivo bavio stočarstvom i živio nomadskim životom. Sasvim razumljivo, domorodačko stanovništvo je bilo na višem civilizacijskom stupnju te je, zbog načina i I. Ilijino doba 9. stoljeće prije Krista je vrijeme u kojem je djelovao Ilija. Ilija je uz Mojsija temelj starozavjetne vjere. Biblijska predaja ih često uspoređuje i traži sličnosti među njima. Iz tog je razloga Ilija vrlo rano stekao veliko poštovanje u židovskom narodu. Izvori ne govore mnogo o Ilijinu ranom životu, već se Ilija odmah pojavljuje kao djelatni prorok. Obećana zemlja, Kaanan, je bila naseljena u vrijeme dolaska izraelskog naroda. Tamo su živjela starosjedilačka plemena koja su se načinom života, kulturom i religijom bitno razlikovala od Izraela. Bavili su se obrađivanjem Prorok Ilija 9

12 Prorok Ilija organizacije svog života, štovalo bogove plodnosti, osobito Baala i Aštartu. Vjerovali su kako Baal daje kišu, urod i sve ono što je vezano za rod i zemlju. S druge strane, Izrael je imao drugačije iskustvo Boga, povezano s njihovim nomadskim načinom života. Susret Izraela i kaananskih plemena proizveo je duboku krizu vjere u Izraelu, ponajviše što Bog Izraela nije bio shvaćan kao bog prirode i zemlje, već više kao Bog ratnik pa se počelo sumnjati u njegovu apsolutnu moć. Izrael uspostavlja svoje kraljevstvo na novom teritoriju, ali će vremenom krivovjerje uzimati sve više maha i zahtijevat će Božji zahvat preko prorokâ. Davidovo kraljevstvo koje je uključivalo svih 12 Izraelovih plemena, nakon Salomonove smrti se podijelilo na dva kraljevstva: Sjeverno i Južno. Uzrok podjele bio je visok porez koji je ubirao Salomonov sin Roboam. Narod se požalio i okupio na skupštini u gradu Šekemu koju su sazvali prorok Ahija i Jeroboam, Salomonov službenik. Skupština nije uspjela uvjeriti Roboama da snizi poreze pa se deset sjevernih plemena pobunilo, odvojilo i proglasilo Sjeverno kraljevstvo sa sjedištem u Šekemu. Za kralja je ustoličen Jeroboam ( pr. Kr). Južno je kraljevstvo nazvano Judeja i tvorila su ga dva plemena: Benjaminovo i Judino. Jeruzalem je ostao glavni grad, a njime je nastavio kraljevati Roboam. Kraljevi Južnog kraljevstva pripadali su Davidovoj lozi. Zaokupljeni vlašću i ratovanjem često su zaboravljali na svoje poslanje i počeli uz Jahvu štovati bogove plodnosti. S druge strane, sjeverni kraljevi nisu bili iz Davidove kraljevske loze pa su borbe za prijestolje bile češće, a sukobi su doveli do propasti gotovo svih plemena. Kako nisu pripadali Davidovoj lozi, nisu se previše obazirali na čistoću vjere koliko na učvršćivanje prijestolja. Da situacija bude gora, kraljevstva su međusobno ratovala i slabila svoju vojnu i političku moć među susjednim narodima. Jeruzalem je u jednom, teritorijalno razdijeljenom, narodu ostao religijsko središte oba kraljevstva. U njemu je bio Hram i vjernici iz Sjevernog kraljevstva molili su u Jeruzalemu. Jeroboam je odmah po ustoličenju pokušao spriječiti hodočašća svojih podanika u Judu tako što je sagradio dva žrtvenika u Danu i Betelu koja su povijesno vezana uz Abrahama. Na početku vladavine Jeroboam je ostao vjeran Jahvi da bi kasnije, iz političkih i gospodarskih razloga prema susjednim plemenima, počeo graditi kamene oltare Baalu i božici Aštarti. Time je prekršio Prvu zapovijed koju je Jahve dao Mojsiju pa mu je prorok Ahija (isti onaj koji ga je podržao na skupštini i pomazao za kralja) prorekao tragičan i bijedan svršetak. I poslije Jeroboama nastavilo se štovanje Baala, a tome je pridonosio sve jači feničko-tirski utjecaj na Sjeverno kraljevstvo. Nadab, Jeroboamov sin, kratko će vladati i naslijedit će ga Baša, a Bašu njegovi sinovi koji će u previranjima brzo biti ubijeni. Nakon njih na prijestolje stupa Omri (oko pr. Kr.) i njegova će vladavina donijeti unutarnji mir u kraljevstvu, a na vanjskom planu će se popustljivom politikom doneklesmiriti politička, društvena i vjerska zbilja. Unatoč prividnom miru, bezboštvo se sve više širi i zatire vjeru otacâ. Biblija Omrija 10

13 spominje u negativnom kontekstu: činio je zlo u očima Jahvinim i bio je gori od svojih prethodnika. U svemu je slijedio Jeroboama i njegove grijehe kojima je zavodio Izraela i srdio Jahvu, Boga Izraelova, svojm lažnim bogovima (1Kr 16,25). Omrijev najveći grijeh je bio taj što je dopustio da se vjerovanje u druge bogove nastavi. Iz interesa se ženidbama povezao s kraljevskim obiteljima susjednih naroda kako bi učvrstio vlast. Razvio je trgovinu, izgradio Samariju, modernizirao vojsku i izgladio nesuglasice s Kaanancima. Njegov sin Ahab nastavlja njegovu politiku. U ruke je dobio uređeno i bogato kraljevstvo. Iz spomenutih interesa ženi se Izabelom (hebr.: Moj bog je Baal; Gdje je Gospodin?), kćerkom feničkog kralja Etbaala (Baal postoji), svećenika boginje plodnosti Aštarte. Ahab slijedi politiku kraljevstva slobodâ i tolerancije, osobito kad je u pitanju vjera koju je sa sobom donijela Izabela. Ona je bila gorljiva sljedbenica Baala i Aštarte (negdje se naziva i Ašera) i toliko je vješto koristila Ahabovu naklonost da joj je on u Samariji sagradio Baalov hram i u njemu podigao žrtvenik Aštarti. Dopustio je i štovanje svih bogova na kraljevskom dvoru i svakome tko je otvoreno štovao Baala pripao je bolji društveni i materijalni status. Ukratko, Baalov kult je postao vladajući u Sjevernom kraljevstvu, a kriza vjere u Jahvu je bila na vrhuncu. Jahve se jednostavno nije uklapao u mondeni život kraljevstva. Bio je prezahtjevan Bog za razliku od Baala koji nije zahtijevao tako velike moralne obveze. Bogatstvo, raskoš i moć su postali važniji i ljepši od odanosti Jahvi. U takvu zbilju ulazi prorok Ilija. II. Ilijin lik i poslanje Sav Ilijin proročki program je sažet u njegovu imenu. Ilija (heb. Ellijah - Moj Bog je Jahve; grč. Ἠλίας-Hlias; lat. Ilia) je rođen u gradu Tišbi, 4 koji se nalazio s druge strane rijeke Jordana, na rubu Gileadske pustinje. 4 1 Kr 17,1 Taj izrazito surov i negostoljubiv kraj je bio naseljen Izraelcima, iako je to bila dijaspora izraelskog kraljevstva. U tom kraju i dalje se očuvao izvorni nomadski način života i čista vjera u Jahvu. Omriju i Ahabu to nije bio osobito zanimljiv kraj kao ni Izabeli koja nije očekivala nevolje iz provincijskog i siromašnog kraja na rubu kraljevstva. Gotovo se ništa ne zna o Ilijinu ranom životu. Naglo se pojavljuje, upečatljivo djeluje i mistično odlazi. Stoga je današnji pogled na Iliju isprepleten biblijskim izvještajem i predajom o njegovom liku. Djeluje u doba Ahaba i njegova nasljednika Ahazije, otprilike između 874. i 852. g. pr. Kr. Prostorno, njegovo djelovanje je omeđeno potokom Kerit na istoku, gradom Sarfatom na sjeveru, brdom Karmelom na zapadu i Horebom na jugu. Ilija je bio samotnjak i putnik koji nije dugo boravio na jednom mjestu, već se mnogo kretao. Nažalost, upravo zbog nedostatka pisane riječi, teško je s velikom preciznošću slijediti Ilijin put. Unatoč nedostatku izvorâ, Ilija je definitivno povijesna ličnost, nipošto legenda. Pojavljuje se u dlakavoj odjeći s kožnim pojasom i postaje upadljiv lijepo obučenim stanovnicima, osobito dvoranima. Lik mu je u opisima ocrtan bitnim i oštrim crtama dok je nebitno ispušteno. Strog je i beskompromisan branitelj vjere i predstavlja čovjeka ispunjenog Bogom. Ilija je čovjek koji se susreo s Bogom, sve promatra drugačijim očima i zahvaćen je revnošću za Gospodina. Nastupa munjevito prema sebičnosti i lažnim ljudskim veličinama svog vremena. Direktan je i brz u rušenju konformizma i formalnosti. Pita jasno i radikalno: Tko je pravi Bog? Jahve ili Baal? Tko je uopće Bog? I narodu i sebi želi razriješiti dileme oko navedenog. Ilija se trudi probuditi narod, potaknuti ga na aktivno djelovanje. Želi ukloniti ravnodušnost i neodlučnost među njima. Iz tog je razloga Ilija aktualan u svakom vremenu. Ne vrijede li i danas njegova pitanja: Tko je vaš Bog? Prorok Ilija 11

14 Prorok Ilija Kome se klanjate? Je li vaš bog pravi Bog? Ima li uz vašeg Boga drugih bogova? Je li vaš Bog bog liberalnog poimanja tolerancije i samoprozvanih slobodâ? Ilija nam je primjer i uzor u promišljanju i traženju pravog Boga i jasnih životnih i vjerskih stavova uopće. Ali Ilija nije superjunak bez mane. On prolazi kroz krizu svog poslanja. Sjetimo se kako izvještaj iz Svetog pisma navodi da je poželio umrijeti. Ali Gospodin ga vodi, podiže i jača da može nastaviti započeto. I s današnjim čovjekom je isto. Sve je više onih koji su prije svega u krizi osobne vjere, osjećaju se bespomoćno, beznađe im je svakodnevica. Nad glavom im je tisuću upitnika, a nitko ne nudi odgovore: Kako dalje? U koga se pouzdati i na koga osloniti? Ilijino iskustvo je putokaz svima nama. Bog nikoga ne zaboravlja. I u najtežim trenutcima je kraj nas. Moramo ga tek prepoznati, kao što je to Ilija učinio. Ilijin lik je prožet naizgled oprečnim, a zapravo vrlo povezanim stvarnostima: s jedne strane, dubokom kontemplacijom i pustinjačkim samačkim životom predanja Bogu, a s druge strane, izričitom borbenošću i aktivnom zauzetošću protiv nametanja i širenja poganske vjere. 5 Ilija je proročku snagu skupljao u samoći i skrušenosti na gori Sinaju (Horebu) i kod potoka Kerit. Do danas je ostao uzor u borbi za ispravnost vjere i vjeru u jednoga Boga. Ilija se smatra začetnikom proročkog pokreta u Izraelu, a i Novi zavjet će ga često spominjati. (Nastavlja se) Priredio Mario Cikojević 5 Svjedoci vjere: Torinsko platno Kristove relikvije Svaki čovjek koji živi na zemlji, ostavlja iza sebe trag (ove). Nezamislivo je da ih ne bi ostavio Onaj koji je izvršio najveći utjecaj na ljudsku povijest Isus Krist. Na koncu, ne može biti slučajno da povijest dijelimo na razdoblje prije i poslije Njegova rođenja. U Njegovo postojanje, unatoč onome što nam je godinama silom pokušala nametnuti komunistička propaganda, nema ni tračka sumnje. Sačuvano je previše vjerodostojnih povijesnih svjedočanstava, kako vjerničkih, tako i nevjerničkih, da bi se mogla zanijekati činjenica da je prije 2000 godina živio židovski učitelj Isus iz Nazareta. Toga Isusa prva kršćanska zajednica priznavala je Sinom Božjim i Mesijom, pa nam nije teško zamisliti da se nisu ograničili samo na zapisivanje Spasiteljevih riječi nego su sačuvali i stvarne predmete povezane s Njim i Njegovim životom. Lako je pretpostaviti da su se apostoli, navješćujući evanđelje, 12

15 i služili tim predmetima kao materijalnim dokazima koji su potvrđivali njihove riječi, ali i sadržavali znakove Božje spasiteljske milosti i snage. Njihovo postojanje omogućavalo je da svaki koji ih vidi ili dotakne, može proživjeti ono što su apostoli propovijedali i svjedočili. Vjera u snagu doticanja svetih predmeta svoje utemeljenje ima u događajima iz Isusova života (Markovo Evanđelje o ozdravljenju žene od krvarenja nakon što se dotakla Isusove haljine). Time su navještenje činili autentičnim i učinkovitim jer vjera nije samo intelektualni proces spoznaje već i osjetilno, sveobuhvatno iskustvo onoga u što se vjeruje. Na temelju ovoga evanđeoskoga izvještaja prvi kršćani povjerovali su da sveti predmeti imaju u sebi ozdraviteljsku snagu posredovanja između Božje svemoći i ljudske vjere. Ta vjera u kršćanske relikvije kao posredničke predmete koji omogućuju susret između naše zemaljske stvarnosti i Kraljevstva nebeskoga, živi i danas. Tijekom kasnoga srednjeg vijeka cijelu su Europu, poput pošasti, preplavile krivotvorine kršćanskih relikvija. Te zloporabe (tijekom istoga putovanja, primjerice, hodočasnici su na nekoliko različitih mjesta nailazili na istu relikviju) uzrokovale su rast skepticizma prema predmetima kršćanskoga čašćenja. Daljnjemu rastu nepovjerenja pogodovale su pojave reformacije, prosvjetiteljstva i pozitivizma, a trijumfiranjem civilizacije znanosti čašćenje relikvija svrstano je u područje praznovjerja. No zapitajmo se ipak ne pokazuje li upravo masovna pojava krivotvorina postojanje originala?! Je li moguće da su Kristove relikvije samo reprodukcije nečega izmišljenog, nepostojećeg ili su pak istiniti predmeti kojima se koristio i bio u dodiru Isus iz Nazareta? Rezultati dugogodišnjih i višestrukih analiza učinjenih zahvaljujući naprednoj tehnologiji, pokazuju da se religija i znanost ne moraju međusobno isključivati. Naprotiv, znanošću utvrđene činjenice veoma često su se podudarale s onim što je usmena ili pisana predaja tvrdila o tim relikvijama. Još više začuđuje što su ispitivanjem nekih relikvija otkrivena svojstva pred kojima je naše ljudsko znanje za sada potpuno nemoćno. Uza svu najmoderniju tehnologiju XXI. stoljeća nije moguće učiniti njihovu reprodukciju, niti je moguće objasniti kako su nastale. Potpuno neočekivano, svjedoci smo kako suvremena znanost, preko svojih najistaknutijih predstavnika, priznaje svoju nemoć i neznanje te se otvara prihvaćajući novu dimenziju dimenziju otajstvenoga. Povijest platna Najpoznatija kršćanska relikvija koju vjernici smatraju ukopnim platnom kojim je bilo pokriveno mrtvo Isusovo tijelo prije polaganja u grob, danas se čuva u katedrali sv. Ivana Krstitelja u talijanskomu gradu Torinu, pa se za nju uvriježio naziv Torinsko platno. Na temelju evanđeoskih tekstova znamo da je Isusovo mrtvo tijelo, prije polaganja u grob, bilo omotano platnom. To je u skladu sa židovskim običajima koji su nalagali da se pokojniku zaklope oči, podveže brada, zatvore svi otvori na licu, opere cijelo tijelo, namaže miomirisnim pomastima, na lice stavi rubac i naposljetku ga se omota bijelim platnom. Židovski su propisi zahtijevali da se osoba osuđena na smrt pokopa istoga dana. Kako je od trenutka Isusove smrti do zalaska sunca bilo preostalo jedva tri sata, tako je pripremu tijela za ukop i sam pogreb trebalo obaviti brzo. Neki znanstvenici tvrde da Isusovo tijelo nije bilo oprano radi nedostatka vremena, a drugi upozoravaju kako religijski propisi brane pranje okrvavljena tijela. Židovi, naime, vjeruju kako je krv najživotvorniji dio tijela i mora biti sahranjena zajedno s mrtvacom. Stoga Isusovo tijelo nisu oprali, nego samo pomazali smirnom i alojom. Svjedoci vjere: Torinsko platno 13

16 Svjedoci vjere: Torinsko platno Po Mojsijevu zakonu tijelo mrtvaca nečisto je i svaki predmet koji s njim dođe u dodir također je nečist te se mora uništiti. Za kršćane, nakon Isusova uskrsnuća, ovaj propis više nije mogao vrijediti. Isus je bio živ i predmeti koji su bili u doticaju s Njegovim tijelom prestali su biti nečisti. Uskrsnuće je bilo dokaz da je Isus uistinu Sin Božji pa su i ti predmeti postali dragocjene uspomene na Spasitelja. Po kršćanskoj tradiciji upravo su Njegovi učenici uzeli tkanine pronađene u grobu. Najvjerojatnijom se čini teorija da ih je iz grobnice iznio apostol Ivan, koji ne samo da je na uskrsno jutro osobno bio u praznu grobu nego u svojemu Evanđelju opisu tih tkanina posvećuje veću pozornost nego ostali evanđelisti. O povijesti Platna, kao i drugim relikvijama Kristove muke, u prvih nekoliko stoljeća postojanja kršćanstva postoji manjak informacija jer su u tomu razdoblju carske vlasti progonile Isusove sljedbenike. Stoga su kršćani morali svoju vjeru držati u strogoj tajnosti. Strogo čuvana tajna bila su i mjesta na kojima su se čuvale Isusove relikvije. Teško je utvrditi gdje se sve Platno čuvalo. Neki od povjesničara smatraju da je moglo biti skriveno u Jeruzalemu, u špiljama na obali Mrtvog mora, u Pelli na istočnim obalama Jordana ili pak u Libanonu, no sve su to samo pretpostavke. Ipak, Euzebije Cezarejski (živio od 263. do 339.) prvi u povijesti u svome djelu Crkvena povijest donosi svjedočanstvo da na dvoru kralja Abgara V. Crnog u Edessi, prijestolnici kraljevstva Osroene (na mjestu današnjeg turskog grada Urfe), postoji Platno na kojemu je otisnut Kristov lik. U prilog tomu govore i arheološka i povijesna istraživanja koja potvrđuju da se Abgar V. doista krstio i podupirao širenje nove religije pa je vjerojatnost da su se kršćani iz Judeje sklonili pred progonima u sigurnu Osroenu veoma velika. Nakon što je Edessa potpala pod rimsku vlast, a Abgarovi nasljednici odbacili kršćanstvo, Platno je, navodno, jedan od biskupa skrio negdje u gradskim zidinama. Otkriveno je 544. godine kad je grad okružila vojska perzijskoga vladara Hozroja I. Događaj je opisao sirijski povjesničar Evagrije Skolastik. On je prvi koji je lik na Platnu nazvao Božjom slikom (Theotokos Eikon), te da bi ga opisao upotrijebio i danas popularan izraz neučinjen ljudskom rukom (acheiropoietos). Osim toga naziva za Platno se koristio i naziv tetradiplon (četiri puta presavijen) zbog načina izlaganja tako da su vjernici mogli vidjeti samo dio na kojemu je otisak Isusova lica. Među kršćanima je najpopularnije ime za tu relikviju bilo Mandylion iz Edesse. Pod tim su ga imenom poznavali i opisali sv. Ivan Damaščanski, sv. Teodor Studit, sv. Teofan Ispovjednik, sv. Ivan Zlatousti i mnogi suvremenici toga doba. Gotovo 400 godina platno je čuvano u Edessi u Aja Sofiji (crkva Svete Mudrosti). Ostalo je tamo čak i kada su 639. godine muslimani osvojili grad te su samo zabranili kopiranje Platna i njegovo nošenje u procesijama. U X. stoljeću bizantski car Roman I. Lekapen odlučuje preuzeti tu slavnu i dragocjenu uspomenu na Krista, pa šalje u pohod na Carigrad vojsku na čelu sa svojim najboljim vojskovođom Ivanom Kurkuasom. Pohod je u potpunosti uspio: muslimani su bili potučeni, a stanovnici Edesse moraše predati Mandylion. On je dana 15. kolovoza 944. godine bio svečano postavljen u carigradsko marijansko svetište na Faros, gdje se čuvao sljedećih 260 godina. Postoji više sačuvanih povijesnih svjedočanstava, među njima i ono čuvara carske riznice Nikolaja Mesarita koji je opisao čuvenu relikviju ovako: Kristov pogrebni pokrov napravljen je od lana, materijala koji je u skladu s tamošnjim običajima; još uvijek miriše; odupire se raspadanju jer je ovijao otajstveno tijelo umrloga, nago i balzamirano nakon muke , tri godine nakon ovoga zapisa, križari su osvojili Carigrad, izvršili pokolj nad stanovništvom, oskvrnuli i opljačkali 14

17 crkveno blago. Mlečani su, prema dogovoru, pokupili sve zlatne predmete, a Franci sve relikvije. Tako Mandilion postade ratni plijen. Od toga trenutka sudbina Platna obavijena je tajnom. Papa Inocent III. osudio je pljačku Carigrada te kaznom ekskomunikacije kaznio sve počinitelje. U tim okolnostima nitko se nije htio hvaliti otetim plijenom niti priznati posjedovanje relikvije. Stoga ne čudi da je većina relikvija ukradenih u tom križarskom pohodu dugi niz godina nestala s lica zemlje. Neki povjesničari nagađaju da su tijekom većega dijela XIII. i XIV. stoljeća Platno u tajnosti čuvali vitezovi templari. Ne zna se što je bilo s Platnom tijekom gotovo 150 godina od krađe u Carigradu. Zatim se iznenada pojavilo u francuskome mjestašcu Lireyju u pokrajini Champagne kao vlasništvo plemića Geoffroya de Charnyja. Kako je Platno došlo do njega, nije poznato, ali se pouzdano znade da je javnosti prvi put bilo pokazano u crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije u Lireyju. Tijekom sljedećih stotinjak godina ostaje u vlasništvu te obitelji, dok ga Marguerita de Charny, posljednja od te plemićke loze, nije darovala svomu prijatelju knezu Ludvigu I. Savojskom. Od tada pa sve do relikvija je u posjedu savojske dinastije. Zbog političkih i ratnih previranja Platno se često premještalo. Najduže je bilo pohranjeno u kapeli zamka u Chamberyju sjedištu savojske plemićke obitelji, gdje je često bilo izlagano javnosti na čašćenje. Upravo na tomu mjestu, u noći s 3. na 4. prosinca 1532., Platno umalo bijaše uništeno. U kapeli je izbio požar. Unutrašnjost je potpuno izgorjela, a pročelje se srušilo. Srećom, Platno se nalazilo u srebrnoj škrinji, presavijeno na 48 dijelova. Zbog vrućine srebro se rastalilo i nekoliko kapljica rastaljena metala upalo je u škrinju te je stoga jedan od kutova presavijene tkanine pougljenjen, a njezina duža strana lagano opaljena. Relikviju su spasila četvorica muškaraca, od kojih dva svećenika franjevca, bacivši se u vatru polijevajući škrinju vodom da bi je ohlađenu mogli iznijeti na sigurno. Između 16. travnja i 2. svibnja Platno je renovirano u samostanu klarisa u Chamberyju. Sestre su obnovile vatrom uništene dijelove tkanine. Na šesnaest su mjesta načinile zakrpe te da bi ojačale materijal, s jedne su ga strane podšile nizozemskim lanenim platnom. Po odluci kneza Emanuela Filiberta Platno se posljednji put premjestilo u Torino, prijestolnicu Pijemonta. Od toga trenutka drevni Mandylion iz Edesse sve češće se naziva i biva poznat kao Torinsko platno. Za tu dragocjenost posebno se izgradila kapela u katedrali sv. Ivana Krstitelja, odakle se u sljedeća tri stoljeća samo dvaput premjestila: u Genovu kad su Francuzi opsjeli Torino te od do za vrijeme II. svjetskog rata u samostan Montevergine kod Avelina. Gotovo 500 godina Platno je bilo u vlasništvu savojske dinastije. Nakon smrti zadnjega kralja Italije Umberta II., 1983., njegovom voljom i željom Torinsko platno prelazi u vlasništvo Svete Stolice. Znanstvena istraživanja Još od Platno je više puta bilo izlagano javnosti, ali nikada nije budilo zanimanje znanstvenika. To se promijenilo upravo kada je talijanski fotograf Secondo Pio fotografirao Platno i zapanjen promatrao kako se na fotografiji pojavljuju jasni obrisi čovječjeg lika, a čuđenje postajalo veće što je razvijena fotografija imala osobine negativa. Od toga trenutka Platno je postalo najispitivaniji predmet na svijetu. Ne postoji nijedan koji je bio podvrgnut tako detaljnim i temeljitim ispitivanjima kao Torinsko platno. Svjedoci vjere: Torinsko platno 15

18 Svjedoci vjere: Torinsko platno Čak je nastala i posebna znanstvena disciplina sindonologija (od grčke riječi sindon, što znači platno) koja se isključivo bavi istraživanjem fenomena koji se krije u ovome, na prvi pogled, potpuno običnu komadu lanena platna. Sindonologija je interdisciplinarna znanost koja obuhvaća ispitivanja s područja povijesti, arheologije, filologije, biblijskih znanosti, patristike, prava, antropologije, orijentalistike, fizike, biologije, numizmatike, forenzičke medicine, anatomije, optike, botanike, spektografije... (i slobodno dodajte još koju znanstvenu disciplinu). Istraživački timovi, sastavljeni od priznatih znanstvenih autoriteta cijeloga svijeta iz svih ovih područja znanosti, već niz godina pokušavaju odgonetnuti tajnu ovoga tajanstvenoga Platna. Yves Delange, profesor komparativne anatomije na Sorboni, poznati agnostik i antiklerikalac, dobio je zadatak dokazati da je Platno krivotvorina. Rezultate svojih istraživanja objavio je u Parizu na zasjedanju Akademije znanosti. Na opće iznenađenje prisutnih, izjavio je da su, medicinski promotreno, kako anatomski detalji otiska, tako i tragovi krvi na Platnu previše precizni da bi mogli biti slikarski uradak. On je uvjeren da se na Torinskom platnu vidi autentičan lik Isusa iz Nazareta. Vjerojatnost da se radi o nekoj drugoj osobi procijenio je odnosom jedan naprama deset milijardi! Osim toga, rekao je da bi otisak nastao i potom ostao na platnu, mrtvo tijelo moralo je u nj biti omotano najmanje 24 sata, ali nije smjelo ostati omotano duže od par dana jer bi u tom vremenu došlo do raspadanja koje bi uništilo i otisak i platno... Dakle, njegov znanstveni zaključak podudara se s kršćanskom predajom i evanđeoskim tekstovima da je Isus umro i pokopan u petak, a nestao iz groba u nedjelju! Paul Vignon, francuski liječnik, također se bavio ispitivanjem Platna. Uspoređujući prikaze Isusova lica na srednjovjekovnim ikonama s otiskom lica muškarca s platna, otkrio je najmanje 15 zajedničkih podudarnosti, što dakazuje da je postojala neka praikona ili vrsta predloška po kojem su ikone slikane. On tvrdi da je taj obvezujući uzorak bio upravo Mandylion iz Edesse. U svibnju Giuseppe Enri napravio je niz fotografija Platna, ali daleko naprednijom fotografskom opremom od one kojom ih je uradio S. Pio te se ponovno potvrdilo kako otisak na platnu ima značajke fotografskoga negativa, tehnike koja je bila nepoznata prije XIX. stoljeća u Torinu održana je prva znanstvena konferencija sindonologa koja je značajna po istupu dvojice sudskih liječnika: profesora Ruggera Romanesea i Giovanija Judica- Cordiglie. Njih su dvojica, neovisno jedan o drugome, na temelju osobnih istraživanja zaključila da otisak na Platnu pripada čovjeku koji je umro u strašnim mukama. Potpuno su isključili mogućnost da bi otisak bio djelo srednjovjekovnoga slikara. Do sličnih zaključaka došao je i francuski kirurg, profesor Pierre Barbet, koji je prije II. svjetskog rata potvrdio kako Platno vjerno prenosi sve anatomske i fiziološke značajke umirućega čovjeka koje nisu mogle biti poznate ljudima 16

19 u prošlim stoljećima. Čovjeku s platna rane od raspeća na ručnim su zglobovima što u potpunosti odgovara činjenici da su u rimsko doba žrtve raspeća na križ pribijali kroz ručne zglobove, a ne dlanove. Nekoliko desetljeća nakon ovih početnih istraživanja, započeo je niz novih i to zahvaljujući tome što su neki od kardinala postali torinskim nadbiskupima, pa su pozivali znanstvenike iz cijeloga svijeta da pristupe ispitivanjima Platna. Bili su to sljedeći kardinali: Michele Pellegrino, Anastasio Ballestrero, Giovanni Saldarini i Severino Poletto. Zahvaljujući njima, započela je nova faza u povijesti sindonologije ispunjena nevjerojatnim otkrićima. Na Platnu nisu pronađene ni najmanje čestice pigmenta slikarske boje, niti postoji ikakvih tragova poteza kistom, a otisak ima trodimenzionalne karakteristike kakve nema ni jedna umjetnička tvorevina na svijetu. Nijedan srednjovjekovni umjetnik nije ni mogao naslikati takav lik jer u to vrijeme nije postojalo dovoljno znanje o pravilima perspektive, kao ni o fenomenu obrnutoga kontrasta. Osim toga, poznavanje anatomije nije bilo ni izbliza dovoljno da bi se, s takvom nepogrješivom preciznošću, mogla prikazati građa ljudskog tijela. Francuski znanstvenik Arnaud-Aaron Upinsky zaključuje: Znanstveno je nemoguće da bi otisak bio slikarsko djelo. Otisak izgleda kao da je stvoren fotoaparatom koji bi svakako morao biti jedinstven. Takav da bi mogao ne samo snimati negativ, nego koji bi usput mogao prenijeti i monokromatski trodimenzionalni efekt koji se na površini platna pojavljuje kao rezultat dehidracije celuloze, a nastaje zbog različite snage pritiska. Američki tim znanstvenika, ujedno zaposlenika NASA-e i Nacionalnoga laboratorija u Los Alamosu, proveo je do sada najdetaljnija istraživanja Torinskoga platna. Među njima se našao Barrie Schwortz, Amerikanac židovskoga porijekla, stručnjak za fotografiju, računalstvo i digitalnu tehnologiju, koji tvrdi da je odmah na početku istraživanja odbačena teza da je lik na Platnu oslikan rukom (nepostojanje tragova pigmenta). Odbačena je i teorija o fotografiji jer na Platnu nema tragova ionskoga srebra. Schwortz kaže: Kao fotograf dobro razumijem kako nastaje slika, poznajem tehnologiju stvaranja fotografije kao i problematiku osvjetljenja i objekta u prostoru. Lik na Platnu nastao je na način koji nismo u stanju razumjeti ni ponoviti. Za osobu poput mene, unatoč znanju i dugogodišnjem iskustvu Platno i dan danas predstavlja zagonetku. Punih 30 godina promatrao sam znanstvenike skeptike kako pokušavaju reproducirati lik s Platna. Nijedan od njih nije uspio stvoriti prikaz poput onoga s Platna, s takvim kemijskim i fizikalnim osobinama. On danas ne sumnja u to da je Torinsko platno dokument Isusove muke, svjedočanstvo Njegova trpljenja. Također naglašava da se sve informacije ispitivanjima otkrivene na Platnu u potpunosti podudaraju s detaljima Isusove muke i smrti kako je opisana u evanđeljima. Daljnjim proučavanjem Platna znanstvenici su otkrili da potječe s Bliskog istoka te da su se takve tkanine koristile i početkom kršćanske ere. Na tkanju Platna nisu pronađeni tragovi vune, nego samo pamučna vlakna, pa se sa sigurnošću zaključuje da je otkan u židovskomu kućanstvu kojima su religijski propisi branili miješanje stvari životinjskoga s onima biljnoga porijekla, čak i kad se radilo o odjeći (za tkanje odjeće od vunenog prediva nije se smio rabiti tkalački stan na kojem se tkala odjeća od biljnoga prediva - podjela karakteristična samo za Židove). Švicarska restauratorica tekstila Metchtild Flury-Lemberg otkrila je da je čvor prediva Platna istovjetan čvoru prediva koji se nalazi na pogrebnim pokrovima iz I. stoljeća pronađenima u židovskim grobnicama u Masadi. Na Platnu su otkrivene stanice kože i crvene krvne stanice. Talijanski liječnik Svjedoci vjere: Torinsko platno 17

20 Svjedoci vjere: Torinsko platno Pierluigi Baima Bollone utvrdio je i krvnu grupu: AB (-). Radi se o najrjeđoj krvnoj grupi na svijetu (ima je 4 5 % populacije), a najčešće se nalazi među pripadnicima židovskoga naroda 18 %. Alan D. Adler, američki kemičar i hematolog židovskoga porijekla, objasnio je zašto je krv na Platnu, unatoč protoku vremena, zadržala žarko crvenu boju umjesto da posmeđi kao i sve druge krvave mrlje. Objašnjava: Kad je osoba izložena intenzivnu i dugotrajnu fizičkomu mučenju, tijelo dehidrira. Posljedica toga pucanje je crvenih krvnih zrnaca, a jetra počne proizvoditi bilirubin, kemijski spoj koji ulazeći u krvotok omogućuje da krv trajno zadrži crvenu boju. Na liku muškarca s Platna uočeni su znaci mnogobrojnih povrjeda koje svjedoče o stravičnom mučenju kojemu je bio podvrgnut. Viseći na križu o tri čavla (u obliku znaka Y, što je grupa liječnika dokazala rekonstrukcijom raspeća, a ne raširenih ruku u visini ramena kako je to prikazano na većini umjetničkih djela) svaki mu je udah morao zadavati neizmjernu bol. Prema zakonitostima anatomije i fiziologije ljudskog tijela, da bi se u takvom položaju pluća napunila zrakom, osuđenik je morao izdići tijelo od podloge za koju je bio zakovan izvijajući ga u obliku luka. Ta je bol morala biti zastrašujuća, svaki put popraćena novim razdiranjem rana na ručnim zglobovima i stopalima. Na površini kože pronađeno je najmanje 600 različitih povrjeda, a najbrojnije su rane na leđima gdje se vide tragovi bičevanja. Bičevanje se u Rimskomu Carstvu izvršavalo posebnim bičem (horribile flagellum). Taj strašni bič imao je drvenu ručku i tri kožna remena. Na svaki su bile pričvršćene olovne kuglice i naoštreni komadići kostiju. Udarci njime derali su kožu ostavljajući duboke rane. Tragovi bičevanja na leđima muškarca s Platna, savršeno odgovaraju dimenzijama i izgledu toga rimskoga biča. I na licu se vide brojne povrjede i otekline, više na desnoj strani zbog čega je lice asimetrično. Osim na licu i na čitavom otisku tijela vidljive su brojne povrjede i otekline od udaraca. Obje ruke lika polegnute su uz tijelo i prekrižene na zdjelici (lijeva preko desne). Na šakama ruku ne vide se palci. Liječnici su taj nedostatak objasnili oštećenjem radijalnoga živca čavlom pri pribijanju na križ kroz ručne zglobove (u srednjem vijeku su bile proširene predodžbe da je za križ bio pribijen kroz dlanove, od kakvog prikaza Raspetoga ne odustaju ni suvremeni umjetnici). Posljedica toga oštećenja savijanje je (zakretanje) palca prema unutrašnjosti šake, tj. prema dlanu. Stoga se palčevi na otisku nisu ni mogli vidjeti. Na njegovu desnomu boku, između petoga i šestoga rebra, vidljiva je velika rana nastala ubodom koplja. Medicinska rekonstrukcija pokazala je da je koplje probilo plućnu opnu, srčanu ovojnicu i desnu srčanu arteriju. Ubod u srce s desne je, a ne s lijeve strane, što je u skladu s rimskom vojnom obukom. Upravo udarac kopljem s desne strane prakticirali su rimski legionari jer su njihovi protivnici uvijek pokrivali prsni koš štitom držeći ga s lijeve strane te su stoga legionare obučavali udarati s desne strane. Iako je to bila uobičajena praksa u rimsko doba, muškarcu s Platna nisu bile slomljene potkoljenice. Kad se Platno pogleda sa stražnje strane, uočava se da je desna noga lika muškarca duža od lijeve. Liječnici koji su istraživali platno, tumače to ovako: noseći teški križ, osuđenik je, padajući pod njim, iščašio bedro i deformirao rame. Kad su ga raspinjali, prvo su mu prikovali desnu potom lijevu nogu. Prilikom skidanja s križa zbog mrtvačke ukočenosti tijelo mu je izgledalo deformirano, bedro se podignulo, a rame spustilo. Slika takva čovjeka otisnuta je na Platnu. Gotovo je sigurno da su zbog toga kršćani na Istoku, gdje se Platno čuvalo dvanaest stoljeća, bili uvjereni da se radi o urođenoj deformaciji tijela, odnosno da je Isus bio hrom, pa su 18

21 raspetoga Isusa na brojnim ikonama (bugarskim, grčkim, ruskim) prikazivali u položaju tzv. bizantinske nakrivljenosti i s kosim podloškom ispod nogu (čije postojanje ne potvrđuju ni povijesni izvori, ni medicinske analize, ni evanđeoski tekstovi). Sljedeća važna otkrića došla su s područja botanike. Između i švicarski biolog i kriminolog Max Frei-Sulzer, inače sljedbenik Zwinglija, poznat po svom skepticizmu prema relikvijama, iz tkanine je izolirao i identificirao 58 različitih vrsta peludi. Samo 17 vrsta tih biljaka raste u Europi, a preostalih 41 karakteristične su za floru Azije i Afrike. Frei je otkrio kako postoji samo jedno područje na svijetu na kojemu raste 38 od pronađene 41 vrste biljaka Judeja! Izraelski botaničar, profesor Avinoam Danin, najbolji poznavatelj palestinske flore na svijetu, proveo je neovisne palinološke pretrage kojima ne samo da je potvrdio Freieva otkrića nego je otkrio tri biljke s Platna koje su endemične i ne rastu nigdje drugdje na svijetu osim u Svetoj zemlji. To su kretski bušin (Cistuscreticus), zatim posebna vrsta kapara (Zigophyllum dumosum) i vrsta bodljikavoga grmlja (Gundelia tournefortii). Sve tri vrste cvjetaju samo u proljeće i ne rastu nigdje osim u Judeji. Američki profesor Alan Wangher otkrio je polarizirajućim filterima obrise biljaka i cvjetova koji su oko lika formirali krug. On je ustvrdio da su ti obrisi ostali otisnuti na Platnu zbog fenomena zvanog korona, tj. električnim pražnjenjem koje nastaje na površinama nabijenim elektricitetom. Napravio je i cvjetnu mapu Platna na kojoj posebno mjesto zauzima već spomenuti bodljikavi grm (gundelia tournefortii). Upravo njegova pelud čini više od polovice ukupno pronađene peludi na Platnu. Pritom je zanimljivo da se najveća koncentracija peludi nalazi oko glave lika s Platna što potvrđuje tezu da je trnova kruna bila napravljena upravo od ove biljke. Ta kruna nije oblika vijenca nego je zapravo neka vrsta kape od trnja. Zabijene u kožu glave (u kojoj je smješteno više od 150 receptora za osjete) bodlje su se pomicale kidajući krvne žile i podražujući živčane završetke, što je dodatno pojačavalo ionako nepodnošljivu bol. Veoma su zanimljiva istraživanja američkoga kristalografa Josepha Kohlbecka i mineraloga Riccarda Levi-Settija koji su na otisku stopala lika na Platnu otkrili čestice različitih minerala: stroncija, željeza te ugljenog vapna u polimorfnom obliku (aragonit). Kako je aragonit bio uobičajeni građevinski materijal korišten u gradnji Jeruzalema, tako se nameće zaključak da je osuđenik bos hodao ulicama toga grada. Do iznimno važnog otkrića došla su, neovisno jedan o drugome, dvojica talijanskih znanstvenika Pietro Ugolotti i Giovanni Tamburelli. Obojica su na mjestima očnih duplji muškarca pronašla otiske malih kovanica promjera 15 mm. Nedugo potom američki isusovac i teolog p. Francis L. Filas identificirao je obje: novčić na desnom oku bio je moneta iskovana od bronce u vrijeme namjesništva Poncija Pilata, negdje između 26. i 36. g. poslije Krista. Moneta se na grčkomu nazivala lepton, na hebrejskomu prutah. Imala je protuvrijednost od sto grčkih drahmi i bila popularna i kao udovičin novčić. Na lijevom oku bio je također brončani lepton iskovan u vrijeme Pilatova namjesništva nad Judejom u 16. godini Tiberijeve vladavine. Datacija kovanica podudara se s vremenom Isusova raspeća. Iz Ivanova Evanđelja saznajemo kako se raspeće dogodilo u petak 14. dana mjeseca nisana. Između 26. i 36. godine poslije Krista 14. dan mjeseca nisana samo je dvaput pao na petak: 30. godine (7. travnja) i 33. godine (3. travnja). U oba slučaja radilo se o petku koji je prethodio blagdanu Pashe. Colin J. Humphreys i W. G. Waddington, dvojica astronoma sa Sveučilišta u Oxfordu, obratila su pozornost na novozavjetne opise okolnosti Isusove smrti. Prema izvještaju evanđelista Marka u trenutku Isusove smrti mrak je prekrio zemlju na tri sata, Svjedoci vjere: Torinsko platno 19

22 Svjedoci vjere: Torinsko platno a apostol je Petar u Djelima apostolskim, citirajući proroka Joela, govorio o mjesecu koji će se prometnuti u krv prije nego svane Dan Gospodnji. Vođeni tim informacijama, njih dvojica su ustanovila da je zaista 3. travnja 33. godine poslije Krista nad Jeruzalemom došlo do pomrčine Sunca koja je započela u 18 sati i 20 minuta, a završila u 18 sati i 50 minuta. Za to je vrijeme otprilike 20 % Mjesečeve površine dobilo krvavo crvenu boju. Prema dvojici astronoma bio je to onaj dio Mjeseca koji se našao u sjeni Zemlje, ali osvijetljen svjetlom koje se prelamalo kroz Zemljinu atmosferu. Znajući da se nikakav sličan fenomen nije dogodio u proljeće 30. godine nakon Krista, pretpostavlja se da je najvjerojatniji datum Isusove smrti 3. travnja 33. godine. Tako su sva ispitivanja, koja su desetljećima bila provođena na Platnu, potvrdila da su okolnosti Isusove smrti onakve kakvima ih donose evanđeoski tekstovi i da je relikvija iz Torina autentičan Isusov pogrebni pokrov! Nemoć znanosti pred tajnom Platna A kako je zapravo nastao otisak na Platnu? Mikroskopske su pretrage pokazale da je lik nastao kao posljedica oksidacije i dehidracije vlakana u površinskim nitima Platna. Znanstvenici ipak nisu uspjeli otkriti razlog zbog kojega su vlakna požutjela. Po mišljenju fizičara trodimenzionalni otisak lika na Platnu nastao je kao rezultat tajanstvene eksplozije energije unutar prostora koji je Platno obavijalo. Upravo ta erupcija energije izazvala je nešto nalik spaljivanju površine vlakana tako da je te tragove nemoguće skinuti, oprati ili na bilo koji način ukloniti s njega. Doktor John Jackson je u istraživanja Torinskoga platna uključen od Na liku 20

23 s Platna primijetio je neobičnosti koje su mu posebno privukle pozornost. Primjerice, izvrsnu rezoluciju slike, nemogućnost raspoznavanja površinskoga obojenja tkanine, jasnoću prednje strane obrisa u odnosu na relativnu udaljenost tijela od tkanine kojom je bilo omotano, nepostojanje otiska bokova tijela te položaj prednjega dijela tijela na način koji odgovara osobi koja je u okomitu položaju (?!). Da bi se svi ovi fenomeni objasnili, tvrdi dr. Jackson, morali bismo prihvatiti hipotezu koja uzima u obzir proces koji je znanosti da sada potpuno nepoznat. Amerikanka Janice Bennet ovako raščlanjuje Jacksonovu teoriju: Kao prvo, i otisak tijela i mrlje krvi nastale su u izravnu kontaktu tkanine s ljudskim tijelom u nju umotanom. Taj zaključak proizlazi iz činjenice da je mrlje stvorila isključivo krv, dok otisnuti lik odgovara položaju ljudskoga tijela polegnuta na leđa. Drugo, sila teže ima važnu ulogu u nastajanju lika na Platnu, jer što god je bilo to što je proizvelo otisak, moglo je to učiniti samo držeći tijelo u okomitu položaju. Konačno treba reći da je Platno dok su na njemu nastajale mrlje krvi i otisak lika, bilo u dva različita položaja! Naime, pojedini otisnuti dijelovi tijela pomaknuti su u odnosu na mrlje krvi. Po tome zaključujemo da su mrlje krvi morale nastati u početku, kada je tijelo bilo tek omotano Platnom. Međutim, dok je nastajao otisak, Platno je najvjerojatnije palo tako da je otisak bočnih dijelova lica pomaknut za nekoliko centimetara u odnosu na ranije nastale mrlje krvi. Po Jacksonovu mišljenju Platno je neko vrijeme omatalo mrtvo ljudsko tijelo, a zatim je naglo, iz nepoznatih i neutvrđenih razloga, tijelo prestalo držati tkaninu te je ona pala prema dolje. Upravo u tomu trenutku nastao je otisak! Takva bi hipoteza objasnila sve karakteristike Platna, ali pri tomu bi se morale prihvatiti dvije pretpostavke. Prva: tijelo je u jednomu trenutku moralo postati transparentno, što podrazumijeva da bi kroza nj mogli proći fizički predmeti oko njega. Tada bi tkanina, bez materijalnoga oslonca, pala prema dolje. Druga pretpostavka: Platno bi u tomu slučaju moralo na neki način proći kroz tijelo što bi bilo uzrokom nastanka otiska na njemu. Jackson smatra da bi takav fenomen bilo moguće protumačiti velikom količinom radijacije, što bi objasnilo visoku rezoluciju slike i njezinu trodimenzionalnost. Toliko o tome može reći suvremena znanost. Kakva je to sila koja je stvorila tu nevjerojatnu, savršeno usmjerenu i doziranu erupciju energije kojom je stvoren najiznimniji prikaz u povijesti čovječanstva, znanost još uvijek nije u stanju objasniti. Tek može priznati da se našla oči u oči s pojavom za koju sa sigurnošću može tvrditi da je acheiropoietos neučinjena ljudskom rukom. Riječ na kraju Kada se spomene Kristovo uskrsnuće, koje je nedvojbeno temelj kršćanskoga sustava, vjerovanja, življenja i nauka, nije moguće zanemariti postojanje Platna - majke svih relikvija. Njegovo postojanje potvrda je i svjedočanstvo važnih, temeljnih događaja koji uz povijesnu imaju i natpovijesnu vrijednost. Budući da događaju uskrsnuća nije bio nazočan nitko od ljudi, biblijsko izvješće usredotočeno je na niz osobnih susreta s posljedicama uskrsnuća. Uskrsnuće je zahvatilo materiju i dogodilo se u konkretnosti prostora i vremena te ne treba isključivati mogućnost ostavljanja tragova. U toj mogućnosti živi Sveto platno kao jedina relikvija koju Sveto pismo navodi nakon Isusova uskrsnuća (usp. Iv 20,5-7). Ne spominje se ni križ, ni trnova kruna, ni ikoji drugi predmet. Zašto? Apostole nije promijenio neki moralni zahvat, nego susret sa stvarnošću, svjedočanstvo o Kristovoj prisutnosti. To ih svjedočanstvo nije obvezivalo na vjerovanje, Svjedoci vjere: Torinsko platno 21

