KNEZ ADAM JERZY CZARTORYSKI I PLAN BALKANSKE FEDERACIJE ( ) PIOTR Z UREK

Transkrypt

1 Anali Dubrovnik 43 (2005): Izvorni znanstveni rad UDK 94 (497) 1804/ Czartoryski, A.J. Primljeno: KNEZ ADAM JERZY CZARTORYSKI I PLAN BALKANSKE FEDERACIJE ( ) PIOTR Z UREK SAÆETAK: Plan balkanske federacije spada u one politiëke koncepcije koje nikada nisu ostvarene. UnatoË tome, ta je ideja bila i ostala aktualna u europskoj politici. Nakon II. svjetskog rata velikim je zagovornikom te ideje bio Josip Broz Tito. Ta ista ideja ujedno je bila izvorom njegova konflikta sa Staljinom. Meappleutim, plan balkanske federacije prvi je kreirao poljski knez Adam Jerzy Czartoryski. Dogodilo se to u razdoblju od , kada je on obavljao duænosti ministra vanjskih poslova Rusije. Tema ovog Ëlanka su razlozi nastanka i prve realizacije tog plana. Ti su dogaappleaji usko vezani s djelovanjem ruske flote admirala Dimitrija NikolajeviËa Senjavina na hrvatskoj obali. Car Aleksandar I. je 28. sijeënja godine knezu Adamu Jerzyju Czartoryskom 1 povjerio obavljanje duænosti ministra vanjskih poslova Rusije. 2 U 1 Czartoryski, Adam Jerzy ( ), knez, znameniti poljski dræavnik, u poëetku pristalica obnove poljske dræave uz pomoê Rusije. U vrijeme poljskog ustanka 1830/1. prelazi na proturuske pozicije. Od godine u emigraciji, tvorac i voapplea Hotela Lambert - aristokratskog tabo ra poljske emigracije. O odnosima obitelji Czartoryski i samog kneza Adama s Hrvatima i Hrvatskom, vidjeti: Jaroslav idak, Hotel Lambert i Hrvati.«, u: Studije iz hrvatske povijesti XIX stoljeêa. Za greb, 1973: ; Mirko ValentiÊ, Prva programska formulacija velikosrpske ideje.«, u: Izvori velikosrpske agresije. Zagreb, 1991: 41-64; Piotr Z urek, Raguæani i Sarmati. Iz povijesti dubrovaëko-poljskih odnosa u drugoj polovici 18. stoljeêa. Zagreb, UpravljajuπËii ministerstvom inostrannyh del (Vnieπnjaja politika Rossiji XIX i naëela XX veka, sv. III, Moskva, 1963). Piotr Z urek, doktor je na Druπtveno-humanistiËkom fakultetu TehniËko-humanistiËke Akademije (WHS-ATH) u Bielsko-Biali (Poljska). Adresa: WHS-ATH, Willowa 2, Bielsko-Biala, Poljska. pzurek@ath.bielsko.pl

2 130 Anali Dubrovnik 43 (2005) trenutku kad je Czartoryski preuzeo taj poloæaj, europska se politiëka scena vrtjela oko francuskog cara Napoleona Bonapartea. Iako je car Aleksandar I. Czartoryskom nametnuo svoj politiëki smjer i u svojim rukama snaæno dræao vanjskopolitiëke poslove Rusije, knez je imao slobodu djelovanja na podruëju takozvane male politike. 3 Czartoryski se prije svega bojao Napoleonovih bal kanskih planova koji su smjerali podijeliti Tursku i izazvati rusko-turski rat. Izbijanje tog konflikta ugrozilo bi savezniëki traktat sklopljen izmeappleu Rusije i Turske i potpisan 3. sijeënja godine, na temelju kojeg je ruska flota mogla kroz tjesnac Bospor i Dardanele izlaziti na Sredozemno more. 4 Stoga je Czartoryski smatrao da bi se ruska politika na Balkanu trebala, prije svega, zasnivati na razvijanju proruske agitacije meappleu tamoπnjim pravoslavnim stano v niπtvom. Temeljem te politike trebala je biti zajedniëka religija a ne zajedniëko podrijetlo. 5 Nakon poraza pod Austerlitzom, sporazumom sklopljenim 26. prosinca godine u Poæunu (Preszburgu), Napoleon je prisilio Austriju da Istru, Dalmaciju i Boku kotorsku prepusti Francuskoj. Opasnost od dolaska francuske vojske na Balkanski poluotok Jadranskog mora potpuno je mijenjala dotadaπnji raspored snaga u Europi. Knez Czartoryski je bio svjestan da Êe Napoleon koristiti novu situaciju za istiskivanje Rusije s Balkanskog poluotoka. U konaënici bi to moglo dovesti do francusko-turskog saveza i napada na Rusiju s juga. Da bi uravnoteæio francuske snage i sprijeëio da napoleonska vojska zauzme crnogorsku i hrvatsku obalu Jadranskoga mora, knez Adam je pristupio pokuπaju reorganiziranja dotadaπnje ruske politike na Balkanu. Czartoryski je izradio koncepciju osnivanja balkanske federacije pod protektoratom Turske i zaπtitom Rusije. Sastavni dio te tvorevine trebale su Ëiniti dvije dræave. Jedna od njih bila je grëka dræava, Ëijim je glavnim teritorijem trebala biti Republika Sedam Jonskih Otoka, koja se prostirala pobliæe neoznaëenim podruëjem kontinentalne GrËke. Drugi dio federacije trebala je biti slavenska dræava, unutar koje su trebale uêi Dalmacija, Hercegovina, Boka kotorska i Crna Gora. Prema koncepcijama Czartoryskog, najëvrπêom karikom federacije trebala je, prije svega, biti pravoslavna religija. Upravo je s tim ciljem, pod vodstvom kneza Czartoryskog, u travnju godine u Petersburgu sazvan Vojni komitet za 3 Marceli Handelsman, Adam Czartoryski, sv. I. Warszawa, : Mieczysław Tanty, Bosfor i Dardanele w polityce mocarstw. Warszawa, 1982: Jerzy Skowronek, Antynapoleońskie koncepcje Czartoryskiego. Warszawa, 1969: 87.

3 P. Z urek, Knez Adam Jerzy Czartoryski i plan balkanske federacije ( ) 131 pitanja Kotora i Jadranskog mora. 6 Drugim rijeëima, plan kneza Adama nije uzimao u obzir interese katoliëkog i muslimanskog stanovniπtva. Posebno je to oëito u nacionalnoj strukturi buduêe slavenske dræave, Ëiju bi veêinu Ëinili katolici Hrvati. 7 Czartoryski je, dakako, zahvaljujuêi izvjeπêima ruskih agenata, bio vrlo dobro upoznat s etniëkom i nacionalnom strukturom tih podruëja. Sve upuêuje na to da mu je informacije o toj temi dao i knez Aleksandar Sapieha, koji je u razdoblju od do vrπio tajnu politiëku misiju putujuêi po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori. 8 Czartoryski je najvjerojatnije smatrao da Êe, uz pomoê Rusije, Srbi i Crnogorci ovladati Hrvatima. Zato je knez Adam i poduzeo strategijsko djelovanje na podruëju Balkana usmjereno prije svega na potporu pravoslavnom stanovniπtvu, a interesima Hrvata uopêe se nije poklanjala paænja. VeÊ na samom poëetku svog ministarskog mandata knez Czartoryski je pao pod utjecaj srpske emigracije u Rusiji i zainteresirao se za antiturski ustanak, pokrenut u veljaëi godine na podruëju Beogradskog paπaluka. Od godine, tj. od sporazuma u KuËuk-Kainardæi, Rusiju je Visoka Porta formalno priznala kao zaπtitnika i protektora pravoslavnih podreappleenih Turskoj. Zato i jesu srpski ustanici najveêe nade vezivali za Rusiju. Nagli prekid i odbaciva nje te tradicije doveli bi do nepovratnog gubitka prirodnog oslonca ruske politike na Balkanu i istoku. Knez Adam je toga bio itekako svjestan, a istovremeno je pod svaku cijenu æelio odræati i ojaëati rusko-turski savez. Usprkos tome, pokuπao je nagovoriti Visoku Portu na liberalizaciju odnosa sa svojim krπêanskim podanicima na Balkanu. 