24 ali je bilo prigoda za vjerovanje da bi došli do spoznanja uz poticaj određenih očitovanja. Svjedoci vjere: Torinsko platno Bez obzira na to što nijedna kršćanska skupina nije zahtijevala da se vjeruje u autentičnost platna kao članka vjere, puno je onih koji smatraju da Sveto platno može poslužiti za produbljivanje već postojeće vjere. Pred tim su predmetom mnogi doživjeli istinska vjernička iskustva koja su im promijenila život, svjedočeći da su došli ispitivati, odmjeravati, da bi u konačnici Platno ispitalo i odmjerilo njih. Umjesto da taj susret izazove ruganje, izazvao je moljenje. Čini se da je odvijeka tako: čovjek pokušava istraživati, iskušati, da bi na kraju sam bio iskušan. Bez obzira na okolnosti u kojima živi i na uvjerenja s kojima živi, Platno je stavljeno pred svakoga čovjeka. Jesmo li toliko slijepi da ne prepoznajemo kako nam Gospodin u proučavanju Platna dolazi još jedanput da bi sve privukao k sebi (Iv 12,22)? Nije li možda moguće da Bog koristi potpis svoga Sina, ispisan Njegovim tijelom i krvlju, da bi ga kao nikada ranije upoznao naraštaj koji odrasta u iznimnim tehnološkim mogućnostima i s posebnim metodama dosada neuporabljenima? U kulturi vizualne komunikacije Platno ima novu svježinu govora. Puno je prostora za razvijanje raznih aspekata koji izviru iz Torinskoga platna. Znanstvenici trebaju nastaviti tražiti odgovore, pa i postavljati nova pitanja, a mi vjernici pozvani smo nositi Kristov lik, ne samo pred sobom nego ponajprije u sebi. Što se samoga predmeta tiče, ostanimo u zdravomu nauku Katoličke Crkve da od živoga događaja ne stvorimo idola. Niti jedan predmet nema snagu događaja u koji je bio uključen, zatvoren u nj, nego je poseban oblik posadašnjenja i naše neraskidive povezanosti s otajstvom Krista. Priredila Marija Mika Babić 22

25 Bogu je sve moguće U prethodnim brojevima našeg lista poveli smo vas manje poznatim marijanskim svetištima u našoj domovini. U ovom broju donosimo vam priče o dvama mjestima u kojima nam se Otac naš nebeski pokazao na način koji, usuđujem se reći, svi priželjkujemo, ali se tog istovremeno i plašimo. Čitajući životopise svetaca, ali i događaje iz ne tako daleke prošlosti koji su se zbili u Lourdesu, Fatimi... sigurno ste se bezbroj puta upitali zašto danas nema čuda? Je li nas Otac zaboravio? Čuda se i danas događaju, potrebno je samo otvoriti oči duše i vidjet ćemo ih. Na tom tragu donosim dvije priče o čudima koja su se zbila za vrijeme Domovinskog rata i koja nam rječito govore da Otac naš nebeski i Majka Marija nikada ne napuštaju svoju djecu koja im se s pouzdanjem utječu. Priče su to iz "običnih" župa u Slavoniji iz Borova naselja i Bogdanovaca, mjesta uz Vukovar, koja baš poput ovog grada i danas nakon 25 godina još uvijek liječe ratne rane i koja unatoč svim strahotama nisu izgubila vjeru i pouzdanje. Gospa koja je odlučila ostati Kip Gospe Fatimske u Gospinu svetištu u Borovu naselju predstavlja glasoviti lik Majke povratnika ili lik Gospe koja je odlučila ostati. Tim naslovom Majku Božju danas časte Vukovarci nastanjeni u Borovu naselju i brojni hodočasnici koji dolaze u ovo Gospino svetište, a proširio se čitavim svijetom zahvaljujući čudesnim okolnostima pod kojima je kip, i nakon tri pokušaja uništenja od strane agresora vođenoga velikosrpskom ideologijom, ostao očuvan. Prve granate bačene na ovaj dio Vukovara pale su upravo na Gospino svetište, i to 2. kolovoza godine, na blagdan Gospe od Anđela Porcijunkulu. Strop se urušio pred samim Gospinim kipom, ali je on ostao neoštećen. Župnik potom sklanja kip na sigurnije mjesto, u župni stan u zapadnom dijelu svetišta. Na meti agresorskih granatiranja bile su upravo katoličke crkve i jedna je od mnogobrojnih granata izravno pogodila i prostoriju u kojoj je privremeno sklonište našao kip Gospe Fatimske. Svi su predmeti u toj prostoriji bili uništeni, osim Gospina lika koji je ostao neoštećen. Župnik je potom, treći put u kratkom razdoblju, potražio novo sklonište za kip i sprema ga u prizemlje crkve. Međutim, 22. studenoga Gospino svetište u potpunosti je uništeno i sravnjeno sa zemljom. Sedam godina kasnije, nakon mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja, među prvima na zgarište crkve vraća se župnik o. Perković. Braći, koja su ga pratila, rekao je: Ako pronađemo Gospin kip, bit će to pravo čudo. I čudo se dogodilo. Na svetkovinu Isusova prikazanja u hramu, 2. veljače godine, koja se u hrvatskom narodu od starina naziva Svijećnica, postrojbe Hrvatske vojske pronašle su kip Gospe Fatimske, gotovo neoštećen. U sjeni kipa Majke Božje Fatimske razotkrivaju se Božji zahvati u održanju ove župe i njezinih vjernika tijekom mnogih turobnih godina 20. stoljeća. Župa sv. Josipa radnika u vukovarskoj gradskoj četvrti Borovo naselje nastala je odcjepljenjem godine od župe matice sv. apostola Filipa i Jakova u središtu grada. Tadašnja tvornička uprava dodijelila je iste godine i lokaciju za gradnju crkve. Nove komunističke vlasti su godine župu nasilno ugasile. Drugi život župe započinje godine i to na Krivoj bari. Vukovarski franjevci kupuju običnu obiteljsku kuću i prilagođuju njezin skromni prostor za održavanje bogoslužja. Prvi župnik, o. Flavijan Šolc, uporno punih pet godina traži građevinsku dozvolu za gradnju nove crkve. Posljednji njegov pokušaj bilo je pismo upućeno na kabinet predsjednika Socijalističke Federativne Bogu je sve moguće 23

26 Bogu je sve moguće 24 Studenci 55 Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita. Uoči slanja pisma, župnik se zavjetovao: ako dobije građevinsku dozvolu, izgradit će Gospi svetište. Upravo na svetkovinu Gospe Fatimske 13. svibnja stigao je pozitivan odgovor. Župnik se sjetio svojeg zavjeta te odmah započeo izgradnju Gospina svetišta. Gradnja nije išla lako: morao je obići 132 župe kao prosjak moleći za pomoć i doslovce skupljajući ciglu po ciglu. Nakon punih 14 godina gradnje Gospino je svetište 13. svibnja godine, na blagdan Gospe Fatimske, konačno i posvećeno. Uz pomoć redovnice Ivane Veselinski, članice Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, izravno iz Fatime donesen je drveni kip Gospe Fatimske. Gospin lik blagoslovljen je na svetkovinu Gospe Fatimske 13. svibnja godine, što se smatra početkom Gospina svetišta. U Domovinskom ratu kroz odškrinuta vrata pakla izlivena je zastrašujuća mržnja koja je uništila svetište. Međutim, u zgarištu otkriveni i neoštećeni lik Gospe, koja je odlučila ostati, simbol je neuništive Majčinske blizine, njezine blagotvorne utjehe te simbol konačne slike Crkve koju vrata paklena neće nadvladati. Ptice su ponovo pjevale Nakon pada sela Bogdanovaca 10. studenog g. filijala crkve Našašća sv. Križa, kao i cijelo selo, bila je sravnjena sa zemljom. Ostali su samo temelji. Koliko je slika sela bila sablasna, svjedoče i povratnici koji kažu da se ptičji pjev u selu nije čuo godinama nakon povratka. U napola srušenoj crkvi vojnik JNA pronašao je kip Bl. Djevice Marije, uzeo ga sa sobom na kamionet i s ostalim vojnicima krenuo prema susjednom selu Petrovcima. Na putu prema Petrovcima kamionet je Gospa Bogdanovačka naletio na minu. Većina vojnika je poginula, nekolicina je teže i lakše ranjena, a vojnik koji je nosio Bl. Djevicu Mariju, ostao je neogreban kao i kip. Kada je došao k sebi, pješke je došao do Petrovaca, ondje je kip predao ženama iz mjesta i zamolio ih da kip čuvaju i da će se on vratiti po njega. Prošle su godine, žene su se molile i čuvale Gospu, a vojnik se nikada nije vratio. Nakon mirne reintegracije žene su sve ispričale svom župniku vlč. Vladimiru, tadašnjem župniku grkokatoličke crkve u Petrovcima, koji je kip unio u crkvu i štovali su ga tamo iako se kod njih štuju ikone, a ne slike. Vlč. Vladimir u vijestima vinkovačke televizije objavljuje da posjeduju Gospu u svojoj crkvi koja je vjerojatno iz obližnjih uništenih sela. Tadašnjeg župnika filijalne crkve u Bogdanovcima Branimira Koseca obavijestio je mještanin Bogdanovaca g. Emerik Kiš tvrdeći da je gotovo 100 % siguran da je prikazana Gospa na vinkovačkoj televiziji iz bogdanovačke crkve. Gospodin Kiš i fra Branimir zajedno su otišli u Petrovce i potvrdili da je kip iz Bogdanovaca. S vlč. Vladimirom dogovoreno je da se kip svečano prenese "kući" u Bogdanovce. Gospa je iz Petrovaca ispraćena sv. misom u petrovačkoj crkvi 27. lipnja g.. Potom su iz Petrovaca napravili kolonu autima noseći Gospu na čelu kolone kroz ulice Vukovara, sve do Bogdanovaca. Na početku sela zaustavili su se kod križa gdje su je dočekali svi mještani sela. Od križa je procesija krenula prema crkvi pješke pjevajući marijanske pjesme, a taj dan su ptice pjevale i cvrkutale kao ni jedan dan nakon povratka iz progonstva. Nakon toga je služena sv. misa i ispričan događaj o toj Gospi koja je proživjela i preživjela rat. Priredila Mira Babić

27 Čije prezime uzeti? Budući bračni parovi moraju se suočiti i s problemom odabira zajedničkog prezimena i često ova tema biva uzrokom prepirki. Mnogi će reći da uzimanjem muževa prezimena žena na neki način dobiva novi identitet i nakon udaje ih se "pripisuje" muževoj obitelji, a istovremeno muževi ne žele da djeca nose prezime njihovih supruga, jednostavno stoga jer to nije uobičajeno u Hrvatskoj. Neki će pokušati naći kompromis tako da supruga svome prezimenu doda i muževo. Što je ispravno? Krenimo redom. Knjiga Postanka govori da je Bog ženu stvorio od čovjeka da mu bude pomoć. Od tih početaka se o rodoslovljima govori naglašavajući mušku liniju. Rodoslovlje za Sveto pismo nije tek popis imena ili tek čisto pravna stvarnost. Smatra se da se duhovna baština, pa i sam mesijanski blagoslov, prenose krvnom vezom prvenstveno po muškoj liniji. I Novi zavjet ostaje na toj liniji i uvelike naglašava da je Isus sin Abrahamov i sin Davidov. I evanđelja, unatoč svojoj sažetoj formi, donose i opširna Isusova rodoslovlja. Sveti Pavao potvrđuje da je muž glava žene kao i Krist glava Crkve, te potiče žene da se pokoravaju muževima u svemu, kao i Crkva Kristu. Krist je sijač dobrog sjemena, a Crkva ona koja to sjeme prima i daje obilan rod, pa i ova slika može osvijetliti odnos muža i žene. Na tom tragu djeci se tradicionalno daje očevo prezime. Također je to u skladu s praktičnom nemogućnošću da se oba prezimena prenose na djecu (u sljedećoj generaciji trebala bi onda biti četiri prezimena itd.). I crkveno pravo priznaje to prvenstvo oca, primjerice u pogledu pripadnosti obredu kada su supružnici različitih obreda: ako se supružnici ne mogu dogovoriti oko toga kojoj obrednoj Crkvi žele pribrojiti dijete, ono će se pribrojiti obrednoj Crkvi kojoj pripada otac. Ne smije se zaboraviti da su muškarac i žena jednakog dostojanstva i da su oboje stvoreni na sliku Božju. Ono što je bitno naglasiti je da nije jednoznačno biti jednak i biti isti. Muškarac i žena nisu isti, ali su "jednaki". Oboje su stvoreni tako da svatko od njih na svoj različit, ali međusobno komplementaran način, odražava slavu Božju. Papa Pio XI. to pojašnjava ovako: ako je muž glava obitelji, žena je njeno srce. Može li se reći da je glava potrebnija ili važnija od srca? Živimo u vremenu kada se zamaglila ova razlika i komplementarnost između muškarca i žene i često se dostojanstvo žene nastoji naglasiti poticanjem njihova oponašanja muževnosti. U stvarnosti nijedna osoba zapravo nije konkurencija drugoj, jednostavno zato jer je Bog svakoga stvorio jedinstvenim i dao mu nezamjenjivu ulogu jednakog dostojanstva, što znači da ni jedan spol nije konkurencija drugomu. Naravno da i država i Crkva dopuštaju mogućnost ženi da uz muževo zadrži i svoje djevojačko prezime i niti jedna niti druga neće osporavati dogovor supružnika. I kao što je Krist glava Crkve, isto tako bi i muž trebao biti glava obitelji i u tom duhu treba promatrati i navedeno pitanje jer uzimanjem muževa prezimena simbolički pokazujemo vidljiv znak dublje duhovne stvarnosti. Stoga je supružnicima preporučljivo da kroz molitvu i razgovor dobro ispitaju vlastita shvaćanja te kroz molitvu, u svjetlu Božjeg nauma, zajednički postignu dogovor i potvrdu. Priredila Mira Babić Čije prezime uzeti? 25

28 Godina milosrđa Godina milosrđa razgovor s razlogom razgovor s razlogom Jelena Vuković Jedne listopadske zore na Repinjovači, usrid kuhinje, rodilo se dite Bilo je tako sitno, ni kilo na vagi, da su mislili da će umrt. Povraćalo šta je stiglo i činilo se da neće na dobro. Baba Jela, k'o i svako drugo mudro staro čeljade, reče: Triba fra Julijana zvat. I eto fra Julijana idućeg jutra. Nosi pozdrave sv. Ilije i umiruje babu Jelu: Žensko je to, baba Jele, di će to umrt. I bi krštena Jelena: usred iste kuhinje gdje i rođena, a kuma joj tetka Danica, materina sestra, s Vrdoca. Još divojka, pa došla sestru i dicu privatit. Peto se rađa. Već ih četvero, a sad se, eto, i peta rodila. Dite ali, Bogu hvala, ima i jedno muško, pa je lakše Troje starije dica : Marija, Jacinta, Tomislavka, a onda četvrto muško: u didovo ime Marijan. A na krstu ga drža, ni više ni manje, sam fra Julijan. Obeća je tako Kad su se uskomešale glave zbog sramote što se u Anke s Vrdoca (rođ. Bilić-Prcić, od Jakova i Marije) i Tomislava (od Marijana i Jele) rodilo i treće dite Tomislavka, taj isti fra Julijan koji je obilježio živote ove obitelji Vuković, obeća je da će biti kum sljedećem muškiću. Obećanje je održa' Život je šibao i činio svoje. Otac u Njemačkoj, majka s babom i dvi zave i petero dice na malom ognjištu Ali to nije život. Tako se ne da razdvojenost, neimaština nikuda to ne vodi I vraća se Tomislav i uzima ženu i svoje petero Jelena Vuković kao beba dice i u staroj Simki vozi ih za Njemačku. Ondje sve na punjku Nema kalanja vode iz čatrnje, nema cipanja drva i nošenja brimena Raj na zemlji U raju se rađa još jedno dite Bernarda Al' sada nikome ne smeta što je žensko. Bogu hvala. Rodilo se, i živo je, i zdravo Iz Njemačke za Zagreb i tu se životna priča nastavlja Bila bi duga za pripovidat tribalo bi papira i papira ali to sad nije važno Važno je to da je dragi Bog blagoslovio i obdario velikim darima i milostima ovu obitelj. Dvoje je mladih zapečatilo svoju ljubav na siromaškom studenačkom krškom kraju: Anica i Tomislav. Njoj je bilo 16, njemu 24. Rodilo im se šestero dice, danas na svoj način svako 26

29 prevoditeljica, pastoralna suradnica u župi BDM Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea u zagrebačkoj Trnovčici: župna orguljašica 27 godina, voditeljica Hrvatske dehonijanske mladeži 14. godinu, župna medijska suradnica Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije, kao i tajnica Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa. Rođena Studenčanka Što je Koordinacija štovatelja Božjega milosrđa i koji su njezini ciljevi? 25. obljetnica orguljaške službe uspješno: od dotura do profesora, novinara, glazbenika unučad brojna. A Bog, Presveta Djevica, obitelj i domovina na prvom mjestu. Tako bilo, tako i ostalo Bogu hvala! Sveta Godina milosrđa službeno je zatvorena na svetkovinu Krista Kralja, 20. studenog god. O plodovima ove Godine milosrđa i o širenju štovanja Božjega milosrđa u Hrvatskoj razgovarali smo s Jelenom Vuković, tajnicom Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa (ŠBM) i prevoditeljicom s poljskog jezika. Providonosno je da je upravo ona, rodom sa Studenaca, imala milost prevoditi Dnevnik sv. Faustine s izvornika, a koji je u ožujku objavila Družba svećenika Srca Isusova, dehonijanci. Kratko nam se predstavite. Zovem se Jelena Vuković, diplomirana sam muzikologinja i profesorica povijesti glazbe, urednica u Muzičkom informativnom centru Koncertne direkcije Zagreb i Koordinacija štovatelja Božjega milosrđa, od osnutka 2012., je mjesto okupljanja zajednica, pokreta i udruga kao i pojedinaca iz Hrvatske, ali i izvan nje, koji žele živjeti u duhu ljubavi prema Božjemu milosrđu i širiti njegovo štovanje, napose po oblicima koje je svijetu, prema objavama Milosrdnog Isusa, prenijela sveta Faustina Kowalska. Nekoliko riječi o nastanku Koordinacije štovatelja Božjeg milosrđa? Koordinacija je nastala iz jednog vrlo važnog razloga, odnosno u žarkoj želji unijeti reda u način moljenja pobožnosti u čast Božjega milosrđa na hrvatskom jeziku, s obzirom na okolnost da se kroz godine spontanog širenja ove pobožnosti u Hrvatskoj i šire, pojavilo mnogo različitih oblika moljenja. Već na prvom većem sastanku zajednica, pokreta i udruga koje su živjele ovu duhovnost, u rujnu godine, osnovana je Komisija za usuglašavanje pobožnosti Božjem milosrđu (vlč. Marin Knežević, tadašnji duhovnik Pokreta božanskog Milosrđa, Ovčara, fra Smiljan Kožul OFM, duhovnik Pokreta krunice za obraćenje i mir, Zagreb, o. Andrzej Wośko SCJ, duhovnik zajednice Faustinum štovatelja Božjeg milosrđa, Trnovčica i ja kao koordinatorica Komisije). Komisiji se pridružio i fra Tomislav Cvetko, OFMConv, kao tadašnji glavni koordinator Koordinacije. Godina milosrđa razgovor s razlogom 27

30 Godina milosrđa razgovor s razlogom Jelena Vuković s kardinalom Dziwiszom - primopredaja relikvije sv. Ivana Pavla II., Krakov Koji su još zadaci Koordinacije Drugi zadatak koji si je Koordinacija zadala bioje okupiti štovatelje Božjega milosrđa iz Hrvatske, pa i šire, na jednom mjestu barem jednom godišnje. Prvi put smo ga ostvarili na spomendan sv. Faustine i 75. obljetnicu njene smrti, , na 1. nacionalnom susretu štovatelja Božjega milosrđa u Trnovčici i u zagrebačkoj katedrali kada je euharistijsko slavlje predvodio zagrebački pomoćni biskup dr. Ivan Šaško. Drugi susret nacionalnog karaktera održan je u Puli. Misu je predvodio biskup Dražen Kutleša. U Splitu, u listopadu održan je susret za štovatelje Božjega milosrđa Splitsko-makarske nadbiskupije, a nedavno, u Godini milosrđa, 22. listopada na spomendan sv. Ivana Pavla II. održan je 3. nacionalni susret u hrvatskom marijanskom svetištu u Mariji Bistrici. Euharistiju je predvodio biskup Mijo Gorski, pomoćni zagrebački biskup, u zajedništvu s brojnim svećenicima. Vaši dojmovi s posljednjeg susreta? Iskreno, bila sam duboko dirnuta. Kad organizirate takve susrete nailazite na brojne poteškoće, jedna od najvećih je neizvjesnost. Sve pripremite, date sve od sebe, ali tada se dogodi onaj ljudski faktor kada padnete čak i u malodušnost, jer da: tko će doći. A onda Gospodin progovori svom snagom svoje ljubavi i milosrđa i upita: O malovjerni, zašto ste posumnjali!? I meni malovjernoj je pokazao kako je jedino važno pouzdati se u Njega jer je On onaj koji upravlja svime. Nama je dati sve od sebe, a ostalo je na Njemu. On učini da bude bolje nego što mi možemo i sanjati. Radi usporedbe, na prvom susretu je bilo oko 3000 štovatelja, na drugom oko 1000, u Splitu jednako tako, dok je na Mariji Bistrici bilo oko 6000 prema procjeni dotadašnjeg upravitelja bistričkog svetišta, vlč. Korena. Bilo nas je odasvuda iz cijele Hrvatske. Bila sam presretna. Nije mi važan broj hodočasnika, bila mi je važna činjenica da su 28

31 Hrvati u Godini Božjega milosrđa prepoznali poziv toga Milosrđa i došli mu iskazati čast i hvalu! I Bogu sam zahvalna za svako dijete, svaku obitelj, svaku osobu koja je bila na tom susretu. Iskreno priznanjem da me posebno obradovala hodočasnička skupina iz mojih rodnih Studenaca, iz Župe sv. Ilije proroka, s fra Zoranom. Nisam se tome nadala, pa ipak primila sam mail da dolazite i cijela se moja obitelj radovala! Tim više mi je bilo drago vidjeti fra Zorana uz oca biskupa za vrijeme euharistijskog slavlja i kako čita evanđelje. Bog je dobar! Vratimo se na pitanje neujednačenosti pobožnosti u čast Božjega milosrđa. Kako ste rješavali to pitanje? Spomenula sam Komisiju koja je oformljena. Ona je problemu pristupila na način da se vratila na izvornik na Dnevnik sv. Faustine Kowalske na poljskom jeziku, odnosno na riječi samoga Isusa koje je izrekao sestri Faustini, a ona zapisala u Dnevniku. Usto, Komisija se savjetovala s nekima od vodećih hrvatskih teologa, kao i stručnjaka za hrvatski jezik. Želim reći da se to pokazalo najispravnijim, najjednostavnijim, a možda i najbolnijim rješenjem jer su svi trebali odustati od nekog svog načina moljenja. Mnogima je najteže pao izostanak imena Isus u zazivu koji se ponavljao deset puta u deseticama: naime, Po pregorkoj muci Isusovoj zamijenio je zaziv koji odgovara izvorniku: Po njegovoj pregorkoj muci (Dla jego bolesnej męki ). Bilo je tu i pitanje samog naziva i otajstva: božansko ili Božje? Tako je. To je bio velik problem, a vidim da je još uvijek prisutan. Ne kao ranije, ali još uvijek, posebno u Bosni i Hercegovini. U zaključku Komisije stajali su neki od razloga zbog kojih je preporučila korištenje izraza: Božje milosrđe. Naime, u izvorniku na poljskom jeziku Dnevnika sv. Faustine stoji: Miłosierdzie Boże Božje milosrđe. I isključivo taj pojam sv. Faustina koristi kroz čitav Dnevnik. Također, pojam božansko određuje svojstvo (kakvo je što), a Božje milosrđe svojinu, pripadnost (čije je što). Božje odnosi se na Boga; božansko može se odnositi na bilo koje božanstvo. Nadalje, u dodatku Rimskom misalu koji je priredilo Liturgijsko vijeće HBK, odobrila Hrvatska biskupska konferencija 1996., a potvrdio Zbor za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, nalazimo obrazac za Zavjetnu misu o Božjem milosrđu Konačni rezultat rada Komisije, odnosno Koordinacije, je odobrenje predloženih molitava od strane Hrvatske biskupske konferencije u siječnju (Imprimatur: Hrvatska biskupska konferencija, 29. siječnja 2014.; br. 79/2014.). Koliko i kakvih sve vrsta zajednica, udruga i pokreta vezanih uz Božje milosrđe ima u svijetu i u Hrvatskoj? Kad govorimo o zajednicama u svijetu ne mogu govoriti o brojevima, no mogu sigurno reći da je pobožnost i štovanje Božjega Godina milosrđa razgovor s razlogom 29

32 Godina milosrđa razgovor s razlogom milosrđa jako rašireno. Imam podatak da je krunica Božjega milosrđa, nakon molitve Očenaša jedna od najomiljenijih molitava današnjice Ne čudi to s obzirom da je to druga molitva koju nas je naučio upravo sam Isus: prva je bila Očenaš po svojim apostolima, a druga Krunica Božjega milosrđa po sv. Faustini Kowalskoj. U Hrvatskoj ima više zajednica i pokreta koji štuju Božje milosrđe: među njima su zajednice nastale unutar župa, a tu su i pokreti, primjerice Pokret Božjega milosrđa u Ovčari, kao i Pokret krunice za obraćenje i mir sa fra Smiljanom Kožulom koji je učinio iznimno mnogo za širenje ove pobožnosti. Dakle, ima zajednica i pokreta koji su vezani isključivo za ovu pobožnost, ali i onih koji uz svoju primarnu duhovnost ili apostolat (npr. marijansku, ili apostolat za zaštitu nerođenih) vežu i pobožnost u čast Božjega milosrđa. Valja istaknuti da se pobožnost širi među vjernicima nevezano za pripadnost nekoj zajednici. Ona je za svakoga, jednostavna je i ne zahtijeva puno Tko je, dakle, štovatelj Božjega milosrđa? Rekla bih svaki onaj koji se pouzdaje u Boga, u Njegovu dobrotu, iskazuje milosrđe prema bližnjima i rado štuje Božje milosrđe po oblicima koje je ostavio Milosrdni Isus u svojim objavama sv. Faustini: Krunica Božjeg milosrđa, Sat (15 sati vrijeme umiranja na križu kada je potrebno uroniti barem na kratak trenutak u Isusovu muku), svetkovina u prvu nedjelju iza Uskrsa, štovanje slike Božjega milosrđa (slika Milosrdnog Isusa sa zrakama koje izviru iz Njegova srca), te širenje štovanja. Koje biste skupine/udruge istaknuli kao najutjecajnije i najaktivnije? Ima ih (sve) više! Spomenula bih jednu od najstarijih a to je zajednica štovatelja Božjega milosrđa Faustinum, koja je,1994.,nastala u župi u Trnovčici, pod vodstvom p. Andrzeja Wośka, dehonijanca (sada Koordinatora Koordinacije ŠBM). Iz nje su se počele razvijati i druge zajednice u Zagrebu: u Retkovcu, Brestju, na Trešnjevci koja je nedavno osnovala i vrlo aktivnu udrugu Misionara Milosrdnog Isusa. Tu je i Pokret Krunice za obraćenje i mir, zajednice Tješitelja Milosrdnog Isusa koje je pokrenuo o. Marko Glogović, pavlin, a koje mole za zaštitu nerođenog života. Istaknula bih i Pokret Božjega milosrđa na Ovčari koji je mnogo učinio za širenje štovanja u vrijeme djelovanja ranijeg duhovnika, vlč. Marina Kneževića, kao i sadašnjeg vlč. Mire Tomasa. Tu su i vrlo aktivne zajednice u Dalmaciji posebno Male duše Splitsko-makarske nadbiskupije, zajednice u Puli i Vodnjanu, Radnici Milosrdnog Isusa koji svojim aktivnostima i evangelizacijom privlače pozornost. Nedavno sam saznala za vrlo vrijedne štovatelje u Crikvenici, u Župi Uznesenja BDM s njihovim župnikom vlč. Slobodanom Bunozom, koji nije štedio napora i dao je sagraditi malu kapelu Milosrdnom Isusu za danonoćno klanjanje: Radujem se i širenju štovanja Božjega milosrđa u Studencima, za predan rad vašeg župnika fra Zorana, za vjerničku otvorenost i spremnost Studenčana, napose mladih, prigrliti poruku Božjega milosrđa Naš studenački narod vrlo je pobožan, i drago mi je da je u svom župnom upravitelju našao pravu iskru koja ražaruje vatru ljubavi prema Bogu u srcima i dušama koje su mu povjerene. Možda se plodovi toga rada neće vidjeti odmah, ali Bog sve vidi i zna Kako organizacijski funkcionira Koordinacija? Koordinacija ima koordinatora: u lipnju dotadašnjeg predanog i angažiranog koordinatora fra Tomislava Cvetka, OFMConv., zbog njegovih novih pastoralnih i redovničkih obveza, zamjenjuje p. Andrzej Wósko SCJ. Tu je i mjesto tajnice, služba koju obavljam od U rujnu uspostavljeno je i Vijeće Koordinacije koje čine predstavnici zajednica većih regija: s. Jaira 30

33 Udovičić iz Družbe sestara Milosrdnog Isusa i Marina Brkić te Klaudio Gorlato (Istra i Kvarner), vlč. Miro Tomas (za Slavoniju), o. Andrzej Wośko (središnja Hrvatska, koordinator), Nada Caren, Dinka Mock, Marijana Biuk i ja (središnja Hrvatska), Tonći Ćukušić (Dalmacija). Središte nam je ondje gdje nam je i koordinator, a to je trenutno u Kutinskoj Slatini, u Župi Bl. Alojzija Stepinca u kojoj djeluje p. Andrija. Na svetkovinu Bezgrješnog začeća 8. prosinca papa Franjo proglasio je jubilejsku Godinu milosrđa. Godinu milosrđa smo i zaključili na svetkovinu Krista Kralja 20. studenoga Možemo li govoriti o plodovima ove Godine, što se sve u ovoj Godini milosrđa ostvarilo, na čemu možemo zahvaliti Gospodinu? O, doista je mnogo toga U vrijeme devetnice pred zaključenje ove svete Godine pisala sam mail članovima Koordinacije želeći ih potaknuti da zahvalimo za primljene milosti. Ja sam im tada spomenula samo neke: u Godini milosrđa izišao je Dnevnik sv. Faustine preveden s izvornika, objavljen uz odobrenje crkvenih vlasti i Družbe sestara naše Gospe od Milosrđa iz Poljske, proslavili smo 85. obljetnicu velike objave Milosrdnog Isusa sv. Faustini (22. 2.), uključili smo se u međunarodnu inicijativu Iskra Milosrđa Molitva krunice Božjega milosrđa na ulicama gradova 28. rujna (Pula, Split, Dubrovnik, Solin, Zagreb), izdali smo Oazu milosrđa mali priručnik za štovatelje Božjega milosrđa, molili devetnicu u čast Božjega milosrđa uoči svetkovine Božjega milosrđa, a u Trnovčici je na samu svetkovinu u 15 sati sv. misu predvodio kardinal Josip Bozanić, poduprli smo inicijativu Hrvatske dehonijanske mladeži iz župe u Trnovčici, tzv. devetnicu Milosrđa koja se od 22. listopada do 22. lipnja održavala u preko 20 gradova Hrvatske i izvan nje (euharistijsko klanjanje svakog 22. u mjesecu), Jelena Vuković s p. Andrijom Woskom, donedavnim župnikom u Trnovčici sudjelovali smo u Svjetskom danu mladih u Krakovu održanom pod geslom Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe, organizirali smo 3. nacionalni susret štovatelja Božjega milosrđa u Mariji Bistrici na spomendan sv. Ivana Pavla II., organizirali smo uspješnu medijsku kampanju postavljanje billboard, jumbo i city-light plakata sa slikom Milosrdnog Isusa i logom Godine milosrđa na javnim površinama uz pomoć dragih ljudi koji se bave marketingom, i to po iznimno povoljnim uvjetima: u Zagrebu (na Trgu bana Jelačića, Cvjetnom trgu, Kenedyjevom trgu i sl.), u Splitu, Osijeku i Rijeci, sudjelovali i poticali na širenje štovanja Božjega milosrđa putem emisija na Radio Mariji, Hrvatskom katoličkom radiju, na LaudatoTV i sl., organizirane su različite inicijative kao što su: Sedam Jerihonskih trublji za domovinu u Splitu danonoćno klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u lipnju 2016., tu je i novosagrađena kapela Milosrdnog Isusa za danonoćno bdijenje u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Crikvenici, dok je na Koločepu u Dubrovačkoj biskupiji otvoren Karmel Božjega milosrđa pustinjačko-misionarska zajednica braće i sestara Godina milosrđa razgovor s razlogom 31

34 Godina milosrđa razgovor s razlogom Milosrdnog Isusa i Blažene Djevice Marije od Gore Karmela. Uz svoj redoviti posao urednice u Muzičkom informativnom centru KDZ, i uz pastoralne aktivnosti te rad u Koordinaciji bavite se prevoditeljstvom? Tako je, prevela sam s njemačkog jezika jednu stručnu knjigu o glazbi dtv Atlas zur Musik 1, a većinom se bavim prevođenjem s poljskoga jezika knjiga vjerskoga sadržaja. Bog je tako posložio stvari da je među 15 naslova koje sam do sada prevela i Dnevnik sv. Faustine, koji je u ožujku ove godine objavila Družba svećenika Srca Isusova, dehonijanci, zatim Sestra Faustina, Biografija svetice (Kršćanska sadašnjost, 2013.), Sjećanja na sv. Faustinu (Stella Maris, 2015.), Potpuno sam u Božjim rukama, bilješke sv. Ivana Pavla II.(Verbum, 2015.) Što je Dnevnik sv. Faustine i zašto je on toliko važan da se pristupilo novom prijevodu? Dnevnik sv. Faustine je duhovna ostavština jedne predivne svetice, mističarke, miljenice Božje i kako je sam Isus zove Tajnice Božjega milosrđa. U njemu je zapisivala što je u duši proživljavala i ono što joj je Isus nalagao da mora pisati. U njemu je skriveno neizmjerno blago i preporučila bih ga svima kao duhovno štivo. Čitajte Sveto pismo, čitajte Dnevnik sv. Faustine! Danas je to druga najčitanija (vjerska) knjiga u svijetu! U njemu ćete naći mnogo odgovora na svoja životna pitanja: kako produbiti odnos s Isusom, kako živjeti svet život, kako se ispovijedati, kako se pričešćivati, što učiniti da bismo omilili Gospodinu koji nas je stvorio, koji nas neizmjerno ljubi da je i svoj život dao za nas. U njemu je sv. Faustina nagovijestila i 2. svjetski rat, potpuno uništenje Varšave i to zbog grijeha pobačaja (razlog nije izričito naveden u Dnevniku, ali ga kasnije spominje duhovnik sv. Faustine, o. Sopoćko u jednom svom svjedočanstvu), govori o potrebi molitve za umiruće i za duše u čistilištu, naviješta pojavu iskre koja će zapaliti svijet za Kristov konačan dolazak. Taj znak svoje tumačenje može naći u osobi sv. Ivana Pavla II. koji je svijet i svojim životom i pontifikatom posvetio Božjemu milosrđu. Učinio je to na vidljiv način u novosagrađenom svetištu Božjega milosrđa u Krakovu. Isus je rekao sv. Faustini da je Poljsku posebno zavolio. Iz današnjih okolnosti koje možemo pratiti, rekla bih da se to vidi. Poljska, zahvaljujući žarkoj molitvi, predanju Mariji i Božjemu milosrđu, pokazuje da je Bog posebno milostivo gleda. I potičem, ako imate prilike, odite na hodočašće u Poljsku, posjetite Čenstohovu, odite u Krakov u svetište Božjega milosrđa, u Centar Ivana Pavla II. Razumjet ćete što govorim Zovite me, možda pođem s vama Zašto novi prijevod Dnevnika sv. Faustine? Jelena s Dnevnikom i sestrama u Krakovu U Hrvatskoj je do sada (i, nažalost, još uvijek) u opticaju Dnevnik preveden s njemačkog jezika koji je učinio puno dobra za širenje štovanja u domovini, ali je jednim dijelom suodgovoran za veliku zbrku koja je nastala u širenju pobožnosti, posebno u načinu moljenja. Taj prijevod, nažalost, (više) 32

35 ne zadovoljava zbog svojih netočnosti koje sadržava, ali i stoga što ne zadovoljava uvjete o autorskim pravima. Naime, taj Dnevnik nema dopuštenje za tiskanje i za distribuciju od strane Družbe sestara Naše Gospe od Milosrđa u Poljskoj. Zato smatram da je njegovo daljnje širenje vrlo upitno. Novi prijevod s izvornika, što je iznimno važno, ima odobrenje Družbe sestara Naše Gospe od Milosrđa, a po uvjetima iz Ugovora ima i odobrenje mjesne crkve, imprimatur Nadbiskupskog duhovnog stola. Dnevnik, kojemu je predgovor napisao nadbiskup Želimir Puljić, predsjednik HBK, izišao je povodom 85. obljetnice velikoga ukazanja Milosrdnog Isusa sv. Faustini Kowalskoj. Koliko, po Vašem mišljenju, pobožnost u čast Božjega milosrđa mijenja čovjeka i svijet, i zašto? Ova pobožnost mijenja svakog čovjeka i zahtjeva promjenu. Tko krene ovim putem, ne može zanemariti sve što sam ranije spomenula poziv Milosrdnog Isusa upoznati se s Božjim milosrđem, obratiti se, ljubiti i biti milosrdan, jer Božje milosrđe daje mir, ono ispunjava svaku želju i potrebu srca koja je u skladu s Božjom voljom, daje milost konačnog sjedinjenja s Bogom u trenutku odlaska s ovoga svijeta, velike milosti svećenicima koji će širiti štovanje u čast Božjega milosrđa, posebno milost taknuti i najokorjelija srca, biti oruđe koje će pomiriti svijet s Bogom koji je sama Ljubav i Milosrđe. Za kraj? Potrebno je zapaliti iskru Božje milosti. Potrebno je svijetu prenositi taj plamen milosrđa. U Božjem će milosrđu svijet naći mir, a čovjek sreću!, rekao je papa Ivan Pavao II. u svetištu Božjega milosrđa, 2002., a na isto je pozvao papa Franjo proglašavajući jubilej Milosrđa. Želim nam da svi budemo mudri i da živimo u duhu zaziva koji čitamo na slici Božjega milosrđa: Isuse, uzdam se u Tebe! te da nas zagovaraju svetci Milosrđa: sv. Faustina i sv. Ivan Pavao II. PS. Kad se vidimo u Studencima? Nadam se uskoro. Jelenini roditelji Anka i Tomislav s unučadi Godina milosrđa razgovor s razlogom 33

36 Godina milosrđa razgovor s razlogom Studenci 55 VUKOVIĆ, Jelena, dipl. muzikologinja i prof. povijesti glazbe (Studenci-Lovreć, 16. listopada 1973.) Osnovnu školu, Klasičnu gimnaziju i Srednju glazbenu školu pohađa u Zagrebu. Diplomirala na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu godine od kada radi kao urednica u Muzičkom informativnom centru Koncertne direkcije Zagreb i jedan je od autora Središnjeg informacijskog sustava hrvatskog glazbenog života Quercus. Od do voditeljica je međunarodnog projekta IAMIC Annual List za International Association of Music Information Centres. Urednica je brojnih monografija i naslova koji se bave hrvatskom glazbenom prošlošću. Bavi se i prevoditeljstvom te je s njemačkog jezika prevela prvi svezak glazbenog priručnika dtv Atlas zur Musik Ulricha Michelsa, a prevodi i s poljskog jezika. Članica je Hrvatskog društva skladatelja od godine, u kojem je od članica Nadzornog odbora, a od članica Predsjedništva. Članica je i Hrvatskog muzikološkog društva. Crkveni rad Godine započinje orguljašku službu, u tada još pastoralnom centru u Trnovčici (od godine Župa BDM Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea). Tu službu, uz vođenje zborova sv. Maksimilijana (dječji zbor, zbor mladih i zbor odraslih), vrši i danas. Za rad na polju crkvene glazbe i petnaestogodišnje orguljaško djelovanje primila je Blagoslov sv. Oca Ivana Pavla II. (listopad 2004.), Zahvalnicu uzoritog kardinala Josipa Bozanića o 20. obljetnici djelovanja (listopad 2009.), te Blagoslov sv. Oca Franje o 25. obljetnici (listopad, 2014.).Od godine voditeljica je Hrvatske dehonijanske mladeži (HDM), zajednice mladih koja djeluje u župi u Trnovčici, a kojom upravljaju svećenici Srca Isusova dehonijanci. Od siječnja vodi i uređuje emisiju Svjedoci Srca na Radio Mariji. Članica je Župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća. Administrira i uređuje internetske stranice župe i otaca dehonijanaca. Glavna je urednica župnog lista Emanuel (od do 2015.) i godišnjaka Ljubite jedni druge (od 2006.); bavi se korekturom i lekturom brojnih vjerskih listova i izdanja vjerskog sadržaja (Vrijeme Srca, Ustani, Ljubite jedni druge, Konstitucije SCJ, Ivan Pavao II. Dar života i dr.) te prevođenjem s poljskog jezika. Od usko surađuje s Tajništvom Sinode Zagrebačke nadbiskupije u pripremi materijala za predsinodske rasprave (Građa za predsinodske rasprave u zajednicama vjernika; Sinoda 7) te Glasnika Sinode. Od prevedenih naslova osobito se ističu: Ewa Czaczkowska, Sestra Faustina, Biografija svetice, Kršćanska sadašnjost, 2013., Władysław Kluz OCD, 47 godina života, Veritas, Veritas, (o sv. Maksimilijanu Kolbeu), Sjećanja na sv. Faustinu Kowalsku iz Družbe sestara Naše Gospe od Milosrđa, Stella Maris, 2015., Karol Wojtyła (Ivan Pavao II.), Potpuno sam u Božjim rukama. Osobne bilješke , Verbum, 2015., S. M. Faustina Kowalska ZMBM, Dnevnik. Milosrđe Božje u mojoj duši, Družba svećenika Srca Isusova, dehonijanci, Zagreb

37 CJELOVITA BIBLIOGRAFIJA PRIJEVODI S njemačkog jezika -- Ulrich Michels, Atlas glazbe 1, Sistematski dio i povijest glazbe od početaka do renesanse, Tehnička knjiga - Golden marketing, Zagreb Prijevodi s poljskog jezika -- Karin Struck, Vidim svoje dijete u snu, Nonnatus, Karlovac ( hr/knjige/vidim-svoje-dijete-u-snu-3505/) / Widzę moje dziecko we śnie, Dom Wydawniczy Rafael, Stanisław Jarzyna SCJ, Sveta Margareta Marija Alacoque i sveta Faustina, Družba svećenika Srca Isusova - Dehonijanci, Zagreb / Święta Małgorzata Alacoque i Święta Faustyna. Duchowość i posłannictwo, Wydawnictwo księży Sercanów, Kraków P. Krzysztof Zimończyk SCJ, Stazama oca Leona Ivana Dehona, Družba svećenika Srca Isusova - Dehonijanci, Zagreb / Śladami życia i charyzmatu o. Leona Dehona, Wydawnictwo księży Sercanów, Kraków Augustin Pelanowski, OSPPE, Odlasci, Nonnatus, Karlovac ( issuu.com/bsmajgel/docs/odlasci_final) / Odejśćia, Paganini, Kraków Augustyn Pelanowski OSPPE, Magdalena Wielgołaska, Zvijer i prorok, Karlovac 2012, ( zvijer_i_prorok) / Bestie i prorok, Paganini, Kraków Augustyn Pelanowski OSPPE, Kad Duh Sveti govori. Biblijska razmatranja s duhovnih vježbi, Nonnatus (u pripremi za tisak) -- Janusz Poniewierski (prir.), Zgode, misli i anegdote Ivana Pavla II., Verbum, / Kwiaki błogosławionego Jana Pawła II, Wydawnictwo Znak & Autorzy ( verbum.hr/knjige/zgode-misli-i-anegdoteivana-pavla-ii-5181) -- Ewa Czaczkowska, Sestra Faustina. Biografija svetice, Kršćanska sadašnjost, / Siostra Faustyna. Biografia Świętej, Wydawnictwo Znak Živa riječ, Klanjatelji Krvi Kristove, Zagreb / Żyć Ewangelią. Codziena Ewangelia z rozważaniami 2014., Pomoc Wydawnictwo Misjonarzy Krwi Chrystusa, Częstochowa Władysław Kluz OCD, 47 godina života, Veritas, Zagreb / Czterdzieści siedem lat życia, Wydawnictwo Ojców Franciszkanów Niepokalanów, Varszawa Augustyn Pelanowski OSPPE, U potrazi za Božjim duhovnicima, Zagreb / W poszukiwaniu Bożych przewodników, Sjećanja na sv. Faustinu Kowalsku iz Družbe sestara Naše Gospe od Milosrđa, Stella Maris, Zagreb [Wspomnienia o świętej Siostrze Faustynie Kowalskiej ze Zgromadzenia Matki Bożej Miłosierdzia, Kraków, 2013.] -- Karol Wojtyła, Ivan Pavao II., Potpuno sam u Božjim rukama. Osobne bilješke , Verbum Split, [Jestem bardzo w rękach Bożych Notatki osobiste , Kraków 2014.] -- Živa riječ, Klanjatelji Krvi Kristove, Zagreb / Żyć Ewangelią. Codziena Ewangelia z rozważaniami 2014., Pomoc Wydawnictwo Misjonarzy Krwi Chrystusa, Częstochowa S. M. Faustina Kowalska ZMBM, Dnevnik. Milosrđe Božje u mojoj duši, Družba svećenika Srca Isusova, dehonijanci, Zagreb [Dzienniczek. Miłosierdzie Boże w duszy mojoj, Warszawa 1981.] -- ***, Ljubite jedni druge! (prijevod časopisa: Miłujcię się, Družba Kristovih misionara TCHr), Župa BDM Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea, Zagreb ) Priredio fra Zoran Jonjić Godina milosrđa razgovor s razlogom 35

38 Župnikov ljetopis Župnikov ljetopis Nova je godina, svetkovina sv. Marije Bogorodice, svetu misu predvodi župnik u koncelebraciji s don Jakovom Cikojevićem i fra Ivicom Udovičićem. Radosno proslavismo ovaj dan. Župnik je pročitao župnu statistiku te izvijestio o svim aktivnostima u župi kao i plan za tekuću godinu Druga nedjelja po Božiću. Iako su prilično niske temperature, na župnoj svetoj misi okupio se velik broj vjernika. Poslijepodne sprovod pok. Ante Trogrlića Pržića Sveta tri kralja, sv. misu blagdana predvodi fra Zoran u koncelebraciji s fra Ivicom Udovičićem. Svečano smo proslavili blagdan Bogojavljenja Krštenje Gospodinovo. Poslijepodne sprovod pok. Anke Trogrlić. Predvodio don Mladen Delić, odgojitelj novaka. Anka bijaše izrazito pobožna i plemenita žena Početak II. polugodišta. Župnik blagoslovio učenike i zaposlenike u Osnovnoj školi Studenci te proveo odmor u druženju sa svima. Bijaše radosno! Ministranti Ivan Udiljak, Domagoj Udiljak i Ivan Cikojević uz pomoć predškolca Filipa Udiljka pakirali list Studenci za slanje poštom Posjetio učitelje koji u ponedjeljak nisu bili u školi. S vjeroučiteljem Branimirom Poljakom i učiteljicom prirode, biologije i kemije Anom Tomašević dogovorio sudjelovanje na edukaciji o spolnom odgoju u organizaciji Splitsko-makarske nadbiskupije. Poslijepodne sprovod pok. Vlade Šakića Započeo vjeronauk za osnovnoškolce Započeo vjeronauk za ministrante i srednjoškolce Radosno proslavismo drugu nedjelju kroz godinu. Župnik zahvalio krizmanicima i srednjoškolcima na akciji uređivanja okoliša kapele sv. Roka i župne kuće Podgredom. Svi su s radošću sudjelovali iako je bilo iznimno hladno. Divna naša mladost! Bilo svima blagoslovljeno Župnika posjetili roditelji ministranata i dio članova župnog zbora. Druženje bijaše ugodno i radosno. Pomogli župniku urediti kuću i okoliš. Od srca svima hvala! Župu pohodio o. provincijal fra Joško Kodžoman. Pohod protekao u bratskom i srdačnom razgovoru. Kasnije se pridružio i don Jakov Cikojević. Posluživala naša Blaženka (Blaga) Udovičič koja uvijek sudjeluje u svim župnim aktivnostima. U večernjim satima gvardijan fra Kristian Stipanović i braća svećenici Imotskog dekanata sudjelovali u blagoslovu župne kuće. Druženje bijaše radosno i ugodno. Župniku pomagali Neda Bilić Nosić, Marija Udiljak, Ivana i Zvonko Babić. Bilo svima blagoslovljeno! Proslavili smo blagdan sv. Vinka. Bijaše to svetac uzorita života za sve nas Započela je devetnica zahvale Gospodinu za Godinu posvećenog života, koja je započela po odluci pape Franje 30. studenoga 2014., a završava 2. veljače Četvrta nedjelja kroz godinu. Krizmanici predvode krunicu Božjega milosrđa. Vjernici s radošću prihvatili ovu lijepu pobožnost Blagdan Svijećnice te zahvalnu misu za završetak Godine posvećenog života uz koncelebraciju s don Jakovom predvodio je župnik. Navečer u Imotskom na sv. misi zahvale za Godinu redovništva. Sv. misu zahvale predvodio fra Zoran Kutleša Sv. Blaž. Župnik u Žeževici predvodi i propovijeda na misnom slavlju. U našoj župi sv. misa u Spomendan sv. Agate i prvi petak posvećen Presvetom Srcu Isusovu. Lijep broj 36