9 Stalni kontakti koje je odræavao s karlovaëkim metropolitom Stevanom StratimiroviÊem i njegovim suradnikom Vasilom Karazinom, nisu mu dopuπtali zaboraviti na vaænost tog pitanja. Krajem J. Skowronek, Antynapoleońskie koncepcje Czartoryskiego: ; Vladlen GeorgieviË Sirotkin, Meædunarodnyje otnoπenja na Balkanah i serbskii vopros v politike Rosii i Francii.«, u: Jugoslavenske zemlje i Rusija za vreme prvog srpskog ustanka Beograd: SANU, NauËni skupovi, knjiga XVII, 1983: ; Lujo VojnoviÊ, Pad Dubrovnika. Knjiga prva ( ). Zagreb: vlastita naklada, 1908: ;Henryk Batowski, Państwa Bałkańskie Kraków, 1938: 28; Irina Stepanovna Dostjan, Rossija i balkanski vopros. Moskva, 1972: Mile BogoviÊ, KatoliËka Crkva i pravoslavlje u Dalmaciji za mletaëke vladavine. Zagreb: KrπÊanska sadaπnjost i kolska knjiga, 1993: Aleksander Sapieha, Podróże w krajach słowiańskich odbywane. Wrocław, 1983: ; Jerzy Skowronek, Aleksander Sapieha. Z magnackiego gniazda do napoleońskiego wywiadu. Warszawa, 1992: J. Skowronek, Antynapoleońskie koncepcje Czartoryskiego: ; Pervoje serbskoje vos stanije gg. i Rosija, Kniga pervaja Moskva, 1980:

4 132 Anali Dubrovnik 43 (2005) godine Karazin je sugerirao Czartoryskom da iskoristi, prema njegovu miπlje nju, dobru konjunkturu u europskoj politici, vezanoj za raspad Turske i koncentriranjem preostalih velesila na borbu protiv Francuske. Srpski emisar je predstavio i projekt stvaranja srpsko-slavenske dræave pod patronatom Rusije, koja bi obuhvaêala sva podruëja naseljena Srbima koja su pod Austrijom i Turskom. Prvim korakom u realizaciji tog plana Karazin je smatrao rusku potporu I. srpskog ustanka. Autor tog plana stvaranja velikosrpske dræave bio je karlovaëki metropolit StratimiroviÊ. 10 Krajem listopada godine knez Adam je primio sluæbeno poslanstvo srpskih ustanika s Matijom NenadoviÊem na Ëelu. U iskrenom razgovoru Czartoryski je Srbima jamëio da ruske vlasti pridaju veliku vaænost srpskom pitanju, a istodobno nije krio da aktualna politiëka situacija onemoguêava Rusiju da poduzme aktivno djelovanje u tom smjeru. Ruski je ministar savjetovao ustanicima da sklope srpsko-turski sporazum na osnovu kojeg bi dobili pravo izbora kneza i autonomiju poput one kakvu imaju kneæevine Moldavija i Vlaπka. U realizaciji tog cilja je zagarantirao pomoê ruske diplomacije i savjetovao da ustanici sazovu Sinodu (Savjet) koja Êe biti njihova centralna vlast i predstavljati ih u pregovorima s Rusijom i Turskom. Czartoryski je naredio i da se ustanicima plati 5 tisuêa dukata, te obeêao rusku intervenciju pri Visokoj Porti. 11 StratimiroviÊev plan i razgovor sa srpskim emisarima ostavili su na Czartoryskog snaæan dojam. Najbolji dokaz za to je Ëinjenica da je baπ u tom periodu knez Adam za cara Aleksandra I. izradio plan stvaranja balkanske federacije koji je prije svega uzimao u obzir velikosrpske interese. Srbi ipak nisu, usprkos opêem razoëaranju Rusijom nakon razgovora s Czartor yskim, u potpunosti odbacili njegove sugestije. Tako su, u skladu sa sa vjetima kneza Adama Czartoryskog, u jesen godine srpski ustanici sazvali Sinod - prvu srpsku vladu. 12 Knez Czartoryski se, stvarajuêi plan balkanske federacije, istovremeno pripremio na raskid rusko-turskog saveza i potpunu promjenu ruske politike na Balkanu. Temeljna toëka tih priprema bila je da se ni pod koju cijenu Balkanski poluotok ne preda francuskoj kontroli. Usprkos negodovanju cara Aleksandra I., 10 St. M. DimitrijeviÊ, Stevana StratimiroviÊa mitropolita karlovaëkog plan za osloboappleenje srpskog naroda.«bogoslovlje 1 (1926): 55-59; Irina Stepanovna Dostjan, Plany osnovanija slavjano-serbskogo gosudarstva s pomoπëju Rosii v naëale XIX v.«, u: Slavjane i Rossija. Moskva, 1972: ; Jerzy Skowronek, Adam Jerzy Czartoryski Warszawa, 1994: Wacław Felczak, Tadeusz Wasilewski, Historia Jugosławii. Wrocław, 1985: ; J. Skowronek, Adam Jerzy Czartoryski: 125; Vidi: Matija P. NenadoviÊ, Memoari. Beograd, 1968; Prvi srpski ustanak gg. i Rusija, Knjiga prva Moskva, Milorad EkmeËiÊ, Stvaranje Jugoslavije , sv. I. Beograd, 1989:

5 P. Z urek, Knez Adam Jerzy Czartoryski i plan balkanske federacije ( ) 133 Czartoryski je pokuπao aktivirati rusku vanjsku politiku na podruëju Dalmacije, Boke kotorske, Hercegovine i Crne Gore. Priliku za to dobio je poëetkom godine, kada se francuska vojska pripremala zauzeti hrvatsko priobalje, koje im je predala Austrija. Prema koncepciji Czartoryskog, glavna baza antifrancuskog oruæanog otpora i bastion ruskih interesa u zapadnom dijelu Balkana je Crna Gora. Taj neveliki, ali od strane Turaka nikad potpuno osvojen teritorij srpskih zemalja, trebao je biti karika koja Êe uëvrstiti pravoslavno stanovniπtvo Kotora, Dalmacije i Hercegovine. 13 Czartoryski je smatrao da Êe zauzimanje Boke kotorske dovesti u jako dobar odnos stanovniπtvo Istre, Dalmacije i kotorske oblasti, koji su takoappleer pravoslavne vjeroispovijesti i takoappleer mrze Francuze. 14 Ruski poslanik Stevan Sankovski, Ëija je rezidencija bila u Cetinju, bio je odliëno upuêen u planove Czartoryskog. U skladu s napucima koje je dobio iz Petersburga, zajedno s crnogorskim vladikom Petrom I. Njegoπem, zapoëeo je pripreme za oruæanu akciju s ciljem da sprijeëi Napoleonovu vojsku u zauzimanju nekadaπnjih austrijskih posjeda na Jadranu. Joπ 24. veljaëe godine Boku kotorsku je zauzela ruska flota predvoappleena admiralom Dimitrijem NikolajeviËem Senjavinom. U sastavu te eskadrile bilo je i πest fregata s 1500 vojnika. Konfiscirana je i flota Bokelja s oko 400 brodova. Operaciju ruske flote s kopna su pomagali crnogorski odredi. 15 EtniËki sastav Boke kotorske u to je vrijeme bio mozaiëna slika koju su Ëi nili Hrvati, romansko stanovniπtvo i Crnogorci, ali su katolici ipak Ëinili ve Êinski dio. Nije stoga Ëudno da je pojavljivanje ruskih i crnogorskih vojnih je dinica na tom podruëju doëekano s netrpeljivoπêu stanovniπtva Boke, koje je taj Ëin doæivjelo kao okupaciju. Zauzimanje Boke kotorske bilo je prva etapa realizacije planova Czartoryskog. U oæujku godine ruska je vojska, zajedno sa Crnogorcima, zapoëela 13 A. Czartoryski ambasadoru Rusije u BeËu A. Razumowskom, (12. V. 1806) (Vnieπnjaja po litika Rossiji XIX i naëala XX veka, sv. III: ; Vukaπin M. RadunoviÊ, Boka Kotorska u francusko-ruskoj borbi god. Beograd, 1935: 14-19; Ljubomir DurkoviÊ-JakπiÊ, Z dziejów stosunków jugosłowiańsko-polskich Wrocław, 1977: Memorijal Czartoryskog od 23. sijeënja 1806.