39 vjernika obavlja pobožnost, a dolaze i vjernici iz susjednih župa. U 16 sati sv. misa za pok. fra Petra Bezinu Mlada nedjelja, sv.misu predvodi don Jakov Cikojević. Nakon slavlja svete mise fra Zoran i don Jakov obavili su puku omiljen obred grličanja ili blagoslov grla Spomendan je blaženog hrvatskog biskupa i mučenika Alojzija Stepinca, sv. misu predvodi i propovijeda don Jakov Cikojević. Misno slavlje animirali osnovnoškolci i srednjoškolci jutarnje smjene. Poslijepodne župnik na sprovodu u Rožama pok. Ivanu Varvodiću, hrvatskom branitelju Blagdan je Pepelnice, započinje vrijeme korizme, sv. misu predvodi župnik Blagdan je Gospe Lurdske, Svjetski dan bolesnika, sv. misu predvodi i propovijeda naš don Jakov Cikojević. Nakon sv. mise izvršen je obred podjeljivanja sakramenta bolesničkog pomazanja. Župnik na sprovodu fra Mile Čirka. Od srca hvala don Jakovu koji je uvijek spremna na pomoć i suradnju! Početak pobožnosti križnoga puta. Našu župu posjetio etnomuzikolog Joško Ćaleta i s pučkim pivačima naše župe napravio snimke i dogovorio nastupe Prva korizmena nedjelja. Pobožnost križnog puta u 10 sati. Animiraju ministranti i Mješoviti župni zbor pjevajući tradicionalne napjeve. Župnik oduševljen s koliko dostojanstva vjernici pristupaju ovoj divnoj pobožnosti Proslavismo spomendan panonskih mučenika, u večernjim satima u našoj je župnoj crkvi nakon 20 godina bilo uprizorenje Muke Gospodina našega Isusa Krista koju su izveli župljani Župe sv. Ante Padovanskog iz Knina. Bila ih je prava radost primiti. Nakon predstave druženje glumaca i kninskih gostiju sa župljanima u prostorijama škole. Hvala svima koji su pomagali, a posebno Sanji, Miki, Blagi, Marijani, Ivani, Zvonku, Ljudevitu, Marku i Tadiji! Druga korizmena nedjelja. Svetu misu uz župnika fra Zorana animiraju mladi i naš mješoviti župni zbor. Radost i veselje pratili su i ovaj dan Ređenje vojnog biskupa mons. Jure Bogdana u konkatedrali sv. Petra u Splitu Treća korizmena nedjelja. Iako je prilično hladno, na pobožnosti križnog puta i sv. misi dosta župljana. Križni put animirali krizmanici. Poslijepodne proveo u ugodnom druženju sa svim susjedima. Prava je radost imati ovako dobre i plemenite ljude u blizini! Bijaše radosno u kući župljana! Našu župu pohodi slika Gospe od Anđela. Dočekali smo ju na našem Franjevačkom trgu uz sv. misu koju je predvodio i propovijedao imotski gvardijan fra Kristian Stipanović u koncelebraciji s župnikom don Jakovom Cikojevićem i našim fra Jakovom Udovičićem, kapelanom Župe Vinjani. Više na str. 50. Župniku u večernjim satima župljani čestitali imendan Križni put i prigoda za sv. ispovijed, a zatim sv. misa koju predvodi i propovijeda fra Lazar Perica Četvrta korizmena nedjelja. Pobožnost križnog puta: procesija i sv. misa koju predvodi i propovijeda fra Zoran Kutleša. Mnoštvo Studenčana sudjeluje u misnom slavlju. Poslije sv. mise ručak kod župnika Podgredom. Župniku pri ruci Sanja, Blaga i Marija. Od srca svima hvala! Naši krizmanici poslijepodne zajedno sa župnikom sudjeluju na tradicionalnom križnom putu za mlade. Prijevoz omogućio Ante Šakić Miljkov. Hvala mu od srca za sve! Dan za osobnu pobožnost pred slikom Gospe od Anđela Počeo pohod bolesnima i nemoćnima pred Uskrs. Poslijepodne prigoda za osobnu pobožnost pred slikom Gospe od Anđela Dekanatski sastanak u Imotskom. U 16 sati sveta misa posvete Župe Gospi od Anđela. Nakon svete mise ispratili smo sliku Župnikov ljetopis 37

40 Župnikov ljetopis Gospe od Anđela koja se sada vraća u Imotski. Bila je velika radost provesti sve ove dane sjedinjeni s njom U jutarnjim satima pohodio bolesne i starije. Poslijepodne sveta misa, početak pobožnosti sv. Josipu Peta korizmena nedjelja, skuplja se pomoć za Caritas u Kninu. Sv. misu predvodi župnik fra Zoran u koncelebraciji s don Jakovom Cikojevićem, svetu misu animiraju čitači i naš župni zbor Naš župni zbor sudjeluje na koncertu Pansionske baštine u bazilici Presvetog Srca Isusova u Zagrebu. Od srca im hvala za predstavljanje naše župe Uskrsna ispovijed za župljane. Župnici okolnih župa u ispomoći. Župljani se odazvali u velikom broju. Početak pobožnosti 13 utoraka na čast sv. Ante. U kući župljana svesrdno pomogla Marijana Trogrlić Krizmanici i mladi iz župe uređuju okoliš kapele sv. Roka i župne kuće. Blagoslovio Gospodin njihov mar za župu! Radosno proslavismo svetkovinu sv. Josipa, zaručnika BDM i zaštitnika hrvatske države i naroda Cvjetnica, proslavismo i ovaj dan uz veliki broj vjernika, a opažen je veliki broj mladih. Sveto misno slavlje predvodio je župnik. Pjevana Muka po tradiciji s ulogama naših pučkih pivača Veliki četvrtak, krizmanici naše župe, predvođeni svojim župnikom fra Zoranom, sudjelovali su na misi posvete krizmanog i bolesničkog ulja koju je predvodio nadbiskup Marin Barišić u splitskoj prvostolnici, katedrali sv. Dujma. U predvečernjim satima u našoj župi je izvršen obred pranja nogu apostolima. Nakon svete mise večera u kući župljana Veliki petak, dan muke Gospodina našega Isusa Krista, brojni pobožni puk, predvođen župnikom, obilježio je ovaj dan putom križa i obredom u crkvi sv. Ilije proroka. Početak devetnice Božjemu milosrđu Velika subota, molitvom devetnice Božjemu milosrđu i na taj način i obredom u 20 sati u crkvi sv. Ilije radosno smo iščekivali uskrsnuće Gospodinovo, nedjelju uskrsnuća Gospodinova. Nakon mise blagoslovljena su uskrsna jela Slavlje Uskrsa najvećeg kršćanskog blagdana. Sveta misa u Nakon svete mise druženje s djecom i darivanje po običaju. Župnik u imotskom samostanu na objedu Na Dobranjama je održana sv.misa i komemoracija za 136 ubijenih domobrana, ustaša i civila pred kraj Drugog svjetskog rata. U koncelebraciji su sudjelovali župnik fra Zoran Jonjić, don Jakov Cikojević i fra Jakov Udovičić. Poslijepodne sprovod pok. Ivana Vukovića i Stipana Meštrovića Vazmena srijeda. Poslijepodne sprovod pok. Marija Trogrlića Radosno smo proslavili svetkovinu Blagovijesti, sv. misu predvodio je župnik fra Zoran Jonjić Sprovod pok. Kate Subašić Treća vazmena nedjelja, sv. misu predvodi župnik fra Zoran u koncelebraciji je i don Jakov Cikojević Početak tjedna molitve za duhovna zvanja. Dao Bog i našim Studencima novih zvanja! Župnik na dekanatskom sastanku u Imotskom Peta uskrsna nedjelja. Milostinja svete mise kolekta za Ukrajinu Proslavili smo blagdan sv. Marka evanđelista, stožera vjernosti Kristu. Sveto misno slavlje predvodio je župnik fra Zoran Jonjić Proslavili smo spomendan bl. Ozane Kotorske, blaženice iz našeg hrvatskog naroda, uzor življenja cijeloj nam domovini Jubilejsko hodočašće Imotskog dekanata u katedralu sv. Duje u Split. Župnik i župljani krenuli u 16 sati. Sudjelovali na misnom slavlju u

41 5. 5. Na našem brdu Jovi proslavili smo svetkovinu Uzašašća Gospodinova, na kraju sv. mise fra Zoran je izvršio obred blagoslova polja. Na misnom slavlju sudjelovali učenici i učitelji škole STUDENCI Prvi petak u mjesecu. Sve više vjernika sudjeluje u pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu. Početak devetnice Duhu Svetomu u Jubileju Sedma uskrsna nedjelja. Čestitke svim majkama za Majčin dan! Posebna radost za našu župu - ženidbena napovijed našeg Stjepana Bilića Antičevića i Maje Čotić Naša nadbiskupija u splitskoj prvostolnici je proslavila blagdan sv. Dujma, biskupa i mučenika, bijaše to jako svečan i blagoslovljen dan za našu nadbiskupiju U imotskom Pučkom učilištu predstavljena monografija Macelj o komunističkim zločinima Nedjelja, Duhovi - pedesetnica, sv. misno slavlje predvodi župnik fra Zoran, sv. su misu animirali mladi, župni zbor i čitači. Svečano smo proslavili ovaj veliki dan za našu Katoličku Crkvu. Župnik poslijepodne u Lovreću u druženju s braćom svećenicima Samostanski kapitul i imendan fra Kristijana Stipanovića. Bijaše ugodno s braćom. Poslijepodne vjeronauk za sve skupine i sveta misa Nedjelja, svetkovina Presvetog Trojstva. Po običaju taj smo dan proslavili kod kapelice sv. Nikole putnika u Dvorinama, na kraju misnog slavlja fra Zoran je blagoslovio automobile i njihove vozače. Ženidbena napovijed našeg Ljudevita Cikojevića i Vinke Sokol. Kao i svake godine kapelu i okoliš urediše Ljubo Bilić Perić i obitelj Joze i Marinke Jurčević. Od srca im hvala! Poslijepodne župnik u Slivnu na ručku s braćom. Imendan fra ŽeljkaTolića Samostanski kapitul u Imotskom Tijelovo, sv.misu predvodi župnik fra Zoran uz pomoć mladih i Župnog zbora. Iza sv. mise tradicionalna tijelovska procesija kroz Centar Studenaca Ministrantski susret u Imotskom. Natjecanje u kvizu prođe izvrsno! Trud i zalaganje naših ministranata bijahu nagrađeni. Poslije susreta zasluženo druženje. Poslijepodne ispovijed za prvopričesnike, krizmanike i njihove roditelje Deveta nedjelja kroz godinu. Prva pričest u našoj župi. Više u prilogu. Učitelji, vjeroučitelj, ravnatelj njihove obitelji kod župnika Podgredom. Dan ispunjen radošću! U Musincu u kapeli Presvetog Srca Isusova, koju je izgradio naš don Jakov Cikojević, proslavili smo ovaj dan. Sv.misu predvodio je fra Zoranu koncelebraciji s don Jakovom. Okupi se mnoštvo župljana, a posebno Musinčana i vjernika iz župa u kojima je don Jakov službovao. Nakon svete mise druženje Bezgrješno Srce Marijino. Sveta misa u jutarnjim satima, a poslijepodne susret krizmanika s krizmateljem don Josipom Perišem. Nakon susreta večera i ugodno druženje Podgredom Deseta nedjelja kroz godinu, naših 11 krizmanika koje su župnik fra Zoran i vjeroučitelj Ljudevit Cikojević pripremali za ovaj dan, primili su preko ruku krizmatelja don Josipa Periša pečat dara Duha Svetoga. Više na str Jedanaesta nedjelja kroz godinu. Početak slavljenja dviju svetih nedjeljnih misa u 9 sati i Blagdan je sv. Ante Padovanskog, svetca čitavoga svijeta. U našoj crkvi okupio se na sv. misno slavlje, koje je predvodio župnik fra Zoran Jonjić, veliki broj vjernika, napose mladih i djece čiji je i sv. Ante zaštitnik. Slavlje su animirali mladi, naš župni zbor i čitači Početak devetnice Kraljici Mira Uočnica je slavlja sv. Ivana krstitelja. Po običaju i u našim Studencima je vidljiv veliki broj svitnjaka. Župnikov ljetopis 39

42 Župnikov ljetopis U našoj crkvi sv. Ilije proroka uz veliki broj vjernika proslavili smo blagdan sv. Ivana Krstitelja, zamijećen je velik broj mladih. Posebno se svečano slavilo na Dobranjama gdje je patron župe sv. Ivan Hodočašće naše župe u Međugorje Blagdan je sv. Petra i Pavla, u našoj župnoj crkvi sv. Ilije misno slavlje predvodio je župnik fra Zoran, a posebno se ovaj blagdan slavio u Cisti Provo čiji je i zaštitnik sv. Petar Župnik u Trstenom kod Dubrovnika na sv. misi za poginule branitelje Započela je devetnica zaštitniku naše župe sv. Iliji proroku Naša provincija danas slavi Presvetog Otkupitelja, na proslavi u Splitu sudjeluje i župnik Gospa od Karmela. Posebno se slavi u Runovićima Šesnaesta nedjelja kroz godinu. Prvi dan trodnevnice Sv. Iliji. Misno slavlje prevodio naš fra Ivica, a pjevanjem uzveličao Gospel zbor MIHOVIL iz Splita u kojemu pjeva naš Vlade Udovičić. Bijaše svečano na oduševljenje svih, a posebno mladih Drugi dan trodnevnice Sv. Ilije. Predvodi i propovijeda don Jakov Cikojević, a animira Župni zbor i mladi Treći dan trodnevnice Sv. Iliji. Predvodi don Jakov. Nakon svete mise 5. Susret klapa Dalmatinske zagore. Odlično organiziran kulturni događaj kojeg se ne bi posramili ni veliki gradovi. Bravo za našu mladost! Na radostan i na svečan način smo proslavili blagdan zaštitnika naše župe sv. Ilije proroka. Sv. misu slavlja blagdana predvodio je bivši župnik Studenaca, a sada gvardijan u samostanu Gospe od Zdravlja, fra Jakov Begonja. Poslijepodne mnoštvo svijeta, a posebno djece i mladih kod škole. Sve proteklo dostojanstveno. Bogu hvala! Više na str Sprovod pok. Stipana Marasa Sedamnaesta nedjelja kroz godinu. Na obje svete mise crkva dupkom puna. Naši voditelji zbora i orguljaši Ante Babić i Mario Cikojević sviranjem i pjesmom obogaćuju obje svete mise. Blagoslovio ih Gospodin u njihovom maru za župu! Župnik poslijepodne na proslavi 50. obljetnice misništva fra Vinka Prlića Sprovod Mirka Šakića Župnik fra Zoran predvodi 7. dan devetnice Gospi od Anđela, a sv. misno slavlje animira naš Mješoviti pjevački župni zbor. Zavjetni dan Župe Studenci Srebrna misa fra Vuka Buljana i fra Marka Bitange. Župnik s braćom sudjeluje u slavlju Osamnaesta nedjelja kroz godinu. Krštenje Ive Marije Bilić. Župnik nakon svete mise u Prološcu na oproštaju od službi fra Rafe Begića i č.s. Filipe Smoljo. Poslijepodne sprovod pok. Violete Koštić. Na sprovodu mnoge izbjeglice iz Bosne koje su za vrijeme Domovinskog rata boravile u Studencima. Posvjedočiše kako im je pok. Violeta puno pomagala! Blagdan Gospe od Anđela, u Imotskom se okupio veliki broj vjernika i svećenika. Sv. misu predvodi nadbiskup msgr. Marin Barišić. U pjevanju sudjeluje i naš Mješoviti župni zbor U Lovreću svečana proslava Gospe Lurdske i Dan općine Naši se hodočasnici nakon blagoslova u uputiše u Sinj Sveti Lovre. Župnik u Zmijavcima, a u našoj župi sveta misa u Obilježavanje 30. godine izlaženja župnog lista Studenci. U školi prigodni program i izložba grafika fra Ante Udovičića. Više na str Radosno proslavismo blagdan Velike Gospe. Ovaj se dan proslavio svečano uz vjerni puk koji se okupio u našoj župnoj crkvi. Posebno se slavilo na Svibu i u Prološcu Po običaju i ove smo godine Podgredom kod naše kapelice sv. Roka proslavili blagdan suzaštitnika naše župe sv. Roka. 40

43 Sv. misu predvodio je fra Nediljko Čarapić. U molitvama smo se sjetili pok. Mira i Ankice Prke te pok. fra Frane Bilokapića, bivšeg župnika. Više na str Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu. Preko župne svete mise u kršten Duje Galić Župnik u Grubinama prevodi misno slavlje Marije Kraljice Dvadeset i druga nedjelja kroz godinu. Ženidbena napovijed Željka Bilića Pavlinovića i Tine Bitange Dvadeset i treća nedjelja kroz godinu. U župi je ponovno jedna nedjeljna sveta misa. Blagoslov djece i djelatnika škole u prigodi početka nove nastavne i vjeronaučne godine Hodočašće naše župe u marijansko svetište u Vepric kod Makarske Mala Gospa, ove smo se godine kao i svake okupili u Dujmovićima kod zavjetne kapelice Male Gospe. Sv. je misu predvodio don Jakov Cikojević u koncelebraciji s fra Zoranom. Zbog sprovoda pok. Josipa Marasa (hrvatskog branitelja) sveta misa iznimno u Dvadeset četvrta nedjelja kroz godinu. Na župnoj svetoj misi molimo za uspjeh izbora u Republici Hrvatskoj Rane sv. Franje, u našoj crkvi s okupljenim vjernim pukom sv. misu je predvodio i propovijedao župnik fra Zoran Posebno svečano bijaše u Sinju na zavjetovanju osmorice kandidata naše provincije Sastanak Uredničkog vijeća lista. Druženje proteklo kao i uvijek u radosnom ozračju Dvadeset šesta nedjelja kroz godinu. Za vrijeme župne svete mise krštenje Ele Udiljak. Početak pobožnosti sv. Franji. Navečer u Imotskom sveta misa za ubijene fratre naše provincije Sveta misa za pok. Tomislava Prku koji je preminuo u Njemačkoj Sprovod Mile Udovičić Kević Svetkovina sv. Franje. Sv. misa bijaše jako svečana! Sv. misu predvodio je župnik fra Zoran s nakanom za pok. bivšeg župnika fra Danka Glibotu Sprovod pok. Filipe Cikojević Župnik na dekanatskom sastanku u Imotskom Sv. Luka evanđelist, u našoj crkvi bijaše jako svečano, a sv. je misu predvodio župnik fra Zoran Jonjić U kasnim večernjim satima župnik sa župljanima se uputi na hodočašće u Mariju Bistricu u prigodi Trećeg nacionalnog susreta štovatelja Božjega milosrđa Župnik sa župljanima (29) u Mariji Bistrici. Susreli se s našom dragom Jelenom Vuković, tajnicom Koordinacije, i njenom obitelji te brojnim Studenčanima. Bogu hvala i slava! Više u prilogu na str. 26! Sveta misa obljetnice posvećenja crkve sv. Ilije Smotra dječjih zborova u Imotskom samostanu. Sudjelovao i naš Dječji zbor Izvor, kojeg su zdušno pripremali Ante Gudelj i Mario Cikojević. Više u prilogu! Trideset i prva nedjelja kroz godinu, radosno proslavismo ovaj dan Gospodnji. Bijaše jako svečano I naša se župa večernjim klanjanjem pridružila Božjem djelu otvorenih crkava pod geslom Svetost pobjeđuje Svi sveti, u crkvi se okupio veliki broj mladih i starih, radosno smo i na svečan način proslavili ovaj dan. Sv. je misu predvodio don Jakov Cikojević u koncelebraciji s fra Zoranom Jonjićem i fra Ivicom Udovičićem. Poslijepodnevno misno slavlje koje nakanjeno za sve vjerne pokojne, završilo je obredom kod središnjeg križa. Sv. misu predvodio je fra Zoran Jonjić Spomen svih vjernih pokojnika. U župnoj crkvi okupio se veliki broj vjernika, sv. je misu predvodio župnik fra Zoran Jonjić. Župnik poslijepodne u ispomoći fra Nediljku Čarapiću. Župnikov ljetopis 41

44 Župnikov ljetopis Početak zahvalne devetnice za jubilej Božjega milosrđa. Župljani rado sudjeluju u pobožnosti. Čitamo dijelove Dnevnika sv. Faustine (Dnevnik s poljskog jezika prevela naša Studenčanka Jelena Vuković) Radosno smo proslavili trideset i treću nedjelju kroz godinu i zaključili Izvanredni jubilej Božjega milosrđa U 17 sati slavili svetu misu za poginule Studenčane i za sve hrvatske branitelje. Misu predvodio don Jakov Cikojević. Nakon svete mise upaljene svijeće na Franjevačkom trgu i u Centru Studenaca Sastanak Uredničkog vijeća. Ugostili nas naši Zvonko i Ivana Babić u prigodi useljenja u novu kuću. Bijaše radosno! Gospa od Zdravlja, ovaj smo dan posebno proslavili u Splitu, a svečano proslavljeno bilo je i u našoj crkvi u 16 sati. Župnik u prijepodnevu predvodi misno slavlje u Cisti Velikoj Sprovod pok. Tomice Bilić Perić Župnik u Imotskom na regionalnom sastanku fratara Sprovod pok. Ane Babić Ledove Dočekasmo i ovaj dan, radosno smo proslavili prvu nedjelju došašća u kojoj iščekujemo dolazak našeg Gospodina. Poslijepodne župnik u zajedništvu s članovima Mješovitog župnog zbora. Bogu hvala i slava na našim pjevačima kojih je svake godine sve više. Spremni su za sve aktivnosti u župi! Početak devetnice u čast Bezgrešne Adventska rekolekcija za sve svećenike naše nadbiskupije Krštenje Petra Šakića Miljkova Druga nedjelja došašća. Dan sunčan i iznimno topao za ovo doba godine. Sveta misa bijaše posebno svečana. Na misi naš bogoslov Mirko Šakić U osnovnoj školi svečana proslava Sv. Nikole. Više u prilogu! U jutarnjim satima mladi iz KUŠU-e Studa postavili na Franjevački trg božićnu jelku, koju je darovala obitelj Udovičić Betini, a rasla je pored njihove kuće u Udovičićima. Ove godine ljepša nego ikada. Hvala svima koji su sudjelovali u radu! Poslijepodne sprovod pok. Ljube Vuković ud. Marijana Mikana Treća nedjelja došašća. Slavimo Materice. Ujedno je i nedjelja Caritasa. Nakon svete mise humanitarna prodajna izložba božićnih ukrasa Učeničke zadruge STUDA. Poslijepodne župnik dovršava tekstove za ovogodišnji broj lista Studenci. Neizmjerno sam radostan što je u župi svake godine sve više aktivnosti u kojima sudjeluju svi župljani, a napose djeca i mladi. U župi je do tiskanja lista Studenci bilo: pet krštenja; jedno vjenčanje (i četiri u župi mladenke); dvoje prvopričesnika; jedanest krizmanika; devetnaest sprovoda u Studencima (od navedenoga su broja samo dvije pokojnice stalno živjele na Studencima, sedamnaestero je bilo odseljenih, a jedan je pokojnik iz Subašića u Bosni i Hercegovini jer je dio žitelja Subašića, Babića i Gornjih Jurčevića u BiH-u te dio žitelja Podjarma Aržano vezan uz Župu Studenci); prema dostupnim podacima šestero je pokojnika podrijetlom sa Studenaca pokopano izvan rodne župe; 85 puta su pohođeni bolesnici. U župi iznimno aktivno djeluju: Mješoviti župni zbor (ove godine pridruženi novi članovi), Pučki pivači, Dječji zbor Izvor, povremeno VIS Prorok, Ministrantska radionica, župni vjeronauk za sve skupine, Uredničko vijeće lista Studenci (i ove godine pridruženi novi članovi), Karitativna sekcija u suradnji s Učeničkom zadrugom Studa. Od građevinskih radova ove godine planiramo sanirati vlagu i krovište dvorane u novoj župnoj kući. Svi župljani su uvijek i bez poticaja spremni pomoći župniku. Bilo svima blagoslovljeno! 42

45 budi živi odraz moje ljubavi i milosrđa. (Dnevnik sv. Faustine, str ) Od Božića do Božića U ovoj rubrici donosimo nastavak izvješća o aktivnostima u župi od onih koji su objavljeni u prošlom broju Studenaca. Darivanje djece na 4. nedjelju došašća Humanitarna prodajna izložba karitativne sekcije U našoj je župi običaj na 4. nedjelju došašća (Očiće) darivati djecu. Taj je običaj nastavio i fra Zoran na veliku radost sve djece, a bilo je darova i za momke i cure. U prilogu donosimo komentar Marije Vuković, koja je odselila sa Studenaca, a djetinjstvo je provela u njima: Lijep običaj, sjeća me na moje djetinjstvo. U Studencima! A lijepo je vidjeti da Studenci žive i da ima djece - znači ima budućnosti! Božji blagoslov i radost fra Zoranu, djeci i sv. Iliji. S obzirom na dobre "studenačke Pastire" ne bojim se ja ni za najmlađu generaciju i njihovu povezanost s rodnim krajem. To vam se upije s materinim mlikom i potvrdi sv. Krstom. Božji Vam blagoslov i na dobro Vam doša' Božić i sveto porođenje Isusovo - i cijeloj župi studenačkoj. M. Šakić Nakon svete mise 4. nedjelje došašća u našoj je župi Karitativna sekcija predvođena krizmanicima i mladima priredila humanitarnu prodajnu izložbu božićnih ukrasa. Sav prihod od prodaje namijenjen je potrebitima u našoj župi. Ovom se prigodom zahvaljujemo Miri Babić i don Jakovu Cikojeviću, koji su darovali materijal za izradu ukrasa. K. Cikojević Postavljanje jaslica na franjevačkom trgu Tradicija izrade božićnih jaslica u Studencima počela je za župnikovanja fra Julijana Ramljaka te se održala do danas. Jaslice Od Božića do Božića 43

46 Od Božića do Božića se osim u crkvi sv. Ilije i kapeli sv. Roka postavljaju i u većini obiteljskih kuća. U našoj crkvi jaslice su svake godine sve dojmljivije, a u njihovoj izradi sudjeluje sve veći broj župljana. Zadnje dvije godine jaslice postavljaju mladi iz KUŠU-e Studa, a ove su godine došli na ideju da ih postave i na Franjevačkom trgu. U izradu jaslica i ukrašavanja središta Studenaca uključili su se i ostali župljani koji se mogu podičiti zlatnim rukama. Na tu nakanu dovezli su okorke i stabla te su u prostorijama dvorane Zadružnog doma danima izrađivali drvene kućice i ostale rekvizite. Nadamo se da će njihov trud biti na radost svima, a posebno najmlađima u našoj župi. Ovom prigodom zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u radu. Neka ih Gospodin blagoslovi obiljem dobra! S. Babić sadržajan božićni program u izvedbi učenika Osnovne škole Stjepana Radića. Nazočni su mogli pogledati i izložbu jaslica koje su uradili duvanjski gimnazijalci uz mentorstvo prof. Ilije Skočibušića, ali i više čuti o humanitarnoj akciji Deset za deset. Svečani ulazak Betlehemskog svijetla u našu crkvu bio je uoči sv. mise ponoćke, a župljani su ga ponijeli i u svoje obitelji! M. Trogrlić Vjenčanje Ivane Bilić Pavlinović i Stipana Galića 26. prosinca u našoj crkvi sv. Ilije sakrament ženidbe podijelili su naša župljanka Ivana Bilić-Pavlinović i Stipan Galić. Betlehemsko svijetlo u našoj župi Ministranti naše župe su iz Karmela sv. Ilije na Buškom jezeru donijeli Betlehemsko svjetlo u našu župu. Već petu godinu u suradnji sa splitskim izviđačima u Karmel sv. Ilije stiže Betlehemsko svjetlo, a ove godine uz mnoštvo vjernika koji su plamičak ovoga Svjetla mira ponijeli u svoje obitelji bili su i naši ministranti. Prigodom dolaska Betlehemskoga svjetla u samostanskoj crkvi priređen je lijep i Uz iskrene čestitke mladencima želimo obilje Božjeg blagoslova! 44

47 40. obljetnica ređenja don Jakova Cikojevića U crkvi sv. Ilije proroka na blagdan sv. Stjepana, 26. prosinca, u 10,30 don Jakov Cikojević u suslavlju s fra Zoranom Jonjićem predvodio je euharistijsko slavlje prigodom 40. obljetnice svećeničkog ređenja. Slavlju je nazočilo mnoštvo Studenčana, a misno je slavlje animirao Mješoviti župni zbor. U ime svih župljana don Jakovu je zahvalio fra Zoran na svemu što je učinio i što čini za našu župu, a posebno za vrijeme bolesti bivšeg župnika fra Danka Glibote. Dragi don Jakove, neka te Milosrdni Isus čuva u svome Presvetom Srcu i daruje ti obilan blagoslov! Slavlje se nastavilo prijateljskim druženjem sa župljanima i blagovanjem sa braćom svećenicima. M. Šakić Krštenje Emanuela Cikojevića Na blagdan Svete obitelji, 27. prosinca 2015., kršten je Emanuel Cikojević, sin našeg zborovođe Marija i Marijane Cikojević. Iskrene čestitke i obilje Božjeg blagoslova! Don Jakov je u propovijedi istaknuo kako bi o svojoj svećeničkoj službi, od dana primanja sakramenta svetog reda prezbiterata od tadašnjeg splitsko-makarskog nadbiskupa Frane Franića prije četrdeset godina u katedrali sv. Dujma u Splitu, a pogotovo od kada je otišao u sjemenište, mogao napisati puno knjiga. No, unatoč i usprkos svemu nastojao sam se svim svojim psihofizičkim snagama boriti protiv komunističkog jednoumlja. Iako su me dva puta strpavali u zatvor, Duha u meni nisu mogli ubiti! Bogu hvala na tome! Uz brevijar i krunicu u ruci mi je počesto bio i biva mašklin pa sam uz Božju pomoć sudjelovao u izgradnji 15 crkava i 25 crkvenih objekata, a sve kako crkve ne bi postale ruševine već nositeljice vjere mladih i djece. Zbog svojih ljudskih slabosti znao sam puno puta pasti, no zahvaljujući vašim molitvama, pomoći i potpori u svakom smislu, nisam klonuo, dragi moji Studenčani, već sam spoznao kad sam slab, onda sam u Gospodinu jak, na tome vam neizmjerno hvala! Stoga, živeći među vama jer sam svećenik iz naroda i za narod, i danas kličem: Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša! Blagdan Bogojavljenja- Vodokršća u našoj župi Blagdan Bogojavljenja ili Sveta tri kralja proslavljen je svečanom župnom misom, koju su slavili fra Zoran Jonjić i fra Ivica Udovičić. Misno su slavlje animirali članovi Mješovitog župnog zbora. No, u Studencima se za ovaj blagdan češće koristi naziv Vodokršće. Naziv Vodokršće javlja se još u prvim kršćanskim vremenima. Najnoviji Obrednik Od Božića do Božića 45

48 Od Božića do Božića blagoslova vode uoči ili na samu svetkovnu tumači kako očitovanje Isusova utjelovljenja rasvjetljuje ljudsku svakodnevicu. Blagdan Bogojavljenja nastao je na Istoku, gdje se na taj dan, u spomen na bogojavljenje prigodom Isusova krštenja, blagoslivlja voda. U vodu je dodavana sol kako bi se još više istaknula djelotvornost čišćenja. U 8. st. blagoslov vode postao je sastavni dio sv. mise. Poslije blagoslova vode škropi se crkva, a u Studencima se još zadržao običaj nošenja blagoslovljene vode u svoje domove kako bi se njome škropila obitelj, grobovi, imanje i blago. Blagoslov vode, osim što podsjeća na Kristovo krštenje, spomen je i na svako krštenje po kojem se ljudski rod čisti od istočnoga grijeha. Prigodom blagoslova kuća na nadvratnicima se slovima G, M i B označavaju inicijali trojice kraljeva - Gašpara, Melkiora i Baltazara. Izvorno su se ti inicijali zapisivali na latinskom pa je umjesto početnoga G stajalo C (Casparus). Tako su inicijali, osim imena kraljeva, označavali i akronim blagoslovne formule: "Christus mansionem benedicat", što na hrvatskome znači: "Neka Krist prebivalište blagoslivlja". Između inicijala stavljaju se križići kao znak blagoslova, a oko njih upisuju se brojke koje označavaju tekuću godinu. Prije su se ti znakovi upisivali kredom, a u novije vrijeme češće se upotrebljavaju posebne naljepnice. Ovogodišnji je natpis 20 G+M+B 16. I. Šakić Misno slavlje blagdana Svijećnice i misa zahvalnica za završetak Godine posvećenog života 2. veljače u našoj je župi slavljena sveta misa Svijećnice te ujedno misa zahvalnica u prigodi završetka Godine posvećenog života. Svijećnica - Prikazanje Gospodinovo "Nije teško svijetliti, teško je održavati svjetlo!" Blagdan pun simbolike iz kojega izviru mnogi naši kršćanski običaji. Blagdan Prikazanja Gospodinova, ili kako se među narodom zove, Svijećnica. Slavi se u crkvi tradicionalno 2. veljače, točno četrdeset dana nakon Božića. Prije dvije tisuće godina na ovom svijetu zasjalo je Svjetlo zvano Isus Krist. Zanimljivo je to da žena prema židovskom zakonu, nakon što je rodila muško dijete, nije smjela ulaziti u sveti prostor hrama niti dodirivati hramske predmete. Tek nakon što je prošlo četrdeset dana, žena je mogla ući u hram posvetiti dijete prinoseći žrtvu u obliku janjeta ili dvije grlice odnosno golubića, što su Marija i njen muž Josip i učinili. Nažalost, ponekad zanemarujemo veličinu ovoga blagdana, a morali bismo uzeti u obzir koliko je za nas važan ovaj dan. Dok su Isusovi roditelji prinosili Dijete u jeruzalemskom hramu, naišao je starac Šimun koji, državši maloga Boga u rukama, reče da je to Dijete svjetlo, ali ne ovozemaljsko. Isus je Svjetlo koja treba svijetliti u našim srcima u vrijeme tuge i žalosti, u času nepravde nad nama i u trenutku osamljenosti naše duše. To Svjetlo treba svijetliti danonoćno u nama i rasvjetljivati putove i spasenje drugih kao što je i nas sam Gospodin spasio. Neki od zanimljivijih običaja prijašnjih naraštaja našeg kraja na ovaj blagdan, a neke 46

49 obitelji to još i sada čine, jest raskićivanje borova i spremanje božićnih ukrasa. Borove bi potom spalili i skupili pepeo koji bi raspršili po poljima ili po vrtu s nadom da će zemlja uroditi obilnim plodom. Povodom ovog blagdana također se uvodi blagoslivljanje svijeća. U našoj lijepoj Slavoniji Svijećnica se naziva još Svitlomarinje, a u dragoj nam Dalmaciji Kandelorum te u ponekim mjestima zavičajne Krajine i Kandalora, Kalandora i Kandelora. Često se i sami zapitamo otkuda tolika Božja moć i sila koja još uvijek djeluje od svih tristo godina progona kršćana i Neronovog mučenja, dok car Konstantin nije priznao Božju veličinu i vjeru slobodnom. Kolike su godine prošle progona i ranjavanja kršćanskog nauka, koliko je ljudi dalo svoj život samo da posvjedoči za Jednog te da nama budu uzor. Vi ste sol zemlje. Vi ste svjetlost svijeta (Mt 5,13.14). Kako su prekrasne riječi kada naš Gospodin ima toliko povjerenja u nas da nam ih uputi. Njegova majka Marija koja je toliko ljubila svoga Sina, patila je gledajući Ga kako pada pod križem i još pati dok joj mi ranjavamo srce uvredama i nepokajanim grijesima. Zato joj je starac Šimun i rekao: Mač boli probost će ti dušu jer je vidio Isusa kao Mesiju. Pomozimo Mariji da zajedno s njom i njenim Sinom svijetlimo u tami ovog materijaliziranog, nehumanog i sebičnog svijeta i ne dajmo da zlo i pokvarenost zavedenih srca imalo zasjeni to Svjetlo! Benedikta Vilenica Grličanje U nedjelju 7. veljače nakon župne sv. mise don Jakov Cikojević i fra Zoran Jonjić obavili su (puku omiljen) blagoslov grla ili u narodu poznato grličanje. O blagdanu sv. Blaža svake se godine podijeli blagoslov grla. Svećenik s dvjema svijećama pristupi vjerniku i moli: Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakog drugog zla! Taj je blagoslov takozvana blagoslovina u Katoličkoj Crkvi. On se temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dječaka kome je u grlu zapela riblja kost. Prigodom blagoslovina Crkva moli Božju pomoć u raznim potrebama, a po zaslugama Isusa Krista i zagovoru svetaca. I. Udiljak Stepinčevo u našoj župi 9. veljače u našoj je župi svetom misom u svečano proslavljena svetkovina bl. Alojzija Stepinca. Svetu misu je predvodio don Jakov Cikojević, a misu su animirali osnovnoškolci i srednjoškolci jutarnje smjene. Na početku euharistijskog slavlja don Jakov se prisjetio lažnih optužbi i montiranog sudskog progona, kojemu je bio izvrgnut bl. Stepinac te istaknuo kako današnju molitvu povjeravamo Alojziju Stepincu, mučeniku evanđelja i jedinstva Crkve. Govoreći o životnom putu Blaženika, don Jakov je naglasio kako Stepinac može biti uzor Od Božića do Božića 47

50 Od Božića do Božića svima jer je svoj poziv živio u punini - uzoran svećenički život, s potpunim predanjem sebe povjerenoj mu braći, sa stegom i skromnošću života, sa savršenim vladanjem i darom sebe, s bezuvjetnom vjernošću Kristu i Crkvi, sa svjedočanstvom prokušanoga svećeničkog života; s čvrstom, snažnom i temeljitom duhovnošću, usmjerenom na euharistiju i svećeničko dostojanstvo, sposoban učiniti sebe darom, bez nesigurnosti i kolebanja, sve do mučeništva. J. Babić Gospa Lurdska svetište u Lourdesu, poznato po brojnim čudesnim ozdravljenjima, postalo velikim okupljalištem bolesnika koji se ondje dolaze moliti. Svi smo pozvani izaći iz samoga sebe prema našoj braći i sestrama. Naš svijet katkad zaboravlja posebnu vrijednost vremena provedenog uz bolesnikovu postelju, jer mi smo stalno u nekoj žurbi i jurnjavi, zaboravljamo slobodno sebedarje, brinuti se o drugima, biti odgovorni za druge. Iza tog se stava često krije mlaka vjera koja je zaboravila Gospodinove riječi: Meni učiniste (Mt 25, 40). Zbog toga želim još jednom podsjetiti na apsolutni prioritet 'izlaženja iz samoga sebe prema bratu' kao jednu od dviju glavnih zapovijedi na kojima se temelje sve moralne norme i kao najjasniji znak za duhovno razlučivanje na putu duhovnog rasta. Z. Babić Pobožnost križnog puta Gospa Lurdska Svjetski dan bolesnika u našoj je župi proslavljen 11. veljače svetom misom u 16 sati kojoj je prethodila molitva Gospine krunice i prigoda za sv. ispovijed. Euharistijsko slavlje, tijekom kojeg je podijeljen sakrament bolesničkog pomazanja, predvodio je don Jakov Cikojević jer je župnik fra Zoran Jonjić sudjelovao na pokopu fra Mile Čirka. Don Jakov je u homiliji objasnio kako je ovaj svjetski dan utemeljio papa Ivan Pavao II. posebnim pismom datiranim 13. svibnja i naslovljenim na kardinala Fiorenza Angelinija, predstojnika Papinskog vijeća za pastoral zdravstvenih djelatnika, a kao cilj toga Dana naznačena je želja da se društvo senzibilizira za potrebe bolesnika te da im se osigura bolja zdravstvena skrb. Kao datum obilježavanja Svjetskog dana bolesnika izabran je 11. veljače kad se u Katoličkoj Crkvi slavi spomendan Blažene Djevice Marije Lurdske jer je marijansko I ove je godine drevna Studenačka župa odjenula pokorničko ruho svetoga korizmenog vremena i prvim petkom u korizmi započela pobožnost križnog puta. Ponešto se izmijenilo od davnih vremena, no ostao je običaj oblačenja tamnije, škurije odjeće. Križni put predvodio je župnik fra Zoran Jonjić, a tekstovi razmatranja po postajama bili su namijenjeni molitvi za naše obitelji. Stare prigodne napjeve pjevao je puk predvođen Mješovitim zborom i Pučkim 48

51 pivačima. Pobožnost križnog puta održavala se svakog petka u te nedjeljom u prije župne svete mise. M. Šakić Uprizorenje Mukedogađaj koji se dugo čekao U subotu 20. veljače u crkvi sv. Ilije proroka u Studencima nakon 20 godina izvedena je Muka Gospodina našega Isusa Krista. Po mnogočemu večerašnja izvedba Muke bijaše posebna. Naime, župljanima Župe sv. Ante Padovanskog iz Knina koji izvode pasionsku igru "Muka Gospodina našega Isusa Krista" još od 1998., a od godine u obnovljenom sastavu, večerašnji nastup je bio šezdeseti, a župljani Studenaca čekaše na izvedbu punih dvadeset godina. Prvi su put ovu pasionsku igru u Studencima uprizorili makarski bogoslovi prije 33 godine s kojima je tada bio naš fra Ivica Udovičić. Iz toga je vremena sačuvano Judino drvo grab koji su bogoslovi ponijeli iz studenačkih Udovičića. Na početku je drage goste iz Knina, župljane Studenaca i okolnih župa pozdravio fra Zoran Jonjić, a hrvatski književnik i komunikolog Ante Nadomir Tadić Šutra, umjetnički redatelj predstave, biranim je riječima uveo gledatelje u tročinsko uprizorenje. Nakon toga otpočela je predstava koja je lagano i uvjerljivo razvijala sve detalje iz Isusova života (kojega je izvrsno odglumio Goran Mrnjavac) od posljednje večere na Veliki četvrtak, zatim događaja Velikoga petka, Muke u Getsemaniju, utamničenja, Judine izdaje (kojeg je izvrsno utjelovio mladi Leon Božić), Petrova zatajenja i kajanja, suđenja pred Svećeničkim vijećem, Anom (kojeg je daleko iznad amaterske razine odglumio producent i duhovni vođa glumačke družine fra Ivan Lukač, župni vikar u Kninu) i Kajfom (kojeg je glumio studenački zet - bivši dogradonačelnik Knina i dožupan Šibensko-kninske županije Tomislav Vrdoljak) od prikaza pred Poncijem Pilatom i razapinjanja. Radnja je u određenim trenutcima prikazana vrlo snažno i žustro kako narav evanđeoskih događaja i traži, a sve je upotpunjeno izvrsnim zvučnim i svjetlosnim efektima pod palicom Tvrtka Kaića. Za izvedbu Muke u Studencima s pravom možemo reći kako je u potpunosti ostvarila duhovni aspekt, duhovno bogaćenje vjernika-gledatelja što se očitovalo u izrazito emotivnom doživljaju svih dobnih skupina. Na kraju se uime Kninskih glumaca fra Zoranu i Studenčanima zahvalio fra Ivan Lukač na srdačnoj dobrodošlici i dugotrajnom pljesku oduševljenja, koji je bio potvrda iznimnog duhovno-kulturnog događaja, sadržajem izvrsno prilagođenog duhovnom ozračju korizme i pripreme najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa te ponovno Ante N. Tadić Šutra, koji nije mogao sakriti oduševljenje Od Božića do Božića 49

52 Od Božića do Božića posebnim emotivnim doživljajem i glumaca i publike, naglasivši kako je ovo do sada najbolja izvedba kninskih glumaca. Glazbeni uvod i završnicu prikaza upotpunio je Mješoviti župni zbor pjevajući tradicionalne studenačke korizmene napjeve. Druženje župljana s dragim kninskim gostima nastavljeno je u prostorijama Osnovne škole Studenci. Hvala našim dragim gostima iz Knina što su nas uprizorenjem Muke Kristove i bratskim druženjem potakli na nasljedovanje Krista i aktivno svjedočenje ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Donosimo i komentar našega Ivana Babića Ljilje na uprizorenje: Dragi fra Zorane, dragi moji Studenci i Studenčani, ovo uprizorenje Muke ujedno je uprizorenje Božjega milosrđa i providnosti koje sve nas i našu studenačku župu i župljane ohrabruje i potiče da put životnoga trpljenja preobratimo u put Spasenja. Klin zabijen u Kristov dlan, klin je božanske Ljubavi zabijen u nasu ljudsku zajednicu i vjerničku samosvijest. Čestitam vam na trudu i zahvaljujem na dijeljenju. Vaš IB - Ljiljo Lj. Cikojević Korizmena duhovna obnova u prigodi pohoda slike Gospe od Anđela našoj župi Na četvrtu korizmenu srijedu 2. ožujka u Župi sv. Ilije proroka počela je korizmena duhovna obnova pod geslom Što god vam rekne, učinite! (Iv 2,5), a u prigodi pohoda slike Gospe od Anđela kao dijela proslave 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka pod čudesnim Gospinim zagovorom. Sliku je župljanima predao Imotski gvardijan fra Kristian Stipanović, a vjernici su je, predvođeni gvardijanom, župnikom fra Zoranom Jonjićem, fra Jakovom Udovičićem i don Jakovom Cikojevićem, nakon kađenja i pjevanja litanija u svečanoj procesiji unijeli u crkvu sv. Ilije. Nakon pobožnosti Gospi od Anđela uslijedilo je svečano misno slavlje, koje je predvodio fra Kristian u suslavlju sa fra Zoranom, fra Jakovom i don Jakovom. U nadahnutoj propovijedi prvog dana korizmene duhovne obnove fra Kristian je naglasio kako u ovo moderno doba tražimo mnoge uzore, no natpis koji je bio uočljiv na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Varaždinu godine, a na kojem je pisalo Isus je zakon nas potiče da je kršćanski zakon i uzor osoba Isusa Krista. Dao Bog da ovom korizmenom duhovnom obnovom više upoznamo i slijedimo Isusa Krista. Jer kako ću slijediti Isusa ako ga ne poznajem? (...) Pri tome se ugledajmo u Mariju. Ona je sve događaje iz Isusova života pohranjivala u svoje srce, razmišljala o njima te je sama činila što je Bog rekao. ( ) Stoga svoje molitve, dragi Studenčani, koji ste nazočni ovdje u velikom broju i pripadate svih dobnim skupinama i kojekakvim položajima, povjeravam i polažem za vas u srce Marije Gospe od Anđela, neka vas štiti i vodi. Neka vam bude vjerna Zagovornica kod svoga ljubljenoga Sina!" Misno su slavlje animirali članovi Mješovitog župnog zbora pod ravnanjem Marija Cikojevića i mladih iz župe. 50