«, u: Aleksandr TriËevski, DiplomatiËeskija snoπenija Rosiji s Francieji v epohu Napoleona I, sv. III. S. Petersburg: Sbornik Imperatorskago IstoriËeskago obπëestva, sv. 82, 1892: Branko PaviÊeviÊ, Crna Gora i Boka Kotorska od poæunskog do tilzitskog mira «Istorijski zapisi 38 (58)/3-4 (1985): 5-13; Ignjatije ZlokoviÊ, Pomorstvo Boke za vrijeme ruske uprave ( ).«Godiπnjak Pomorskog muzeja u Kotoru 5 (1956): Vidi: Vladan orapplee viê, Crna Gora i Rusija ( ). Beograd, 1914.

6 134 Anali Dubrovnik 43 (2005) oruæanu akciju protiv osvajaëkih francuskih jedinica. Te borbe nisu zahvatile samo podruëje Boke kotorske, nego i teritorij DubrovaËke Republike i dio Dalmacije. 16 Nije se tu, naravno, radilo samo o istiskivanju francuske voj ske, nego prije svega o zauzimanju nekadaπnjih austrijskih posjeda. Sa stra tegijske toëke glediπta, u sukobu rusko-crnogorske vojske s Napoleonovom armijom najvaæniji je bio teritorij joπ uvijek neovisne DubrovaËke Republike. U povijesti Republike sv. Vlaha godina bila je poëetak kraja njezina postojanja. Teritorij DubrovaËke Republike dijelio je Boku Kotorsku i Crnu Goru od ostatka Dalmacije. Drugim rijeëima, ta je dræava bila na putu marπrute i francuske i rusko-crnogorske vojske. VeÊ poëetkom godine ruska je flota zapoëela s otimanjem dubrovaëkih brodova. U travnju i svibnju Rusi zauzimaju otoëke utvrde KorËulu i Hvar. NajkritiËniji je trenutak, meappleutim, nastupio tek krajem svibnja, kad je francuska vojska, predvoappleena generalom Jacquesom Lauristonom, uπla na teritorij DubrovaËke Republike. Tada je ruskocrnogorska vojska, ne ËekajuÊi dalji razvoj dogaappleaja, i s kopna i s mora krenula u oruæane akcije na terenu Republike. Doπlo je i do borbi Rusa i Crnogoraca s Francuzima i Hrvatima, koji su, usprkos opêoj netrpeljivosti prema Napoleonu, u tom sukobu podræali njegovu vojsku. Isprva su zdruæene ruskocrnogorske snage imale velike uspjehe. 17. lipnja su krenuli u osvajanje i bombardiranje dubrovaëke tvrappleave. To je trajalo sve do 6. srpnja, kada je francusko pojaëanje na Ëelu s generalom Gabrielom Molitoreom istisnulo agresora. 17»ini se da knez Adam Czartoryski u svojim planovima za Balkan nije oëekivao da Êe akcija rusko-crnogorskih jedinica u Boki kotorskoj i Dalmaciji izazvati krvav meappleunacionalni sukob Srba i Hrvata. Dolazak Rusa i Crnogoraca na to podruëje pratio je val nasilja nad tamoπnjim Hrvatima. I upravo je otpor domaêeg hrvatskog stanovniπtva pridonio uspjesima Napoleonove vojske na tom podruëju i stvaranju Ilirskih pokrajina. 18 Knez Czartoryski bio 16 Evgenij ViktoroviË Tarle, Ekspedicija admirala Senjavina v Sredizemnoe more ( ).«SoËinenija, Moskva,10 (1959): Jovan MartinoviÊ, Dva svjedoëanstva o Boki Kotorskoj s poëetka XIX vijeka.