53 Drugi dan korizmene duhovne obnove Euharistijsko slavlje drugog dana korizmene duhovne obnove u četvrtak 3. ožujka predvodio je don Jakov Cikojević. U propovijedi je don Jakov istaknuo: Naš se narod 1400 godina utječe Blaženoj Djevici Mariji. Od Vukovara do Dubrovnika kao znak trajnog povjerenja nastadoše Marijina svetišta. Sa sigurnošću možemo reći kako nema grada, ni mjesta, ni kuće u kojoj se ne štuje Gospin lik. Stoga ne čudi spoznaja kako su Hrvati upravo Gospu nazvali svojom kraljicom - Kraljicom Hrvata. Imoćani Gospu štuju kao Gospu od Anđela čijim se čudotvornim zagovorom prije 300 godina obraniše od Turaka. No, mnogi su Gospini zagovori pratili naše ljude iz dana u dan. Iako znani samo srcima onih koji su u Gospu imali potpuno povjerenje. ( ) Neka nam ova korizmena duhovna obnova u Godini milosrđa jača i snaži stoljećima građeno povjerenje u Gospu od Anđela kako bismo ga mogli prenijeti i usaditi u srca naših mladih Treći dan korizmene duhovne obnove Treći dan korizmene duhovne obnove (4. ožujka) počeo je pobožnošću križnog puta i prigodom za ispovijed. Misno je slavlje predvodio i propovijedao fra Lazar Perica, župni vikar iz Imotskog. U nadahnutoj propovijedi fra Lazar je naglasio Puno je pitanja, no važni su odgovori Često ljude prosuđujemo na temelju vanjštine. No, na pitanje što se krije iza vanjštine, važno je pronaći odgovor. Važno je jer će se odgovorima ljudi povezati. U međusobnom povezivanju ljudi nemjerljivu ulogu ima naša nebeska majka - Gospa od Anđela. Ona nas potiče na preispitivanje, na molitvu, na preobražaj kako bismo svojim primjerom i svjedočenjem utjecali na druge ljude Pohod slike Gospe od Anđela nije samo puka ceremonija. Pohod je uistinu poticaj za preobražaj kako bismo zavoljeli sebe i drugoga kao sebe samoga Neka naša majka - Gospa od Anđela bude poveznica ovog kraja kako bi se pod njenim zagovorom u ljubavi prema sebi i drugima oslobodili svakog straha i živjeli u punini koristeći svoje talente Četvrti dan korizmene duhovne obnove Misno slavlje četvrtog dana korizmene duhovne obnove predvodio je župnik fra Zoran Jonjić. Objasnivši prispodobu o milosrdnom ocu, fra Zoran je zaželio da nas ova korizmena duhovna obnova u znaku Božjeg milosrđa snaži i štiti od grijeha kako bismo odvažnije išli prema Uskrsnuću Neka nas odlučnije usmjeri putem raskajanog carinika, putem poniznosti, kakva je i bila i jest naša zagovornica Gospa od Anđela. Nakon misnog slavlja upriličeno je klanjanje Presvetom koje su animirali krizmanici i Mješoviti župni zbor. Središnje misno slavlje korizmene duhovne obnove U nedjelju 6. ožujka održano je središnje misno slavlje korizmene duhovne obnove u prigodi pohoda slike Gospe od Anđela u Studencima. Nakon pobožnosti križnog puta u 10 sati održana je svečana procesija sa slikom Gospe od Anđela oko Franjevačkog trga. Euharistijsko slavlje u Od Božića do Božića 51

54 Od Božića do Božića crkvi sv. Ilije predvodio je fra Zoran Kutleša u koncelebraciji s fra Zoranom Jonjićem i don Jakovom Cikojevićem. Fra Zoran je u propovijedi istaknuo kako je ova korizmena duhovna obnova milosni trenutak u kojem nas Gospodin potiče da preko pohoda slike Gospe od Anđela pohodimo sami sebe, da se preispitamo. U tome imamo savršen uzor u Blaženoj Djevici Mariji - Gospi od Anđela. Ona je uvijek bila spremna učiniti ono što je Bog od nje tražio. ( ) U ovom užurbanom svijetu nađimo vremena! Dođimo k sebi! Vratimo se Bogu Milosrdnom Ocu, koji je raširio ruke u zagrljaj i čeka naš povratak. Misno je slavlje animirao Mješoviti župni zbor pod ravnanjem Marija Cikojevića, a uz domaće ministrante, ministrirali su i postulanti iz Imotskog. Nakon misnog slavlja bratsko druženje svećenika Imotskog samostanskog okružja nastavljeno je u župnoj kući Podgredom. I. Babić Naši krizmanici i srednjoškolci na križnom putu za mlade Tradicija je u Imotskom da se na četvrtu korizmenu nedjelju održi križni put za mlade Imotske krajine. Povorka ide iz crkve sv. Franje ulicama grada do imotske tvrđave Topane, do spomenika poginulim braniteljima. U pobožnosti svake godine sudjeluje nekoliko stotina vjernika, ne samo mladih nego i djece i odraslih. Tako je ove godine križni put za mlade Imotskog dekanata održan 6. ožujka s početkom u 16 sati. Pobožnost je predvodio fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar Imotskog. Hod među postajama pjevanjem i molitvenim zazivima animirao je fra Kristian Stipanović, imotski gvardijan. Na kraju križnog puta fra Zoran je križem blagoslovio mlade i obitelji Imotske krajine. Završetak korizmene duhovne obnove Na petu korizmenu srijedu 9. ožujka u Župi sv. Ilije proroka svetom misom završila je korizmena duhovna obnova pod geslom Što god vam rekne, učinite! (Iv 2,5), a u prigodi pohoda slike Gospe od Anđela kao dijela proslave 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka pod čudesnim Gospinim zagovorom. Misno je slavlje prevodio imotski gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović u koncelebraciji s don Jakovom Cikojevićem i fra Zoranom Jonjićem. U svojoj propovijedi fra Kristian je istaknuo: Završetak korizmene obnove i vraćanje slike u Imotski samostan ne znači odlazak Gospe. Ona zauvijek ostaje s vama i sada i na času smrti Gospu nam je Isus ostavio za majku kao savršen uzor. Nastavimo se i dalje utjecati našoj nebeskoj majci, uzoru dobrote. Ne bojte se! Jer ako je Gospa ljudski primjer savršenosti i dobrote, kakav je tek Bog koji nas svojim milosrđem zakriljuje uvijek i svugdje. Zahvalivši svima koji su pomogli da pobožnosti i misna slavlja korizmene duhovne obnove budu dostojanstvena i svečana, fra Zoran je zahvalio i svim svećenicima koji su ispovijedali i predvodili misna slavlja, a posebno Imotskim fratrima i gvardijanu fra Kristianu. Gospina je slika u svečanoj 52

55 procesiji iznesena na Franjevački trg gdje je fra Kristian izmolio Anđeo Gospodnji i udijelio blagoslov. I. Babić Koncert pasionske baštine u Ogulinu i Zagrebu Studenački Pučki pivači uspješno predstavili studenačku pjevanu baštinu Uputi se tužna Mati U sklopu 25. jubilarne svečanosti Pasionska baština, 13. travnja u Ogulinu u crkvi sv. Križa i 14. travnja u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu publici je predstavljena pasionska baština Imotske krajine pod nazivom Uputi se tužna Mati. Već davne godine, pod istim nazivom, široj javnosti je prvi put predstavljena pasionska baština Imotske krajine. U odnosu na taj tematski koncert sadržaj je dodatno obogaćen vrlo vrijednim korizmenim napjevima i poslužio je kao najava velikog jubileja 300. godišnjice oslobođenja Imotskoga od Osmanlija. U ožujku i svibnju ove godine studenački Pučki pivači predstavili su dio studenačkih crkvenih pučkih napjeva mnogobrojnoj publici u Ogulinu, Zagrebu i Metkoviću. Na repertoaru su bili studenački marijanski, korizmeni i sprovodni napjevi koji se pjevaju na svetoj misi i pučkim pobožnostima u našoj župi. Ovi su nastupi plod suradnje članova našeg crkvenog pjevačkog zbora s prof. dr. sc. Joškom Ćaletom koji je, istražujući pučke napjeve na širem području Imotske krajine, prepoznao vrijednost i posebnost studenačkog crkvenog pučkog pjevanja. Na njegov prijedlog naši pivači su se pridružili onima iz drugih župa Imotske krajine i susjedne Gorice koji su odabrani da zajedno predstave korizmene napjeve ogulinskoj i zagrebačkoj publici. Suradnja se nastavila preko prof. Vida Bagura koji dugi niz godina u Metkoviću suorganizira Festival marijanskih pučkih napjeva iz cijele Hrvatske. Uz naše pivače sudjelovali su kantači iz Zagvozda, Slivna, Grubina i Zmijavaca, kantačice i klapa Bratovština iz Gorice (Sovići) i Crkveni pjevački zbor Gospe od Anđela iz Imotskog. Koncert u Ogulinu bio je praizvedba glazbeno-scenskog uprizorenja a ujedno je poslužio i kao generalna proba za zagrebački nastup. Publika je bila oduševljena scenama i napjevima koje su mnogi čuli prvi put. U Zagrebu, u prepunoj bazilici Srca Isusova, posjetiteljima je pružen nezaboravan doživljaj pasionskih običaja imotskog kraja. Koncert je započeo formiranjem procesije koja se od ulaza u crkvu kretala sporim hodom prema oltaru. Na čelu procesije su bile križonoše iza kojih su išli Pučki pivači i kantači i po dva kantali stihove iz Plača. Kantanje je vrlo specifično pučko Od Božića do Božića 53

56 Od Božića do Božića pjevanje, izražajem tek nalik na gangu kojim se pjevajući moli Gospin plač. Na oltaru je u međuvremenu postavljen župni zbor iz Imotskog i klapa Bratovština iz Gorice. Skladnim višeglasjem su se nadovezali na procesijsko pjevanje i nastavili interpretirati liturgijske posebnosti Velikog tjedna. Na ovaj način simbolično se prikazao susret dviju tradicija imotske krajine: ruralne i urbane. Te dvije tradicije zajedno žive već stoljećima i međusobno se nadopunjuju te, prije svega emotivnim, a potom i svojim intenzivnim izražajem uvode u misterij Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Naši Pučki pivači publici su predstavili tri tradicionalna napjeva: Pomozite, sveci Božji, Dan od gnjeva i Budi hvaljeno. Prva se dva napjeva koriste za sprovodnih obreda u našoj župi, dok se treći napjev pjeva na kraju župne mise prije otpusta vjernika iz crkve. Pjevali su: Mila Babić, Mira Šakić, Ivana Babić, Ivana Udiljak, Sanja Babić, Zvonimir Babić, Ante Babić, Marko Udovičić, Matej Cikojević i Mario Cikojević. Program koncerta je uključivao realistične scene Isusova izrugivanja i krunjenja trnovom krunom te susret Isusa pod križem i Marije koji je snažno dojmio gledatelje. Njihov je susret pratio mekani solistički pjev stihova Gospina plača koji opisuju taj susret Isusa i Marije. Nakon toga kantači su se nadopunjavali pjevajući stihove iz Plača tako da bi se na polovici otpjevanog stiha jednog para pjevača uključila druga skupina. Na taj se način stvorila izvjesna kakofonija čija je zadaća bila slušateljima isprovocirati osjećaj nelagode i tjeskobe kroz koju prolaze Isus i Marija. Kantanje se izmjenjivalo sa zborskim višeglasim dionicama, a vrhunac koncerta se zbio pjevanjem starih imotskih napjeva Smiluj se meni, Bože (Ispovidite se) i Puče moj. Pred kraj koncerta kantači su pjevanjem stiha: Sine Božji, budi hvaljen / po sve vike vikov! Amen! pokazali obred ljubljenja križa koji se čini na Veliki petak, a naši Pučki pjevači su zatvorili koncert pjesmom Budi hvaljeno uz podršku imotskog župnog zbora. Organizatori Pasionske baštine nisu krili oduševljenje koncertom, a tome svjedoči i činjenica da je, kao rijetko kad u ovakvim prilikama, bazilika bila potpuno popunjena. Osobite zasluge za ovako uspješan program koncerta i njegovu izvanrednu provedbu idu prof. dr. sc. Jošku Ćaleti na čiju je inicijativu i pokrenut ovaj projekt i mo. Anđelku Nikoliću, zborovođi Župe sv. Franje u Imotskom koji je izvrsno koordinirao, organizirao i izvršio sve aktivnosti oko priprema, putovanja i nastupa. Mario Cikojević Cvjetnica Nedjelja muke Gospodnje Cvjetnica, Nedjelja muke Gospodnje i Svjetski dan mladih u našoj je župi proslavljen 20. ožujka. Blagoslov maslinovih grančica na početku je obavio fra Zoran Jonjić nakon čega je uslijedila svečana procesija 54

57 oko Franjevačkog trga, a nakon povratka u crkvu sv. Ilije uslijedilo je misno slavlje u kojem je kao i uvijek svečano ispjevana Muka. Ulogu pripovjedača pjevao je Frano Bilić-Prcić, Isusove riječi fra Zoran Jonjić, a ostale uloge članovi Zbora pod ravnanjem Marija Cikojevića. Crkva se na Cvjetnicu spominje ulaska Krista Gospodina u Jeruzalem u kojem je dovršio svoje uskrsno otajstvo. Maslinove grančice se na taj spomen blagoslivljaju i nose u procesiji. Svjetski dan mladih je nastao nakon što se papa sv. Ivan Pavao II. sastao dva puta s mladima na Trgu sv. Petra u Rimu i godine, a godinu dana kasnije Papinim pismom mladima ustanovljen je Svjetski dan mladih koji se od tada svake godine slavi na Cvjetnicu. Misno slavlje, koje je predvodio fra Zoran u suslavlju s don Jakovom Cikojevićem, animirali su mladi iz župe i članovi Mješovitog pjevačkog zbora. Misi je nazočio prof. Vidoslav (Vido) Bagur, poznati folklorni stručnjak, a u svrhu bilježenja studenačkih napjeva i običaja te skorog gostovanja naših pučkih pivača na Festivalu tradicionalnih marijanskih napjeva u Metkoviću. Lj. Cikojević Veliki četvrtak U jutro Velikog četvrtka 24. ožujka splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je misu posvete krizme i blagoslov bolesničkog ulja u splitskoj prvostolnici sv. Dujma. Svečanost je započela ispred crkve sv. Filipa Nerija odakle su se svećenici Splitsko-makarske nadbiskupije u procesiji za križem, predvođeni pjesmom bogoslova, uputili prema splitskoj prvostolnici gdje su slavili misu kojom su svečano proslavili svoj svećenički dan. Na taj dan ustanove euharistije svećenici su obnovili svoja svećenička obećanja, a nadbiskup je posvetio ulje za sakramente krštenja, potvrde, bolesničkog pomazanja i sv. reda. Misi posvete krizme i blagoslova bolesničkog ulja sudjelovali su i krizmanici naše župe sa župnikom. Veliki četvrtak, posljednji dan korizme, početak vazmenog trodnevlja (muka, smrt i uskrsnuće Kristovo), također je spomendan Isusova ustanovljenja dvaju sakramenata: euharistije (svete mise) i svećeničkog reda. Na Veliki četvrtak u 18 sati u našoj je župi slavljena misa večere Gospodnje koju je predvodio župnik fra Zoran uz suslavlje don Jakova Cikojevića i fra Ivice Udovičića. Kad je župnik u misi zapjevao hvalospjev "Slava", svečano su zazvonila sva zvona koja se nakon toga nisu oglašavala ("zavezala") do mise vazmenog bdijenja na Veliku subotu. Misno evanđelje govorilo je o tome kako je Isus apostolima prao noge, kao primjer i poziv svim kršćanima na uzajamnu ljubav i služenje. Ovo se pranje nogu priredilo i u našoj crkvi te je župnik prao noge dvanaestorici župljana: Luki Udovičiću, Marijanu Udiljku, Tadiji Šakiću, Karlu Cikojeviću, Od Božića do Božića 55

58 Od Božića do Božića Zdravku Šakiću, Ognjenu Biliću Pavlinoviću, Zvonku Babiću, Petru Prki, Stjepanu Biliću- Antičeviću, Zdeslavu Biliću-Centiću, Mirku Udiljku i Mladenku Biliću-Centiću. Nakon euharistijske službe i prijenosa Svetotajstva upriličeno je klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu i Getsemanska ura. M. Šakić Veliki petak Slavlje prvog dana vazmenog trodnevlja, Velikog petka Kristovog smrtnog dana, započelo je pučkim križnim putem od kapelice sv. Roka Podgredom do crkve sv. Ilije. Dionica križnog puta od Podgrede do Centra Studenaca u narodu zvana Za križon svojevrsna je zamjena za drevni studenački križni put Velikog petka, koji je prolazio kroz sva studenačka sela Staro selo, Novo selo i selo Jova, obuhvaćajući većinu studenačkih zaselaka, najvažnije studenačke izvore, Veliko i Malo polje, te uzvisine. Ove su godine križ nosili: Luka Udovičić, Zvonko Babić, Ognjen Bilić-Pavlinović, Mario Bilić-Nosić, Marijan Udiljak, Duje Babić, Zdravko Šakić, Tadija Šakić, Mirko Udiljak, Stjepan Bilić-Antičević, Petar Prka, Zdeslav Bilić-Centić, Mladenko Bilić-Centić i Karlo Cikojević. Između molitvi na svakoj postaji puk je predvođen članovima Mješovitog župnog zbora pjevao tradicionalne studenačke korizmene napjeve i kontao Gospin plač. Nakon dolaska u crkvu započeli su obredi Velikog petka: služba riječi, klanjanje križu i sveta pričest. Nakon službe riječi pjevala se Muka po Ivanu. Ulogu pripovjedača pjevao je Mario Cikojević, Isusove riječi fra Zoran Jonjić, a ostale uloge članovi Zbora: Marko Udovičić, Matej Cikojević, Zvonko Babić, Zvonimir Bilić i Marija Mika Babić. Nakon klanjanja križu, svete pričesti i otpusne molitve razišli smo se u šutnji. Tišina je u crkvi i srcima vjernika, tišina kojom Bog progovara onima koji su ga spremni slušati - Spasitelj je mrtav da bi nas smrtne izveo u vječni život. I. Udiljak Vazmeno bdijenje Ovogodišnje vazmeno bdijenje, središnje bogoslužje u crkvenoj godini na Veliku subotu započelo je u 20 sati. Na početku 56

59 Nedjelja uskrsnuća Gospodinova službe svjetla župnik je zajedno s don Jakovom Cikojevićem i fra Ivicom Udovičićem blagoslovio vatru te njome zapalio uskrsnu svijeću simbol uskrsloga Krista. Zajedno s ministrantima svećenici su svijeću unijeli u mračnu crkvu te uz povik Svjetlo Kristovo polako osvijetlili crkvu. Kada su se upalila svjetla i svećenici stigli do oltara, Mario Cikojević, voditelj našega Župnoga zbora svečano je otpjevao Hvalospjev uskrsnoj svijeći radosnu pohvalu uskrsnoj svijeći koja nas poziva da kličemo od radosti jer je Kristovo svjetlo pobijedilo snage mraka i donijelo život. U službi riječi najprije su pročitana čitanja iz Staroga zavjeta koja nas sjećaju na velika djela koja je Bog kroz povijest učinio za svoj Izabrani narod, otpjevani psalmi te novozavjetna čitanja, poslanica i evanđelje koje naviješta radosnu vijest o Kristovoj pobjedi za sve ljude. Ovogodišnji su čitači bili: Mate Šakić, Marko Udovičić, Marija Šakić, Ivan Udiljak, Marijana Trogrlić, Marina Bilić, Marija Babić i Ljudevit Cikojević. Psalme su pjevali članovi Župnog zbora predvođeni Mariom Cikojevićem i Antom Babićem. Na početku krsne službe župnik je blagoslovio vodu, molio blagoslovnu molitvu te je nakon toga uslijedila obnova krsnih obećanja. Nakon euharistijske službe župnik je blagoslovio uskrsna jela. Mnoštvo župljana i vjernika iz susjednih župa dostojanstveno su, ozbiljno i pobožno sudjelovali u slavlju vazmenog bdijenja. Z. Babić Na svetkovinu Uskrsa u crkvi sv. Ilije proroka slavljene su svete mise u 9 sati i Svetu misu u 9 sati predvodio je i propovijedao naš fra Ivica Udovičić, ravnatelj franjevačkog sjemeništa u Sinju i profesor Sinjske klasične gimnazije, koji je uvijek župniku pri ruci kada je na Studencima. Nakon župne svete mise u župnik i don Jakov su prema običaju darivali djecu čokoladnim jajima te zahvalili ministrantima i njihovim roditeljima, križonošama, čitačima, članovima Župnog zbora i njihovim voditeljima, orguljašima, prvopričesnicama, krizmanicima, sakristanki i obitelji, braći svećenicima i svima skrivenim velom poniznosti, koji su pomogli da priprava i slavlja Velikog tjedna i Uskrsa budu dostojanstvena i pobožna. Na sve vas zazivam obilje Božjeg blagoslova! Neka Božja milost, koja je krštenjem usađena u vaše duše, svakim danom rađa milosrđem najprije prema vama samima a onda će zasigurno djelovati i na druge. Ako nema milosrđa u srcu, ono ne može niti uskrsnuti niti se drugima iskazivati. Neka u svima nama uskrsne ono najbolje i razvija se sve do vječnosti! Svako dobro u Gospodinu! poželio je fra Zoran. M. Šakić Krunica za poginule branitelje 31. ožujka molitvom krunice sjetili smo se naših branitelja. Ovaj datum je odabran kao dan pogibije redarstvenika Josipa Jovića u akciji specijalnih postrojbi hrvatske policije na Plitvicama, 31. ožujka godine. Kako je fra Zoran na početku molitve istaknuo da su oni odabrani od Boga, a mi smo maleni u pokušaju pronalaska smisla, stoga smo se u molitvi uz Josipa Jovića sjetili našeg Vladimira Vukovića, prvog Studenčanina koji je poginuo u Dubrovniku na Srđu, i svih ostalih studenačkih branitelja. Od Božića do Božića 57

60 Od Božića do Božića Vladimir može svim mladima poslužiti kao uzor u sebedarju. Bio je dobitnik dekanove nagrade i koji je, umjesto da iskoristi Fulbrightovu stipendiju, otišao u specijalce i poginuo pridruživši se plemenitim Hrvatima koji su sebe nesebično dali za druge. Molimo krunicu za njih, a i za sve nas. Danas nam je molitva krunice potrebnija više nego ikada prije jer samo s molitvom krunice možemo svome narodu ponovno donijeti pobjedu, jer s krunicom se uvijek pobjeđivalo svako zlo u ratu te se s krunicom može pobijediti i svako zlo u miru. Mnogi od nas su zaboravili da je narod bio najsložniji i najjedinstveniji kada se molila krunica na trgovima, skloništima, privatnim domovima, crkvama za vrijeme Domovinskog rata. Lj. Cikojević Sveta misa i komemoracija u Dobranjama 28. ožujka, na uskrsni ponedjeljak, u Dobranjama je održana sveta misa i prigodna komemoracija za 136 ubijenih domobrana pred kraj Drugog svjetskog rata. Među navedenim žrtvama nalaze se i naši Studenčani koje su zarobili partizani na Aržanu te odveli do jame Podi gdje su ih i ubili. Svetu misu predslavio je prof. dr. don Ivan Kešina, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U koncelebraciji uz brojne svećenike sudjelovali su i studenački župnik fra Zoran Jonjić, don Jakov Cikojević te fra Jakov Udovičić. I. Šakić prvopričesnica Antonija Udiljak i krizmanik Mate Šakić, u započela je župna sveta misa. Nakon sv. mise vjernici su sudjelovali u klanjanju pred Presvetim. Na svetkovinu Božjega milosrđa, koja je poziv da otvorimo srca Bogu koji u njih želi unijeti mir, radost, zadovoljstvo i nadu, brojni su župljani pristupili sv. ispovijedi i pričesti kako bi dobili milost potpunog oprosta. J. Babić Hodočašće sv. Dujmu 2. svibnja, petog dana devetnice sv. Dujmu, u splitsku su prvostolnicu hodočastili naši župljani zajedno s ostalim vjernicima Imotskog dekanata. Nakon uvodnih obreda, koje je predvodio dr. don Ante Mateljan, molitve i navještaja evanđelja zajedno sa svećenicima prošli smo kroz sveta vrata katedrale. Misno je slavlje u suslavlju s dr. don Nedjeljkom Antom Ančićem, pastoralnim vikarom, dr. don Antom Mateljanom, don Tomislavom Ćubelićem, katedralnim župnikom, te župnicima Prološca, Zmijavaca, Runovića, Vinjana, Sviba i Studenaca predvodio imotski dekan i gvardijan fra Kristian Stipanović. Misno je slavlje animirao Mješoviti zbor župe sv. Mihovila iz Prološca pod vodstvom s. Filipe Smoljo. Nakon svečanog blagoslova priređena je tribina o Godini milosrđa, koju su vodili dr. don Mladen Parlov, profesor na Katoličkom bogoslovom fakultetu u Splitu, i dr. don Nedjeljko Ante Ančić. M. Šakić Svetkovina Božjega milosrđa 3. travnja, na Bilu nedilju II. vazmenu nedjelju, u našoj je župi proslavljena svetkovina Božjega milosrđa. Nakon pobožnosti u čast Božjega milosrđa, koju su predvodili 58

61 Svetkovina uzašašća Gospodinova U četvrtak 5. svibnja krunicom Božjega milosrđa i svetom misom proslavili smo, prema starom studenačkom običaju, svetkovinu uzašašća Gospodinova na brdu Jova. Vrlo je simboličan uspon i slavljenje svete mise na jednom od najviših studenačkih brda pogotovo zato što je Uzašašće svetkovina nade, nade koja nas poziva da podignemo pogled prema nebu, a uskrsli Gospodin, koji je Ocu s desne, poziva nas da budemo svjedoci te nade tako što ćemo u svim životnim situacijama ostati njegovi, ne vlastitom snagom nego milošću Duha Svetoga kojeg nam je obećao. Pogledom uprtim u nebo, ne bježimo nigdje, ne sanjamo niti maštamo, već postajemo svjedoci Onoga koji je začetnik života. Svetu su misu animirali ministranti i osnovnoškolci predvođeni vjeroučiteljem Branimirom Poljakom. Župnik je zahvalio župljanima, djelatnicima Osnovne škole i svima koji su pomogli da ovu svetkovinu dostojno proslavimo i o njoj izvijestimo! I. Udiljak Spomendan sv. Leopolda Bogdana Mandića 12. svibnja slavimo spomendan sv. Leopolda Bogdana Mandića, sveca kojega je zajedno s p. Piom iz Petrelcine papa Franjo proglasio zaštitnicima Godine milosrđa. Sveti je Leopold jedan od najomiljenijih hrvatskih svetaca pa se u našoj župi štuje desetljećima. S radošću se spominjemo boravka njegovog tijela u Zagrebu od 13 do 18. travnja. Tom su prigodom na svetoj misi u 13 sati, u zagrebačkoj Dubravi, koju je predvodio fra Krunoslav Kocijan, sudjelovali i naši župljani među kojima su bili predstavnici krizmanika, prvopričesnika, ministranata, njihovih roditelja, Župnoga zbora, Uredništva lista Studenci, karitativne skupine i inicijatora molitvene skupine. Sveti Leopold u krhkosti svoga tijela, u skromnosti svoga života i djelovanja, u neznatnosti svojih prohtjeva i u redovničkoj ljubavi, siromaštvu i poslušnosti Bogu pokazuje kako i najskrovitiji život postaje Od Božića do Božića 59

62 Od Božića do Božića predivan život radosti i slobode u kojem se objavljuje sam Bog. I. Babić Vjenčanje Stjepana Bilića- Antičevića i Maje Čotić 13. svibnja u župnoj crkvi sv. Nikole u Otrić-Seocima sakrament ženidbe podijelili su naš župljanin Stjepan Bilić-Antičević i Maja Čotić. Uz iskrene čestitke, mladencima želimo obilje Božjeg blagoslova! Ivan Udiljak, a misno je slavlje predvodio župnik fra Zoran u suslavlju s don Jakovom Cikojevićem. Misno su slavlje animirali Mješoviti župni zbor te ministranti starije i mlađe grupe. Tajna Presvetog Trojstva je najveće otajstvo kršćanske vjere, otajstvo iz kojeg je izašla povijest spasenja. Svima koji su pomogli da ovo slavlje bude svečano i dostojanstveno, a posebno obiteljima Josipa i Marinke Jurčević te Ljube Bilića Perića koji se godinama predano brinu o kapelici i njezinom okolišu, od srca zahvaljujem! Neka se po zagovoru Kraljice Mira, suncem odjevene, na sve izlije obilje Božjeg blagoslova! Z. Babić CACT-HR STUDENCI Svetkovina Presvetog Trojstva u Dvorinama Šesnaestu godinu zaredom slavili smo svetkovinu Presvetog Trojstva kod kapele sv. Nikole u Dvorinama, a prema Običajniku župe nakon svete mise blagoslovljeni su vozači i vozila. Prije slavlja svete mise krunicu Božjega milosrđa predmolio je ministrant U organizaciji Kinološkog društva Imotski u Studencima je organizirana XII. državna utakmica pasa goniča i jamara u radu na divlju svinju u gateru Gavran u Studencima. Za ovu utakmicu, koja je bila i međunarodna jer su sudjelovali i vlasnici pasa iz susjedne BiH, prijavljeno je ukupno 26 pasa raznih pasmina. U skladu s utvrđenim pravilima natjecanje je potrajalo cijeli dan. Sudili su Ante Meštrović i Jure Puljiz, a Željko Buljan bio je voditelj utakmice. Natjecanje je počelo ždrijebanjem natjecatelja i ispitom pasa na pucanj i nastavljeno radom pasa u gateru. Nakon završena natjecanja, koje je proteklo bez žalbi i prigovora, proglašeni su pobjednici. Među kratkonogim goničima pobjednik je brak jazavčar Amor vlasnika Tomislava Čilića iz Međugorja. Među dugonogim goničima poredak je bio sljedeći: Pobjednik je posavski gonič Pepsi vlasnika Nikole Kasumovića iz Gospića. 60

63 Drugoplasirani je srpski trobojni gonič Liso vlasnika Ante Ševe iz Hamzića. Trećeplasirani je posavski gonič Azor vlasnika Ivana Vuknića iz Runovića. Za goste i zainteresiranu publiku organizirana je i mogućnost okrepe i osvježenja u organizaciji Domagoja Udiljka. Kao i prethodnih godina, uspješnu organizaciju treba zahvaliti tehničkom rukovoditelju u gateru Stjepanu Udiljku Stipku koji se brine i o zdravlju i dobrobiti životinja u ovom za njih ograđenom prostoru. Studenčani su se i ove godine pokazali dobrim domaćinima i organizatorima ovoga lovačkog natjecanja i druženja, pa očekujemo da i nadalje održavaju visoko postavljene standarde. Z. Babić Kao jedina župa s područja Imotske krajine predstavili smo napjeve marijanskih pjesama Lijepa si lijepa, Sunašce na počin palo, Kada sine sa visine, O, Marijo, Majko i dvije gange na temu Blažene Djevice Marije. Na festivalu su sudjelovale župe neretvanskog dekanata: Metković, Stablina, Rogotin, Komin, Vidonje i Vlaka, pjevačke skupine Gospe Karmelske Krvavčanke, ženska pjevačka skupina Podrujničke, Crkvene pučke pjevačice Župe sv. Nikole Borovci te gosti: pjevači Župe sv. Luke Otok Sinj, KUD Brežnik, KUU Ivan Vitez Trnski Nova Rača, Zbor Sv. Cecilije Jelsa te ženska pjevačka skupina Bukovica iz BiH. Kao i u svakoj sličnoj prilici, vrijedi istaknuti velik trud, odricanje i motiv članova našeg Zbora bez čega ne bi bilo moguće prisustvovati manifestacijama. Tradicionalno, svake godine naši zboraši pjevaju na devetnici Gospi od Anđela, na samoj Gospinoj svetkovini i na slavlju Velike Gospe u Prološcu. Mario Cikojević Provedba Teen Star programa u našoj župi Na Neretvu misečina pala Festival marijanskih pučkih napjeva na kojem je sudjelovao gotovo cijeli pjevački Zbor naše župe održan je 22. svibnja u crkvi sv. Ilije u Metkoviću. Festival je programska sastavnica smotre folklora Na Neretvu misečina pala koja se ove godine održala 32. put, i to pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović. Dugogodišnji organizator smotre je KUD Metković koji se iskazao kao izvrstan domaćin. Smotru su poduprli Gradsko kulturno središte Metković, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Dubrovačko-neretvanska županija i Grad Metković. Tečaj stručne izobrazbe za voditelje Teen Star programa cjelovitog spolnog odgoja namijenjenog mladima završio je u mjesecu travnju u Splitu. Kao predstavnici naše župe, a u suradnji s Osnovnom školom STUDENCI, certifikat o završetku edukacije dobili su vjeroučitelj Branimir Poljak i učiteljica prirode, biologije i kemije Ana Tomašević, koji radne materijale s razrađenim sadržajima i prezentacijama već koriste u radu kako u OŠ Studenci tako i na satovima Od Božića do Božića 61

64 Od Božića do Božića vjeronauka. Tečaj su organizirali Ured za pastoral braka i obitelji i Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije u suradnji s Udrugom za cjeloviti spolni odgoj Teen Star. Prvi dio programa odnosio se na znanje o spolnosti i plodnosti muškarca i žene, dok je drugi dio tečaja bio sam kurikul Teen STAR. M. Šakić Tijelovo U četvrtak 26. svibnja proslavili smo svetkovinu Tijelova, koji je u narodu poznat kao Brašančevo. To je blagdan koji se još naziva svetkovinom Presvetog Tijela i Krvi Kristove, a njime se slavi uspomena ustanovljenja euharistije na Veliki četvrtak. Nakon misnog slavlja, koje su animirali osnovnoškolci i Mješoviti pjevački zbor, uslijedila je procesija oko Franjevačkog trga. I. Šakić Susret ministranata u Imotskom U subotu 28. svibnja u Franjevačkom samostanu sv. Franje u Imotskom s početkom u 9.30 održan je susret ministranata. Na susretu je ukupno sudjelovalo 125 ministranata iz 8 župa, a iz naše župe sudjelovalo je šest ministranata starije skupine (Ivan Udiljak, Matej Trogrlić, Jakov Babić, Franjo Šakić, Ivan Cikojević, Ivan Šakić) i tri ministranta mlađe skupine (Drago Šakić, Mate Babić i Domagoj Udiljak). Nakon doručka u 10 sati u crkvi sv. Franje bilo je pokorničko bogoslužje koje je predvodio fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar, a u procesijom je započela sveta misa koju je predvodio fra Zoran, uz koncelebraciju četvorice svećenika. Poslije mise uslijedio je kviz znanja u samostanskoj dvorani na kojem su prvo mjesto osvojili ministranti iz Vinjana, a naši su ministranti osvojili drugo mjesto. U crkvi su za to vrijeme djeca iz Vinjana održala predstavu o Božjem milosrđu, a bogoslov fra Ivan Đuzel predstavio je ministrantima odgojne zavode naše Provincije. Poslije kviza organiziran je ručak za sve ministrante, a nakon ručka započeo je nogometni turnir. Nakon turnira naši su ministranti zajedno sa župnikom proslavili izvrsno drugo mjesto. LJ. Cikojević Prva pričest u našoj župi U nazočnosti roditelja, rodbine, učiteljica, vjeroučitelja, ravnatelja Osnovne škole Studenci, prijatelja i brojnih župljana prvi put nakon što su u subotu 28. lipnja obavile prvu svetu ispovijed, Antonija Udiljak i Gabrijela Maras, ovogodišnje polaznice trećeg razreda osnovne škole, pristupile su u nedjelju 29. lipnja svetoj pričesti. Svečano misno slavlje predvodio je župnik fra Zoran Jonjić u suslavlju s don Jakovom Cikojevićem. 62

65 Gabrijela Maras Na početku misnog slavlja učiteljica Matija Madunić pozdravila je prvopričesnice i njihove roditelje naglašavajući važnost današnjeg događaja za našu župu kad prvopričesnici prvi put pristupaju Božjem stolu, blagovati Tijelo i Krv Kristovu. Tijekom misnog slavlja uz liturgijsko pjevanje Mješovitog i Dječjeg zbora pod vodstvom Marija Cikojevića i Katarine Vrca prvopričesnice su aktivno sudjelovale na svetoj misi, radosne i ushićene kroz molitvu, recitaciju i pjesmu slavile Boga, a što je plod njihove priprave za ovu svečanost uz pomoć župnika, učiteljica Matije i Katarine te vjeroučitelja Branimira Poljaka i ceremonijara Ljudevita Cikojevića. Antonija Udiljak prvopričesnicama i njihovim roditeljima uz želju da ih ovaj događaj učvrsti u vjeri. Zahvalio je također prvopričesnicama na predanosti i aktivnostima te na daru Gospine slike, koju se same izradile, te svima na trudu oko priprema prvopričesnica: Mješovitom i Dječjem zboru, roditeljima koji su pomogli oko uređenja crkve, kao i svima onima koji su doprinijeli ljepoti ovog misnog slavlja. Ugodno druženje prvopričesnica nastavljeno je u njihovim obiteljima, a učitelja, vjeroučitelja i ravnatelja škole s obiteljima u kući župljana Podgredom. M. Šakić Nakon propovijedi na plamenu Uskrsne svijeće očevi prvopričesnica su zapalili svijeće te ih predali Antoniji i Gabrijeli koje su obnovile svoja krsna obećanja. Na kraju svečanosti je, u ime roditelja ovogodišnjih prvopričesnica, Antonijina majka Ivana Udiljak, pozdravila župnika, prvopričesnike, roditelje i prisutne vjernike, naglašavajući kako je danas veliki dan za prvopričesnike, studenačku župu i roditelje koji su se trudili odgajati ih da rastu u katoličkoj vjeri. Zatim je župnik čestitao Slavlje svetkovine Presvetog Srca Isusova U petak 3. lipnja svečanim misnim slavljem proslavljena je svetkovina Presvetog Srca Isusova u istoimenoj kapelici u zaseoku Musinac. Misno je slavlje predvodio don Jakov Cikojević u suslavlju sa župnikom fra Zoranom Jonjićem. Ovom su se prigodom okupili ne samo mnogi Studenčani Od Božića do Božića 63

66 Od Božića do Božića već i župljani Čišle, Zvečanja, Ostrvica, Zagvozda i ostalih župa u kojima je don Jakov bio župnikom. Misno su slavlje animirali ministranti, mladi župe i Mješoviti župni zbor. Radosno ozračje svetkovine nastavljeno je nakon misnog slavlja prijateljskim druženjem i okrjepom. Z. Babić Krizma u našoj župi U nedjelju 5. lipnja don Josip Periš, predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije, podijelio je sakrament potvrde Marijanu Jurčeviću, Karlu Cikojeviću, Marku Udiljku, Tomislavu Udiljku, Miljenku Babiću, Mati Šakiću, Ivani Bilić, Mateji Bilić Nosić, Antoniji Maras, Tonki Babić i Nini Cikojević. Don Josip je došao u župu dan ranije te je predvodio susret krizmanika, njihovih kumova i roditelja. Nakon župnikova pozdrava i predstavljanja krizmanika, don Josip se kratko obratio nazočnima, nakon čega je slijedila provjera znanja krizmanika. Svečano euharistijsko slavlje započelo je u nedjelju u u župnoj crkvi. U koncelebraciji s krizmateljem nazočili su don Jakov Cikojević i župnik fra Zoran. Nakon uvodnog župnikovog pozdrava don Josipa je pozdravio krizmanik Mate Šakić i krizmanica Antonija Maras. U svojoj je propovijedi don Josip poručio krizmanicima da uvijek budu otvoreni djelovanju Duha Svetoga i da se stoga ne trebaju bojati jer će ih Duh Božji svojom snagom jačati, hrabriti, braniti i tješiti, te će tako ukorijenjeni u vjeri i utvrđeni u ljubavi moći svjedočiti za Krista. Također je pozvao roditelje i kumove da riječju i primjerom zauzeto potiču krizmanike da idu Kristovim stopama te da ostanu čvrsti u vjeri i da se nikad ne pokolebaju. Nakon propovijedi don Josip je podijelio sakrament potvrde. Uz krizmanike, njihove kumove i članove njihovih obitelji svečanosti podjele svete krizme prisustvovao je i veliki broj župljana koji su došli uveličati ovako svečani i značajni događaj u životu ovih mladih vjernika te s njima podijeliti radost novog početka duhovne zrelosti. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor pod ravnanjem Marija Cikojevića, a misno su slavlje animirali krizmanici i krizmanice. Na kraju svete mise don Josipu je u ime krizmanika zahvalila krizmanica Matea Bilić Nosić, a don Josip je poželio da Svemogući Bog svojim Duhom prožme srca i živote naših mladih kako bi uvijek ostali vjerni Kristu i Crkvi. I. Udiljak Misa zahvalnica za nastavnu godinu 12. lipnja godine, na jedanaestu nedjelju kroz godinu, slavljenja je sveta misa zahvalnica za proteklu nastavnu godinu na kojoj su uz vjerni puk sudjelovali učenici, učitelji i djelatnici OŠ STUDENCI na čelu 64

67 s ravnateljem Antom Češljarom. Osnovnoškolci i srednjoškolci su svojim pjevanjem, čitanjem, ministriranjem animirali slavlje. Župnik je u propovijedi naglasio veličinu učiteljskog poziva te posvijestio učenicima potrebu zahvalnosti svima koji doprinose njihovoj izgradnji u čovještvu i rastu u znanju svim djelatnicima škole koji im omogućuju ugodan boravak u školi, zatim onima koji im prenose znanje i odgajaju ih te ispred svega zahvalnost roditeljima koji su im dali priliku za život. Fra Zoran je posebno pozdravio učitelje Mariju Marinković i Nedjeljka Bilića Centića koji ove godine odlaze u mirovinu, zahvalio im na suradnji te poželio dobro zdravlje i blagoslov. M. Šakić Proslava blagdana sv. Ante Blagdan svetog Ante Padovanskog, jednog od najomiljenijih katoličkih svetaca, u našoj je župi proslavljen prema Običajniku svetom misom u 18 sati. Ove je godine zbog kišnog nevremena izostala tradicionalna procesija oko Franjevačkog trga. Nakon svete mise, koju je predvodio župnik fra Zoran u suslavlju s don Jakovom, blagoslovljeni su ljiljani i djeca te se čestitao imendan brojnim župljanima i župljankama koji nose ime ovog divnog sveca. Z. Babić Hodočašće u Međugorje 25. lipnja u prigodi 35. obljetnice Gospinih ukazanja naši su župljani hodočastili u Međugorje. Po dolasku u Međugorje najprije smo se u molitvenom hodu popeli na brdo Križevac zaustavivši se kod svake postaje križnog puta. Molitve kod postaja su predmolili prvopričesnici i krizmanici iz naše župe. Nakon poslijepodnevnog odmora, prigode za osobnu molitvu i ispovijed sudjelovali smo u molitvi krunice i večernjoj sv. misi koju je uz 251 koncelebranta predvodio i propovijedao fra Branko Radoš. Fra Branko je u propovijedi, između ostaloga, istaknuo: Crkva nam svjedoči o velikim i brojnim Božjim djelima što ih kroz povijest učini svom narodu. Pozvani smo zato kao vjernici dozivati si neprestano u sjećanje ono čime nas Bog obdari. Koliko samo ljubavi i brige, koliko pozornosti i velikodušnosti pokaza Bog prema čovjeku, tom vrhuncu svog djela stvaranja. Evanđelje nam neprestano govori o ljubavi. Sve što Bog pomisli naspram čovjeka, bijaše misao ljubavi, u svakoj riječi koju izgovori, bijaše riječ ljubav, u svakom činu kojeg poduze, bijaše pečat njegove ljubavi, svaki njegov korak kojeg učini, bijaše korak ljubavi prema čovjeku. Bog je ljubav. Njegovo ime je ljubav, njegovo prezime ljubav. Mjesto gdje stanuje zove se ljubav, posao kojim se bavi, zove se ljubav Nakon svete mise ostali smo neko vrijeme u molitvi te se osnaženi duhom vjere i zajedništva, radosni vratili svojim kućama. M. Šakić Od Božića do Božića 65

68 Od Božića do Božića Sjećanje i molitva za branitelje u Trstenom 3. srpnja u prigodi 24. obljetnice oslobođenja Dubrovnika te 19. obljetnice postavljanja spomen-križa poginulim Imoćanima u obrani Dubrovnika, u Trstenom je održana svečana komemoracija i sveta misa. Predstavnici svih lokalnih samoupravnih jedinica s područja Imotske krajine, predstavnici Treće imotske bojne, 115. brigade, Udruge roditelja poginulih branitelja, roditelji i članovi obitelji položili su cvijeće i svijeće na spomen-križ. Svetu misu za poginule branitelje u crkvi sv. Vida predvodio je fra Željko Tolić u suslavlju s fra Kristianom Stipanovićem, fra Zoranom Kutlešom, fra Jakovom Udovičićem, fra Franom Lacom i studenačkim župnikom fra Zoranom Jonjićem. U vaše molitve preporučujemo sve imotske branitelje, koji su dali život na južnom bojištu, a posebno naše Studenčane Vladimira Vatu Vukovića i Joška Novovića Tutu. I. Šakić Malonogometni turnir Prva utakmica, derbi naše općine Lovreć, odigrala se između ekipa Studenci i Lovreć. Čast izvođenja početnog udarca pripala je dugogodišnjem načelniku općine, sada zamjeniku ministrice za socijalnu politiku i mlade, Antunu Babiću. Uz ove dvije ekipe sudjelovali su još: ŠD Duare, Cista Provo, Šegrt Hlapić, Cista Velika, Caffe bar Libero i Lokvičići. Naši momci, nažalost, nisu uspjeli izgurati do finala. Želimo im više sreće iduće godine. A u finalu su se sastali ŠD Duare i Cista Velika. Prvonavedenisu odnijeli pobjedu rezultatom 2 : 1 i tako postali pobjednici ovogodišnjeg malonogometnog turnira u Studencima. Valja još istaknuti da je Caffe bar Libero pobijedio u utakmici za treće mjesto utrpavši 7 komada Lovrećanima, dok su potonji zabili 4 gola. Cijeli je turnir prošao bez ijednog grubljeg prekršaja ili incidenta tako da su gledatelji mogli uživati u čistoj i dobroj igri. KUŠU Studa zahvaljuje posjetiteljima na dolasku, zahvaljuje svim ekipama na sudjelovanju i čestita ekipi ŠD Duare na prvom mjestu. Marko Udovičić Malonogometni turnir trebao je započeti , ali smo zbog iznimnih vremenskih prilika, odnosno neprilika, bili primorani otkazati početak za sljedeći dan. Ekipe sudionice turnira imale su razumijevanja za situaciju i nije bilo nikakvih problema u izvedbi turnira. Prvi dan trodnevnice Sv. Iliji nastup Gospel zbora Mihovil 17. srpnja 2016., na šesnaestu nedjelju kroz godinu, započeli smo prvim danom župne trodnevnice duhovnu i kulturnu pripravu za proslavu naše župne svetkovine svetog Ilije proroka. Svetu misu u predvodio je fra Ivica Udovičić u suslavlju sa fra Antom Tonkom Bilićem i župnikom fra Zoranom Jonjićem. Razmišljajući o riječima iz Lukina Evanđelja brineš se i uznemiruješ za mnogo, fra Ivica je naglasio kako Isus prekorava Martu što se umnogome brine i uznemiruje. Na ovom mjestu možemo zastati i preispitati se za što se mi to brinemo i uznemirujemo? 66

69 Jer, ako se toliko brinemo zbog materijalnih probitaka, bismo li se slično trebali brinuti i oko svog duhovnog rasta? Brinem li se ja doista da rastem u vjeri, nadi i ljubavi? I iznad svega, nastojim li uz Božju pomoć usavršiti svoju ljubav prema Bogu i bližnjemu? Nastojim li barem upola oko onoga duhovnoga kao što nastojim oko svakodnevnoga?... Nakon svega duhovne vrijednosti su jedine koje ostaju. Naše su brige prolazne, baš kao i ovaj život ovdje na zemlji. Dao Gospodin da svatko od nas doista teži za onim jedinim što je potrebno. Prvi dan župne trodnevnice misno je slavlje pjesmom i serioznim muziciranjem animirao Gospel zbor Mihovil iz Župe sv. Mihovila arkanđela Kamen-Šine u kojem pjeva naš župljanin Vlade Udovičić. Nakon svete mise nastavljeno je ugodno druženje u kući župljana Podgredom. U ime svih župljana fra Zoran je zahvalio svim Mihovilima/cama što su nam svojom pjesmom i boravkom na Studencima ispunili srca radošću. Lj. Cikojević Predstavljena knjiga Dalmacija neizbrušeni dijamant Lilienbergov opis putovanja prvenstveno je službeni dokument neuobičajene dubine i otvorenosti. No on se također pridržava temeljnih pravila putopisne literature. U to spada i okolnost da Lilienberg počinje toposom: Teško je u Europi naći zemlju koja bi iz inozemstva, pa čak i tuzemstva bila tako slabo poznata kao Dalmacija [ ]. Slične riječi mogu se pročitati cijeloga tog stoljeća u knjigama o mnogim dijelovima jugoistočne Europe. Rečenica se također izvrsno uklapa u slično smješten topos o poluorijentalnoj zemlji Dalmaciji, koja se kao međuzemlja pojavila unutar Habsburške Monarhije kao nekakva vlastita tuđina i time će srednjoeuropska slika o kopnenom pojasu uz Jadran biti obilježena sve do samog skončanja Monarhije, riječi su ovo iz uvodne studije Marka Trogrlića i Konrada Clewinga. Dalmacija neizbrušeni dijamant kritičko je izdanje teksta Lilienbergovih zapisa o Dalmaciji koja je u to vrijeme bila habsburška pokrajina. Lilienberg je bio 30-ih godina 19. stoljeća namjesnik pokrajine Dalmacije i odlučio je proputovati uzduž i poprijeko kako bi se bolje upoznao sa situacijom u kojoj se nalazi ta pokrajina koja mu je dana na povjerenje. Načinio je detaljan zapis svojih proputovanja i kao rezultat toga imamo njegov Prikaz pokrajine Dalmacije nakon službenog proputovanja u godinama 1832., i Knjiga je predstavljena 17. srpnja u Osnovnoj školi Studenci kao dio kulturnošportskog programa koji već tradicionalno organizira KUŠU Studa na čast svetom Iliji, zaštitniku župe. Knjigu je predstavio sam autor prof. dr. sc. Marko Trogrlić, zajedno s Radoslavom Zaradićem, magistrom povijesti i arhivistike i Markom Udovičićem, Od Božića do Božića 67

70 Od Božića do Božića prvostupnikom povijesti i engleskog jezika. Moderator programa bio je Mario Cikojević koji je ukratko predstavio sva tri predstavljača, nakon čega je Zrinka Babić odsvirala glazbeni broj. Prvi predstavljač bio je Marko Udovičić koji je dao sažetak povijesti Dalmacije i objasnio povijesni kontekst u kojem Dalmacija ulazi u sastav Habsburške Monarhije. Radoslav Zaradić predstavio je one dijelove u kojima se Lilienberg bavi Imotskim i njegovim kotarom te je publici iznio usporedbu Lilienbergovog izvješća sa sličnim izvješćima koje se bave Dalmacijom. Zadnji je govorio prof. Trogrlić koji se najprije zahvalio svima prisutnima u publici i organizatoru na pozivu. On je dao uvid u to kako je naporno i mukotrpno raditi na ovakvim povijesnim izvorima. Prepričao je kako je tekao proces pripreme i dovršetka knjige uz suradnju kolege Konrada Clewinga s Instituta za istočnu i jugoistočnu Europu u Regensburgu. Na kraju cijelog programa Zrinka je odsvirala još jedan glazbeni broj i time zaokružila iznimno ugodno nedjeljno kulturno popodne. Marko Udovičić Ženska klapa Murtela, Dugopolje Ženska klapa Viole, Drvenik 5. Susret klapa Dalmatinske zagore Petu godinu zaredom, večer prije slavlja našeg zaštitnika sv. Ilije, održan je jubilarni 5. Susret klapa Dalmatinske zagore. I ove je godine organizaciju prihvatila KUŠU Studa uz svesrdnu pomoć Župnog ureda i klape Sv. Mihovil iz Prološca u čijim redovima pjevaju i naši sumještani. Kao što je rečeno u uvodnim riječima, prvotna svrha ovog druženja jest uzveličati proslavu našeg nebeskog zagovornika, sv. Ilije, te ujedno dodatno promovirati klapski izričaj na području Zagore. KUD Salona, Solin Muška klapa Sv. Mihovil, Proložac 68

71 Muška klapa Bratovština, Gorica-Sovići Muška klapa Zvizdan, Posušje Nastup klape Sv. Mihovil Završna pjesma sudionika Susreta Riječ dobrodošlice i ohrabrenja pred nastup klapskim gostima i publici poželio je studenački župnik fra Zoran Jonjić. Koncert je počeo u 20 sati, a čast otvoriti Susret pjesmom imala je ženska klapa Viole iz Drvenika pored Makarske. Za nastup su odabrale dvije vrlo popularne skladbe: Golubice bila i Uvik ću te svojin zvati, u obradi Mojmira Čačije, koje je publika nagradila velikim pljeskom. Muška klapa Zvizdan iz Posušja zapjevala je Kroz planine, barda i gore pa potom podigla nacionalni naboj pjesmom U boj, u boj! iz čuvene opere Ivana pl. Zajca Nikola Šubić Zrinski. Uz klapu Viole, prvi nastup na Susretu upisala je još jedna ženska klapa, KUD Salona. Svojim glasovima i izvornom solinskom nošnjom privukle su pozornost svakom istinskom slušatelju i poznavatelju klapske pjesme s pjesmama Lipo ime i Maistrale moj, moj prolitnji lade. Čast klapa iz susjedne Hecegovine zajedno sa Zvizdanom branila je klapa Bratovština iz Gorice-Sovići. Otpjevali su svoju autorsku pjesmu Sv. Stipanu i uvijek vrlo simpatičnu, tradicionalnu Mislila sam mlada koludrica biti. Klapa Murtela iz Dugopolja postala je domaća klapa s obzirom na činjenicu da su naše gošće svake godine na čemu su im organizatori osobito zahvalni. Razlog sigurno leži i u činjenici da je njihov voditelj mo. Vito Balić i dobar prijatelj mnogih Studenčana i Studenaca uopće. Ove godine su nam otpjevale podoknicu: Ako si legla spat i Rusulice moja rumena. Klapa Sv. Mihovil je zatvorila Susret pjesmama Ponoć je, mila moja majko i Murtilica, lipo cviće. U znak zahvale izvođačima, Marko Udovičić, predsjednik KUŠU-e Studa, podijelio je prigodne darove i zahvalnice predstavnicima klapa uz zajedničko fotografiranje. Program je i ove godine besprijekorno vodila naša draga Silvija Poljak kojoj se organizatori i ovim putem zahvaljuju. Druženje se nastavilo u crkvenom dvorištu uz pjesmu i prigodnu zakusku do dugo u noć. Od Božića do Božića 69

72 Od Božića do Božića Ovom se prilikom organizatori također zahvaljuju sponzorima i svim ostalima koji su doprinjeli odžavanju Susreta. Naravno, velika hvala i vama, dragi Studenčani i poštovani gosti, koji ste kao i svake godine izvrsna publika, i što u sve većem broju posjećujete ovaj Susret! Mario Cikojević Proslava sv. Ilije zaštitnika naše župe posebno mladima iz KUŠU-e Studa koji su organiziranjem kulturnih, zabavnih i sportskih sadržaja Studenačkog lita uvelike doprinijeli proslavi našeg patrona. M. Šakić Olimpijski Studenci na nišanu praćke U organizaciji KUŠU-e Studa na blagdan sv. Ilije u poslijepodnevnim satima održana je Dječja olimpijada te sve popularnija i prepoznatljivija Praćkijada za djecu i odrasle. 20. srpnja proslavljena je svetkovina svetoga Ilije, zaštitnika Župe Studenci. Toga su dana slavljene dvije svete mise. Prva je sveta misa prema Običajniku župe slavljena u 9 sati, a predvodio ju je fra Ante Tonko Bilić te svečana sveta misa s procesijom oko Centra Studenaca, koju je predvodio fra Jakov Begonja, gvardijan Samostana Gospe od Zdravlja u Splitu i bivši župnik Studenaca. Toga se dana, iako je bio radni dan, okupilo mnoštvo Studenčana i vjernika iz okolnih župa koji su imali prigodu ispovijedi od ranih jutarnjih sati kako bi zadobili milost potpunog oprosta u Godini milosrđa. Misno su slavlje animirali ministranti, mladi i krizmanici župe te Mješoviti župni zbor. U poslijepodnevnim je satima održan tradicionalni dernek te sportsko zabavni program na igralištu OŠ Studenci. Župnik fra Zoran zahvalio je svima koji su pomogli da ovogodišnje slavlje svetkovine sv. Ilije protekne radosno i dostojanstveno, U pravom natjecateljskom i olimpijskom duhu djeca su se okušala u nekoliko pravih olimpijskih disciplina: utrkivanju u vrećama, skoku u dalj i momčadskom potezanju konopa. Koliko je bilo važno ne samo sudjelovati već i pobijediti govori snažni natjecateljski naboj među djecom. Svi su htjeli pokazati koliko su vješti, snažni i koliko su napredovali u odnosu na prošlogodišnje natjecanje. Pazilo se na svaki skok, pokret i 70

73 zamah pa se u jednom trenutku učinilo kako se blještavilo olimpijskog Rio de Janeira rasulo po našem mjestu. Navijači su bili roditelji, bake i djedovi, prijatelji i sumještani, a strogi suci su bili članovi KUŠU-e Studa. Čestitamo svim nagrađenima, a onima koji su bili na skokić, kamenčić ili koračić udaljeni od sjajne medalje, želimo uspješne pripreme za iduću olimpijadu dogodine! Sportsku čaroliju nadopunio je i pravi pravcati iluzionist koji je djecu oduševio svojim trikovima, ali izradom zanimljivih balona. Ove su godine medalje u skoku u dalj zaslužili: Mate Babić (zlato), Sara Krajinović (srebro) i Lucas Schmelzer (bronca), dok je u skokovima u vreći bronca pripala Mari Udiljak, srebro Hani Krajinović, a zlato ponovno Mati Babiću. Momčad u sastavu: Tea Bilić-Pavlinović, Mara Udiljak, Željana Radeljić, Ana Bilić, Domagoj Udiljak i Filip Udiljak osvojili su zlato u potezanju konopa. Najprecizniji u praćkanju su bili Jakov Babić (zlato), Franjo Šakić (srebro) i Antonela Bilić-Prcić (bronca). U konkurenciji odraslih praćkaša zlato je pripalo Luki Roku Babiću, srebro Mariju Udiljku, a bronca Ivanu Meštroviću. Vidjeti zanos, oduševljenje, osmijehe i sreću u očima djece koja se natječu, doista potiče i zadužuje sve nas da našoj djeci pružimo sretno i ispunjeno djetinjstvo, a ovakva druženja su jedan od najljepših načina da to sprovedemo u djelo. A uz Božju pomoć i zagovor sv. Ilije nadajmo se da će malenih natjecatelja biti svake godine sve više i više. Devetnica Gospi od Anđela zavjetni dan Studenaca Prvi dio devetnice u čast Gospe od Anđela, zaštitnice Imotskog i Imotske krajine (šest dana), održavao se u župnoj crkvi sv. Od Božića do Božića 71

74 Od Božića do Božića Franje. Upravo šestog dana devetnice u petak 29. srpnja euharistijsko slavlje predvodio je naš župnik fra Zoran u suslavlju sa župnikom i gvardijanom fra Kristijanom Stipanovićem. Ovaj su dan župljani Studenaca hodočastili Gospi od Anđela, a pjevanje na misi animirao je dio članova Mješovitog župnog zbora Studenaca pod ravnanjem Marija Cikojevića. Šestu večer devetnice zavjetni dan imali su Sušići, Zdilari, Ćerluke, Gadže i Jažići. Nakon svete mise nastavilo se druženje pjevača sa fra Kristijanom i sestrom Sofijom pod samostanskim cedrom. Ovom se prigodom zahvaljujemo ljubaznim domaćinima! M. Šakić Krštenje Ive Marije Bilić Naši župljani na Festivalu mladih u Međugorju I ove se godine od 1. do 6. kolovoza u Međugorju održao Međunarodni festival mladih, poznat pod nazivom Mladifest na kojem je sudjelovalo više od mladih iz cijelog svijeta, 400 svećenika u koncelebraciji te međunarodni zbor i orkestar. Iz naše su župe na svakodnevni program zajedno sa župnikom odlazila dva studenta Josip i Dominik Babić te srednjoškolci Marijan Lilić i Mate Šakić. U pjesmi, veselju i molitvi proveli smo nezaboravna četiri dana. Posebno su nas dojmila svjedočanstva te zajedničke molitve s mladima iz cijelog svijeta. Svoje ovogodišnje sudjelovanje na Mladifestu završili smo u ranim jutarnjim satima usponom na Križevac, na blagdan Preobraženja Gospodinovog. Svetom smo misom dočekali izlazak sunca te s tisućama mladih slavili Gospodina. O svojem boravku u Međugorju imalo smo prigodu svjedočiti na Radio postaji MIR ME- ĐUGORJE. Hvala i slava Gospodinu na tom iskustvu, iskustvu radovanja u Gospodinu! M. Šakić 72 Na osamnaestu nedjelju kroz godinu, 31. srpnja, u kapeli sv. Roka krštena je Iva Marie, kći Roberta Bilića i Milene (r. Đonlić). Iskrene čestitke i obilje Božjeg blagoslova! Proslava Gospe od Anđela u Imotskom U utorak 2. kolovoza u Imotskom je svečano proslavljena svetkovina Gospe od Anđela, zaštitnice Imotskog i Imotske krajine. Središnje misno slavlje započelo je u 18 sati procesijom od crkve sv. Franje do imotske tvrđave Topane, do spomenika poginulim braniteljima, gdje je euharistijsko slavlje predvodio nadbiskup splitsko-makarski i metropolit mons. Marin Barišić. Pjevanje na središnjem slavlju animirao je veliki zbor sastavljen od župnih zborova Imotskoga, Prološca, Vinjana, Zmijavaca,

75 Runovića, Podbablja, Poljica i Studenaca pod ravnanjem Anđelka Nikolića i s. Sofije Vuković. U svojoj propovijedi mons. Barišić naglasio je da ovogodišnjim slavljem započinjemo proslavu 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka, što ćemo završiti sljedeće godine na svetkovinu Gospe od Anđela. Zanimljivo je da se danas navršava 800 godina od ustanovljenja blagdana Gospe od Anđela (1216.), kad je sv. Franjo izmolio od pape Honorija III. porcijunkulski oprost. Sjećamo se u ovoj proslavi oslobođenja od Turaka, kao i oslobođenja od neprijatelja u Domovinskom ratu. Riječ je o oslobođenju od vanjskih neprijatelja, ali je puno važnija sloboda od unutarnjeg neprijatelja, a to je grijeh. U našem srcu vodi se svakodnevna borba za slobodu, slobodu od grijeha, slobodu života djece Božje. Zato nam je važna izvanredna jubilejska Godina milosrđa Božjega jer nas upućuje na Onoga koji nam može dati tu prijeko potrebnu slobodu za sretan i osmišljen život. O. nadbiskup istaknuo je da danas slavimo Gospu kao Kraljicu anđela. Anđeli su poslanici, preteče, glasnici Božji ljudima. Kao što je u evanđelju anđeo Gabrijel donio radosnu vijest Mariji, tako su i nama naši pređi, naši očevi i majke, djedovi, bake i ostali prije njih predali polog vjere i radosnu vijest o Marijinu zagovoru u oslobođenju od ondašnjih neprijatelja. I mi trebamo biti anđeli svojim bližnjima osobito roditelji svojoj djeci te im donijeti radosnu vijest i svjedočanstvo Božjeg milosrđa koje čovjeku donosi slobodu, novi život, odnosno čini da čovjek već sada i ovdje uskrsne. Na kraju misnog slavlja prisutnima se obratio o. gvardijan zahvalivši svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se svetkovina Gospe od Anđela proslavi na svečan i dostojanstven način. Osobito je zahvalio o. nadbiskupu koji je ove godine predvodio središnje slavlje i uputio svoju pastirsku riječ okupljenim vjernicima. Izvor: Zavjetno hodočašće Marijanski zavjet za Domovinu u našoj župi Mladi i branitelji, zajedno sa svim onima kojima je Hrvatska posebno u srcu, pokrenuli su zavjetno hodočašće Marijanski zavjet za Domovinu, koje prolazi svim većim marijanskim svetištima, od istoka do juga Hrvatske. Pokrenuto je 2015., a cilj je da ovo tradicionalno hodočašće postane svake godine sve brojnije - sa sve više sudionika - hodočasnika, onih koji podupiru ideju molitvom ili doprinosom na bilo koji drugi način. Studenci su dio etape desetog tjedna koja traje od 4. do 20. kolovoza i iznosi ukupno 167 kilometara te prolazi kroz Trilj, Posušje, Široki Brijeg, Mostar, Međugorje i Metković. Hodočasnici su se na uočnicu blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije najprije pomolili u crkvi sv. Ilije, a nakon toga su se odmorili, okrijepili i družili sa župljanima. Svaku etapu prelazi druga skupina hodočasnika i prolazi unaprijed određenu rutu puta. Marijanski zavjet je prošle godine uspješno završio hodočašće kroz marijanska svetišta diljem Hrvatske od Gunje sve do Dubrovnika (od do ), u duljini od oko 1500 kilometara. Ovogodišnja hodočasnička ruta pošla je iz Osijeka 12. lipnja i nakon skoro 1700 km i 75 dana hoda završila je u Dubrovniku 25. kolovoza Z. Babić Od Božića do Božića 73

76 30. obljetnica lista Studenci; Izložba grafika fra Ante Udovičića Od Božića do Božića U subotu 13. kolovoza kao dio pripreme za proslavu blagdana sv. Roka, suzaštitnika naše župe, priređena je proslava 30. obljetnice izlaska župnog lista Studenci. Program se sastojao od predavačkog dijela u kojem su govorili Petar Ujević, dugogodišnji lektor i korektor lista, Zvonimir Bilić, jedan od prvih suradnika fra Ante Sekeleza, Ljudevit Cikojević, član Uredništva, te fra Zoran Jonjić, peti po redu glavni i odgovorni urednik Studenaca. Petar Ujević je, među ostalim, rekao kako je "malo glasila koji se mogu podičiti da su pronosili, i pronose, nepatvorene tradicijske vrijednosti, riječ materinsku, dragost i ljepotu zavičaja te naglasio važnost zapisivanja jezične usmene baštine. Zvonimir Bilić je govorio o početcima suradnje s fra Antom Sekelezom u vremenu kada ni puno poznatija i veća glasila nisu imala hrabrosti objavljivati tekstove koji su objavljivani u Studencima. Istaknuo je kako je suradnja sa svim župnicima bila ugodna te ispričao nekoliko anegdota. Naglasio je i zanimljiv podatak da je upravo u godini kada obilježavamo 30 godina izlaska lista tiskan 54. broj Studenaca i kako je imenovan 54. po redu studenački župnik. Ljudevit Cikojević je iznio zanimljive statističke podatke u svezi s listom, a među osobitijim pokazateljima su sveukupno 2700 tiskanih stranica i oko 220 suradnika. Program je krasnoslovom pjesme Studenci u nebu Ivana Babića Ljilje upotpunio Mate Bilić-Prcić, glazbenim točkama Zrinka Babić i Pučki pivači predvođeni Mariom Cikojevićem. Sastavni dio svečanosti upotpunilo je otvaranje izložbe grafika pod nazivom Preobrazba mještanina fra Ante Udovičića. Izložbu je otvorila i o grafikama govorila Vesna Ujević. Otvorivši izložbu Vesna je naglasila kako su "fra Antine slike jakog kolorita i kontrasta. U centralnom dijelu većine grafika prisutan je smeđi križ koji nas uvodi u mirenje, a smeđa boja zemlje pokazuje nam da nemamo kontrolu ni nad čim te da križ koji dobivamo rođenjem jest onaj koji nas vodi prema Njemu - prema Centru. Snažni kontrasti i kolorit upućuje na borbu čovjeka na duhovnoj razini - borba čovjeka kakav trenutačno jest i onoga kakav bi mogao biti. Upravo su fra Antine grafike zanimljive jer za razliku od ostalih slika, koje diraju osjećaje, one diraju misli. S punim pravom ih možemo nazvati mentalnima. Na grafikama pejzaža vidljiva je korespondencija s japanskim tradicionalnim slikarstvom, a impresivne su zbog svoje jednostavnosti. Jedina grafika, koja nema naglašen centar, je ona po kojoj je i nazvana cijela izložba Preobrazba. Ona nam pokazuje kako Centar prema kojemu žudimo u trenutku kada se istinski preobrazimo ulazi u nas." Program je vodila Marija Mika Babić, a prigodne tekstove čitali su Marko Udovičić (biografiju i pozdrav fra Ante Udovičića) i Mario Cikojević (prigodni tekst Mate Marasa). Župnik je zahvalio svima koji su surađivali i koji surađuju u Studencima te svima koji su pomogli da obilježavanje

77 izrekao zahvalu roditeljima ministranata i mladima iz KUŠU-e Studa. M. Šakić Krštenje Duje Galića obljetnice bude svečano i dostojanstveno: mladima iz KUŠU-e Studa, članovima Uredničkog vijeća, Općinskom vijeću Općine Lovreć i načelnici Aniti Nosić. Nakon programskog dijela svečanosti nastavljeno je prijateljsko druženje u prostorijama škole uz prigodni domjenak. I. Babić Na dvadeset i prvu nedjelju kroz godinu, 21. kolovoza, u crkvi sv. Ilije kršten je Duje Galić sin Jerka Galića i Ivane (r. Bilić Prcić). Proslava sv. Roka suzaštitnika naše župe Blagdan sv. Roka, suzaštitnika naše župe, svečano je proslavljen u utorak, 16. kolovoza. Svečano misno slavlje ispred kapele sv. Roka pod stoljetnim orahom predvodio je fra Nedjeljko Čarapić, župnik Podbablja, u suslavlju s don Jakovom Cikojevićem i župnikom fra Zoranom. Tijekom svete mise pjevali su Pučki pivači pod ravnanjem Marija Cikojevića. Nakon svete mise upriličeno je druženje župljana, a župnik je zahvalio svim župljanima koji su doprinijeli da slavlje bude svečano i dostojanstveno te na poseban način Iskrene čestitke i obilje Božjeg blagoslova! Vjenčanje Tine Bitange i Željka Bilića Pavlinovića 3. rujna u crkvi Gospe od Karmela u Runoviću sakrament ženidbe podijelili su naš župljanin Željko Bilić Pavlinović i Tina Bitanga. Mladencima, uz iskrene čestitke, želimo obilje Božjeg blagoslova! Od Božića do Božića 75

78 Svetom misom i zazivom Duha Svetoga započela nastavna godina Od Božića do Božića Svaki se početak nastavne i školske godine obilježi slavljenjem svete mise. Tako je bilo i ove godine. 4. rujna, na 23. nedjelju kroz godinu, okupili su se učenici, učitelji i roditelji kako bi zatražili od Gospodina da ih obdari svojim Duhom. Misno je slavlje prevodio župnik fra Zoran Jonjić u suslavlju sa don Jakovom Cikojevićem. U prigodnoj se homiliji župnik obratio svima koji sudjeluju u odgoju i obrazovanju djece te naglasio kako svaki od njih mora odraditi svoj dio posla u odgoju djece kako bi postali odgovorni i pošteni ljudi, korisni svojoj obitelji, društvenoj i crkvenoj zajednici. Od djece ne možemo očekivati da uvijek budu odgovorni, ali zato roditelji to moraju biti Molimo danas Duha Svetoga da na nas izlije svoj blagoslov i da ova školska godina bude uspješna za sve učenike naše škole. Misno su slavlje animirali ministranti, čitači i članovi Mješovitog župnog zbora. I. Udiljak Dujmovićima predvodio don Jakov Cikojević u suslavlju sa župnikom fra Zoranom. U svojoj je propovijedi don Jakov pozvao obitelji da im Marija, koju je Bog odabrao za Majku svoga Sina i našu majku, bude uzor u svemu te da u buci svijeta i previranjima u svakom smislu ne zaborave tko je jedini Spasitelj. Na kraju svete mise, okupljenima se obratio i župnik fra Zoran te zahvalio na dostojanstvenoj proslavi pozdravivši uz župljane Studenaca i župljane susjednih župa te Bekavce, koji su odselili u Imotski, a koji po tradiciji dolaze uzveličati slavlje kod zavjetne obiteljske kapele. M. Šakić Hodočašće u Vepric 7. rujna, uoči blagdana Male Gospe, naši su župljani hodočastili u Vepric. Ove su nam se godine pridružili župljani iz Ciste Velike. Kišno i tmurno vrijeme razvedrila je pjesma i molitva razdraganih hodočasnika. Kad smo stigli u Vepric, kiša je prestala padati. Bijaše to veliki znak za sve koji smo bili u našem velikom hrvatskom marijanskom svetištu 76 Proslava Male Gospe U četvrtak 8. rujna u našoj je župi svečano proslavljen blagdan rođenja Blažene Djevice Marije - Male Gospe. Misno je slavlje prema običaju kod Bekavčeve kapele u

79 - Bog i naša Velika Zagovornica htjeli su nas sve vidjeti na euharistijskom slavlju, koje je predvodio i propovijedao naš splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Otac nadbiskup se u svojoj propovijedi najviše osvrnuo na Majčinu dobrotu koja nas želi sve staviti pod svoje okrilje i držati nas kao jedne sjedinjenje u njenom Sinu Isusu Kristu. Nakon slavlja svete mise sudjelovali smo u procesiji sa svijećama. Mnoštvo je naroda hodilo te u molitvi i pjesmi svoje želje izručivali našoj Majci i Kraljici Hrvata. Nakon procesije primili smo Božji blagoslov preko nadbiskupovih ruku i radosno se vratili svojim domovima. M. Šakić Krštenje Ele Udiljak Na dvadeset i šestu nedjelju kroz godinu, 25. rujna, u crkvi sv. Ilije krštena je Ela Udiljak, kćer Domagoja i Anđe (rođ. Lončar). župnika pok. fra Danka Glibote Podgredom ispred kapele sv. Roka. U molili smo Franjevačku krunicu, a u slavili svetu misu. Slavlje su animirali mladi naše župe predvođeni župnikom fra Zoranom, koji nam je u propovijedi istaknuo kako nam život sv. Franje koji je bio ponizan, sebe smatrao najgorim, ali se molitvom i snažnom vjerom utjecao Bogu preko Majke Marije, pa nam može biti uzor i putokaz. Ugledavši se na sv. Franju, iako slabi i grešni, utjehu bismo trebali pronalaziti u vjeri u Isusa Krista, našeg Spasitelja. Dao Bog da po uzoru na sv. Franju i našeg prethodnog župnika fra Danku, na čiju smo nakanu slavili sv. misu, vidimo svu onu ljubav Nebeskog Oca u zajedništvu sa svetima i na taj način odvažnošću vjere živimo ovaj zemaljski život težeći za nebeskim", istaknuo je fra Zoran. Slavlje svete mise završilo je zajedničkim druženjem ispod starog oraha. M. Šakić Iskrene čestitke i obilje Božjeg blagoslova! Hodočašće u Mariju Bistricu na 3. Nacionalni susret štovatelja Božjega milosrđa Proslava sv. Franje i sv. misa za pok. fra Danka Glibotu Naša župa je franjevačka župa i upravo zbog toga smo i ove godine svečano proslavili blagdan sv. Franje Asiškog. Misu smo slavili za pokoj duše našeg dobrog i omiljenog Zalaganjem našeg župnika fra Zorana Jonjića i poticajem naše Studenčanke Jelene Vuković, tajnice Koordinacije Božjeg milosrđa u Hrvatskoj, naši su župljani u petak 21. listopada, u kasnim noćnim satima, krenuli na put u Mariju Bistricu, na 3. Nacionalni susret štovatelja Božjega milosrđa. Od Božića do Božića 77

80 Od Božića do Božića Otkad smo s našim novim župnikom svečano proslavili blagdan Božjega milosrđa u prvu nedjelju po Uskrsu (na Bilu nedilju ili Mali Uskrs), slika Milosrdnog Isusa tada izložena, ostala je stajati u našoj crkvi sve do prve nedjelje došašća. Molili smo se i meditirali pred njom, svaki dan održavali misna slavlja pred njom, nedjeljom prije mise molili krunicu Božjeg milosrđa i zazivali Isusa da bismo u Nj stekli pouzdanje. Polako smo se upoznavali s Njegovim milosrđem, otvarali Mu se kako je i koliko tko znao i umio, ohrabrivani riječima našega župnika, koji nije propustio nijednu priliku pozvati nas častiti Božje milosrđe onako kako nas je podučila sveta Faustina, a nju sam Gospodin. Malo-pomalo zbližavali smo se s milosrdnim Isusom, postajali Mu bliski, toliko da se možemo nazvati Njegovim štovateljima. Zato smo s radošću prihvatili mogućnost sudjelovanja naše župe na 3. Nacionalnom hodočašću štovatelja Božjega milosrđa, koje se održalo 22. listopada (spomendan sv. Ivana Pavla II.) u svetištu Majke Božje Bistričke. Župnik je iznajmio autobus za našu malu grupicu od 24 hodočasnika, od čega 14 djece osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta, za koje je hodočašće bilo besplatno (troškove je podmirio fra Zoran). Odlučili smo krenuti oko ponoći da se ne bismo našli u vremenskomu tjesnacu te se mogli po dolasku okrijepiti i bez žurbe se pripraviti za svetu misu. Lijepo se pomolismo i uputismo s Božjim blagoslovom našemu cilju. Putovanje je, hvala Bogu, proteklo bez problema, a većina nas je drijemala na svojim sjedištima. U ranim jutarnjim satima stigli smo u Mariju Bistricu, naše najveće svetište. Vrijeme pravo jesensko: vlažno, maglovito, prohladno. Kako smo do početka misnog slavlja imali podosta vremena, tako smo se raspršili po lokalnim kafićima, a neki su iskoristili priliku obići svetište i pokloniti se čudotvornoj Crnoj Gospi, Kraljici i vjernoj zagovornici našega roda hrvatskoga. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je mons. Mijo Gorski, pomoćni zagrebački biskup, a koncelebraciji je sudjelovalo oko četrdesetak svećenika, među njima i naš fra Zoran koji je imao čast čitati evanđelje. Na misi se okupilo više od šest tisuća vjernika iz svih krajeva domovine. Na početku euharistijskoga slavlja biskup je pozdravio o. Andrzeja Woska, nacionalnoga koordinatora štovatelja Božjeg milosrđa, sve vjernike i svećenike riječima: Pred Marijom smo, ali s nama su tu još dvije osobe, nama drage i svete, a to su sv. Ivan Pavao II., papa, i sv. Faustina Kowalska, redovnica. Njihove moći su danas ovdje, pa nam je kao da su osobno prisutni te zajedno s nama hvale i slave Gospodina! Danas je spomendan velikoga pape Ivana Pavla II. koji je i ustanovio blagdan Božjega milosrđa, a štovanje toga Milosrđa proširilo se čitavim svijetom i našom 78

81 domovinom Hrvatskom, riječi su kojima je biskup Gorski započeo svoju homiliju. Zašto je to tako dodirnulo ljude?, upitao je biskup i dodao: Zato što svi trebamo nekoga kome bismo mogli doći takvi kakvi smo, a da ne budemo prekoreni, nekoga tko neće osuđivati naš život ili djela i tko će iza nas stati cijelim svojim bićem, do smrti, kao što je učinio Isus Krist. Biskup je spomenuo zasluge Velikoga Pape za hrvatski narod. Prvi se zauzeo za proglašenje Republike Hrvatske neovisnom, a u jeku ratnih zbivanja neustrašivo je došao u Hrvatsku donijevši utjehu i mir te četiri godine kasnije proglasio blaženim kardinala Stepinca. U nastavku propovijedi, nadovezujući se na Ivanovo Evanđelje u kojemu Isus pita Šimuna Petra ljubi li ga, biskup nas je pozvao da zbog ljubavi prema Isusu Kristu, budemo hrabri navjestitelji istine u ovim vremenima laži i manipulacija, izvrnutih vrjednota i izopačenih učenja kojima se negiraju evanđeoske vrijednosti, obezvrjeđuje brak i život, a sve u ime nekakve slobode izbora, a zapravo zbog egoizma i neodgovornosti. Nikad nije bilo lako biti Božji, slijediti Krista, no vođeni Njegovom riječima Milosrđe mi je milo, ne žrtva!, prođimo i mi ovom zemljom donoseći svakom čovjeku lice Isusa Krista, lice milosrdnog Boga koji prašta, novo lice Crkve koja prihvaća sve koji joj žele prići Nakon misnog slavlja imali smo priliku iskazati štovanje relikvijama sv. Ivana Pavla II. i sv. Faustine, nakon čega je uslijedio križni put bistričkom Kalvarijom. Na svakoj postaji čitani su prigodni ulomci iz Dnevnika svete Faustine. U 15 sati hodočasnička se povorka s Kalvarije spustila prema bazilici i svečano ušla kroz Vrata milosrđa. Izmoljena je krunica Božjega milosrđa, litanije sv. Ivana Pavla II., nakon čega je o. Andrzej Wosko izručio čitav svijet i domovinu Božjemu milosrđu svečanim činom posvete. Svim je hodočasnicima stavio na srce da po povratku svojim domovima i župama budu iskre koje će paliti srca bližnjih ljubavlju za Krista, za neizmjerno Božje milosrđe. U svetištu smo susreli i nekolicinu naših Studenčana, uglavnom onih koji stanuju u Trnovčici. Obradovali smo se jedni drugima osjećajući da smo, više nego zavičajnim vezama, povezani ljubavlju prema Kristu, Njegovom milosrđu koje nas je i dovelo do ovoga susreta. Željeli smo sačuvati uspomenu na nj pa smo se zajednički fotografirali, a onda smo morali krenuti svatko svome domu. Povratak je, Bogu hvala, kao i dolazak, protekao mirno i spokojno. Zahvalivši se Gospodinu na svim udijeljenim milostima ovoga hodočašća, zavaljeni u sjedišta pozaspasmo što od umora, što umrtvljeni toplinom iz klimatizacijskog uređaja. Sutradan je bila nedjelja, pa smo nedjeljnim euharistijskim slavljem u zajedništvu s ostalim župljanima ponovno zahvalili Gospodinu na milosti hodočašća u Bistricu, a župnik je blagoslovio sliku Milosrdnog Isusa koju je župljanima i crkvi sv. Ilije proroka darovala Nada Babić Stipanova, te Gospinu krunicu koju je on sam donio s hodočašća i stavio je na kip Majke Božje u zalog ljubavi i obnovu molitve krunice u našim studenačkim obiteljima. Tako je naše hodočašće lijepo okrunjeno tim dvama činima ljubavi prema Božjem milosrđu i Majci Milosrđa. Uzdamo se u Gospodina da će se štovanje Njegova milosrđa po molitvi krunice i štovanju slike utvrditi u našoj župi, da će se mnoge duše obratiti i steći pouzdanje po zagovoru Majke Milosrđa, svete Faustine Kowalske, i svetoga Ivana Pavla II. Ali nadasve, neka svaki od nas obraduje Gospodina govoreći: Isuse, ja se uzdam u Tebe! Priredila Marija Mika Babić Od Božića do Božića 79

82 Blagoslov zavjetne slike i krunice Od Božića do Božića Na tridesetu nedjelju kroz godinu župnik fra Zoran Jonjić zajedno s don Jakovom Cikojevićem uoči misnog slavlja blagoslovio je sliku Milosrdnog Isusa, zavjetni dar Nade Babić Stipanove i krunicu, kao spomen hodočašća mladih u Mariju Bistricu u prigodi 3. Nacionalnog susreta štovatelja Božjega milosrđa. O Krvi i Vodo, što potekoste iz Srca Isusova kao izvor milosrđa za nas, u vas se uzdamo! Lj. Cikojević Susret studenata u Zagrebu U srijedu 26. listopada u samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu održan je susret studenata Imotske krajine koji studiraju na Sveučilištu u Zagrebu. Na susretu se okupilo šezdesetak studenata među kojima su bili i zagrebački studenti iz naše župe. U 20 sati u kapeli Gospe Lurdske svetu misu za studente predvodio je imotski gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović. Studente je na početku slavlja pozdravio gvardijan samostana Majke Božje Lurdske fra Mate Matić. Nakon euharistijskog slavlja susret je nastavljen zakuskom u samostanskoj dvorani. I. Udovičić Nastup našeg župnog Dječjeg zbora Izvor na smotri u Imotskom U subotu 29. listopada u crkvi sv. Franje u Imotskom održana je smotra dječjih zborova imotskoga samostanskog okružja u sklopu proslave 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka. Na smotri su osim našeg zbora Izvor (starija dječja skupina) sudjelovali dječji zborovi iz Imotskog, Lovreća, Podbablja, Poljica, Prološca, Runovića, Vinjana i Zmijavaca. Susret je počeo pripremom za sv. ispovijed koju je održao fra Denis Šimunović, župnik Vinjana. Nakon sv. ispovijedi i molitve krunice počelo je euharistijsko slavlje koje je predvodio gvardijan i župnik Imotskoga fra Kristian Stipanović uz koncelebraciju fra Nedjeljka Čarapića, župnika Podbablja, i fra Zorana Jonjića, župnika Studenaca, a pjevanje su animirali dječji zborovi. Nakon misnog slavlja otpočela je smotra u kojoj je svaki zbor otpjevao pjesmu u čast Blažene Djevice Marije. Naša djeca su nastupila pjesmom Marijo, majko studenačkog kraja za koju je tekst napisala s. Marija od Presvetog Srca (Anka Petričević), a uglazbio Mario Cikojević. Susret je završen ručkom ispod samostanskog cedra. Ovom prigodom zahvaljujemo starijoj dječjoj skupini zbora Izvor (Ivan Cikojević, Jakov Babić, Matej Trogrlić, Ivan Udiljak, Stipe Babić, Ivan Šakić, Mate Babić, Domagoj Udiljak, Drago Šakić, Mate Bilić Pavlinović, Antonia Bilić Matišić, Kata Šakić, Iva Šakić, Petra Babić, Ružica Bilić Pavlinović, Gabrijela Maras i Antonia Udiljak), voditeljima Mariju Cikojeviću i Anti Gudelju te roditeljima koji su pomogli u pripremi za nastup. M. Babić 80

83 Svetkovina Svih svetih i Dušni dan Proslava svetkovine Svih svetih započela je na uočnicu klanjanjem pred Presvetim oltarskim sakramentom. Tako se naša župa pridružila brojnim crkvama u Hrvatskoj koje su u večernjim satima otvorena vrata i molitvu namijenile zaustavljanju poganizacije hrvatskih običaja i uvođenju sve više raširenog slavlja Noći vještica. Svi sveti su proslavljeni svečanim misnim slavljem koje je predvodio župnik u suslavlju s don Jakovom Cikojevićem i fra Ivicom Udovičićem. Poslijepodne je po običaju slavljena sv. misa za sve vjerne mrtve, a nakon svete mise molilo se odrješenje kod glavnog križa na novom groblju. Misna slavlja i Odrješenje tradicionalnim pučkim napjevima uzveličao je naš Mješoviti župni zbor pod ravnanjem Marija Cikojevića. Sveta misa Dušnog dana slavljenja je prema Običajniku župe 2. studenoga u I. Šakić Završno slavlje izvanrednog jubileja Božjeg milosrđa u splitskoj katedrali Sveti otac papa Franjo odredio je da završno slavlje jubileja Božjeg milosrđa Izvanredne svete godine bude na nedjelju Krista Kralja zatvaranjem svetih vrata u bazilici sv. Petra u Vatikanu. Isto tako Papa je odredio da se zaključna svečanost toga Jubileja u mjesnim crkvama održava u nedjelju prije Krista Kralja, tj. 13. studenoga god. Splitsko-makarska nadbiskupija završno je slavlje Izvanrednog jubileja slavila u splitskoj katedrali i svetištima spomenutog dana (13. studenoga). Euharistijsko slavlje u splitskoj prvostolnici sv. Dujma predvodio je splitskomakarski nadbiskup mons. Marin Barišić u zajedništvu sa svećenicima, uz nazočnost redovnika i redovnica, bogoslova i sjemeništaraca te brojnih vjernika Splitsko-makarske nadbiskupije. U koncelebraciji je bio provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović i još desetak svećenika. S ovom nedjeljom u našoj mjesnoj Crkvi zaključujemo slavlje Jubileja Božjega milosrđa Izvanredne godine. Ovo je bila godina vježbanja i otkrivanja Božjega milosrđa, a s ovim slavljem želimo otvoriti vrijeme milosrđa, kazao je nadbiskup na početku misnoga slavlja pozvavši vjernike da u sabranosti zahvale Gospodinu na primljenim milostima i na milosrđu koje je preko njih udijelio drugima. U svojoj je propovijedi nadbiskup Barišić govorio o grešnosti svijeta, ali i milosrđu Božjem koje svijet želi spasiti, a ne uništiti. U tom svjetlu dotaknuo se onih koji na svršetak svijeta gledaju apokaliptički pitajući se kada, kako i gdje će svijet završiti te im dao eshatološki odgovor. Iako smo Adamovi i Kainovi potomci, ograničeni i grješni, naš život i ovaj svijet imaju svoj cilj i smisao. Isus je došao kako bi otkupio našu grješnost i kako bi svijet spasio, a ne uništio. Ne odgovara nam na samo znatiželjna pitanja: kada, kako i gdje će se to dogoditi nego nam daje naputke, upozorenja i ohrabrenja da budemo odgovorni, savjesni i hrabri, naglasio je nadbiskup te dodao da danas više nego ikada trebamo ustrajnosti i postojanosti. Od Božića do Božića 81

84 Od Božića do Božića U tom je surječju spomenuo mučenja albanskih svetaca među kojima su bila i dva Hrvata. Što su sve mučitelji radili tim svećenicima, očevima i majkama, mladićima i djevojkama da se odreknu svoje vjere, ali nisu uspjeli. Ti sveci imali su postojanu vjeru, čvrstu nadu i gorljivu ljubav, imali su čvrst temelj u Isusu Kristu, licu Božjega milosrđa, kazao je nadbiskup istaknuvši da je nama samima to nemoguće, ali Bogu je sve moguće. Stoga se treba osloniti na njega jer ovo vrijeme i ovaj kaotični nemilosrdni svijet trebaju svjedoke, svjedoke Božjega milosrđa. Mons. Barišić je potom progovorio o logu za Jubilej milosrđa, trenutno najprisutnijoj slici na svijetu, umjetničkom djelu o. Marka Ivana Rupnika. Isusovo lice uz lice grješnog čovjeka, kojega on nosi na sebi, prikazano je s jednim zajedničkim okom. To znači da onaj tko je iskusio Božje milosrđe, gleda svijet njegovim okom i njegovim srcem. Pozvani smo što više otkrivati i dijeliti Božju milosrdnu ljubav. To nije lako, ali Bogu ništa nije nemoguće. S njim možemo puno, možemo mijenjati svijet na bolje. Neka nam u tome bude životno geslo: 'Milosrdni kao Otac', poručio je splitsko-makarski nadbiskup. Euharistijsko slavlje, koje je svojim pjevanjem uljepšao Mješoviti prvostolni zbor sv. Dujma pod vodstvom mo. Šime Marovića i orguljašku pratnju s. Mirte Škopljanac Mačina, završilo je himnom Veliča i blagoslovom. M. Šakić Početak došašća svete mise zornice Drugu godinu zaredom u došašću u našoj se župi slave puku omiljene svete mise zornice koje počinju u šest sati ujutro. Zornicama prethodi molitva krunice u 5.30, a petkom i subotom krunica Božjega milosrđa. Slavljenje zornice svojevrsna je duhovna obnova te pokornički čin jer valja rano ustati kako bi se stiglo u crkvu. Valja spomenuti kako neki župljani pješače i po 5 kilometara kako bi stigli na misu. Za dolazak Spasitelja, nama najvažnijeg i najdražeg gosta Isusa Krista, Sina Božjega, valja se dobro pripremiti. Crkva nas stoga poziva da isto tako učinimo na početku došašća da se pripremimo za susret s Isusom Kristom. Naše je srce kuća u koju Isus želi doći i nastaniti se. Sveti nam Pavao poručuje: Neka Krist po vjeri stanuje u vašim srcima. Pravo je zadovoljstvo vidjeti kako naša župna zajednica u velikom broju sudjeluje u pripremi za susret s Isusom Kristom. M. Šakić Proslava Sv. Cecilije i misa zahvalnica Na prvu nedjelju došašća, u poslijepodnevnim satima, inicijativom župnika fra Zorana, zboraši su pohodili Karmel sv. Ilije u Grabovici (BiH). U kapelici sv. Terezije Avilske fra Zoran je predvodio misno slavlje i zahvalio Bogu za sve što je zbor učinio u protekloj liturgijskoj godini. U zajedništvu s članovima Zbora pomolio se za 82

85 sve preminule članove i zatražio zagovor sv. Ilije da slavljenje svetih otajstava i ubuduće bude urešeno skladnim pjevanjem. U propovijedi je naglasio važnost crkvenog pjevanja i njegovu bliskost Svetom. Ujedno se zahvalio svim članovima na predanom pohađanju vježbi i sv. misa. Nakon obilaska Karmela zboraši su se okrijepili u obližnjem ekoselu Grabovica na obalama Buškog jezera. Prigoda je i ovim putem pozvati sve sumještane koji imaju talenta, želje i volje da nam se pridruže u slavljenju Boga i očuvanju bogatog naslijeđa koje smo primili u baštinu od naših predaka. Mario Cikojević Krštenje Petra Šakića 3. prosinca kršten je Petar Šakić sin Zdravka i Ane (rođ. Galić). Petra je krstio djedov ujak fra Jakov Udovičić. Postavljanje božićne jelke U subotnje jutro 10. prosinca članovi KUŠU-e Studa otišli su u Udovičiće kako bi usjekli jelku koja će ukrašavati središte Studenaca ovoga Božića. Iako je bila na dosta neprikladnom položaju, između kuća, njezina sječa i postavljanje na Franjevačkom trgu prošlo je bez ikakvih problema. Zahvaljujemo obitelji Udovičić Betini na svesrdnom daru te svim članovima Udruge i svim ostalim Studenčanima koji su sudjelovali u ovom poslu. No, ipak moramo posebno spomenuti Mirka Udiljka koji je iskazao veliku odvažnost i bez ustručavanja se popeo na 9 metara visine kako bi zavezao konope kojima smo navodili stasitu jelku da zasjedne točno u uski prostor gdje smo htjeli. M. Udovičič Iskrene čestitke i obilje Božjeg blagoslova Od Božića do Božića 83