«boka 3 (1971): ; Vinko ForetiÊ, Rusko-crnogorski rat s Francuskom godine i pad Dubrovnika.«, u: Jugoslavenske zemlje i Rusija za vreme prvog srpskog ustanka Beograd: SANU, NauËni skupovi, knjiga XVII, 1983: Luko Stulli, Prvi dani Francuza u Dubrovniku. Dubrovnik, 1806 (Arhiv Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, rukopis); Vesna»uËiÊ, Rat u Konavlima godine 1806.«, u: Konavle u proπlosti, sadaπnjosti i buduênosti, sv.1. Dubrovnik: ur. Stjepan osiê, Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1998: ; Vesna MioviÊ-PeriÊ, Na razmeappleu. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1997: ; Stjepan osiê, Dubrovnik nakon pada Republike ( ). Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1999:

7 P. Z urek, Knez Adam Jerzy Czartoryski i plan balkanske federacije ( ) 135 je, naravno, joπ prije poëetka te oruæane operacije, zahvaljujuêi izravnim izvjeπêima ruskog veleposlanika u Dubrovniku Fontona, jako dobro informiran o nezadovoljstvu koje na tom podruëju prema Rusima i Crnogorcima osjeêaju Hrvati. Dobro mu je bio poznat i tijek pregovora koje je Sankovski vodio sa senatom DubrovaËke Republike na temu eventualnog ulaska rusko-crnogorske vojske na njihov teritorij. 19 Czartoryski je kontaktirao i s poslanikom dubrovaëkim u Petersburgu, Alvisinijem, 20 a i senat DubrovaËke Republike vodio je s njime korespondenciju. 21 Vojni neuspjesi rusko-crnogorske vojske u Dalmaciji odvratili su Aleksandra I. od nastavka realizacije planova Czartoryskog na Balkanu. Zbog tog je neuspjeha 16. srpnja godine knez Adam Jerzy Czartoryski dao otkaz na poloæaj ruskog ministra vanjskih poslova. 22 Knez Adam ipak nije, sve do potpisivanja tilzitskog mira 7. srpnja godine, tj. do trenutka kada je ruska flota napustila Jadransko more, gubio nadu da Êe njegov plan balkanske fede racije moæda ipak biti realiziran. Nekoliko desetaka godina kasnije, taj Êe plan, ali u izmijenjenom obliku, postati jednom od temeljnih koncepcija juænoslavenske i hrvatske politike Hotela Lambert. Prilog DubrovaËki senat Adamu Jerzyju Czartoryskom, ministru vanjskih poslova Rusije (Lettere di Ponente, ser. 76/XIX stoljeêe, br. 6, Dræavni arhiv Dubrovnik) Vijest sretnija i ugodnija od te da je Vaπa Visost imenovana za najviπeg ministra ove slavne Imperije k nama zasigurno nije mogla doêi. Nesvakidaπnji sjaj koji ga uzdiæe i veliki plemeniti duh koji ga izdvaja, odluëivat Êe o sreêi ovih sretnih naroda i doprinijeti sve veêoj slavi Njezinog poπtovanog Vladara. Neka, osim toga, Vaπa Visost bude milostiva i dopusti Republici da, osim tih sitnih æelja, uputimo izraze velike radosti u povodu tako velikog uspjeha i oæivimo vlastite nade u radost zbog rezultata uspjeπne zaπtite Vaπe Visosti. 19 L. VojnoviÊ, Pad Dubrovnika: L. VojnoviÊ, Pad Dubrovnika: DubrovaËki senat A. Czartoryskom, (Dubrovnik 23. I. 1805) (Lettere di ponente, ser. 76/XIX stoljeêe, br. 6; DubrovaËki senat Adamu Czartoryskom, (Dubrovnik 20. III. 1806), isto, br. 50 (Dræavni arhiv Dubrovnik). 22 J. Skowronek, Adam Jerzy Czartoryski: RijeË je o blago arhaiziranom suvremenom prijevodu dubrovaëkih izvornika pisanih na talijanskom jeziku.