86 djetinjom mi jednostavnošću govori o svemu jer su mi uho i srce naklonjeni tebi, i tvoj mi je govor mio. (Dnevnik sv. Faustine, str ) Škrinjica malih i velikih umotvorina Škrinjica malih i velikih umotvorina Vjeronaučna olimpijada U Krivodolu je 22. siječnja održano natjecanje iz vjeronauka vjeronaučna olimpijada. Ovogodišnja tema olimpijade bila je Brak i obitelj u Božjem naumu. Našu su ekipu činili: Antonia Bilić, VII. r., Stipe Babić, VII. r., Jakov Babić, VI. r. i Ivan Udiljak, VI. r. Voditelj je bio Branimir Poljak. Očekujući rezultate natjecanja, sudjelovali smo u nagradnoj tomboli u kojoj su svi sudionici osvojili prigodne darove. Nakon službenog dijela natjecanja po običaju smo se proveselili i okrijepili. Maškare Hvaljen Isus, domaćine, poštenoga oca sine, kuća ova od starine, puna mesa i slanine... Ako ćeš nam štogod dati, mi ćemo te pričekati... Odzvanjali su ovi stihovi studenačkim centrom u petak, 5. veljače godine, kada su učenici naše škole, preobraženi u razne likove, obilježili ovogodišnji maskenbal. Harry Potter, mušketiri, zombiji, pantomimičarka, babe i didovi, princeze i vještice, maca i Crvenkapica, Batman, razbojnici, rockeri i drugi stvarni i čudni, nestvarni i čudesni likovi, učinili su našu školu i naše selo živahnim i raspjevanim. Nije ni čudo da su nas oduševljeno dočekali u selu i počastili nas slatkišima! Učenici su s učiteljicama izradili Krnju, kojeg su optužili za razna djela i nedjela, te Uredile: Ivana Udiljak, Jelena Kujundžić i Ana Katić ga potom kaznili grudama snijega i zapalili. Tako smo Krnju napravili, dali mu ime, grije nabrojili, pošteno ga nasmrt osudili, pa ga s gušton zapalili Neka njega vatra pali, kriv je za sve šta nam fali... Naši karnevalski dani završili su u pokladni utorak, svečanim vjenčanjem naših mladenaca Luke i Antee. Njih je vjenčao fra Mate, a uzvanici i kumovi su proslavili plesom i slatkišima taj svečani događaj. Maškare, ča mogu maškare... Projekt Forenzikom protiv nasilja U našoj je školi 19. veljače održana radionica i predavanje na temu Forenzikom protiv nasilja u organizaciji Udruge Hrvatski identitet. Cilj je ovog projekta nadopuniti postojeće modele sprječavanja nasilja pozitivnom afirmacijom, popularizacijom znanosti, osobito forenzičnih znanosti kojima je glavni cilj približiti djeci posljedice koje proizlaze iz kaznenih djela. Forenzične su znanosti zbog svog specifičnog djelovanja u društvu idealan alat za upoznavanje djece s nasiljem, njegovim posljedicama za žrtve, ali i za počinitelje zato što djeca najčešće nisu svjesna posljedica i težine svojih djela. Djeca i mladi na taj se način poistovjete s forenzičarima i postanu aktivnim sudionicima u borbi protiv nasilja 84

87 čime se potiče njihova kreativnost i stvaralaštvo, kao i unaprjeđenje njihovih životnih vještina. Učenike se upoznaje s najsuvremenijim metodama, poput analize DNK, s različitim kulturama, običajima, kao i varijabilnostima ljudskog tijela što će razviti osjećaje tolerancije, prihvaćanja svojih i tuđih različitosti. Školsko natjecanje MLADI TEHNIČARI 11. veljače održano je Školsko natjecanje Mladi tehničari na kojem su sudjelovali šestaši Ivan Udiljak i Jakov Babić. Uspjeh na školskom natjecanju omogućio je Jakovu Babiću sudjelovanje na Županijskom natjecanju u Splitu 2. ožujka. ljubavi koju smo i ove godine proveli s učenicima razredne nastave. Učenici su razmjenjivali poruke s lijepim riječima, čitali tekstove o ljubavi i zaljubljenosti, slikali i izrađivali srca kao simbol ljubavi, a najzabavnije su bile aktivnosti "udvoje" kao što je natjecanje u plesu. Ljubav je neiscrpna tema i djeca, kao i učitelji, uživaju u obilježavanju Valentinova! Terenska nastava u Splitu 22. veljače učenici razredne nastave naše škole bili su na terenskoj nastavi u Splitu zajedno s učenicima Osnovne škole Silvija Strahimira Kranjčevića iz Lovreća. LIDRANO 12. veljače godine učenici nižih razreda sudjelovali su na međuškolskoj smotri Literarno-novinarskog i dramskog stvaralaštva LIDRANO u Zagvozdu. Učenici Mate Babić i Domagoj Udiljak predstavili su se scenskom izvedbom Rap o školi, koju su sami osmislili, a pod voditeljstvom učiteljice Katarine Vrca. Ostali učenici razredne nastave izveli su igrokaz Kakva je to ljubav bila. Voditeljice su bile učiteljice Matija Madunić i Jelena Pavić. Valentinovo U školi se poruke ljubavi i prijateljstva uvijek promiču, ali Valentinovo je prilika za integraciju nastavnih sadržaja na temu U autobusu smo se smijali, pjevali i pričali, a i ponavljali sadržaje o prometu. Kada smo došli u Split, najprije smo posjetili autobusni i željeznički kolodvor te brodsku luku u kojoj su nas oduševili veliki putnički brodovi. Nakon šetnje Rivom, prošli smo Dioklecijanovim podrumima i pokraj katedrale svetog Duje. Zatim smo u Gradskom kazalištu mladih pogledali izvrsnu predstavu Heidi. Najviše nam se svidio glumac koji je glumio tri lika - dječaka Petra, gospođicu Rotenmajer i Klarinog oca. Nakon predstave i kratkog odmora posjetili smo Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, gdje smo vidjeli jako stare stvari predmete iz hrvatske povijesti (nakit, oružje, oruđe, spomenici itd...). Na povratku kući razmjenjivali smo dojmove, pjevali i veselili se. Uvijek se iznova radujemo izletima i terenskoj nastavi. Škrinjica malih i velikih umotvorina 85

88 Međunarodno natjecanje iz matematike Klokan bez granica Prezentacija neuobičajenih glazbala Škrinjica malih i velikih umotvorina 17. ožujka održano je Međunarodno natjecanje iz matematike Klokan bez granica. Na natjecanju su sudjelovali svi učenici naše škole od 2. do 8. razreda. Uspješniji učenici su dobili prigodne darove: Sara Kaša, 2. r., Domagoj Udiljak, 4. r., Mate Babić, 4. r., Ivan Udiljak, 6. r. i Antonia Bilić, 7. r. Dan planeta Zemlje U petak 22. travnja godine obilježili smo u našoj školi Dan planeta Zemlje. Na prvom satu hrvatskog jezika obradili smo tekst vezan za Zemlju i ekologiju. Pogledali smo i kratki animirani film o odnosu čovjeka prema Zemlji. Animirani film nam se jako dojmio jer nas je dotaknuo da više razmišljamo o svom planetu. Na likovnome smo izrađivali cvjetove od starog novinskog papira i na njemu pisali različite ekoporuke. Prikupljeni stari papir odložili smo na za to predviđeno mjesto i shvatili važnost očuvanja šuma. Jedan dio nastave smo proveli vani šetajući se i radeći tjelovježbe na čistom zraku kroz borovinu. U školskom dvorištu posadili smo cvjetiće te ih zalili nadajući se da će ispuniti i zašareniti školsko dvorište. Prikupljeno smeće u školskom dvorištu razvrstali smo u prethodno napravljene male učeničke spremnike te smo ih ostavili u učionici kako bi učenici sljedeći tjedan odvajali smeće od otpada. Cilj nam je bio ekološki osvijestiti učenike što smo na kraju radnog dana i postigli jer su učenici pokazali zanimanje za ovakav vid nastave. Dana našu je školu posjetio glazbenik Jakov Jelinić. Tom prilikom učenici sedmog i osmog razreda čuli su izvedbu nekoliko kompozicija na neobičnim glazbalima koje taj umjetnik širokog spektra interesa, od bluesa do etnoglazbe različitih zemalja, njeguje. Također nam je prezentirao svoja glazbala i njihove mogućnosti. Prvo dombru (koristi se još i naziv dombura), glazbalo kazahstanskog podrijetla u izvedbi imotskog kipara i graditelja glazbala Stipana Kujundžića, koja se, doduše, ponešto razlikuje u elementima od kojih je građena, ali zato ne zaostaje po ljepoti tona, zatim frulu, narodno glazbalo koje se koristi na cijelom Balkanskom poluotoku u različitim oblicima, i na kraju usnu harmoniku, glazbalo koje je nastalo u njemačkoj u 19. stoljeću iako ideja potječe iz Kine prije čak 5000 godina, a danas je u širokoj uporabi diljem svijeta u različitim glazbenim stilovima. Navedena glazbala ne spadaju u glazbala simfonijskog orkestra pa kao takva nisu uvrštena u nastavni program glazbena kulture, no ova je prezentacija bila utoliko zanimljivija jer predstavlja odmak od uobičajenog, a obogatila je na zanimljiv način slušni, pa i vizualni doživljaj učenika. Terenska nastava 9. svibnja učenici od I. do IV. r. sudjelovali su na terenskoj nastavi u dolini Neretve, a učenici od 5. do 8. razreda proveli su cjelodnevnu nastavu u Sinju, Kninu i Solinu. Ovom se prigodom zahvaljujemo gvardijanu fra Petru Klapežu na srdačnom gostoprimstvu te Studenčaninu Mladenu Šakiću na dobrodošlici u Saloni. 86

89 Sudjelovanje u Ekološkoj akciji Zeleni korak U našoj školi već tradicionalno prikupljamo tijekom cijele godine stari papir. Naša je škola od samoga početka uključena u akciju dm green city projecta Zeleni korak Ove smo godine prikupili 5600 kg ukupno ili 200 kg po učeniku. U akciju su se osim učenika zdušno uključili i svi mještani. Ekološko-humanitarna akcija Ove smo školske godine također aktivno sudjelovali u akciji Svaki je čep bitan. Ovom akcijom prikupljamo plastične čepove u suradnji s Udrugom osoba s invaliditetom Imotski i Ekološkom udrugom Spasimo šume iz Prološca Gornjeg. Osim učenika i djelatnika škole u akciju su se uključili i svi mještani Studenaca. Posjet osmaša Vukovaru Od 15. do 18. svibnja učenici osmoga razreda u sklopu projekta Posjet osmih razreda Vukovaru boravili su u Vukovaru u pratnji učiteljice Matije Madunić. Projekt je zamišljen kao predavanje o Domovinskom ratu i Bitci za Vukovar te posjetima Gradskom muzeju Vukovara, Muzeju Vučedolske kulture, Spomen-domu Ovčara, Masovnoj grobnici Ovčara, Vukovarskoj bolnici, Memorijalnom groblju. Učenici su također sudjelovali u Školi mira te prigodnom kvizu. 4. razred na školskom poligonu u Splitu Zahvaljujući suradnji Splitsko-dalmatinske županije i Autokluba "Split", učenici četvrtih razreda OŠ STUDENCI zajedno s učenicima četvrtih razreda iz Lovreća, Aržana i Ciste putovali su u Split na školski prometni poligon s nakanom da se unaprijedi prometna kultura učenika. Naime, cilj je sprječavanje i smanjenje prometnih nesreća u kojima stradavaju pješaci. Naši su nas domaćini srdačno i ljubazno dočekali, a sama nastava bila je besprijekorno organizirana. Praktičnoj nastavi, tj. vožnji bicikla na poligonu uz primjenu pravila i poštivanje signalizacije prethodilo je predavanje u učionici, pregled bicikla i stavljanje zaštitne kacige. Učenici su bili podijeljeni u parove, jedan je učenik bio biciklist a drugi pješak - izmjenjivali su se svakih 5 min. Nakon što su uspješno savladali teorijski i praktični dio nastave, učenici su dobili vozačke dozvole. Oproštaj od dragih učitelja koji su otišli u mirovinu Na kraju školske godine 2015./2016. oprostili smo se od naših dugogodišnjih učitelja Nedjeljka Bilića Centića, učitelja hrvatskog jezika, i Marije Marinković, učiteljice glazbene kulture. U ime svih djelatnika škole i učenika ravnatelj Ante Češljar se zahvalio na predanom radu i u znak zahvalnosti udijelio im prigodan dar. Ovom se prigodom još jednom zahvaljujemo našim dragim učiteljima Mariji i Nedjeljku na požrtvovnosti i doprinosu odgoju i obrazovanju u našoj školi. Međunarodni projekt razmjene straničnika Ove se školske godine naša škola prvi put prijavila za sudjelovanje u Međunarodnom projektu razmjene straničnika (bookmarka). Projekt organizira Međunarodna udruga školskih knjižničara (IASL) povodom Međunarodnog mjeseca školskih knjižnica Škrinjica malih i velikih umotvorina 87

90 Škrinjica malih i velikih umotvorina (ISLM) koji se obilježava od 15. listopada do 15. studenog. Projekt razmjene straničnika jednostavan je i zabavan način dijeljenja uživanja u knjigama te stvaranje novih prijateljstava diljem cijelog svijeta. Ideja je projekta promoviranje svoje zemlje te upoznavanje s drugim kulturama i običajima putem straničnika koje u svojim školama izrađuju učenici i školski knjižničari te ih razmjenjuju s učenicima iz škole u nekoj stranoj zemlji koju im dodijeli koordinator projekta. Škole također imaju mogućnost komuniciranja s partnerskom školom putem Skypea, što smo mi s oduševljenjem prihvatili. Našim učenicima od 1. do 5. razreda dodijeljena je škola iz grada Allahabada u Indiji, dok su učenici 7. i 8. razreda dobili školu iz Karachija, najvećeg grada u Pakistanu. Tijekom listopada naši su se učenici okupili i prvo pogledali i poslušali prezentaciju o dodijeljenim im zemljama, a zatim oslikali svoje straničnike i u njih utkali dio svoje kulture koju će pronijeti svijetom. Na straničnicima su se našli hrvatski motivi: grb i zastava, crvena i bijela polja, neke od naših brojnih kulturnih znamenitosti Budući da tema ovogodišnjeg projekta glasi Nauči odgonetnuti svoj svijet, odlučili smo na poleđini naših straničnika ispisati naša imena na glagoljici koja će učenici partnerske škole morati odgonetnuti. Nakon što smo izložili straničnike na panou knjižnice, početkom studenog poslali smo ih u Indiju i Pakistan. Omotnica je osim straničnika sadržavala i pismo na engleskom jeziku s potpisima naših učenika. U pismu smo opisali Studence i našu školu, a knjižničarka je pripremila i PowerPoint prezentaciju s naslovom A short journey through Croatia (Kratko putovanje kroz Hrvatsku) u kojem su prikazane ljepote naše zemlje i uz pomoć koje će učenici iz Indije i Pakistana moći odgonetnuti što smo im napisali na glagoljici. S nadom da će im se naši straničnici svidjeti, nestrpljivo očekujemo dolazak pisama iz daleke Indije i Pakistana. Dani kruha I ove smo godine tradicionalno obilježili Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. Ovogodišnja manifestacija održala se 20. listopada, kada se ujedno obilježava i Dan jabuka. Od ranog jutra školom su se širili primamljivi mirisi kruha i plodova zemlje. Učenici su se potrudili pa su kod kuće uz pomoć mama i baka, a možda i pokojeg tate, ispekli kruščiće, peciva, kolače, palačinke, čak i pizzu i muffine koje svi obožavaju. Vrhunac proslave bila je kratka i lijepa priredba u kojoj su sudjelovali učenici od 1. do 8. razreda, i mali i veliki. Učenici od 1. do 4. razreda izveli su igrokaz o zaljubljenom kifliću, igrokaz Travko i Mravko i recitaciju Kruh naš svagdanji. Učenici 5. i 7. razreda pripremili su igrokaze Od zemlje do kruha i Ostvareni san, ali je sve prisutne oduševila simpatična izvedba recitacije Malo zrno učenika 7. razreda. Učionicom je odjekivao smijeh i gromoglasan pljesak dok su učenici tražili tekst. U veselom tonu priveli smo priredbu kraju. Župnik fra Zoran Jonjić blagoslovio je stol s domaćim proizvodima, a blagoslov su dobili i učenici, roditelji i učitelji, koji su se potom zasladili izloženim slasticama. "Zdrav za 5" I ove školske godine 2016./2017. nastavlja se preventivni projekt Zdrav za 5 u osnovnim i srednjim školama. Tako je dana 26. listopada našu školu posjetio djelatnik PP Imotski gosp. Robert Rudež i održao predavanje osmom razredu u svrhu prevencije ovisnosti o alkoholu i opojnim drogama. Predavanje 88

91 je bilo korisno i rezultiralo je pozitivnim reakcijama učenika. U 45 minuta predavanja učenici su imali i radionicu gdje su samostalno donosili zaključke o svim negativnim posljedicama konzumiranja alkohola i opojnih droga. Poštujte naše znakove U našoj školi prošli tjedan održana je edukacija za najmanje sudionike u prometu, školskih polaznika, koja je od izuzetne važnosti. Na području Imotske krajine prvi put je provedena akcija HAK-a Sigurno u školu s HAK-om. U provedbi akcije je sudjelovala i PP Imotski u sklopu akcije Poštujte naše znakove. Luka Kujundžić, tajnik Autokluba Ante Bralić iz Imotskoga, i policijski službenik za sigurnost u cestovnom prometu Antonio Blažević posjetili su i našu školu, te učenicima prvih razreda održali predavanja o sigurnosti u prometu. Na kraju su učenicima podijeljeni prigodni darovi HAK-a. Susret s književnikom Dana 16. studenog godine imali smo čast ugostiti poznatog hrvatskog književnika Božidara Prosenjaka. Susret je organiziran za sve učenike od 1. do 8. razreda, a prisustvovali su i predškolci, te je djeci pružena jedinstvena prilika upoznavanja pisca čije su knjige uvrštene u lektire drugih, trećih i sedmih razreda (Miš, Sijač sreće, Divlji konj), a s njegovim pjesmama susretali su se i susretat će se tijekom cijelog školovanja. Književnik Božidar Prosenjak rođen je u Koprivnici. Djetinjstvo je proveo u rodnom selu Kuzmincu, školovao se u Koprivnici, Parizu i Zagrebu gdje je diplomirao romanistiku na Filozofskom fakultetu. Danas živi i radi u Velikoj Gorici. Autor je pedesetak knjiga, dobitnik je brojnih književnih nagrada, a njegovo najpoznatije djelo svakako je Divlji konj. Na samom početku književnog susreta učenici nižih razreda pozdravili su gospodina Prosenjaka recitacijom njegove pjesme Osmijeh, a potom je književnik započeo priču o sebi, o svojim školskim danima, o prelasku iz seoske škole u školu u Koprivnici i strahovima vezanim uz to razdoblje. Pripovijedao nam je o najboljoj zadaći na svijetu koja je bila prvi korak u njegovom književnom stvaralaštvu. Djecu su posebno nasmijale njegove pjesme A i Jedinica. Učenici su književniku postavili pitanja vezana za njegov život, motivaciju za pisanje knjiga, a posebno ih je zanimalo i gdje je književnik našao nadahnuće za djelo Divlji konj. Sat je protekao u veseloj i toploj atmosferi. Na kraju je ravnatelj uručio dragom gostu knjigu Ivana Babića Studenački rječnik s posvetom u kojoj smo citirali samog književnika: Dom je tamo gdje se osjećate najvoljenije, i zahvalili što je svojim dolaskom obogatio naš dom. Prosenjak je završio susret savjetom: Igrajte se i učite, ali nikada u isto vrijeme, a mi smo mu zahvalili glasnim pljeskom. Tinovo hodočašće po Zagori U sklopu projekta poučne staze Tinovo hodočašće po Zagori izdana je slikovnica Nevolje u Tinogradu. Nositelj projekta je Udruga Ujević predvođena Vesnom Ujević. Budući da su naši učenici s učiteljicom likovne kulture Sanjom Stipanović sudjelovali u ilustriranju slikovnice, odmah nakon njezina izdavanja odlučili smo osmisliti dobrodošlicu likovima Škrinjica malih i velikih umotvorina 89

92 Škrinjica malih i velikih umotvorina iz Tinograda u našim Studencima. Zajedno s učiteljicom hrvatskog jezika Ivanom Udiljak organiziramo radionice u kojima pišemo i slikamo svojevrsni nastavak slikovnice u kojoj dodajemo likove, koji se u našim Studencima druže i igraju s likovima iz Tinograda. Nadamo se da će nakon izdavanja Tinovaca u Studencima čitateljima biti jednako zabavno i radosno kao što je nama na našim radionicama. Vukovar 1991; suza u oku ponos u srcu To što se dogodilo u Vukovaru bilo je tužno i strašno. Nadam se da se te grozote koje su se dogodile u Vukovaru neće nikada ponoviti, niti u nas, niti u svijetu. Reći ću vam nešto, nikada ne zaboravite Vukovar. Ne zaboravite naše branitelje koji su svoje živote davali za našu bolju budućnost u Hrvatskoj. Ne zaboravite žrtve i sve one koji su na bilo koji način pomagali Hrvatima u tim teškim vremenima. 17. studenoga g. učenici sedmog i osmog razreda s učiteljicom Zdenkom Bilić- Centić održali su predavanje za sve učenike i učitelje povodom Dana sjećanja na Vukovar i Škabrnju Učenici su iznijeli mnogo podataka o Bitci za Vukovar, o hrabrosti i junaštvu branitelja, o stradanju stanovništva i razaranju grada, o teškim zločinima neprijatelja na civilima i ranjenim hrvatskim braniteljima. Slušali smo pjesmu Hrvoja Hegedušića Stoji grad a pročitana je pjesma Hrvatska Drage Ivaniševića i ulomak iz čuvenog govora pok. Vlade Gotovca pred 5. vojnom oblasti na početku rata. Žrtve Vukovara, Škabrnje i mnoga druga stradališta diljem Hrvatske temelji su moderne hrvatske države. Sloboda hrvatskog naroda je teško i krvavo izborena u Domovinskom ratu. Uvečer su svi učenici nazočili sv. misi zadušnici, a poslije su zapalili svijeće za sve žrtve Vukovara, Škabrnje, za sve poginule branitelje u Domovinskom ratu. Videokonferencija s Indijom U sklopu Međunarodnog projekta izrade straničnika, u koji se naša škola prvi put uključila ove godine, u petak 18. studenog godine putem Skypea čuli smo se s našim partnerima iz Indije. U 7.30 su se u učionici s pametnom pločom okupili svi učenici i s nestrpljenjem iščekivali tko će ih dočekati s druge strane ekrana. Nakon desetak minuta na ekranu se pojavilo dvadesetak djece iz Indije s osmijesima na licima. Uputili smo im pozdrav, a oni su pozdrav uzvratili i kratko se predstavili. Saznali smo da njihova škola broji 600 učenika, a njima je bila zanimljiva informacija da se svi učenici naše škole trenutačno nalaze u učionici. Pitali smo ih koje sve predmete uče u školi i koji im je najdraži predmet, a njih je zanimalo kojim sportovima se bavimo, kakvu odjeću nosimo, kako nam se zove predsjednica Naše polusatno druženje završilo je njihovim pozivom da ih posjetimo, a i mi smo rekli da bismo rado ugostili svoje novostečene prijatelje iz Indije. Raketno modelarstvo 24. studenoga naši su učenici sudjelovali u radionici iz popularne tehničke discipline RAKETNOG MODELARSTVA, koja je jedna od osnovnih djelatnosti, posebice mladih članova, Hrvatskog astronautičkog i raketnog saveza. Ovu je radionicu u Osnovnoj školi u Lovreću održao Martin Olujić, ravnatelj OŠ Kman-Kocunar u Splitu i ujedno veliki znalac tehničkih disciplina, zajedno s našim učiteljem Petrom Elezom i učiteljicom tehničke kulture u OŠ u Imotskom Dijanom Elez. 90

93 ni gospodin s mrkim brkom uzeti čizmicu s darovima jer bi tako ražalostili dobru djevojčicu kojoj je čizmica bila namijenjena, za nju ju je sveti Nikola pripremio. A naučili smo i da uvijek treba biti dobar prema svakome, truditi se da sa svima budemo prijatelji, prestati biti ljuti jedni na druge. Na kraju je sveti Nikola podijelio darove dobroj djeci. I nije bilo ni jedne šibe, jer kako bi i mogla biti kad se nadaleko zna da u Studencima nema zločeste djece. Sveti Nikola Onima koji se diče imenom Nikola, Niko, Nikolina, Nikica, Nika i svim ostalim izvedenicama ovog lijepog imena, želimo sretan imendan. A svima nama neka sveti Nikola izmoli u dragoga Boga obilje blagoslova! Tralalalala, doći će sveti Nikola, pjevali su studenački osnovnoškolci danas, 6. prosinca. Bilo ih je predivno vidjeti i čuti, odjekivala je čitava škola njihovom pjesmom. Ali nisu oni samo pjevali, bilo je tu i glume kakve se ne bi posramila ni najveća kazališta. Svojim uvježbanim izvedbama izmamili su smijeh i radost kod svih prisutnih u školskoj učionici. Ukupno su se zapjevale dvije pjesmice, čule su se tri recitacije i uživalo u isto toliko predstava. Posebno se ipak moraju istaknuti mališani Male škole koji su bez imalo straha stali na pozornicu i veselo izveli svoju recitaciju. Sigurno je da su se djeca za ovo marljivo pripremala jer je sve bilo besprijekorno. Nevjerojatno puno možemo od djece naučiti, prvenstveno o iskrenosti i dobroti. Tako nije mogao ni krampus, ni krampusica, Škrinjica malih i velikih umotvorina 91

94 Škrinjica malih i velikih umotvorina Vukovar Nikada zaboraviti neću kakvu je Vukovar doživio nesreću. Još čujem krikove nevinih ljudi i djece kako odzvanjaju kroz Vukovarske ulice. Branitelji su za njega ginuli za domovinu sve bi učinili. Ovčara tamo su ih ubijali kao da su životinje, u jamu bacali. Vukovar grad heroj i grad heroja, uvijek će ga pamtiti domovina moja. Na braniku domovine ponosno stoj, ne boj se nikog, Hrvat te brani tvoj. Petra Babić, 5. r. Jesen List je malen i žut, sa stabla pao na put. Vjetar puše sve jače i jače, sivi vrapčić s grane na granu skače. Ispod krošnje vjeverica mala, zrele lješnjake tražiti je stala. Kitnjasti rep njezin vijori dok potočić u šumi žubori. Laste i rode krenule su na put, cijela šuma oblači svoj jesenski kaput. Dani su kraći, hladno je svima, uskoro će nam doći snježna zima. Antonija Udiljak, 4. r. Jesen je ovdje i mojim ulicama tiho hoda Jesen se prošetala mojim selom. Počela je sve bojati šarenim bojama. U početku to nije bilo tako vidljivo Jedno jutro sam se probudio, pogledao kroz prozor i sve je izgledalo puno drugačije nego dan prije. Moji roditelji i braća su spavali. Obukao sam se i otrčao van, osjetio sam lijep miris. Puhao je jako hladan vjetar, crveni, žuti i narančasti listovi su u plesu otpadali... Ušao sam u kuću i sjeo pokraj vatre. Utoplio sam se i razmišljao. Nekoliko sam minuta gledao kroz prozor. Sve je bilo tiho, tužno i tmurno. Vjetar je i dalje raznosio lišće po dvorištu. Svi su moji susjedi i prijatelji bili u kućama. Upalio sam televizor Jesen je došla i nešto mi šapnula. Ne smijem vam reći što jer će se naljutiti. Idem uživati u njoj dok još mogu. Domagoj Udiljak, 5. r. Golubovi Golub je sletio na granu, golubicu je našao samu. Golubica mu se veseli, guguče otkad su se sreli. Grane se njišu, a vjetar puše, golubići pjevaju iz dna duše. Gabrijela Maras, 4. r. 92

95 Moja pjesma Volim zavičaj svoj, a nalazi se u Hrvatskoj. U Studencima živim ja i moja ekipa vesela. U školu idem rado i osjećam se mlado. Domaći rad treba pisati da pluseve ne treba brisati. Želio bih otići na let i obići cijeli svijet. U domovini mojoj nema šale, jer su plaće jako male. Mogao bih puno toga reći i o svojoj sreći, ali nemam više vremena, moram učiti ovog trena. Ivan Udiljak, 7. r. Lijepa naša domovino Naše lijepo plavo more obasja ga sunce usred zore. Ta lijepa bistra voda, iznad nje proleti mnogo roda. Lijepa naša domovino draga, ti si puna ljepote i blaga. Ja svoju domovinu volim i Boga za nju stalno molim. Domovina je kao mirisni cvijet, za njom žudi cijeli svijet. Gabrijela Maras, 4. r. Škrinjica malih i velikih umotvorina 93

96 Svijeća za Vukovar Škrinjica malih i velikih umotvorina Prošle sam godine bio u Osijeku. Obišli smo cijeli grad. Ujutro smo odlučili posjetiti Aljmaš i Vukovar. U Aljmašu smo vidjeli onu prekrasnu crkvu koja nalikuje na labuda. U blizini crkve ugledao sam Dunav. Pomislio sam:,,kamo tako brzo teče? Zadivljeni ljepotama Aljmaša, krenuli smo u Vukovar. Sama pomisao na to probudila je u meni onaj osjećaj blagosti i sreće. Pomislio sam:,,napokon ću posjetiti taj predivni grad o kojem svi pričaju. Već sam izdaleka ugledao vodotoranj i na njemu trobojnicu kako vijori. Najprije smo posjetili Memorijalni centar Domovinskog rata. Tamo smo vidjeli slike i imena svih poginulih. Taj me prizor rastužio. Pomislio sam:,,zar je toliko poginulih? Kod vodotornja smo kupili suvenire. Na Ovčari smo vidjeli veliki spomenik u obliku križa. Na kraju smo posjetili veliko groblje. Već se smrknulo. Mnoštvo svijeća osvjetljavalo nam je put. Sve te svijeće podsjećale su me na veliku ljubav ljudi prema poginulima. Kupio sam svijeću. Upalio sam je s osjećajem poštovanja i sreće. Vukovar neću nikada zaboraviti, uvijek će biti u mom srcu. Ivan Udiljak, 7. r. 94

97 Kišna noć na Trešnjevci Te noći sam šetao mokrim zagrebačkim ulicama. Sve je bilo tmurno i mračno zbog oblaka koji su prekrivali nebo. Osjećao sam se kao da sam sâm na svijetu. Poneki šetač prošao bi pored mene i nestao bi u daljini. Kiša je sve jače padala. Skrio sam se pod veliku lipu. Pored mene je bio neki čovjek. Pričao je o svom teškom životu. Saslušao sam ga i krenuo dalje. Svjetla u daljini sve su me više privlačila. Stigao sam na Trešnjevku. Kiša je počela još jače padati. Ispred mene se stvorila dobra vila. Prošetala je sa mnom po mokroj ulici. Odvela me u svojoj kočiji u svoje čarobne dvore. Tamo sam se ugrijao i osušio. Vratila me na Trešnjevku i darovala mi staklenu kuglu. U kugli je bila prikazana ta kišna noć na Trešnjevci. Pozdravili smo se i ona je nestala među oblacima. Prestala je padati kiša. Nebo je bilo puno zvijezda. Tu noć nikada neću zaboraviti, a staklena kugla i danas stoji na mom ormariću. Ivan Udiljak, 7. r. Božićno jutro Svijetli bor jutrom me budi s crkvenim zvonom. To nije obično jutro, to je božićno jutro. Kad se probudim pa miris kolača osjetim, taj me miris toliko zaludi da iz kreveta izletim. A tek poklončići slatki ko bombončići čekaju ispod jele da svima radost udijele. Cijelo jutro sam radostan i znam da taj dan nisam sam, da mali Isus došao je. Jakov Babić, 7. r. Škrinjica malih i velikih umotvorina 95

98 Škrinjica malih i velikih umotvorina Moj tata On se stalno brine o meni, on mi sve daje. Tko je to? To je moj tata. Nikada me nije iznevjerio, nikada me nije zaboravio. Tko je to? To je moj tata. Svaki dan je uz mene tu i u dobru i u zlu. Tko je to? To je moj tata. Koja se osoba uvijek brine za mene? Koja osoba me voli? Tko je to? To je moj tata. Tko je najbolji na svijetu i na cijelom planetu? Moj tata! Mate Babić, 5. r. Svijeća za Vukovar Stoji na hrvatskom tronu i vječno gori. Gori za naš junački grad Vukovar. Tu su stotine branitelja poginule za našu slobodu. Njih nikad ne smijemo zaboraviti jer su prolili svoju krv za taj grad. Gledajući snimke gdje su ulice pune ljudskih leševa, ona silna granatiranja i pucnjave pušaka, krv mi se zaledila. Samo kad pomislim što su ti ljudi sve prošli, odmah bih zaplakao. Vodotoranj ponosno stoji, pun rupa od granata i metaka, čvrsto na hrvatskom tlu. Sjetim se hrvatskoga generala Blage Zadre koji je spriječio mnoge napade JNA. Divim mu se kako je imao veliko i hrabro srce za svoju domovinu za koju je i poginuo. Zato ta svijeća ponosno gori da nikad ne zaboravimo junake koji su dali život za slobodu hrvatskog naroda i države. Neka im je vječna slava i hvala! Matej Trogrlić, 7. r. 96

99 Iz dnevnika moje bake Kad sam bila mala, voljela sam pričati sa svojom bakom. Ona je bila kao stara knjiga koju ljudi možda ne bi htjeli odmah čitati. Kraj nje bismo samo prošli, ali je u njoj zapisana jedna jako lijepa priča. Pričala mi je često o svojem djetinjstvu i uspoređivala ga s mojim. Govorila mi je da se brinula za životinje i da je išla u večernju školu jer drukčije škole u to vrijeme nije bilo. Govorila je: U to je vrime bilo teško živit. Puno se ljudi selilo u druge države zbog posla i neki bi upoznali svoju djecu tek nakon nekoliko godina. Moja baka i druga djeca cijeli bi dan bili na polju i čuvali životinje. To je bilo njihovo blago, od toga su živjeli. Neka djeca nisu imala niti osnovne potrepštine. Možda danas neki misle da tada ljudi nisu bili pametni jer nisu bili školovani, ali oni su završili životnu školu. Mogli su određivati vrijeme i znali su raspoznati ljekovite biljke. Nekad mi se činilo da moja baka uopće nije doživljavala novo doba i nove promjene. Kao da je ono vrijeme, iako teško, za nju bilo najljepše doba. To se moglo vidjeti u njezinim očima i borama. Sve dok se njezina svijeća nije ugasila. Antonia Bilić, 8. r. Škrinjica malih i velikih umotvorina 97

100 PREDŠKOLCI Škrinjica malih i velikih umotvorina Mnogi već misle da nam se bliži najlipše vrime u godini. Sve nas okupi, sjedini na jedan posebni, drugačiji, neopisiv način, unese toplinu u srca i domove svih nas. Mi mu se odrasli jako veselimo, ali ga s posebnim nestrpljenjem i oduševljenjem iščekuju djeca. PETAR: Ja ću biti policajac i vatrogasac. Kad ne gori kuća, ja ću raditi u policiji, a kad gori, ja ću raditi kao vatrogasac. GORAN: Ja ću raditi u Imotskome, prodavati, dat ću ljudima kune, vratiti kusur. Raditi s mamom u Tučepima. Ići u veliku školu. Pomagati tati iza škole. ANTE: Ja ću biti policijski auto. Ja ću raditi s mojim tatom, klati gudine. Nikad neću biti velika Kad odrastem, bit ću Ništa na svijetu nije ljepše, a ni iskrenije od djeteta. Kako prethodnih godina, tako smo i ove najmlađe upitali i dobili odgovore kako oni svojim malim, vedrim očima gledaju na svijet oko sebe. SREĆKO: Ja ću biti policajac, vodoinstalater. Gasiti ću vatru, ne vodoinstalater nego vatrogasac. Bit ću policajac. JOSIPA: Ja ću biti na blagajni, prodavati ljudima. ANICA: Ne znam. Nikad neću biti velika. Što/tko je Jesenko? ANTE: Avion, on ima krila, ima gume, kad on leti priko zraka, ide kući. JOSIPA: Jesen, vani. ANTE: Bundeve. SREĆKO: Jesenko, kad su bundeve. Kad je noć vještica. PETAR: Velik, ima bundevu na sebi. ANICA: Snjegović! Što je knjižnica? JOSIPA: Di su knjige. GORAN: Čitamo i gledamo. ANTE: Pisati. SREĆKO: Gledati knjige i čitati, gledati koja ti triba i pročitati. Najviše volim Zašto? JOSIPA: Mamu i tatu. Zato jer kuvaju ručak, zato što peku ćevape i picu i oblače me. PETAR: Mamu i tatu. Zato jer mi oni kupuju marendu. Volim ih zato jer mi prave juhu od gljiva i spremaju za ručak. 98

101 SREĆKO: Mamu i tatu. Babu i tetku, i strica i strica, dvi strine i puno rodica. Zato jer su mi dragi, kupuju mi što želim, kupuju mi svašta. ANICA: Mamu, tatu, bakicu, striku, više nikoga. Zato što su mi dragi. ANTE: Mamu i tatu, dida i babu, Matu, Franu, Ivana, Nedu. Ja ih volim kad je spavanje, kad padne noć. Ja ne volim kišu, ja volim snig i pase male. GORAN: Mamu i tatu, tetku, babu, dida. Imam dvi babe, babu Milicu, babu Ljubu, dida Gorana. Zato kad mi sve kupuju. I tetku svoju Marijanu volim. Tko je bio sveti Nikola? JOSIPA: Koji dili darove. Sa bradom. Imao je kapu i čizmice. GORAN: Od crkve. Je li mama, je li to? ANTE: Božić. SREĆKO: Sveti Nikola je bio davno vamo pa je umro. PETAR: On je nas čuvao od svačega. Ja sam njega vidio, ćirio sam, ima vriću punu poklona. Vidio sam ga kudan je ulazio, on nije nikudan ulazio, on se stvorio. On je meni rekao: Što ti, mali, ne spavaš?. Baš je bio lip. ANICA: Sveti Nikola je dobar i nosi poklone. Što je Badnjak? SREĆKO: Kad snijeg pada, kad se svi vesele i kad se pjevaju božićne pjesme. Kad je Božić i kad dobiješ darove i to, kad okitiš bor. GORAN: To je Božić. Donosi nam mama poklon i onda mi otvorimo. GORAN: Da nas čuva dragi Bog. Da se lipo ne svađamo. JOSIPA: Da budeš dobar. Dobrota je Bog. ANTE: Da te čuva Isus i naša crkva. PETAR: Da se lipo igramo. Da ne idemo u šumu, da se lipo vozamo na biciklu, da Što je dobrota? PETAR: To je Božić, tada se igramo u snijegu, donosi nam djed Božićnjak poklone, probudimo se i onda se igramo. JOSIPA: Zemlja, kopamo kumpire. ANTE: Pada kiša, ja ne volim kišu. gledamo ispred sebe. Da idemo u crkvu svake nedilje. SREĆKO: Da budeš dobar. Da slušaš dragog Boga. Isus, priroda. Da moliš, da te čuva dragi Bog, da slušaš, da te čuvaju anđeli čuvari. I kad ti neko umre, ideš na groblje. Škrinjica malih i velikih umotvorina 99

102 Vijesti iz Općine Vijesti iz Općine Stipendije za studente i usvajanje proračuna za godinu Kvaliteta života u našoj općini umnogome ovisi o općinskom Proračunu, od toga kako se stvaraju prihodi i kako se oni troše. Proračun je vrlo bitan dokument i glavni je pokretač svih aktivnosti, razvoja i života naše općine. Prihodi predviđeni za godinu iznosili su ,21 kn, rashodi poslovanja ,21 kn te rashodi za nabavu nefinancijske imovine ,00 kn. Struktura prihoda koja se predviđa, proizlazi iz poreza i prireza na dohodak u iznosu od ,50 kn, pomoći iz proračuna ( ,00 kn) zatim od prihoda po posebnim propisima ( kn) i komunalnih doprinosa ( kn) te donacije od pravnih i fizičkih osoba izvan općeg proračuna ( kn). Tu je uključen i prihod od naknade za nezakonito izgrađene objekte i zgrade, tzv. legalizacija. Proračun mora imati svoju financijsku ravnotežu, prihodi moraju biti jednaki rashodima. Proračun za trebao bi biti u funkciji podmirivanja obveza koje Općina konstantno ima kao i u funkciji razvoja komunalne infrastrukture i gospodarskih poticaja za ostvarenje većih prihoda. Općinski Proračun prihvaćen je jednoglasno. Javni radovi produženi do kraja godine Programom za javne radove obuhvaćene su sve planirane aktivnosti u uređenju, čišćenju i izgradnji javnih površina. Javni radovi koji su trajali do početka listopada produženi su do kraja godine. Djelatnici na javnim radovima uredno su obavljali svoje poslove predviđene programom prema Zavodu za zapošljavanje. Općina Lovreć na svome području ima iznimno veliki broj javnih površina, nerazvrstanih cesta i povijesnih lokaliteta. Djelatnici na javnim radovima radili su na nerazvrstanim cestama, uređenjima i čišćenju pojedinih bunara, detaljnom čišćenju groblja, nasadima na javnim površinama, bojanju i sanaciji općinskih objekata, nogostupa, divljih odlagališta. Produženje radova iskorišteno je za dovršenje dijelova na nerazvrstanim cestama te će se urediti sva groblja nakon svetkovina i blagdana kao i uređenje mjesta za božićne blagdane. Preminuo general-bojnik Ivo Jelić Nakon duge i teške bolesti u 75-oj godini života preminuo je general-bojnik Ivo Jelić rođen godine u Belgiji, a godine s obitelji doselio u Lovreć. 100 Na sjednici je donesena odluka o dodjeli stipendija za godinu. Pravo na stipendiju imaju svi redovni studenti. Pod temom Razno vijećnici su razgovarali o uređenjima mjesta za predstojeći blagdan Božića i Nove godine.

103 General-bojnik Jelić bio je jedan od osnivača 4. gardijske brigade, a na dužnost zapovjednika te proslavljene hrvatske brigade u Domovinskom ratu imenovan je na dan njezina utemeljenja, 28. travnja godine. Na toj je dužnosti bio do 3. lipnja godine. Nakon toga prelazi u Hrvatsku ratnu mornaricu (HRM) gdje od lipnja do 9. siječnja godine obnaša dužnost savjetnika zapovjednika HRM-a za KoV. Po završetku te dužnosti odlazi u mirovinu u činu general-bojnika HV-a. General-bojnik Ivo Jelić odlikovan je Redom kneza Domagoja s ogrlicom i Spomenicom Domovinskog rata. Pokop je bio u subotu, 9. siječnja u na splitskom gradskom groblju Lovrinac. Komemoracija je održana u 11 sati u Vili Dalmacija u Splitu. Hrvati izumiru - demografska slika najlošija ikad Otkad se prikazuju demografski podaci u Republici Hrvatskoj, a to je zadnjih stotinjak godina, godina bila je najgora u hrvatskoj povijesti u broju rođene djece. Rođeno je točno djece. Zabilježen je, dakle, najmanji broj rođene djece, jedna od najnižih stopa sklapanja brakova i uvjerljivo najviša stopa razvoda. Od sredine 80-ih godina u Hrvatskoj se rađa trećina manje djece na svakih 1000 stanovnika, sklapa se upola manje brakova te ih se dvostruko više razvodi. Ova godina još je gora što se vidi iz podataka u prvih deset mjeseci. Hrvatska u prvih deset mjeseci ima čak 1310 manje rođene djece nego katastrofalne godine. To je jadno i tužno. Pad ili recesija u broju rođene djece ove godine čak je 4 % manja u odnosu na prošlu godinu koja je bila rekord s najmanjim brojem rođene djece u povijesti. Prošle godine bilo je umrlih, a ove godine u prvih deset mjeseci umrlih, što je rast mortaliteta od visokih 8,5 % u jednoj godini!!! To znači da se stanovništvo prirodnim putem u samo deset mjeseci prošle godine smanjilo za više od osoba - grad veličine Trogira, Sinja ili Rovinja. Iako u Hrvatskoj raste udio djece rođene izvan braka, (taj se dio udvostručio u odnosu na godinu te iznosi 1,4 %) brak je za većinu parova preduvjet za rađanje djece. Budući da se u brak stupa sve rjeđe i sve kasnije, sve kasnije se rađaju i djeca. U godini prvi je put više od polovice svih žena koje su rodile bilo u kategoriji starijih rodilja, odnosno starijih od 30 godina. Njihov se udio udvostručio u samo dvadeset godina. Tri posto rodilja prešlo je 40-u, što je trostruko više od udjela koje su činile godine. Prosječna dob prvog poroda iznosila je 28,4 godine (pet godina više nego 1985.), što je samo nekoliko mjeseci više od prosječne dobi stupanja u brak (28,1 godina). Gotovo 90 % žena koje su rodile u 2014.,bile su zaposlene ili su aktivno tražile posao, što je jedna od najviših stopa u EU. Isto tako, svaka treća rodilja imala je završenu višu školu ili fakultet (u Zagrebu njih 47 %), što je bitno više od prosjeka opće ženske populacije. Ovo su strašne i zabrinjavajuće brojke Hrvatska je u Domovinskom ratu imala daleko više rođene djece. Samo radi usporedbe usred granata, rata i okupacije bilo je više rođenih. Primjerice, ; ; ; ; ; ; a 2015.? (XII./2015.) rođene djece. Ako tome Vijesti iz Općine 101

104 Vijesti iz Općine pribrojimo više od sto tisuća iseljenih Hrvata, trenutna slika u Hrvatskoj je poražavajuća. U Općini Lovreć demografska slika je također poražavajuća. U prošloj godini rođeno je 16 djece, a umrlo 98. Od 98 umrlih 54 je izvan područja Općine Lovreć, ali se tu pokapaju. Na području Općine registrirana su 143 muškarca iznad 25 godina s minimalno završenom srednjom školom i riješenim stambenim pitanjem. Od 143 muškarca 98 je u radnom odnosu. Dakle, ako se i o čemu u našoj domovini treba pričati i ako se misli o budućnosti Hrvatske, onda to nisu reforme, već nacionalna demografska obnova. I za kraj nešto o čemu možemo razmišljati uz riječi don Pavla iz Prosjaka i sinova našega književnika Ivana Raosa: Pustoši. Cijela krajina cijela zemlja Više od tisuću godina živio je ovaj narod na ovom kamenu i svaki kamen, daklem, sto put krvlju omastio. Ali se s njega nije dao I saraceni i tatari i turci i mlečani i nijemci i mađari i svaki đava pakleni, a narod stoji Krv svoju prolijeva, ali se iz krvi ponovo rađa korijenje, daklem, sve dublje u kamen pruža. A sada ga, daklem, svojevoljno iz kamena čupa! A kada, daklem, žile počupa i sam će umrijeti! Ne daj mu da umre, ne daj da umre ovaj narod, ne daj da žile čupa javnost. Predviđeno je da u okolici vodotornja budu izrađeni parkinzi, dječje igralište, a postavit će se popis imena svih donatora, od najmanjeg do najvećeg. S dunavske strane vodotornja bit će instalirano panoramsko dizalo iz kojega će se izlaziti u nekadašnje spremište za vodu koje će biti pretvoreno u memorijalnu sobu. Unutar iste protezat će se dugačka, krivudava staza koja simbolizira prepreke koje se susreću na nekom putu. Predviđeno je i postavljanje jednoga ili više ekrana na kojima će se prikazivati snimci razaranja među kojima ima i onih kada granate direktno pogađaju vodotoranj. Rupe nastale tijekom granatiranja bit će zatvorene staklom. Iz memorijalne sobe izlazit će se na krovište vodotornja gdje će biti uređen vidikovac s tribinama i državnim stijegom. Prema planu radovi bi trebali započeti u ljeto ove godine, a trajali bi godinu dana. Troškovnik iznosi 20 milijuna kuna. Projekt je osmišljen na način da se najprepoznatljiviji simbol Domovinskog rata u Vukovaru i Hrvatskoj sačuva ovakvim kakav je sada, ali i da se otvori i učini dostupnim široj javnosti. Kroz obnovu vodotornja želi se ispričati priča o hrvatskom zajedništvu, prkosu iz Domovinskog rata, rekao je gradonačelnik Vukovara Ivan Penava. Projekt obnove vukovarskog vodotornja Postanimo i mi dio priče o simbolu hrvatskog zajedništva. Svi koji se žele uključiti u obnovu vodotornja, sredstva mogu donirati na račun: IBAN HR MODEL HR24, POZIV NA BROJ 7765-OIB UPLATITELJA, OPIS: PROJEKT VODOTORANJ Tijekom iduće godine vukovarski vodotoranj biti će obnovljen i otvoren za Uplate iz inozemstva vrše se na gore navedeni IBAN uz SWIFT CODE/ BIC Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb: HAABHR22 102

105 Maškare u Općini Kulturne i umjetničke udruge s područja općina Cista Provo i Lovreća organizirale su zajedničku proslavu Maškara 2016., a načelnici općina svečano su im predali ključeve na upravljanje Kako bi zabava bila ugodnija i uspješnija, započela je okupljanjem u Studencima u 13 sati, potom se karnevalska povorka uputila prema Lovreću i stigla u 13,15. U 13,30 je bila u Cisti Provo te na odredišnoj točki u Cisti Velikoj u 14 sati. Najbolje maškare su odnijele nagrade. Oporuku Krnji i njegovo skončavanje zbilo se, dakle, u Cisti Velikoj, a zabava Pod maskama bila je istoga dana u 22 sata u noćnom klubu BOSS u Lovreću. Noć muzeja u Medovu Docu Udruga građana Medov Dolac i ove se godine pridružila manifestaciji Noć muzeja u Hrvatskoj. Iako na području Općine Lovreć nemamo muzej, ovom su prigodom svoja vrata za posjetitelje otvorile dvije etnozbirke: u Lovreću i Medovu Docu. U Medovu Docu ovu su noć posvetili gangi i guslanju koje polako nestaju iz naših krajeva. Svesrdnu pomoć u tome pružio im je i župnik Medova Doca don Mladen Vukasović koji je mnoge posjetitelje ugostio na kominu u Župnom uredu. Općina Lovreć među najuspješnijima Loša ekonomska slika u zemlji kao i nepovoljni uvjeti za investitore sprječavaju investicije i veće zapošljavanje na području cijele Imotske krajine, pa tako i na prostoru Općine Lovreć. Prema državnim podacima za statistiku poslovanja poduzetnika po općinama i gradovima za godinu Općina Lovreć imala je, nakon Općine Proložac i Grada Imotskoga, najviše prihoda od fizičkih i poslovnih subjekata koji imaju sjedište u Općini Lovreć. Ukupni prihodi na području Općine Lovreć iznosili su kn, Općina Proložac imala je kn a grad Imotski kn. Općina Cista Provo na svome području ostvarila je prihode od kn, dok su druge općine s daleko manjim iznosima. Općina Lokvičići imala je kn, Općina Zagvozd kn, Općina Zmijavci kn, Općina Runović kn i Općina Podbablje kn. Iako se zbog kojekakvih priča stvara negativni prikaz stanja za cijelo naše područje, brojke govore drugačije. Mali broj stanovnika i nedostatak vanjskih sadržaja stvara jednu nepotrebnu depresivnu sliku ne samo u našoj općini već i na području cijele Imotske krajine. Sigurno je da postoji podosta tvrtki koja bi svoja sjedišta mogla prijaviti na području Općine Lovreć čime bi i prihod bio daleko veći. Štoviše, za to postoje i određeni benefiti koji se mogu iskoristiti, kao i veća sredstva koja se mogu dobiti od poreza na dobit. Nije nezanemariva činjenica da je dobit nakon oporezivanja svih tvrtki bila ,00 kn. U okruženju poznatih turističkih središta i prednosti koje imamo u zaleđu Makarskog primorja, s većim prostorima, dobro očuvanim kućama kao i mogućnostima smještaja i pružanja usluga turistima proračuni fizičkih i pravnih osoba mogli bi biti kudikamo bolji. Trenutna situacije jest teška, ali krizne i teške situacije rađaju nove i plodonosnije ideje u kojima se ostvaruju veći prihodi. Prema podacima kretanja broja nezaposlenih po gradovima i općinama za godinu na području Općine Lovreć bila je registrirana 201 osoba od čega 107 žena. Vijesti iz Općine 103

106 Vijesti iz Općine Prostora i mogućnosti za poboljšanje naših gospodarskih prilika ima. Iskoristimo ih. Edukacija o uporabi pesticida Učilište Virtus, ustanova za obrazovanje odraslih, organizirala je edukacije za održivu uporabu pesticida. Poljoprivrednik (profesionalni korisnik) odsada neće moći kupiti pesticide ako nema potvrdu o položenom ispitu, tj. odgovarajuću iskaznicu. Edukacija o uporabi pesticida održala se u zgradi Općine Cista Provo 25. i godine u 17 sati. Predbilježbe su se vršile u zgradi Općine Cista Provo. Obveznici su bili dužni ponijeti: osobnu iskaznicu, OIB, kopiju svjedodžbe, diplome ili radne knjižice. partnerstva s cijenjenim tvrtkama u zemljama kao što su Austrija, Njemačka, Nizozemska te Kanada. Projektiranjem i automatizacijom industrijskih postrojenja, u svim većim granama industrije, Moveo je pokazao rijetku viđenu profesionalnost i sposobnost kreiranja rješenja i za najzahtjevnije partnere. U industrijama kao što su naftna, duhanska, prehrambena, farmaceutska i automobilska, te u biljnim destilerijama, Moveo surađuje sa značajnijim međunarodnim tvrtkama kao što su Zagrebačka pivovara, Carlsberg, Heineken, Pfizer Pharmaceuticals, SCA papir, Opel, BMW i dr. Tvrtka Moveo je sa svojih trenutno 30- ak zaposlenika obiteljska tvrtka u kojoj među svim zaposlenicima vlada zajedništvo, saznanje da se mogu osloniti na kolege te da imaju podršku kako na poslovnom tako i na osobnom planu. Moveo robotika-visoka tehnologija kao pokretač razvoja Tvrtka MOVEO osnovana je početkom godine u Montrealu, drugom po veličini gradu u Kanadi i najvećem gradu provincije Quebec. Tvrtku je u svom rodnom gradu osnovao gospodin Gordan Šamija, diplomirani inženjer i poduzetnik s dugogodišnjim međunarodnim iskustvom u području industrijske robotike i automatizacije. Gordan Šamija seli poslovanje u Hrvatsku, u grad Zagreb, gdje se trajno nastanjuje s cijelom svojom obitelji, ženom Jasminom i troje djece: Filipom, Arianom i Amaris. Preseljenjem u Hrvatsku Moveo zapošljava mlade, visokoobrazovane hrvatske inženjere koji ubrzo sudjeluju u raznim projektima diljem Europe, Sjeverne Amerike i Afrike. Iz glavnog sjedišta tvrtke u Zagrebu Moveo promiče svoju poslovnu izvrsnost u području robotike i automatizacije stvarajući Podružnica Lovreć Moveo je otvorio podružnicu u Lovreću u kojoj zapošljava mlade inženjere iz šire okolice Lovreća i Dalmatinske zagore. Novozaposleni inženjeri prolazit će iznimno kvalitetnu edukaciju u trajanju od 3 do 6 mjeseci tijekom koje će dobiti sva potrebna znanja kako bi mogli zadovoljiti takve profesionalne standarde kakve već iskusni zaposlenici prezentiraju po cijelome svijetu. Cilj je podružnice u Lovreću zapošljavati i educirati mlade inženjere koji prebivaju između Splita i Mostara te tako stvoriti 10-ak kvalitetnih inženjera koji bi napravili od Lovreća glavni centar robotike i automatizacije za cijelu južnu Dalmaciju. Moveo ne samo da educira i razvija visoko kvalitetne svjetske stručnjake nego usputno stvara kvalitetne ljude, promičući etično i moralno poslovanje i ponašanje prema drugima, poslovno ili privatno jer Moveo nije 104

107 samo vodeća tvrtka u industrijskoj robotici i automatizaciji sa zavidnim međunarodnim renomeom, Moveo je i zajednica visokokvalificiranih i obrazovanih ljudi iz Hrvatske koji djeluju kao velika i sretna obitelj. Ostvarenje životne želje jedne obitelji Preseljenjem u Hrvatsku, pokretanjem poduzetničkog pothvata u Zagrebu i otvaranjem podružnice u Lovreću obitelj Šamija zaokružuje priču i na osobnom planu. Naime, iako su oboje rođeni u Kanadi, Gordana i Jasminu vukla je želja za preseljenjem u Hrvatsku, domovinu njihovih roditelja. Usađivanjem ljudskih vrijednosti i ponosa prema porijeklu roditelja, htjeli su nastaviti svoju životnu i poslovnu priču u Hrvatskoj. Iznad svega, otvarajući podružnicu u Lovreću, ostvarene su njihove želje da potpomognu kraj iz kojeg Gordan vuče korijene. Podružnica odaje počast Gordanovom ocu Vladi i pokojnoj majci Mariji, a i njegovom djedu Ivanu i svima drugima koji su poginuli u svim ratovima za domovinu. Neka im je vječna slava i laka zemlja gdje god počivali, počivali u miru Božjem. Anita Nosić - nova načelnica Prvi put otkako je Imotske krajine na čelu neke općine je žena od 25. veljače godine dužnost načelnice Općine Lovreć preuzela je Anita Nosić, dotadašnja zamjenica načelnika. Naime, Vlada Republike Hrvatske imenovala je načelnika Općine Antu Babića zamjenikom ministrice socijalne politike i mladih Bernardice Juretić, tako je nespojivost dužnosti općinskog načelnika u vezi s novom službom, dovela do promjene na čelnom mjestu Općine. Primopredaja je izvršena u nazočnosti djelatnika Općine Lovreć. Anita Nosić je i do sada sudjelovala u radu Općinskog vijeća te će ovu dužnost obavljati do sljedećih lokalnih izbora. Želimo joj puno uspjeha u daljnjem radu. Održani 23. Raosovi dani I ove su godine 2. srpnja tradicionalno održani 23. po redu Raosovi dani u njegovom rodnom Medovu Docu. Književni susret u čast velikana pisane riječi, započeo je u 18,30 ispred piščeve rodne kuće. Potom se održala sveta misa zadušnica u župnoj crkvi, a nakon toga položili vijenci na književnikov grob. Potom je mladež Medova Doca upriličila kulturno-zabavni program. Čitali su se ulomci Raosovih djela i ostvarenja medovačkih pjesnika, nastupili su amateri dramske grupe Sveti Marko iz Ivanbegovine (s predstavom Svekrva i nevista) te pjevači gange iz Imotske krajine i susjedne Hercegovine. Na otvorenju ovogodišnjih Raosovih dana, uz brojne goste i načelnicu Općine Anitu Nosić, prisustvovao je i dožupan Splitskodalmatinske županije Ante Šošić. Cijelo slavlje su upotpunila slana i slatka medovačka jela, te se druženje uz glazbeni program nastavilo do kasno u noć, uz riječi domaćina i predsjednika Udruge građana Medova Doca Bogoslava Džaje: Ovo Vijesti iz Općine 105

108 Vijesti iz Općine moramo nastaviti, ovo je ono što prepoznaje Medov Dolac, gdje su svi ljudi dobre volje dobro došli, svima je ovdje vječno nasmijano nebo Obilježen Dan općine Povodom Dana općine Lovreć 3. kolovoza u nazočnosti Splitsko-dalmatinskog dožupana Ante Šošića, načelnika susjednih općina, direktora i ravnatelja javnih poduzeća i ostalih gostiju, održana je Svečana sjednica. Prije održavanja sjednice predsjednik Općinskog vijeća Rade Zaradić, u nazočnosti načelnice Anite Nosić i općinskih vijećnika, položio je vijence na grob Zdravka Marjana Sekeleza i spomen-obilježje Franje Tuđmana. Na početku sjednice predsjednik Vijeća pozdravio je sve pridošle goste. Minutom šutnje odali su počast svima koji su zaslužni za blagodat slobode koju uživamo, a nakon toga pozvao načelnicu Anitu Nosić da podnese izvješće o učinjenim radovima kroz proteklo razdoblje. U ime Županije nazočne je pozdravio dožupan Ante Šošić i uputio riječi potpore u suradnji na zajedničkim projektima, što naša županija redovno čini. Nakon izvješća dodijeljena je povelja dugogodišnjem načelniku Anti Babiću za sav trud i nesebično pomaganje godinama. Čestitamo mu još jednom! Tribina o demografiji Općina Lovreć u povodu Dana općine i Dana domovinske zahvalnosti, 4. kolovoza, priredila je tribinu u OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića, u Lovreću na temu Demografska katastrofa u Hrvatskoj uzroci i posljedice. Na tribini su o zabrinjavajućim trendovima izumiranja hrvatske nacije govorili najpozvaniji hrvatski demografski stručnjak i redoviti profesor i pročelnik Katedre za demografiju, Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Anđelko Akrap, Ante Babić, zamjenik tehničke ministrice socijalne politike i mladih, i povjesničar Radoslav Zaradić, djelatnik Državnog arhiva u Splitu. Tribini je nazočila i načelnica Lovreća Anita Nosić. Prof. Akrap, govoreći demografskoj pustoši u Hrvatskoj, posebno je istaknuo kako niti jedna vlast do sada nije poduzela mjere demografske obnove hrvatskog društva i upozorio da Hrvatska nestaje. Kao ključni problem Hrvatske naveo je nestajanje stanovništva u prostoru, uz što se vežu veliki socijalni problemi, veliki broj starijih ljudi živi u velikom broju malih naselja o kojima treba skrbiti te da je demografska problematika usko vezana s gospodarskim poteškoćama, a ukidanjem općina to bi se još više pogoršalo. Reforma svih reformi demografija bila je tema izlaganja Ante Babića. Naglasio je da se na temu demografije istodobno govori i o 106

109 reformi zdravstva, prosvjete, javne uprave, te da zbog loše gospodarske slike Hrvatske mora biti jasno kako je demografija reforma svih reformi. LOVREĆ SPLIT (20 putnih karata) i LOVREĆ ZAGREB (10 putnih karata). Ugovor Općine s Ministarstvom graditeljstva i prostornog uređenja Ministar graditeljstva i prostornog uređenja gosp. Lovre Kuščević, u prisustvu splitsko-dsalmatinskog župana gosp. Zlatka Ževrnje, dodijelio je ,00 kn za asfaltiranje nerazvrstanih cesta u Općini Lovreć. Asfaltiranje kreće čim se dovrši projektna dokumentacija. Početak školske godine 2016./2017. i sufinanciranje autobusnih karata 5. rujna godine (ponedjeljak) otpočela je nova šk. godina u našim dvjema osnovnim školama, u OŠ S. S. Kranjčevića u Lovreću i OŠ Studenci. I ove je školske godine Općina Lovreć školama doznačila sredstva kojima su se učenicima priskrbile radne bilježnice i potrebni materijali za praćenje nastave. Isto tako Općina je i ove godine sufinancirala prijevoz srednjoškolskih učenika s područja Općine Lovreć, odnosno iz mjesta Lovreć, Studenci, Medov Dolac i Dobrinče. Ugovor je potpisan s Autopoduzećem iz Imotskoga, koji je, uostalom, i tehnički poboljšao svoj vozni park radi veće sigurnosti đaka. Roditeljima je također sugeriramo da upozore svoju djecu na odgovorno ponašanje tijekom prijevoza te na zaštitu imovine prijevoznika. I studentima je jednako kao i prošle godine pojedinačno sufinanciran prijevoz na relacijama: Općini Lovreć dodijeljena sredstva za uređenje komunalne infrastrukture U utorak 15. studenog ministar Lovre Kuščević potpisao je Ugovore o dodjeli kapitalnih pomoći gradovima i općinama za poticanje razvoja komunalnog gospodarstva i komunalnog standarda za ovu godinu. U ime Općine Lovreć ugovor je potpisala načelnica Anita Nosić. Potpisivanju su prisustvovali premijer Andrej Plenković, ministrica regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Gabrijela Žalac, ministar turizma Gari Cappelli, ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek te ministar obrane Damir Krstičević. Općina Lovreć je spomenutim sredstvima te vlastitim i sredstvima dobivenim od Županije, financirala rekonstrukciju i asfaltiranje lokalnih cesta: MEDOV DOLAC - Brstili, Granići DOBRINČE - Puljci STUDENCI - Batalići, Gutići (popravak ceste Kovačevići, Bekavci, Miljkovača, Podgreda) LOVREĆ - Žižanovići, Bekavci Gornji, Čaljkušići (popravak ceste u Rupčićima, Nosićima, Jelićima, Batinićima). U planu su pripreme i za uređenje ostalih lokalnih cesta te se nadamo da ćemo ih u skoroj budućnosti, uz pomoć ministarstava i Županije Splitsko-dalmatinske, realizirati još puno više. Priredio (s mrežne stranice www. lovrec.hr) Mario Cikojević Vijesti iz Općine 107

110 Sve što postoji izišlo je iz nutrine moga milosrđa (Dnevnik sv. Faustine, str ) O hrvatskom grbu O hrvatskom grbu Heraldika ili grboslovlje je pomoćna povijesna znanost koja se bavi proučavanjem grbova. Prvi grbovi javljaju se za vrijeme Prvog križarskog rata, dakle 11. stoljeće. Općenito, grbovi su simboli prepoznatljivosti i pripadnosti, nešto po čemu se neki pojedinac ili grupa ljudi razlikuju od ostalih. Prvo i osnovno pravilo heraldike je da se svaki grb mora razlikovati od drugoga, odnosno svaki grb mora biti jedinstven. Imajući taj podatak na umu, možete onda zamisliti koliko je različitih grbova nastalo u posljednjih tisuću godina. Svaka plemićka obitelj, svako vojvodstvo, svaka kneževina, svako kraljevstvo u Europi imali su svoj grb. A tako i Hrvatska. Radi se o vrlo složenom pitanju na kojem nije moguće dati jednoznačan odgovor. Ali, zašto sam se odlučio pisati o hrvatskom grbu u ovom broju? Već duži niz godina u medijima se često podiže pitanje o hrvatskom grbu, osobito kada se pojavi fotografija hrvatskog grba s početnim bijelim poljem (doduše, bijela boja ne postoji u heraldici. Prvo, ne radi se o boji nego kovini, a drugo, riječ je o srebru). I kad se pojavi takva fotografija, kao što se nedavno pojavila fotografija predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović s hrvatskom zastavom na kojemu je grb s početnim bijelim poljem, odmah se počela dizati prašina kako se naša predsjednica fotografirala s ustaškom zastavom. Usput rečeno, pomoćna povijesna znanost koja se bavi proučavanjem zastava zove se veksilologija. Iz svog neznanja, u prvom redu, a zatim zlobe koja je usmjerena protiv svega što je hrvatsko, piskarala antihrvatskog raspoloženja objavljuju na svojim mrežnim portalima i novinama kojekakve nebuloze znajući dobro da time produbljuju jaz između hrvatskog naroda. A sve to rade s ciljem da današnju Republiku Hrvatsku poistovjete s Nezavisnom Državom Hrvatskom iz razdoblja Drugog svjetskog rata kako bi je kompromitirali i diskreditirali. Upravo takva piskarala razlog su zbog kojega se u Hrvatskoj danas još uvijek nalazimo u začaranom krugu Drugog svjetskog rata iz kojeg ne uspijevamo izaći. Oni su ti koji neprestano šire famu o refašizaciji Hrvatske kako bi hrvatski narod držali u stanju vječite psihoze. Zastava Republike Hrvatske Takvima se uvijek, i jedino, može suprotstaviti istinom. A kako bismo došli do istine, valja uvijek preispitivati ono što nam se servira u medijima te čitati i istraživati što je više moguće. Zato ćemo ovdje dati kratki pregled povijesti hrvatskog grba samo kao početak ili vodič o ovoj temi koja je iznimno zanimljiva. Krenimo od kraja, dakle od današnje situacije. Svima nam je dobro poznat današnji izgled hrvatskog grba. Njegov izgled propisan 108

111 je Zakonom o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske izglasanim u Hrvatskom saboru dan prije donošenja Božićnog Ustava godine. Točnije, u članku 7. toga zakona stoji da je: grb Republike Hrvatske povijesni hrvatski grb u obliku štita dvostruko podijeljen vodoravno i okomito na dvadeset pet crvenih i bijelih (srebrnih) polja. Tako da je prvo polje u gornjem lijevom kutu štita crvene boje. Iznad štita se nalazi kruna s pet šiljaka koja se u blagom luku spaja sa lijevim i desnim gornjim dijelom štita. U krunu je smješteno pet manjih štitova s povijesnim hrvatskim grbovima koji su poredani od lijeve na desnu stranu štita u ovom redu: najstariji poznati simbol povezan s imenom Hrvatske, grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije Vidimo da i unutar hrvatskog grba postoji nekoliko drugih grbova, a sve je to rezultat duge i bogate povijesti našega naroda. Baština koju smo naslijedili od svojih predaka, nalazi nam se svakodnevno pred očima a da toga nismo ni svjesni. Ta je zapravo vrlo zanimljiva godina. U toj godini Hrvatska će dva puta mijenjati izgled svoga grba. Prvo, u srpnju amandmanom na tadašnji Ustav mijenja socijalistički grb u privremeni grb koji se koristio do prosinca, a koji je zamijenio gore opisani grb. Međutim, ne navodi se koje bi boje trebalo biti početno polje jer je i najavljeno samo kao privremeno rješenje, tako se javljaju grbovi i s crvenim i s bijelim početnim poljem. Dakle, u toj godini Hrvatska je koristila tri različita grba. Od do Hrvatska je imala grb s tipičnim socijalističkim elementima. U Ustavu iz stoji: Državni grb Narodne Republike Hrvatske (od Socijalistička Republika Hrvatska) je polje okruženo s dva snopa žitnog klasja zlatne boje. U dnu polja je željezni nakovanj, nad kojim se blago talasa morska pučina. Iz morske pučine uzdiže se historijski hrvatski grb, iznad kojega izlazi sunce... Inačice privremene zastave Republike Hrvatske korištene od srpnja do prosinca Nigdje, zapravo, ne stoji koje boje bi trebalo biti početno polje, međutim iz onoga što sam uspio vidjeti pri istraživanju, svugdje sam naišao na početno crveno polje, osim kod jednog prikaza svih zastava i grbova socijalističkih republika u sklopu Jugoslavije. Ali, po svemu sudeći, taj je prikaz srpskog podrijetla, a o motivima zašto su stavili početno bijelo polje možemo samo nagađati. Prije ovako definiranog socijalističkog grba, Hrvatska kao federalna država u socijalističkoj Jugoslaviji koristila je nešto što se čak i ne može okarakterizirati kao grb nego više kao znak koji se sastojao od crvene zvijezde petokrake koja se nalazila između maslinove grane s desne strane i klasa žita s lijeve strane. Za vrijeme postojanja Nezavisne Države Hrvatske hrvatska država imala je također zakonom propisan izgled grba. Taj grb opisan je ovako: Grb Nezavisne Države Hrvatske je štit sa 25 četvorinskih polja, bijelih (srebrnih) i crvenih (boje krvi), poredanih naizmjence u pet redova tako, da je početno polje bijelo (srebrno). Nad grbom je znak u obliku zvjezdolike tropletne vitice iste crvene boje, koja uokviruje bijelo polje, u kojemu je veliko slovo U tamno modre boje. O hrvatskom grbu 109

112 O hrvatskom grbu Na ovom bih mjestu želio usporediti hrvatske zastave iz razdoblja kroz koje smo sada prošli. Krenimo opet od današnje situacije. Današnja zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave. U sredini zastave nalazi se grb Republike Hrvatske. U razdoblju od srpnja do prosinca hrvatska zastava se također sastojala od triju istih boja i u sredini je bio grb koji je bio u upotrebi u istom razdoblju. Za vrijeme socijalizma hrvatska zastava je opet sastavljena od crvene, bijele i plave boje i u sredini zastave nalazila se crvena petokraka sa zlatnim obrubom. I na kraju, zastava za vrijeme NDH izgledala je ovako: crvena, bijela i plava boja, u sredini hrvatski grb bez zvjezdolikog ukrasa, s tim da je taj ukras stajao u gornjem lijevom kutu zastave. U razdoblju Kraljevine Jugoslavije povijesni hrvatski grb bio je ukomponiran u zajednički, sjedinjeni grb te države, a imao je dominantne elemente dinastije Karađorđević (srebrni dvoglavi orao i kruna). Nešto kasnije, u kratkom razdoblju trajanja Banovine Hrvatske unutar Kraljevine Jugoslavije, bilo je propisano kako izgledaju veliki i mali grb Banovine. Veliki grb bio je crveno-srebrni štit na prsima srebrnog raskriljenog zlatnookrunjenog dvoglavog orla, a mali grb bio je crveno-srebrni štit okrunjen zlatnom krunom. Veliki grb Banovine Hrvatske Dosad je ovo bilo jednostavnije razdoblje hrvatske heraldike. Kako se ide dublje u povijest, pitanje hrvatskog grba postaje složenije. Pokušat ću to pitanje pojednostaviti i skratiti koliko je moguće da vam ne bude zamorno za čitanje i da ima nekog smisla. Ono što danas nazivamo Hrvatska i onako kako to shvaćamo, nije uvijek bilo tako. Prostor današnje Hrvatske u prošlosti je bio podijeljen na više dijelova i ovisno o povijesnom razdoblju njezin teritorijalni opseg je bio sad veći, sad manji, a svaka pojedina sastavnica hrvatske države imala je svoj grb. Krenuvši opet obrnutim redoslijedom, počnimo s 19. stoljećem. Tada se za Hrvatsku upotrebljavao naziv Trojedna Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Ukratko, jedna kraljevina sastavljena od triju kraljevina. No, zlo je u tome što se te tri kraljevine nisu nalazile u istoj upravnoj cjelini u sklopu šire državne zajednice u kojoj se tada nalaze, Habsburške Monarhije (od Austro-Ugarske Monarhije). Hrvatska i Slavonija nalazile su se u mađarskom dijelu te monarhije, a Dalmacija u austrijskom dijelu. Takvo stanje podijeljenosti bilo je često u našoj povijesti. Ovisno o trenutnoj snazi hrvatskog plemstva, hrvatske političke elite i nositelja hrvatskog identiteta, to stanje bilo je više ili manje povoljno. Ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da je određeni dio povijesti hrvatski teritorij bio pod Turcima i Mlečanima, što je dodatno otežavao kako svakodnevni, tako i politički život Hrvatske. Međutim, kroz sve te nevolje nije se nikada gubila svijest o hrvatskom identitetu, a zasigurno su u tome pomogli grbovi kao grafički elementi koje su mogli prepoznati svi ljudi, od nepismenog seljaka do biskupa ili grofa, a koji su se isticali na raznim mjestima: raznim zgradama, umjetničkim radovima, crkvama, pečatima itd. Primjerice, na krovu crkve svetog Marka u Zagrebu stoji grb Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Pokraj crkve nalazi se zgrada Sabora na kojoj se također nalazi takav grb. Iz tih prikaza je vidljivo da je grb kraljevine Hrvatske šahovnica s 110

113 početnim bijelim polje, tri leopardove glave grb su kraljevine Dalmacije, a kuna na crvenoj podlozi između dva modra polja sa šestokrakom zvijezdom iznad je grb Slavonije. Grb Trojedne Kraljevine na zgradi Hrvatskog sabora Varijacije tih grbova pojavljuju se kroz stoljeća hrvatske povijesti. Primjerice, šahovnica koja simbolizira kraljevinu Hrvatsku nije na svakom prikazu podijeljena na 25 polja (5x5). U Brechtelovom Grbovniku Svetog Rimskog Carstva iz 16. stoljeća hrvatski grb podijeljen je na 36 polja (6x6) s početnim bijelim poljem. Na portretu bana Ivana V. Draškovića iz 18. stoljeća hrvatska šahovnica sastoji se od 12 polja (3x4) s početnim crvenim poljem. Također, na portretu se nalazi grb Slavonije, ali na njoj nije kuna, nego tri lovačka psa. Ovakav grb Slavonije možemo pronaći u grbovniku Korjenić-Neorić iz 17. stoljeća, ali i u Stematografiji Pavla Rittera Vitezovića iz kao grb Podunavske Slavonije. U istoj toj Stematografiji naći ćemo grb Hrvatske podijeljen na 20 polja (4x5) s početnim crvenim poljem. Dalje, na pečatu sa Zaključaka Hrvatskog sabora sa zasjedanja Hrvatski grb iz Brechtelovog grbovnika u Cetinu 1. siječnja na kojem hrvatsko plemstvo određuje da će hrvatski kraljevi nadalje biti iz kuće Habsburg, prikazana je šahovnica sa 64 polja (8x8), a prvo polje je ispupčeno što označava crvenu boju. Prijelaz iz 15. u 16. stoljeće vrlo je zanimljiv u vezi s hrvatskim grbom. Naime, u ovom razdoblju dolazi da miješanja prikaza Kraljevine Hrvatske i Kraljevine Dalmacije. O čemu se radi? Ono što se u 19. stoljeću naziva Kraljevinom Hrvatskom, teritorijalno nije jednako onome iz vremena srednjega vijeka. Kraljevina Hrvatska u srednjovjekovlju obuhvaća hrvatski teritorij južno od Gvozda i s vremenom se prebacuje sjeverno od Gvozda. U jednom određenom trenutku pojavljuje se i termin Kraljevina Hrvatske i Dalmacije, iz čega će se izdvojiti Dalmacija kao posebna krunovina. Teško bi bilo ići u ovako kratkom članku do najsitnijih detalja jer je ovo pitanje prilično složeno, osobito stoga na komunalno uređenje Dalmacije, jači ili slabiji utjecaj hrvatsko-ugarskih kraljeva, hrvatskih plemićkih obitelji i Habsburgovaca u Dalmaciji, razdoblje mletačke vladavine itd. No, da se vratim na miješanje grbova. O hrvatskom grbu 111

114 O hrvatskom grbu Jedno od najstarijih prikaza grba Hrvatske nije šahovnica, nego ono što danas prepoznajemo kao grb Dalmacije, a to su tri leopardove glave (usput da objasnim, u heraldici lavlje glave koje su licem okrenute prema onome koji gleda grb zovu se leopardove glave, iako nemaju nikakve veze s leopardima). Takve prikaze hrvatskog grba imamo u kraljevskom grbu Ludovika I. Anžuvinca koji je vladao u 14. stoljeću, a također ih nalazimo kod obilježja kralja Žigmunda Luksemburškog iz 15. stoljeća. Kako se približavamo kraju 15. stoljeća, nailazimo u određenim grbovnicima (Konrada von Grünenberga iz 1483.) zasebne grbove za Hrvatsku i Dalmaciju. Hrvatska je prikazana s tri leopardove glave, a Dalmacija s rukom koja drži bodež okrenut prema zemlji, inačica grba Rame. Dalmacija definitivno svoja tri leoparda kao grb dobiva u 16. stoljeću, nakon dolaskom habsburške dinastije, a Hrvatska će istovremeno dobiti svoj ustaljeni prikaz grba u vidu šahovnice. Prateći povijesni razvoj hrvatske heraldike, možemo vrlo lako pratiti hrvatsku povijest općenito. Onaj koji je dobro upoznat s ovom tematikom, prema određenom prikazu hrvatskog grba može prilično precizno dešifrirati povijesni kontekst koji se krije u tom prikazu. Na samom kraju želim ponovno istaknuti važnost poznavanja određene tematike prije nego se želimo upustiti u rasprave, a osobito ako se te rasprave vode u javnom prostoru. Šteta koja se može prouzročiti neznanjem, potencijalno je golema, u nekim slučajevima nepopravljiva. U ovom kratkom članku dao sam tek naslutiti kompleksnost teme hrvatske heraldike i heraldike općenito. Nisam niti dotakao, primjerice, grbove hrvatskih gradova, županija, plemićkih obitelji, Istre, Bosne, Dubrovnika, hrvatske grbove u prikazima sjedinjenih grbova. A što se tiče početnog polja šahovnice, ispada neozbiljno tvrditi da se početnim bijelim poljem može raskrinkati proustaška opredijeljenost neke osobe koja se nađe na fotografiji s takvim grbom. Ukratko, ono što želim reći je da nije dovoljno pročitati dvije rečenice i znati sve o svemu, jer pjesnik veli: Krhko je znanje! Iz tog razloga ga moramo čuvati i nadograđivati iz dana u dan, vazda biti znatiželjni i ne uzimati svaku informaciju zdravo za gotovo (pa tako ni ovaj članak, zato je potrebno da svi čitamo više!). 1 Veliki grb Austro-Ugarske Monarhije Grbovi Hrvatske i Dalmacije iz Grünenbergova grbovnika U Splitu 30. studenog Marko Udovičić 1 Pri pisanju ovog članka poslužio sam se sljedećim naslovima: Dubravka Peić Čaldrović i Nikša Stančić: Povijest hrvatskoga grba, Ivo Banac: Grbovi biljezi identiteta, Bartol Zmajić: Heraldika 112

115 Zanimljivosti o umiranju u Studencima Čovjek čim se rodi, ide prema svojoj smrti. Smrt, unatoč svojoj svakodnevnoj pojavi, i danas biva tabu tema. Tabu tema je zbog toga što se čovjek u svojoj biti boji smrti. Nespominjanje smrti je zavaravanje ili utjeha kako ona neće doći. Smrt ipak nikad ne spava i svakodnevno dolazi. Kad dođe, uzima ono što joj se ponudi i što je spremno da se preseli iz zemaljskoga svijeta. Gledajući ljudskim očima i osjećajima, nad ljudskim glavama često vise pitanja: Zašto, Bože? Bio je mlad? i itd. Smrt ipak nema osjećaje jer možemo reći da je smrt mehanizam ili sredstvo prirodne selekcije koja ne poznaje kategoriju vremena kao što je poznaje čovjek. Otkada je čovjeka, otada je i smrti pa je tako i u našim Studencima. U ovom kratkom radu pokušat ću prikazati zanimljivosti u svezi sa smrti u Studencima tijekom 31 godine i to u razdoblju od izlaska lista Studenci pa do g., tj. od godine. U Studencima je u ovom razdoblju umrlo 789 osoba. Spomenuti je broj umrlih velik kada znamo da je na našim Studencima, prema župnoj statistici, 600 stanovnika. Iz navedenih pokazatelja proizlazi da je broj umrlih veći negoli što Studenci imaju stanovnika, a to je razumljivo jer mnogi dođu na posljednji počinak na Studence. Za usporedbu samo podatak da prošle godine od gotovo 70 % umrlih nije živjelo na Studencima. A kako su naši Studenčani umirali, možemo vidjeti u gafikonu podijeljenom na tri razdoblja. 1 Ovo smo razdoblje uzeli iz jednostavnog razloga što list Studenci počinje izlaziti u studenom i trideseta obljetnica izlaženja lista bila je u studenom godine, a u ovom je radu riječ o cijelim godinama. Grafikon 1. Broj umrlih tijekom triju desetogodišnjih razdoblja Istraživajući podatke iz mrtvara, zanimljivo je da se u ovih trideset godina pojavljuju i neka prezimena samo jedanput, i to: Kozina, Kolar, Dolić, Ćorić, Ćurić, Galić, Čalušić, Pinjušić, Bilojelić, Ivančić, Batinić, Čorbić i Šiško. Kod prezimena Kozina, Čorbić, Bilojelić, Batinić, premda su stara studenačka prezimena, možemo uočiti da ih danas na području župe nema kao stalno naseljenih. Prezimena Kolar, Dolić, Ćorić, Ćurić, Galić, Čalušić, Pinjušić i Ivančić nisu stara studenačka prezimena i nisu ostala na Studencima zbog raznih razloga. Od prezimena koje se spominju samo jedanput, stalno je naseljeno prezime Šiško 2. Kad je riječ o prezimenima koja se najviše spominju u mrtvaru, grafikon 2. prikazuje učestalost umrlih prema prezimenu u brojci većoj od 35. Prema kriteriju dobi tijekom proteklih trideset i jednu godinu možemo uočiti nekoliko zanimljivosti. Ponajprije, zanimljiv je podatak o prosjeku starosne dobi umrlih, a iznosi 75,46 godina. Iz navedenog proizlazi da Studenčani umiru u starijoj životnoj dobi. Druga je zanimljivost u svezi sa starosnom 2 Podatak prema župnoj statistici koja se vodi tijekom blagoslova obitelj. Zanimljivosti o umiranju u Studencima 113

116 Zanimljivosti o umiranju u Studencima Grafikon 2. Učestalost umrlih prema kriteriju prezimena ili pripadnosti rodu dobi umrlih. Naime, vrlo je malo umrlih koji su bili mlađe i srednje životne dobi. Najmlađa umrla osoba imala je 3, a najstarija 107 godina. Proučavajući podatke iz Knjige umrlih, pozornost privlači činjenica kako je troje djece umrlo do 10 godina a tri su osobe umrle u dobi iznad 100 godina. Iz grafičkog prikaza vidljivo je kako je broj umrlih prema dobnoj kategoriji po desetogodišnjim razdobljima. Grafikon 4. Prikaz uzroka smrtnosti U grafikonu 4. vidljivi su najbrojniji uzroci smrti na Studencima. U sljedeća dva grafikona pokušat ćemo prikazati uzroke kod pojedinih prezimena i to onih koji imaju gotovo isti broj umrlih. 114 Grafikon 3. Prikaz broja umrlih prema kriteriju dobi po desetogodišnjim razdobljima Analizirajući i sistematizirajući podatke o uzrocima smrti iz župne Knjige umrlih i prebrojavajući uzroke smrtnosti, može se uočiti da se laičkim rječnikom često navodi kako je uzrok smrti karcinom. Međutim, ono što su župnici zapisali, pokazuje da je glavni uzrok smrti starost, a poslije starosti su razlogom bolesti povezane s karcinomom i sa srcem. Naravno, mora se imati na umu da župnici nisu liječnici, pa zapisane formulacije uzroka smrti ne treba gledati kao značajan izvor podataka u istraživanjima, već kao zanimljivosti koje su župnici zapisali. Kroz trideset jednogodišnje razdoblje šest je Studenčana počinilo samoubojstvo, četiri su Studenčana umrla od posljedica nezgode s vatrom a dvoje je umrlo od posljedica smrzavanja. Grafikon 5. Uzroci smrti Cikojevića, Jurčevića, Prka i Vukovića U prvome stupcu grafikona vidljivo je da je s prezimenom Cikojević 39 umrlih, u Jurčevića je 41 umrla osoba, u Prka ih je 38 te s prezimenom Vuković 36 je umrlih, no s obzirom na uzroke smrti, ima velikih razlika. Najveća se razlika uočava u prezimenu Cikojević gdje je isti broj umrlih od starosti i karcinoma, dok je u ostalim prezimenima uočljivo da su ljudi u većem broju umrli od starosti. U ovome grafikonu svakako je još zanimljiv pokazatelj kako u prezimenu Prka nema osobe koja je umrla od bolesti mozga. U grafikonu 6. iščitavamo da je s prezimenom Bekavac 21 umrla osoba, prezime Maras je s 26 umrlih, Meštrović s 27 i Trogrlić s 22 umrle osobe, no velika je razlika u uzrocima smrtnosti u odnosu na prijašnji grafikon. K tomu, upada u oči veliki broj umrlih od karcinoma te da starost kao uzrok smrti nije

117 su pojedini svećenici zamjenjivali bolesnog fra Danka. Zanimljivo je i to da tijekom ovih trideset godina samo jedan pogreb nije obavljen uz prisutnost svećenika. Iz toga proizlazi da su župnici održali crkvene sprovode za 788 pokojnika. Grafikon 6. Uzroci smrti osoba s prezimenima Bekavac, Maras, Meštrović i Trogrlić toliko izražena kao u prethodnom grafikonu. Smrt od karcinoma kod prezimena Meštrović i Trogrlić je zaista velika, otprilike 41 %, a od svih umrlih u Studencima u ovom je razdoblju postotak smrti od karcinoma 21,5 %. U razdoblju trideset i jedne godine na župi je bilo šest župnika. Neki su prema ovoj statistici bili veoma kratko, kao fra Frano Mirković 3, a neki su bili po 9 godina, kao što su fra Ante Sekelez, fra Frano Bilokapić i fra Jakov Begonja i zato je broj pokojnika u njihovu razdoblju župnikovanja veći negoli u ostalih. Treba napomenuti da, što se tiče dekreta i stvarnog stanja pokopa u spomenutom razdoblju, postoji razlika između fra Danka i fra Zorana. Iz zdravstvenih razloga fra Danko nije mogao obavljati službu župnika i bio je smješten u samostan u Imotskom. Unatoč bolesti i nemogućnosti izvršavanja župničke službe, a po dekretu koji je dobio od biskupa i provincijala i dalje je bio župnik Studenaca, zato Provincija kao zamjenu do fra Dankova ozdravljena šalje fra Zorana Jonjića. Fra Danko je otišao na liječenje sredinom prosinca godine, a fra Zoran je u župu došao kao zamjena krajem ožujka godine. Sam fra Danko, po dekretu, bio je župnik do svoje smrti 4. listopada godine, a fra Zoran kao njegova zamjena postao je po dekretu župnikom tek u ljeto godine. U grafikonu br. 4 u stupcu Razno pripada razdoblje kad 3 Fra Frano Mirković bio je župnik Studenaca 9 godina ( ), međutim, u ovom je radu kao župnik ušao samo u 1985-oj godini jer je tema rada o umrlima u Studencima od do Grafikon 7. Broj umrlih za vrijeme pojedinog župnika 4 Tijekom trideset i jedne godine možemo vidjeti da je smrtnost u Studencima bila velika, čak 25,45 umrla po godini, i to je zaista dojmljiv broj kad znamo koliko ima stalnih stanovnika u našemu mjestu. Ipak treba napomenuti da su mnogi naši sumještani napustili svoje ognjište krećući trbuhom za kruhom, pa ćemo kroz nekoliko prezimena pokazati gdje su naši sumještani imali prebivalište. Grafikon 8. Prebivalište umrlih kod pojedinih prezimena Iz ovoga je grafikona uočljivo kako je većina osoba navedenih prezimena imala prebivalište na samim Studencima. To je sasvim razumljivo jer su se mnogi mladi Studenčani 4 Fra Frano Mirković u ovom je grafikonu prikazan za samo 8 mjeseci župnikom, a fra Zoran Jonjić i dalje je župnikom na Studencima. Zanimljivosti o umiranju u Studencima 115

118 Zanimljivosti o umiranju u Studencima odselili sa Studenaca, na Studencima je ostala starija populacija. Osim starih na Studence se u većini slučajeva vraćaju samo oni koji idu u zasluženu mirovinu ili pak oni koji su odselili i nisu mijenjali svoje prebivalište jer su se nadali vratiti na svoje ognjište. Iz ovog je grafičkog prikaza još vidljivo da je s prezimenom Babić veći broj umrlih koji su imali prebivalište u inozemstvu nego kod ostalih prezimena, a jedan je od razloga što Babići ne žive samo na području Studenaca već i na području Vinice, a pokapaju se na Studencima. Kakvo je uistinu činjenično stanje u pojedinim mjestima, što se tiče mjesta stanovanja i mjesta umiranja, vidjet ćemo u sljedećem grafikonu. Na ovom se grafikonu lako uočava da je samo u stupcu koji prikazuje Studence velika razlika u vezi s prebivalištima umrlih i onih koji su umrli na Studencima, dok u ostalim mjestima prevladava broj umrlih u odnosu na broj onih koji su živjeli u mjestu svoga prebivališta. Treba svakako naglasiti kad je riječ o Zgrebu, a napose o Splitu, da je bilo podosta onih koji su umrli u bolnici prilikom liječenja. U svakom slučaju ove podatke s Grafikon 9. Razlika umrlih s obzirom na prebivališta i stvarno mjesto smrti prebivalištem treba uzeti s rezervom jer su ih pisali župnici a ne državni službenici. Ipak ne moramo se na sve osvrtati samo s negativnoga motrišta jer ako ima smrti, mora biti i rađanja. Po svojoj biti čovjek živi da umre. Koliko je bilo rađanja, odnosno koliko je za ovih trideset i jednu godinu naših Studenčana primilo sakramente kršćanske inicijacije, toliko možemo vidjeti imaju li naši Studenci perspektivu opstanka, ili će Studenci postati mjesto za godišnje odmore, ili vikend mjesto, ili mjesto u kojem se vraćaju samo stari i nemoćni. Na nama je da Studenci opstanu, a opstat će ako se u kućama bude čuo dječji plač. Ljudevit Cikojević Antroponimija Studenaca Prezimena U cijeloj su prošlosti, ili bolje rečeno od kada su poznata (15. stoljeće), do sada u Studencima zabilježena 152 prezimena. Danas ih ima 47, dok su ostala kroz prošlost uglavnom nestala. Većina studenačkih U prošlih 14 brojeva lista Studenci pisao sam o TOPONIMIJI, grani onomastike koja proučava sveukupnost geografskog nazivlja. Druga je grana onomastike ANTROPONIMIJA koja proučava prezimena, imena i nadimke. 116

119 prezimena po svom obliku, značenju i sadržaju su hrvatskog postanja, a manji je broj s romanskom osnovicom (možda su ilirskog podrijetla) te neka mlađa prezimena su s turskom osnovicom. Valentin Putanec u Leksiku prezimena SR Hrvatske, Zagreb, kaže: Nastanak prezimena kod Hrvata nije u potpunosti razriješen a postoji mogućnost pojave prezimena od najranije dobi. Isto tvrdi i Anton Željko Lovrić koji je na molbu Ivana Babića Ljilje, a na moju inicijativu, razlučio vremensko slojavanje nekih studenačkih rodova ovako: Najstariji su studenački nazivi iz mezopotamske prapovijesti: Maras, Barać, Tojčić, Šiško, Šarić, Babić (podrijetlom vjerojatno prahrvatski maryani prije ahemeneida, starost rodova barem 3000 godina). Ranohrvatski su antički rodovi, vjerojatno iz ahemeneidske Perzije, starost rodova preko 2000 godina: Nagler, Glendić, Perisinić, Stanić, Šakić, Udovičić, Bodorožić i Batinić. Kasnoantička prezimena s romanskom osnovicom (možda su ilirskog podrijetla) starosti preko 1500 godina: Cigelj, Dujmović, Jurčević, Maštrović, Dragun, Kozina, Augustinović i Bartulović. Srednjovjekovna su prezimena slavenskog podrijetla iz Zakarpatja (tipski slavenski patronim na ov ili ev, naknadno prihvaćen nastavkom ić, starosti manje od 1500 godina): Knezović, Kopačević, Cikojević, Marijanosić, Stipović, Vuković i Bošnjak. Mlađa su prezimena iz srednjeg vijeka s hrvatskom osnovicom nejasne starosti, sigurno ne starija od 1500 godina: Miljak, Mrljić, Pripuz, Trogrlić, Bilić, Bubalo, Kaša, Prka, Raškopoljac, Kolovrat, Jelić i Malenica. Neka od ovih prezimena su nastala iz prvotnih nadimaka npr. Pripuz, Kaša, Prka, Kolovrat. Mlađa prezimena s turskom osnovicom koja nisu starija od 500 godina, nastala nakon 16. stoljeća su: Agić, Bušatlija, Čaušević, Smajić, Batalić, Bekavac, Čorbić i Bulog. Studenačka prezimena s godinama spomena u maticama Prezime Izvorno Godina spomena Babić Babich Barać Barać Bartulović Bartulovich Batalić Trogrlich Trogrlich Detto Batalich Batalich Batev Batinich Batinić Bekavac Becavaz Bilić Bilich Bilić-Antičević Bilić-Centić Bilić-Dujmušić Bilić-Erić Biić-Kovačević Bilić-Martinčević Bilić-Marković Bilić-Matišić Bilić-Nosić Bilić-Pavlinović Bilić-Prcić Bilić-Centić Bodrožić Bodružić Bošnjak Bošnjak Bubalo Trogrlich Trogrlich Detto Bubalo Cikojević Trogrlich Trogrlich Detto Cicoja Čorbić Corbich Dragun Dragun Dujmović Dujmovich Jelić Jelić Jurčević Juricevic Jurcevich Kaša Cajsich Kajsich Kaša Antroponimija Studenaca 117

120 Antroponimija Studenaca Prezime Izvorno Godina spomena Kolovrat Kolovrat Koštić Costich Malenica Malenica Maras Maras Marijanović Meštrović Vucichich Vucichich-Marianovich Trogrlich Trogrlich-Mestrovich Prka Parkich Raškopoljac Chiosich Chiosich Alias Rascopogliaz Stipović Stipovich Šakić Sakich Šiško Šiško Tojčić Tojčić Trogrlić Trogrlich Udiljak Udigliak Udovičić Udovicich Vuković Vucichich Prezimena koja su se razvila od osobnih imena BARTULOVIĆ od BARTUL DUJMOVIĆ od DUJAM, DUJE JELIĆ od JELA JURČEVIĆ od JURE, JURA, JURČEC MARAS od MARO, MAROJE MARIJANOVIĆ od MARIJAN STIPOVIĆ od STIPE, STIPO, STIPAN, STJEPAN Prezimena koja su nastala prema dijelovima tijela ĆOSIĆ od tur. ćoso čovjek bez brade i brkova BEKAVAC od bekavac u značenju mucavac BILIĆ od BILE čovjek bijele kose BARAĆ od tur. barak u značenju kosmat, runjav čovjek ŠIŠKO od tur. sisko u značenju debeljko, dežmekast (debeljuškast) čovjek ERIĆ od ero čovjek poremećena vida Prezime nastalo od naziva životinja DRAGUN (tal.) u značenju zmaj, konjanik VUKOVIĆ od vuk BABIĆ od baba Prezime nastalo po rodbinskoj vezi Prezimena koja nose oznake mjesta BOŠNJAK čovjek iz BOSNE RAŠKOPOLJAC čovjek iz RAŠKA POLJA Prezimena nastala prema pojedinim zanimanjima KOVAČEVIĆ od kovač MALENICA od malin, mlin ili vodenica MEŠTROVIĆ od meštar Prezimena nastala po nazivu jela ČORBIĆ od čorba, juha KAŠA od kaša, jelo spravljeno od brašna Ostala prezimena u Studencima su različitog postanka, podrijetla i značenja nastala uglavnom od nadimaka. (Nastavlja se) Zvonimir Bilić 118