8 136 Anali Dubrovnik 43 (2005) Kako neobiëno jaka i milostiva protekcija poπtovanog sveruskog Vladara Ëini najsigurniji temelj naπeg spokoja i poëinka, upravo je ona predmetom naπih najusrdnijih molbi. O posjedovanju te dragocjene milosti bio je tako dobar izvijestiti nas veliëanstveni gospodin kancelar Woroncow u svome pismu od 6. sijeënja proπle godine; i to radosno uvjerenje ispunilo je naπe duπe æivom radoπêu i najveêim zadovoljstvom. Tim viπe se nadamo da nam to veliko dobro neêe ukrasti nijedna sjena nemira i da Êe ovaj Imperatorski Dvor svaki put milostivo primati izraze naπe zahvalnosti. S tom su nadom s naπe strane upuêene, preko gospodina Julija Grofa Alvesinija, imenovanog za naπeg poslanika na Imperatorskom Dvoru, najtoplije molbe za primitak njegovih akreditivnih pisama i za dopuπtenje da slobodno izvrπava duænosti za koje smo ga izabrali. Pa ipak, vidimo da je milost koju smo æeljeli odgoappleena, a to odla ganje naπe duπe dovodi u nemirno uzbuappleenje, ËineÊi da nalazimo druge razloge otuappleenja VeliËanstvenog Monarha od nas. Na najponizniji naëin i puni πtovanja, preklinjemo stoga Vaπu Visost da uspokoji naπe strahove koji nas zbog spomenutih razloga muëe i da se kod poπtovanog Vladara zauzme za nas i uëini nam æeljenu milost te dopusti naπem spomenutom poslaniku izvrπavanje njegovih duænosti. Ta milost, za koju se nadamo da Êe nam biti ukazana zahvaljujuêi Vaπoj velikoduπnosti, za nas Êe biti najuvjerljivijim znakom Vaπe naklonosti prema naπoj Republici i jasnom obvezom za nas da zajamëimo naπu zahvalnost punu poπtovanja, ostajuêi Vam na raspolaganju s najdubljim izrazima poπtovanja. Dubrovnik, 23. sijeënja, godine Prilog 2 DubrovaËki senat Adamu Jerzyju Czartoryskom, ministru vanjskih poslova Rusije (Lettere di Ponente, ser. 76/XIX stoljeêe, br. 50, Dræavni arhiv Dubrovnik) DubrovaËka Republika, koja tek πto je izbjegla opasnost pred kojom je njezina opreznost nije mogla saëuvati i od koje ju je zaπtita Imperatorskog dvora u Rusiji, Ëinilo se, trebala osigurati, nije imala drugu moguênost izbora nego iznijeti svoju nesretnu situaciju Vaπoj Visosti i moliti za velikoduπnost i uroappleeno milosrapplee Velikog Vladara. Poloæena s jedne strane izmeappleu jedinica divizija francuskih, koje su javile da moraju mirno proêi kroz ovu dræavu da bi, na temelju zadnjeg mirovnog ugovora, okupirale provinciju Boku kotorsku i, s druge strane, zahtjeva ruskih

9 P. Z urek, Knez Adam Jerzy Czartoryski i plan balkanske federacije ( ) 137 izaslanika zbog kojih bi taj teritorij postao popriπtem rata i morao bi isporuëivati hranu Crnogorcima i drugim regularnim jedinicama, ova se Republika naglo i nezasluæeno naπla na rubu katastrofe s kojega se joπ nije povukla, ali vjeruje da je veê uëinila dosta za svoje dobro izborivπi se za nuæno vrijeme (doëekavπi odgovarajuêi trenutak) da iznese svoju pokornu æalbu u podnoæje trona Vaπoj Visosti. Senat je Generalnom Konzulu, pred njim