121 Sjećanje Zarana sam počeo ministrirati u crkvi, već u drugom razredu osnovne škole. To je bilo za vrijeme župnikovanja fra Ćire Ujevića. Bio je autoritativan, bogobojazan, danas bismo rekli pravi teolog, pun Božje milosti i providnosti. Volio je svoje zanimanje i sav se tome posvetio. Naginjao je filozofiji, a osobito didaktici. Svaka njegova homilija bila je didaktički obojena jer je poučavao puk u svim njegovim potrebama. Sve se zasnivalo na evanđelju, a on je to vješto prispodobio. Svake nedjelje i blagdana sam išao u crkvu i uvijek ministrirao. Za vrijeme homilije sjedio bih na jastučiću na stubi oltara i pozorno slušao propovijed. Uvijek sam nešto novo čuo i naučio. Bilo je svakakvih zgoda i veselih i tužnih. Najradije se sjećam dvije. Jedna je bila vesela, a druga tužna. Osjećao sam se najsretnijim kada sam kao devetogodišnjak pozdravio nadbiskupa monsinjora dr. Franu Franića koji je došao u Studence podijeliti svetu potvrdu (krizmu). Pozdravni govor je napisao fra Ćiro, a ja sam ga krasnoslovio. Bilo je lijepo i efektno, a nazočni vjernici bijahu oduševljeni i dugotrajnim pljeskom su nagradili i mene i nadbiskupa. Na kraju nadbiskup me je blagoslovio i izustio: Bog te čuvao i poživio! Nitko sretniji od mene! Do pozdrava morao sam ići Podgredu i uvježbavati s fra Ćirom više puta. Moj djed Ante bio je ponosan što će mu unuk pozdraviti nadbiskupa. Njegova najveća briga bila je kako ću nadbiskupu poljubiti prsten. U tome me uvježbavao. Najtužniji trenutak je bio kada sam održao posmrtni govor na grobu Ivana Meštrovića Matina (Đoge Pašina), sina jedinca ucviljene majke. Bio je polaznik IV. razreda osnovne škole i iznenada je preminuo. Svi koji su došli ispratiti njegovo beživotno tijelo, plakali su i općenito atmosfera je bila tužna i depresivna. I nebo je bilo sivo i čekalo se svaki trenutak da i ono proplače. Puhao je hladan vjetar i još više ledio ionako sleđena srca. I samom svećeniku fra Ćiri potekle su suze, iako je uvijek bio hrabar i vladao situacijom. Ipak, najljepši trenutci mojega ministriranja su bili blagoslovi polja. Kad su ljudi obradili njive i zasijali sjeme, trebao je Božji blagoslov da bi urod bio bolji. To se provodilo na tri uzvisine (glavice) u Studencima. Prvi blagoslov bi pošao s Velike gradine na Sv. Marka, drugi sa Šakića gradine na Sudujmovo (Sv. Duju), a treći s najvišeg studenačkog brda Jove na Uzašašće (Spasovo). Sa svih tih mjesta uputila bi se procesija prema crkvi, zastalo bi se na četiri mjesta i vršio blagoslov. Ja bih išao na sva ta tri mjesta i posluživao svećenika pri obredu. Ako bismo uspoređivali obrede, onda onaj na Jovi je bio najsvečaniji. To je bilo uzašašće Krista na nebo i spas čovječanstva. Zato se i odabralo najviše brdo da bude što bliže nebu, a molitva će brže stići Bogu. Budući da sam bio praktični vjernik, a dječja mašta mi je pomogla da Jovu doživljavam kao studenački Sinaj. Čak sam mislio da će me gore dočekati "gorući grm". Ništa od toga. Dok smo se uspinjali uz Jovu, šarenilo i miris cvijeća bio je svuda oko nas. Jedino setrebalo čuvati da nas ne iznenadi zmija jer su izlazile grijati se na toplom suncu. Unatoč tome, svatko od nas ubrao je kiticu cvijeća. Sjećanje 119

122 Sjećanje Na vrh Jove, koja je i arheološka destinacija (tu je bio hram podignut u čast rimskog boga Jupitra), dočekao nas je prekrasni vidikovac. Odatle smo vidjeli panoramu Studenaca kao na dlanu. Vidjeli smo sve zaseoke. Činilo nam se da su Vrdolac, Kod crkve i Musinac spojeni u jedno. Veoma impresivna slika. U daljini su se nazirala sela: Svib, Vinica i Ričice. Po vrhu Jove i oko ćulkabrenčala su zvona na kravama. To su pastiri dotjerali stoku da i ona bude blagoslovljena. Okupilo nas se preko 200 vjernika. Tada se pojavio fra Ćiro. Jahao je na Šiljinu konju kojega je vodio Ante (Šiljin sin) jer je fratar bio star da bi se bez problema mogao popeti na vrh Jove. Konj je posrtao jer je bila velika uzbrdica, ali je ipak uspio donijeti konjanika. Nakon kraćeg odmora, počeo bi obred. Blagosivljalo bi se na sve četiri strane svijeta. Meni je bilo najzanimljivije kad je svećenik molio: Da kišu obilatu i plodonosnu u svoja vremena udijeliti dostojiš se. Tebe molimo, usliši nas odgovarao bi puk u zboru. Od munje, grada, groma i svakoga zla vremena oslobodi nas, Gospodine. Tebe molimo, usliši nas! Povorka bi se tada uputila s Jove prema Kovačevićima, dobro očišćenim puteljkom. Prosjeku su svake godine uradili žitelji Kovačevića. Dvorišta u Kovačevićima su bila čista i uredna. Na platou bi puk zastao, a to je bila druga postaja blagoslova. Treća je bila na Torinama ispod Vrdoca, a četvrta na platou iznad Krivodola (gdje je danas započeta tvornica). Povorka bi se povećavala i do kraja bi bilo preko 600 vjernika. Izgledala je veličanstveno. Sve je bilo puno šarenih boja. Djevojke i mlade žene oblačile su bijele bluze jer se bližilo ljeto i temperatura je bila ugodna. Od Uzašašća bi se skidala zimska, a odijevala ljetna odjeća. U procesiji su se pjevale Marijine pjesme i molile litanije. Obred se završavao u crkvi svetom misom. To je tako bilo sve do godine. A onda je stigla naredba da se na otvorenom ne smiju održavati crkveni obredi. Time su prestali blagoslovi polja, a i moje radosti. Istina, blagoslov s Jove se još jednom obavio, a to je bilo godine, za vrijeme Hrvatskog proljeća. To je bilo samo jedanput. Župnik je bio fra Julijan Ramljak. Danas se blagoslov polja vrši samo na Jovi. Tu se moli, održava sv. misa i na kraju blagoslov polja. Nema ni govora o procesiji. Iako se slobodno mogu vršiti obredi, nema ih na onaj stari način. Kažu da je to zbog toga što je malo žitelja pa procesija bi bila kontraproduktivna. Nisam siguran da je to prava istina. Moja obitelj posebno obilježava ovaj blagdan. Kako je Vrdolac blizu Jove, ovaj blagoslov se smatra "našim". Toga dana tetke dođu u posjet svojim roditeljima. Baka bi ih ugostila, za ove prilike veoma bogato. Bilo bi uštipaka, a kao glavno jelo baka bi servirala domaći sir ispržen na tavi i poliven jajima. To jelo je veoma ukusno, kalorično i, kako bismo danas rekli, ekološki zadovoljavajuće, gotovo dijetalna zdrava hrana. Za vino bih se pobrinuo ja. Prije na dan iz djedove ostavice, koja je bila pod ključem, "ukrao" bih 2 litra vina. Tim bi objed bio potpun. Nakon gozbe tetke bi se priključile procesiji na Torinama. Ja sam bio neizmjerno sretan. Danas nema procesija, ni blagoslova na onaj starinski način. Meni nešto nedostaje i osjećam se emocionalno prazan. Ostalo je samo sjećanje. Mate Bilić Prcić 120

123 Studenačke molitvice putokaz u (ne)vremenima U ovom broju lista STUDENCI donosimo molitvice koje su kazivali sada starijim osobama njihove bake u djetinjstvu. Svjedočenje i prenošenje ovog dijela usmene tradicijske kršćanske baštine potvrđuje temeljne spoznaje religiozne pedagogije. Naime, djeca u dobi do šeste godine otkrivaju i rado upoznaju svoje okružje. Otkrivanje u djetinjstvu je puno radosti i divljenja. Pri tome značajnu ulogu ima zajednička obiteljska molitva jer je dijete po primjeru odraslih sposobno svoje iskustvo pretvoriti u molitvu, a njegova dječja nesputanost i unutrašnje povjerenje omogućuje mu susret s Gospodinom u jednoj posebnoj dimenziji. Osim roditelja u tradicionalnim obiteljima, u kojima se njegovalo zajedništvo i ljubav prema bližnjima, na razvoj djeteta su značajno utjecali i djedovi i bake. Kao nježne niti zlatnog tkanja usmene književnosti molitvice su predstavljale zagrljaje djedova i baka - emocionalno i moralno iskazivanje osjećaja te zahvaljivanje Bogu na jednostavan i prvenstveno iskren način. Valja naglasiti kako u molitvicama naših baka književne forme nisu umanjile i ne umanjuju emocionalnu vrijednost. Dapače, u jednostavnosti i skromnosti izraza te žaru s kojim i danas naše kazivačice izgovaraju molitvice, svjedoče o njihovom utjecaju na odgoj i obiteljski život. Dao Bog spoznati nam kako kršćanski običaji naših predaka nisu stvar daleke prošlosti i nekog drugog vremena te da nam je potrebno samo malo odlučnosti i Božjeg nadahnuća kako bismo i sami u svojim obiteljima obnovili ili pak započeli neki hrvatski katolički običaj. Bile nam ove molitvice poticaj u tome! Molitva priporuke Gospi pogotovo kad bi neko iz kuće iša na rađu ili školovanje O Marijo, Marijo, Bolne duše likarijo, Pokaži nam sina svoga, Našeg Boga pridragoga, Na čas smrti milostiva Buduć jesi milostiva. Ako budeš s nami biti, Nećemo se izgubiti. Navik ćemo uživati Onog koga ti si Mati, Klanjamo se sinu Tvome, Našem Bogu pridobrome. O, Isuse, budi hvaljen Po sve vike vikov Amen. Kazivala Tomica (Tokica) Bilić rođ. Bartulović (r ) Molitva za sve svoje Gospodine, Oče sveti, Na čelu ti križ propeti. Ne daj đavlu duše svete. Tvoje rane vele mogu, Ti se moli za nas Bogu, Višnjem Bogu Gospodinu I svetome Mihovilu. Kazivala Iva Koštić rođ. Malenica Ćivić (r ) Molitva prije liganja Moj Isuse, laku noć, Budi meni na pomoć. Moja duša nije živa Ako tebe ne uživa. Ja san spravna, Rajska Diko, Prije biti i umriti, Vego tebe uvriditi. Studenačke molitvice putokaz u (ne)vremenima 121

124 Studenačke molitvice putokaz u (ne)vremenima Moj Isuse, budi faljen Po sve vike vikov Amen. Kazivala Mila Koštić rođ. Malenica Ćivić (r ) Kad bi radili pri svići (šivali-krpili robu, pleli na igle, preli ) Sveti Ivan misu reče Pod oblacin, na ograncin, Ni na nebu ni na zemlji. Tu ga srite Gospa mila, Pitala ga Gospa draga: Kakva misa, Ivo, biše? Lipa misa, Gospe, biše, Sve dušice raj vidiše. Samo tri mi ne mogoše Koje crkvi ne odiše I Bogu se ne moliše, Sirotinji ne diliše. Siromaju, jadan, tužan Vele ti si Bogu dužan. U nedilju Bogu teži, Drugin dnima ti ne leži. Ako misliš spašen biti, Tuđeg ništa ne poželit. Kazivala Tomica (Tokica) Bilić rođ. Bartulović (r ) Na uskrsno jutro se dizalo prije svitanja i molilo ovu molitvu, a mnogi bi cilu noć molili 33 Isusove krunice i ne bi ligali, a na kraju bi izmolili Dobro jutro, Gospe moja, Daj ti meni dobar dar, Ja ću tebi bolji glas Od Isusa sinka Tvoga. Jutros ti je uskrsnio Na jutrošnji dan. Gospe, mi ga daj Na umrli dan. Kazivala Kata Šakić rođ. Šakić Grgasić (r ) Molitva koju bi molili kad bi prolazili kod izvora Hvaljen Isus, vodo ladna, I kod tebe Isusova straža, Straži ću se pokloniti, Bogu ću se pomoliti. Kazivala Tomica (Tokica) Bilić rođ. Bartulović (r ) Molitva u Gospinon misecu Sveti Vide, vidi mene, Sveti Dujme, obraduj me, Sveta Gospe, krili mene, Svi anđeli, čuvajte me Da mi duša ne pogine, Da mi tilo pripočine. Isus je nad nami, Gospa je prid nami, Svi Anđeli oko nas, Dusi zločasti, odstupite od nas. Kazivala Marica Udovičič rođ. Babić (r ) Molitva sveton Roku Sveti Roko pričestiti, Po rođenju plemeniti, Noseć slike i prilike, Na nebesa uzlaziše, Bogu poklon učiniše. Kazivala Iva Koštić rođ. Malenica Ćivić (r ) Molitva na Uskrs izjutra prije svanuća Gospe mila, Gospe draga, Ja ti nosim lipe glase, Ti ćeš dat mi dobre dare Od Isusa sina tvoga, Koji jutros uskrsnuo Na jutrošnje jutrašce Kao žarko sunašce. Tilo svoje ostavio na pšenici, Krvcu svoju na lozici. Gospe, mi ga daj Na umrli dan. Kazivao Ivan Udovičić Svečev (rođ ) More se moliti uvik O kako je slatko reći: O, Isuse, slatko ime, Daj da bude po sve vrime. Tebe ljubi duša moja, Ti s u Trojstvu Bog jedini, Ja naredbu slišan tvoju, 122

125 Ti dopusti i učini Da uživa duša moja Zauvike vikova Amen. Kazivala Marica Udovičič rođ. Babić (r ) Molitva za spas svoje duše oli duše svoji bližnji Kijabetiću 1 Božji, Ja se uvam u te, Ja se uzdam u te Da me štiton štitiš, Da me krilon kriliš, Da me sačuvaš od mača poganjega, Od timena poludnjega. Dođe deset i deset tisuća moji zli neprijatelja, Ne mogoše mi ništa učiniti. Dođoše prijatelji od Boga poslani, Uzeše me na svoje ruke I odnesoše me na nebesa. I sam bi Bog govorio Ko bi ovu molitvicu molio Po tri puta na liganju, Po tri puta na dizanju, Tri bi duše izbavio: Jednu dušu oca svoga, Drugu dušu majke svoje, Treću brata svoga, a svojoj bi misto uvatijo. Bog bi mu se ukaza pri smrt Na petnest danjaka Pa bi reka: Putnjiče, dužnjiče, Vrime ti je putovati I u raju pribivati, Rajska vrata otvarati, A paklena zatvarati, Po sve vike vikova Amen. Kazivala Kata Šakić rođ. Šakić Grgasić (r ) 1 zavič. Kijabet, dem. Kijabetić (Isus sin Božji) od lat. qui habitat (psalam qui habitat in adiutorio altissimi koji prebiva u zaklonu (šatoru) Svevišnjeg) Svečera kad se završi rađa Prva Božja zapovid, dvi daske Mosijeve, sam Bog raj nebeski. Druga Božja zapovid isto dvi daske Mosijeve, sam Bog raj nebeski Treća Božja zapovid i Sveto Trojstvo i dvi daske Mosijeve, sam Bog raj nebeski Četvrta Božja zapovid i četri evanđelišća, Sveto Trojstvo, prva daska Mosijeva i sam Bog raj nebeski Peta Božja zapovid i pet rana Isusovi, četri evanđelišća, Sveto Trojstvo i dvi daske Mosijeve, sam Bog raj nebeski. Šesta Božja zapovid i šest kamenja kandelijski, pet rana Isusovi, četri evanđelišća, Sveto Trojstvo, dvi daske Mosijeve, sam Bog raj nebeski. Sedma Božja zapovid i sedan radosti Blažene Divice Marije, šest kamenja kandelijski, pet rana Isusovi, četri evanđelišća, Sveto Trojstvo i dvi daske Mosijeve, sam Bog raj nebeski. Osma Božja zapovid i osan blaženi, sedan radosti Blažene Marije Divice, šest kamenja kandelijski, pet rana Isusovi, četri evanđelišća, Sveto Trojstvo i dvi daske Mosijeve, sam Bog raj nebeski. Deveta Božja zapovid i devet kora anđeoski, osan blaženi, sedan radosti Blažene Divice Marije, šest kamenja kandelijski, pet rana Isusovi, četri evanđelišća, Sveto Trojstvo i dvi daske Mosijeve, sam Bog raj nebeski. Deseta Božja zapovid i svi deset Božji zapovidi i devet kora anđeoski, osan blaženi, sedan radosti Blažene Divice Marije, šest kamenja kandelijski, pet rana Isusovi, četri evanđelišća, Sveto trojstvo i dvi daske Mosijeve, sam Bog raj nebeski. Kazivala Kata Šakić rođ. Šakić Grgasić (r ) Priredila i zapisala Ivana Babić Studenačke molitvice putokaz u (ne)vremenima 123

126 Dubok je zdenac prošlosti Studenci 55 Dubok je zdenac prošlosti I meni se dogodio kišobran! Dubok je zdenac prošlosti. Tom rečenicom počinje čuvena tetralogija Thomasa Manna Josip i njegova braća, ispredajući čudesnu priču o Josipu kojega braća prodaše egipatskim trgovcima. Tom se rečenicom mogu otvoriti i naša najranija sjećanja jer su u njima priče naših najstarijih predaka baba i didova koji nam pripovijedahu o svojim babama i didovima i onomu što su njihove babe i didovi njima pripovijedali o svojim babama i didovima i eto nas u životu i vremenu prije dva stoljeća. Ime moje babe Svibušeu mojemu je dječjemu doživljaju čudesno, vilinsko, mudračko, pjesničko, došlo iz davnine, iz Šume Striborove skupa s Domaćima koje sam tražila u njezinoj kužini, na njezinu ognjišću i gledala jesu li se brže-bolje uspentrali uz komaštre da ih ne vidim Iz njezina imena i njezinih mirnih a pronicavih očiju ispredale su se mudre misli, tkale mudre priče, a poslovice se nizale kao očice u pletivu. A nije bilo takve vezilje i tkalje, i tako umitni' ruku kakve su bile babine ruke. Ona je bila moja baka, ne baba. Drugo njezino ime baba Šiljinica, teško je, tvrdo i oporo ime, kao i njezin život, i život mnogih ženā njezina naraštaja: onih koje bijahu djevojčice kad je završio Prvi rat, koje su postale majke prije Drugoga rata, a u ratu ili kratko nakon rata ostale udovice s malom djecom. I to one udovice što nisu nikad dobile nikakvu mirovinu ni ikakvu društvenu pomoć. Žene i majke koje nisu imale ni zaštitu muža ni zaštitu društva, nisu mogle imati svoj dinar ako nisu prodale ono što su svojim trudom na škrtoj zemlji postigle same posadile i obrale, pomuzle i usirile, oplele ili otkale, nalegle i podigle I sve u vremenu, zlu i nesklonu, takvima poput njih. Možda zato moja baka nije govorila ako nije bilo potrebno, niti je dopuštala da se pred njom o iskonicama razgovara ili o ikomu loše govori; bio taj loš ili dobar, baka bi se uklonila da u tomu ne sudjeluje. Ako su govorili mlađi od nje, ona bi takve poukom i opomenula i ukorila, i otišla za svojin poslin. Pamtim zgodu iz djetinjstva: ulazeći u našu kuću, mokra od kiše, baba Svibuša kao da je zaboravila reći Faljen Isus, a moja joj mater kaže: Valjen Isus, mame! Baba odgovara: Valjen Isus! i odloži crnu platenenu torbu koju je sama skrojila, i na ruke ušila, u kojoj su stvari koje je netom kupila u Vice. Baka je uvijek kupovala u Vice, a ako u Vice ne bi čega bilo, onda je išla u Jocića i Ćutića. Ti, mame, k'o da ti je štogod bilo!? Što si mokra? Da di ti je kišobran?, nastavi moja mater svojoj materi. A bilo! Šta bi mi bilo! Valjen Isus!... Valjen Isus!. Ljudi ulaze u dućan, i izlaze iz dućana. Svi valjen Isus, zašuti baka pa progovori tonom i glasom kakvim nije govorila. nigdi moga kišobrana. Njezine su rečenice bile uvijek mirne, u istom tonu, sabrane, jasne, sažete, točne, nenakićene. Znala je baka pokazati i ljutnju i radost, ali u onomu što je tada rekla nije bilo ni ljutnje ni srdžbe. Činilo se da je to baka morala reći protiv svoje volje. To je rekla i zašutjela. Meni se činilo da se baki dogodilo nešto strašno, a ona je samo zaboravila kišobran. Brzo sam rekla: Iđen ja, bako, u Vice pa ću ti donit kišobran! 124

127 Sidi tute, nikud ne ajde!, ne znam koja je prije rekla, mater ili baka. Prepoznala sam ton, i materin i bakin, značio je: ni rič više. Nedugo iza toga mater je baki kupila novu lumbrelu: čvrst velik crni kišobran pod koji su mogle stati dvije odrasle osobe, mogao je poslužiti i kao šljoka. Baka ga je nosila samo u crkvu, bio joj je osobito drag, kao da je izbrisao onu gorčinu nastalu zbog nestaloga kišobrana u Vicinu dućanu. Kad sam ja prije koju godinu naišla na takav kišobran (na žalost s metalnom, a ne drvenom drškom) kupila sam ga svojoj materi, i ona mu se obradovala kao da je dobila ne znam kakav dar. Materina radost zbog običnoga kišobrana uzbibala je vodu u mojemu zdencu prošlosti, a ja nisam znala uzrok. Došao je kasnije, kad je izronio iz dubine, jer to se događaj s kišobranom zbio kad sam bila treći ili četvrti razred osnovne škole. U osmomu sam razredu provodila najviše vremena s bakom, Potkulom, u njezinoj kući di je curon dovedena, prid kojon je kućon s konja sjašila Kad sam ja bila osmašica, baka je imala sedamdesetak godina, ali je još radila na zemlji, a ja sam bila uza nju. Ne znam bi li se to moglo nazvati pomaganjem jer ja taj posao nisam ni znala, a ni voljela. Voljela sam baku, a njezine bih riječi slušala ne zato što sam ih razumjela, nego zato što su me privlačile bile su mi istodobno razumljive i nerazumljive. Baka je pitala pitalicama, odgovarala poslovicama, tumačila pričama i poukama. Na moja zapitkivanja odgovarala bi: Zna' ćeš kad ti bude tribalo! Panti! Mućni glavon! Baka se rijetko smijala. No neka bi je moja pitanja o njezinim riječima navela na smijeh do suza. Smijala se, čudeći se sebi što se ne može prestati smijati. Često bi se iznenada zasmijala, pa bi me upitala kako sam ju ja unda ono bila upitala i opet bi se radosno zasmijala. Sve pamtim što mi je baka govorila, ali ne pamtim što sam ju tada pitala, no sad mogu pretpostaviti zašto se smijala djetetu koje ne shvaća svijet, i zašto se radovala. Znala je da ću shvatiti! Više od ičega, baka se (sama pred sobom, ne pred drugima) ponosila svojom unučadi, što in je škola dobro išla, što vole učiti. Nema tomu dugo da me je jedna moja životna zgoda sjetila one zgode s bakinim kišobranom, kad mi ni ona ni mater nisu dale da odem u Vice po bakin kišobran (jer nisam shvatila da je bakin kišobran nestao). I meni se dogodio kišobran! Baka mi pripovijedala da su njezin Pokojni i pokojni Ćontro odnosno moj did Šilje i Ćontro, ćaća Vice Ćontrina, bili kumovi, i suveznici dok se volovin, a ne konj'ma oralo. (Riječ suveznici bila mi je čudesna. Nekako sam znala da baka ne griješi u riječima pa sam pomno slušala ne bih li shvatila zašto nisu bili saveznici nego suveznici.) Potom bih saznala da je baka, kad je sa Sviba u Potkulu došla zatekla konja Putalja, a kasnije su ona i did kupili isto jednoga Putalja. Ja bih pitala zašto su se oba konja isto zvala, zašto su im dali ista imena pa bih naučila zašto je konj putalj, a zašto brnjaš, kad je dorat, kad alat, kad je vranac a kad je lȉsac 1 Pa bih čula da je didov vol bio Sivonja, a Ćontrin Pavun (ili obrnuto), da se orala Lastva a ja bih je pitala za Pasike (meni najdraži dio Potkule tamo su rasli i mirisali ljiljani poljski, sunovrati ili narcisi, rastu i danas, podsjećajući me na baku), pa bih čula kakva je zemlja u Docin, kakva na Javornicom, pitala bih baku di su te Njivetine ili Stajetine, zašto se tako zovu A kad bi baka spomenula Satuliju, mislila sam da je tamo kraj svita jer dalje od Satulije nisu više Studenci. Bilo mi nekako žao što je Ćontro imao Viline doce, a baka nije. Naravno da sam pitala zašto ih ona nema i da mi nijedan odgovor nije bio ni jasan ni prihvatljiv. Svibuša i Vilini doci meni je bilo kao Kosjenka i Regoč, Jova i grad Legen neodvojivo i jedno. Kad bih baki išla cestom, a ne Kroza šušanj, prolazila bih kroz bore, pa uz Vrdoca i uz Igrankinu torinu. Ali neobična ili nerazumljiva imena 1 lȉsac (kratkosilazno)- govori o karakteru konja; nije lísac (mužjak lisice) Dubok je zdenac prošlosti 125

128 Dubok je zdenac prošlosti poput Igrankine ili Adrove torine, Miljkuše ili Krivača meni je nadvisivalo, čudesima i ljepotom, ime dolaca u kojima su vile kolo igrale vilinjih dolaca Vilini' doci. Kišobran koji se meni dogodio, objasnio mi je bakinu davnu rečenicu, koje meni i mojem prijateljima već postala poslovicom: Svi 'faljen Isus' nigdi moga kišobrana! Naime, moja bi baka poštivala Vicu Ćontrina, sve da did Šilje i Ćontro i nisu bili kumovi, ali kad jesu onda je poštovanje bilo dvostruko: davalo je dostojanstvo i jednoj i drugoj obitelji. K tomu, nije Vice kriv što je baka ostala bez kišobrana jer je, očito, netko izlazeći iz dućana nehotice ili hotimice zamijenio svoj s bakinim (uščuvanim) kišobranom. Na koncu, upitati Vicu za bakin kišobran, značilo je neizravno reći da je baki netko uzeo ili ukrao kišobran, kao da bi Vice za to trebao ili mogao znati. U bakinim očima, njezinoj svijesti o tuđemu i svojemu vlastitom dostojanstvu to je bilo nedopustivo. Uvrjedljivo za obje strane, za pokojne Šilju i Ćontru, za žive Svibušu i Vicu. Zato su mi onoga dana, valjda istodobno, i baka i mater rekle: ni rič da mučim. Svrh svega, u dućanu je bio jedan kišobran viška, ali to nije bio bakin kišobran, a baka nije htjela uzeti tuđi kišobran, iako je očito netko uzeo bakin (nehotice ili hotimice). Trebao je baki kišobran, sve je svoje stvari baka pomno čuvala, trebalo je kupiti novi kišobran koji tada nije bio jeftin (kao što ni danas nisu jeftini dobri kišobrani) Ali baka se držala deset zapovidi Božiji, govoreći mi tako ti je pokojni did i mater učio. Čuvala i od pomisli na tuđe, ona bi mi upelila da se slučajno ne bi, ne daj Bože, polakomila za tuđon trišnjon ili jabukon, orason ili bajamom ili pitomom ružom A sva je Potkula puna bajama, oraha, jabuka, trešanja, cvijeća... Bakino načelo koje sam davno čula, a na vrijeme (dakle, mnogo kasnije shvatila) bilo je: Što imaš ne kaži, što nemaš ne traži! Takvih, većih i manjih etičkih tjesnaca, osobito kad su pobuđeni čime društveno vrijednim ili potrebnim, primjerice prigodama za dobivanjem ili uživanjem različitih statusa pun je ljudski život. To su piljci ili kamenčići (u postalam' ili pod njiman) na kojima se katkad posrne, zbog kojih se katkad i padne jer ljudi su počesto uhapšeni u svojoj magli i zakopčani u svojem mraku. Ali kad ih tko osvijetli svojim životom, čak i u vremenima djetinjastih blagostanja, onda kada smo umotani u ujevićevske sretne mrene i dubine nevinosti i neznanja, lako ćemo izbaciti piljke iz postola ili se podići nakon pada jer znamo svoju zvijezdu ili svoju ružu ili svoj mak i opet možemo biti čisti, biti sveti. Jednom me je Dragutin Tadijanović, koji je bio tri godine stariji od moje bake (on je bio devetsto peto, a baka devetsto osmo godište), zamolio da mu još jednom ispričam anegdotu o bakinu kišobranu, da bi ju još jednom rado čuo, polagano i ispočetka. Čuvši opet zgodu, reče mi nakon kraće šutnje, kako baš takvi kišobrani trebaju našim obiteljima. Izgubljeni bakin kišobran postao je mojim uskličnikom. Nada Babić, Zagreb 126

129 Djed i baka prenijeli su na mene ljubav prema Bogu Ante Vuković postao je najbolji teolog među dizačima utega i najbolji dizač utega među teolozima! Ta često korištena igra riječi, međutim, u ovom, osječkom, slučaju ima posebnu dimenziju jer nam nije poznato da se, bilo gdje u svijetu, neki vrhunski sportaš opredijelio baš za filozofsko-teološki studij kao stasiti Osječanin. Iako studij traje pet, Vuković je, poglavito zbog svojih sportskih obveza, Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu pohađao osam godina i ove godine stekao visoku stručnu spremu i zvanje diplomiranog teologa. Podrijetlom iz Imotske krajine Kako se i zašto Ante opredijelio za taj životni put? Moj pokojni djed Ante i baka Mara doselili su se u Osijek početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća - ispričao nam je Vuković. U Imotskoj krajini, na Studencima, gdje su dotad bili, oduvijek se živjelo teško, ali Boga se uvijek molilo i ljubilo domovinu. Sve to oni su prenijeli i na svoju djecu i unuke... Danas Ante živi s roditeljima i sestrom, studenticom, u obiteljskoj kući u osječkoj Retfali. Baš ta minilokacija u kojoj je Ante odrastao utjecala je na odluku o trajnom životnom opredjeljenju: Kad sam se odlučivao za studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, ključnu ulogu imao je naš tadašnji župnik, gospodin Helmut Schumacher, čovjek silne vjere, koji nas je učio da je čovjek najvažniji u teškim vremenima. Vjera u Boga slaba je ako čovjek okreće glavu od bližnjega u potrebi. Gorostasa s tako čvrstim ljudskim uvjerenjima upitali smo kako će nakon završetka studija usklađivati svoje sportske, ali i životne obveze. Prijavit ću se u nadbiskupijski Katehetski ured koji raspoređuje vjeroučitelje, uvjeren sam da ću moći i raditi i trenirati, pa - što Bog da! Naravno, Antina priča o osmogodišnjem studiranju oslikava teškoće koje je morao proći kako bi ostvario veliku želju da postane teolog: Dizanje utega je vrlo naporno, zahtijeva sustavne i dugotrajne treninge, pa i fanatičnu upornost. Prve tri godine fakulteta usklađivao sam sve obveze, učenje, treninge i stalna putovanja autobusom u Đakovo. Jer taj fakultet Djed i baka prenijeli su na mene ljubav prema Bogu 127

130 Djed i baka prenijeli su na mene ljubav prema Bogu zahtijeva cjelodnevni angažman studenta, pa sam bio rastrgan između svojih obveza. Poslije mi je otac kupio mali auto, dizelaša, kako bi mi bilo lakše. U mom indeksu trajno je upisano položenih 125 ispita... U najboljim godinama Svi iskreni ljubitelji sporta u Osijeku, pa i šire, svakako će htjeti stisnuti Anti ruku i čestitati, ali istodobno i poželjeti novo uspješno razdoblje na podijima za dizanje utega. Već ga je dosadašnje bavljenje sportom dovelo u situaciju i da je sportaš prve kategorije, i višestruki državni rekorder, i reprezentativac. Od malih je nogu član Dizačkog kluba Slavonija, a njegovo se ime odavno upisuje u najuži krug vrhunskih sportaša Grada na Dravi. Bio je četiri puta državni prvak, zauzimao osmo mjesto na EP-u i 22. na Svjetskom prvenstvu, rušio pritom mnoge rekorde u svim uzrastima... Najvrjedniji su mi seniorski apsolutni rekordi u superteškoj (+105) kategoriji, 180 kg trzaj i 215 kg izbačaj, 395 kilograma olimpijski biatlon, što iznosi 402 boda prema Sinclaireu. Ponosan sam i na 16 rušenja hrvatskih rekorda, kao i na to da su mi apsolutni rekordi najveći u povijesti kluba, Republike Hrvatske, ali i bivše države. Nakon svega što sam ostvario, osokoljen i što sam se oporavio od teške ozljede i operacije, naravno da se planiram i dalje baviti sportom. Štoviše, tek sad ulazim u - najbolje godine za dizanje utega zaključio je Vuković. Dragutin KERŽE Preneseno iz Glasa Slavonije hr/243357/6/ante-vukovic-premastudiju-teologije-usmjerio-meretfalacki-zupnik-schumacher Ivan Babić Ljiljo SINOPIS Ništa i nešto Sad kad je sve prošlo kao da ništa prošlo nije utišala se zemlja i usporili koraci osluškuju nešto će doći nešto se mora vratiti nešto nekako kao iz ničega nastane i može postati sve što ti treba za početak i za kraj 128

131 Vjetar Sve što si imao ostavio si ovdje na ovome proplanku na puteljku od crvene zemlje s brdašcima ugaženih mravinjaka Sve što si imao što si htio i što si volio iz dana u dan strpljivim koracima uporno si utirao u crvenu prašinu koju u gluho kolovoško popodne ćudljivi vjetar tek tako iznenada digne i fijučući vitla visoko iznad krovova Znanje Bio si moj a da to nisam znao dok se zemljom hodati moglo dok se sunce o grane vješalo i oprano rublje na buri s treskom sušilo bez zadrške bio si moj a da to nisam znao svakim pogledom i glasom svakom mišlju i kretnjom a da to nisam znao jer to ovako kao sada uistinu nikako nisam mogao znati Riječi Jesi li birao riječi kada ništa nisi govorio kao da si pouzdano znao kako je ponekad uzaludno govoriti i u nevrijeme u nešto uvjeravati Jesi li birao riječi kada si strpljivo čekao kao da si slutio da će jednoga dana tvrdoglavost sve morati spašavati iz samoće čupati od besmisla odvraćati Jer evo trajanje se u nevjerici zatečeno zagrcnulo tišinom a sat s tornja samoskreće pozornost naivnim pticama dok im vjetar usporava let i odgađa slijetanje Jesi li birao riječi dok ništa nisi govorio kao da si znao kao da si želio da nikada ne vidim svu težinu u tvojim rukama i prazninu u svojim riječima Ivan Babić Ljiljo 129

132 Čekanje Ivan Babić Ljiljo Nisam li tih godina samo čekao ovdje na proplanku pod rumenim i modrim cirusima kojima je bura bojila obrise okolnih planina što su se od davnina izdigle iz vlastite utrobe majke žuljevitih kamenih dlanova zemlje što sam je žudno mirisao na tvojim toplim plosnatim prstima koji su savršeno prianjali uz uglačani držak teškoga krampa Nisam li tih godina samo čekao na proplanku čekao beznadno zaljubljen zagledan u azurna jezera u tvoje zjenice što mi se pričinjavahu u nebu pa nestajahu uviru kao u podzemlju trusna sjećanja Nisam li tih godina samo čekao osluškivao i čekao zasvagda opčaran raskošnim baritonom usklađenim s frekvencijom vedrine što me zorom nježno budio kao vrapci mladu voćku usnulu u plitkom sloju crnice Nisam li tih godina zapravo samo čekao Staza Tinovo hodočašće po Zagori i u Studencima Kulturno umjetnička udruga Ujević pokrenula je novi projekt pod nazivom Tinovo hodočašće po Zagori. Radi se o poučnoj stazi koja prolazi kroz općine Lovreć, Podbablje, Lokvičići i Proložac te kroz grad Imotski. Staza je edukativnog karaktera i zasnovana na povijesno utemeljenim spoznajama, koje su dokumentirane starim fotografijama, spisima i ostalim svjedočanstvima. Staza će se obilježiti točkama, odnosno prigodnim pločama edukacijskog karaktera uz koje će se postaviti određeni broj klupica za odmor te izletnički sadržaji koji bi bili korisni svima koji budu pohađali ovu stazu. Planiraju se izraditi i aplikacije za mobilne uređaje te tiskani vodiči. 130

133 Ante, Jakša, Tin i Mate Ujević Studenci su druga po redu točka staze jer je prema dokumentiranim podatcima pjesnik na Studence dolazio u posjet rodbini (Tinova rodica je bila udana na Studence, a supruga Tinova rođaka Petra (Pjera) Ujevića, Marija Bilić (Pinćina) je također bila Studenčanka. Njezin je sin Ante Ujević, poznati povjesničar s kojim se Tin družio i dolazio u posjet rodbini. Osim rodbine Tin je posjećivao i fra Ćiru Ujevića, studenačkog župnika. Pretpostavlja se kako je Žedan kamen na Studencu upravo inspiriran Tinovim boravkom na Studencima. Projekt je osmislila predsjednica Kulturno-umjetničke udruge Ujević Vesna Ujević, a ideja o projektu se rodila kao svojevrstan odgovor na marginalizaciju Imotskoga u Tinovoj ekraniziranoj biografiji. 30. studenoga u organizaciju KUU Ujević i Turističke zajednice Imotski u dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Imotskom upriličena je javna prezentacija projekta na kojoj su zainteresirani posjetioci imali priliku iznijeti sugestije u svrhu što kvalitetnije prezentacije Tina i Imotske krajine. Projekt je i u ovoj početnoj fazi izazvao veliki interes, prvenstveno škola s ciljem organiziranja učeničkih izleta i terenske nastave te je već predstavljen u nekim zagrebačkim školama. Sudeći po svemu, ovaj bi projekt svojom kvalitetom mogao biti budućnost izletničkog edukativnog turizma u Imotskoj krajini pa tako i u Studencima. Za prvu fazu obilježavanja staze utrošit će se kuna. Izradu edukativnih ploča za svaku točku-mjesto može se pomoći donacijama na broj računa Udruge Ujević u Zagrebačkoj banci (HR ) s naznakom za poučnu stazu. Priredila I. Babić Ljubav je rođena na Božić jer je Bog tako htio, a pratile su je zvijezde i anđeli bijelih krila. Svim mojim dragim Iz vaših pisama i poruka Studenčanima, ma gdje bili, neka Božić bude ispunjen ljubavlju i srećom. Joško Maras Iz vaših pisama i poruka 131

134 Pošli su pred nama u život vječni Studenci 55 Pošli su pred nama u život vječni Petar Bilić Matišić Ivan Subašić Ante Trogrlić Anka Trogrlić Vladimir Šakić Petar Cikojević Ante Tonći Bilić Stipan Meštrović Ivan Vuković Mario Trogrlić Vinko Bilić Nosić Kata Subašić

135 Marta Jurčević Stipan Maras Mirko Šakić Olanović Violeta Koštić Stipe (Baćo) Udiljak Josip Maras Mila Udovičić Filipa Cikojević (Mišić) Jakov Koštić Ljuba Vuković Tomica Bilić (Tokica) Marija (Marka) Udiljak Ana Babić Pošli su pred nama u život vječni 133

136 Posebni prijatelji lista Studenci Posebni prijatelji lista Studenci Marija Gačić 50 kn 100 kn Zvonko Maras, Danica Maras, Josip Bilić Pavlinović Braco, Neda Bilić Nosić, Ivica Bilić Matišić, Milan Kolovrat, Mara Bilić Pavlinović, Ivan Udovičić Rožić, Nikola Trogrlić, Ante Babić, Ante Tonći Maras, Stipan Šakić, Kosa Šakić, Marka Šakić, Petar Cikojević Mejićev, Mladen Udiljak, Jure Udiljak, obitelj Svečevi, Ilija Šakić Jocin, Ivan Dragun, Vesna Cikojević, Ljubo Bilić, Nikola Udovičić, Jozo Udovičić, Ante Tone Udovičić Kević, Stipe Babić Antunović, Anka Šakić Danić, Marija Raškopoljac, Ante Babić p. Mirka, Marko Trogrlić Grgić, Maca Babić, Drago Babić Duduković, Katica Subašić, Mila Bilić p. Mladena, Mario Bilić p. Mladena, Petar Maras, Stipan Udiljak p. Nikole, Ante Malenica, Marija Rajić, Ljuba Bilić Centić, Luca Bilić Centić, Anđelka Bilić Pavlinović, Marko Malenica Matin, Zora Renc, Pere Bubalo, Vlade Cikojević Lolin, Ivanka Omazić, Slava Udovičić, Ljubomir Babić Pilišević, Josip Koštić, Josko Bilić Joskić, Ivan Maras, Marinko Jurčević, Marija Barać, Josip Jurčević, Stipe Prka, Juko Cikojević, Ica Cikojević, Stipe Jurčević Bratić, Mladenko Šakić, Jozo Šakić Iketinov, Ljubo Bilić Runtić, Darko Bilić Runtić, Damir Malenica, Ante Alerić, Iva Jozić Livno 150 kn Ivan Jurčević Zvalušić, Anđa Udiljak ud. Kazimira 200 kn Ante Bilić Pavlinović, Tadija Babić, Nedjeljko Šakić, Ante Šakić Frenki, Petar Šakić Miljkov, Marinko Bartulović, Dragica Bilić ud. Mladana, Marija Bilić, Nediljka Bilić, Milica Dujmović ud. Stipe, Vlatko Meštrović, Vicko (Iko) Bilić Gutić, Dinka Močić, Slavko Bekavac p. Slavka, Ivica Stipović, Dinko Koštić Adžunović, Braco Šakić, Stipe Bilić Perić 300 kn Joško Koštić, Srećko Marijanović 800 kn Obitelj Tomislava Babića iz Koprivnice 3000 kn Stipe Meštrović Geoprojekt 500 kn Nada Belojica, Perkan usluge d.o.o. 20 EUR Jakov Bilić Antičević, Joško Maras, Ćića Subašić 50 EUR Dinko Dine Bilić Nosić, Damir Prka, Mirko Vuković (Beč), Slava i Mate Bilić Erić, Jozo Bekavac, Mirko Vuković, Ante Vuković Braco Mirko Šakić Danić Nada Babić 100 CAD 200 CAD 134

137 Raspored bogoslužja i blagoslova obitelji 25. prosinca (nedjelja) Božić Rođenje Gospodinovo Ponoćka: Crkva sv. Ilije u 24 sata Dnevna sveta misa u prosinca (ponedjeljak) Sv. Stjepan prvomučenik i blagoslov obitelji Sveta misa u crkvi sv. Ilije u Blagoslov obitelji (od 14 sati) Dujmovići, Bekavci, Podkula, Kovačevići, Vrdolac, Miljkovača, Gutići, Depići 27. prosinca (utorak) Sv. Ivan apostol i blagoslov obitelji Sveta misa Podgredom u kapeli sv. Roka u 10,30 sati. Blagoslov obitelji (od 14 sati) Batalići, Staje, Pržići, Centar (kod Crkve) koliko se stigne 28. prosinca (srijeda) Mladenci, Sveta obitelj i blagoslov obitelji Sveta misa u crkvi sv. Ilije u 9.00 Blagoslov obitelji (od 10,30 sati) nastavak kod Crkve, Musinac, Glavica, Šakići 29. prosinca (četvrtak) Sv. misa u crkvi sv. Ilije u 9.00 Blagoslov obitelji (od 10,30 sati) Repinjovača, Koštići, Podgradina, Gradina, Marasi, Dvorine 30. prosinca (petak) Sv. misa u crkvi sv. Ilije u 9.00 Blagoslov obitelji (od 10,30 sati) Stanine (Zvalušići), Jurčevići, Podgreda i Dvorine (ostatak) 31. prosinca (subota) Silvestrovo i blagoslov obitelji Blagoslov obitelji Kašin Okrajak, Jurbašići, Udovičići i Miljkovi Sveta misa zahvalnica u crkvi sv. Ilije u 16 sati 1. siječnja (nedjelja) Nova godina; Marija Bogorodica Sveta misa u crkvi sv. Ilije u siječnja (petak) Bogojavljenje Sveta tri kralja Sveta misa u crkvi sv. Ilije u siječnja (nedjelja) Krštenje Gospodinovo Sveta misa u crkvi sv. Ilije u Neka po mogućnosti blagoslovu budu nazočni svi članovi obitelji. Susretu sa svima vama se unaprijed radujem. Obitelji koje budu izostale u određeni dan, neka se jave župniku radi drugog termina! 021/ ; fra Zoran Jonjić, župnik Raspored bogoslužja i blagoslova obitelji 135

138 Sadržaj Sadržaj Hitimo u susret Božiću koji je milosrđe i čeznimo za Isusovim slavnim dolaskom...1 Radost ljubavi...4 Prorok Ilija...7 Svjedoci vjere: Torinsko platno...12 Bogu je sve moguće...23 Čije prezime uzeti?...25 Godina milosrđa razgovor s razlogom...26 Župnikov ljetopis...36 Od Božića do Božića...43 Škrinjica malih i velikih umotvorina...84 Vijesti iz Općine O hrvatskom grbu Zanimljivosti o umiranju u Studencima Antroponimija Studenaca Sjećanje Studenačke molitvice Dubok je zdenac prošlosti Djed i baka prenijeli su na mene ljubav prema Bogu Ivan Babić Ljiljo Staza Tinovo hodočašće po Zagori i u Studencima Iz vaših pisama i poruka Pošli su pred nama u život vječni Posebni prijatelji lista Studenci Raspored bogoslužja i blagoslova obitelji STUDENCI, list župe Studenci Izdaje: Uredničko vijeće: Glavni i odgovorni urednik: Facebook: Lektor: Fotografije: Tehničko uređenje: Tisak: Račun otvoren kod: Naslovna i zadnja stranica: Druga strana korice: Treća strana korice: Župni ured Studenci fra Zoran Jonjić, Mate Bilić Prcić, Zvonimir Bilić, Ivana Babić, Zvonko Babić, Željko Bilić-Centić, Ante Babić, Mario Cikojević, Marija Babić, Ljudevit Cikojević, Marko Trogrlić, Marko Udovičić i Ivana Udiljak fra Zoran Jonjić, župnik, Župni ured Studenci, Studenci, Tel./Fax.: , zupniuredstudenci@gmail.com Župa sv. Ilije proroka, Studenci Petar Ujević Ljudevit Cikojević, Matej Cikojević, Zvonko Babić, Tadija Kristijan Babić, Mario Cikojević i Marko Udovičić Silvio Družeić Jafra-print d.o.o. Solin List izlazi s dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara. Uzdržavamo se isključivo dobrovoljnim prilozima čitatelja. Societe Generale HVB, IBAN: HR , devizni: / Župna crkva sv. Ilije Božićna čestitka Tajna Božića, Mila Babić Krizmanici 136

139

140