akreditiranim, izloæio sve Ëinjenice koje potvrappleuju sve molbe koje je ova vlada dobila prije nekoliko dana. Vaπa Êe Ekscelencija biti iscrpno informirana o Ëinjenicama, o pet nametnutih uvjeta i hitnoj posluπnosti Senata i o svemu πto je zahtijevano, i ne moæe ne zaprepastiti Vaπu Ekscelenciju okrutna alternativa koju su ruski sluæbenici nametnuli nepokolebljivoj neutralnosti ove Republike, na Ëiju istinsku poziciju i slabost iskrenim pogledom otkriva kako je iluzorna i nestvarna. Neizbjeæna opasnost, o kojoj svjedoëe trenutne neuobiëajene okolnosti, dala je Senatu moguênost da ne prima i ne odgovara na note trojice razliëitih ruskih sluæbenika, kao πto mu je i dala naëine da u toj situaciji postupa prema uobiëajenim legalnim formama i izravno suraappleuje s pred njim akreditiranim poslanikom ruskog Imperatorskog Dvora. On se, dakle, morao ograniëiti na povjerljivo saopêenje o onome πto se dogodilo gospodinu general nom konzulu Fontonu i na isti naëin mu isporuëiti danak javnog povjerenja, blago zasluæeno njegovim poπtenjem. Od njega Senat takoappleer oëekuje iznoπenje svih argumenata koji doprinose njegovoj koristi (senata) i koje je Senat iskreno izloæio na dvjema sjednicama odræanima na tu temu. Senat se danas obraêa Vaπoj Visosti pridodanim punim poπtovanja pismom, u kojem preklinjemo Vaπu Ekscelenciju da pred Imperatorski Tron iznese to pismo, Ëiji Êe ton moêi iπëitati u pridodanoj kopiji, i na taj naëin Senat potpuno prepuπta svoju sudbinu pravednosti Vaπe Ekscelencije i obraêa Vam se zbog svih opasnosti kojima je Republika izloæena i onih kojima Êe biti izloæena nakon toga. Senat duboko poπtuje namjere koje Imperatorski Sveruski Dvor moæe imati prema ovom podruëju; nikada sebi neêe dopustiti da loπe govori o svemu πto uistinu moæe interesirati Rusiju, i ako se usudi iznijeti jednu molbu, ograniëava se jedino na to da vidi sluæbenicima Boke kotorske izdane naredbe, kako bi tu nesretnu zemlju poπtedio od nesreêe u koju je zamalo upala. Senat, polaæuêi svu svoju nadu na plemenito srce Vaπe Ekscelencije, moli da nam se u ovim nesretnim vremenima ne uskrati Vaπe utjecajno zalaganje kod Njegove Visosti. O Vaπoj pravednosti i milosrappleu ovisi spas ove zemlje, zahvalnost cijelog naπeg naroda unaprijed i najsrdaënije æelje za dobro zdravlje i uspjeh. S izrazima poπtovanja stojimo Vam na raspolaganju.

10 138 Anali Dubrovnik 43 (2005) PRINCE ADAM JERZY CZARTORYSKI AND THE PLAN OF THE BALKAN FEDERATION ( ) PIOTR Z UREK Summary The plan of the Balkan federation counts among those political concepts which have never been implemented. Its architect was the Polish Prince Adam Jerzy Czartoryski in the period , when he was in office as Minister of Foreign Affairs of Russia. This article traces the reasons for the appearance of this plan and attempts to implement it. These events are closely linked to the operations of the Russian fleet under Admiral Dmitry Nikolayevich Senjavin on the Croatian coast.