I Z V J E Š T A J 1. ŽIVOTOPIS

Transkrypt

1 Stručno povjerenstvo: prof. dr. sc. Milorad Stojević, Filozofski fakultet u Rijeci, predsjednik povjerenstva prof. dr. sc. Branka Brlenić Vujić, Filozofski fakultet u Osijeku, član povjerenstva prof. dr. sc. Cvjetko Milanja, Filozofski fakultet u Zagrebu, član povjerenstva Na natječaj Filozofskog fakulteta u Osijeku za izbor u znanstveno-nastavno i na radno mjesto redovitog profesora iz područja humanističkih znanosti, polje filologija, grana teorija i povijest književnosti, objavljen na web stranici Filozofskog fakulteta u Osijeku i u Glasu Slavonije godine, javio se izv. prof. dr. sc. Goran Rem, te Stručno povjerenstvo podnosi sljedeći 1. ŽIVOTOPIS I Z V J E Š T A J Goran Rem roñen je 12. studenoga u Slavonskom Brodu. U Vinkovcima je završio OŠ Josip Kozarac i Gimnaziju Matija Antun Reljković. Studij jugoslavistike upisao je 1977./1978. godine na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, gdje je i diplomirao godine s temom O Tinu ili o Tinovu pjesništvu. Iste je godine upisao Poslijediplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je magistrirao radom Aspekti metajezičnosti u suvremenom hrvatskom pjesništvu (mentor prof. dr. sc. Miroslav Šicel, predsjednik povjerenstva prof. dr. sc. Ante Stamać, član povjerenstva prof. dr. sc. Josip Silić). Doktorski rad obranio je 11. lipnja godine disertacijom Intermedijalnost u suvremenom hrvatskom pjesništvu na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (mentor prof. dr. sc. Cvjetko Milanja, predsjedavajući povjerenstva prof. dr. sc. Vinko Brešić, član povjerenstva izv. prof. dr. sc. Zlatko Kramarić). Od do godine predavao je u osnovnim i srednjim školama u Vinkovcima i Osijeku, a od do godine upravljao je radom Studentskoga kulturno-umjetničkog centra u Osijeku. U Domovinskom ratu pokrenuo je dokumentaristički odjel osječko-slavonske Informacijsko-promidžbene djelatnosti (IPD) Hrvatske vojske Operativne zone Osijek. Od godine predavač je Stilistike, a od godine najprije je znanstveni asistent, a od viši asistent na kolegiju Nova hrvatska književnosti kod sveučilišnog profesora dr. sc. Stanislava Marijanovića. Na istom je kolegiju u prosincu godine izabran za docenta, a godine za izvanrednog profesora. Od godine voditelj je kolegija novohrvatskoga pjesništva, kao i Teorije književnosti na dislociranom studiju hrvatskoga jezika i književnosti i knjižničarstva u Vinkovcima, a od godine voditelj je katedre kroatistike toga izmještenog studija. Uz to, od školske 2004./2005. godine nositelj je izbornoga kolegija Mit, postmoderna kultura i etika na istome studiju. Kolegiji koje trenutno predaje su: Nova hrvatska književnost, Suvremena hrvatska književnost, Stilistika, Stilovi medijske kulture. Od godine voditelj je meñunarodnoga znanstvenog skupa MODERNITET DRUGE POLOVICE XX. STOLJEĆA, POSTMODERNITET - DANI IVANA SLAMNIGA & BORE PAVLOVIĆA, kojega je i pokretač. Kao stipendist filologa neromanist, godine, mjesec je dana boravio na Sveučilištu u Lyonu, gdje je istraživao žanrove medijskih tekstova godine, u sklopu CEEPUS stipendije, gostovao je mjesec dana na Sveučilištu u Grazu, gdje se bavio

2 istraživanjem austrijskoga konkretizama dvadesetoga stoljeća i intermedijalnih književnih i književnoznanstvenih projekata, a održao je i predavanje Hrvatsko ratno pismo, transmedijalnost. Gostujuća predavanja održavao je 1999., i god. na slavističkimkroatističkim katedrama u Pečuhu, Krakowu, Warszavi i Poznanu te u Budimpešti. Sudjelovao je u nizu znanstvenih skupova u Hrvatskoj, Mañarskoj i Poljskoj (Hrvatski književni barok i slavonska književnost 18. stoljeća, Prvi hrvatski slavistički kongres, Hrvati i Mañari u svjetlu prožimanja kultura i jezika, Književni Osijek, Prilozi 250. godišnjici županije Vukovarsko-srijemske, Hrvatski slavistički kongresi, Dani hvarskog kazališta, Meñunarodni znanstveni skupovi organizirani na Sveučilištu Adama Mickiewicza u Poznanu). Temeljno područje njegova znanstvenoga interesa u polju znanost o književnosti je poetologija hrvatskoga pjesništva, a književno je profiliran kao pjesnik i esejist. I za jedno, i za drugo polje djelovanja višekratno je nagrañivan. Kao pjesnik i književni znanstvenik suradnički ili urednički sudjeluje u nizu hrvatskih časopisa: Quorum, Republika, Dometi, Književna smotra, Književna revija, Zarez, Vijenac, The Bridge, Fluminensia, Umjetnost riječi, Riječi, Tema i dr. Godine objelodanjuje knjigu Čitati Hrvatsku, kolumnističko-dnevničke refleksije o mjestu umjetnika u ratnim okolnostima. Ta mu je knjiga polazište za nastanak znanstvene monografije Slavonsko ratno pismo iz Članom je nekoliko povjerenstava za dodjelu uglednih književnih nagrada (Goranovo proljeće, Dani Dobriše Cesarića, Pjesnički susreti u Drenovcima, Kvirinovi susreti i dr.). Članom je sljedećih umjetničkih i kulturnih organizacija: DHK, MH, P.E.N. i HND. Trenutno obnaša funkcije voditelja Odsjeka za hrvatski jezik i književnost i prodekana za znanstveno-istraživački rad na Filozofskom fakultetu u Osijeku. 2. ZNANSTVENA DJELATNOST DO IZBORA U ZVANJE IZVANREDNOG PROFESORA Dr. sc. Goran Rem do izbora u zvanje izvanrednog profesora (2004. godine) objavio je 4 znanstvene knjige, 1 stručnu knjigu i 26 znanstvenih radova (4 u časopisima a1, 7 u časopisima a2, 3 u zbornicima radova s meñunarodnoga znanstvenog skupa s meñunarodnom recenzijom a1, 7 u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova a2, 5 u zbornicima s meñunarodnih skupova i domaćih skupova s meñunarodnim sudjelovanjem a2). Priopćenjima je sudjelovao na 19 znanstvenih skupova (na 6 meñunarodnih u inozemstvu, 6 meñunarodnih u Hrvatskoj, 1 s meñunarodnim sudjelovanjem u Hrvatskoj, 6 domaćih znanstvenih skupova). Pristupnik je djelatno bio uključen u suradnji, odnosno kao istraživač, na sljedećim znanstvenim projektima: 1. Hrvatski književni barok i slavonska književnost (projekt Pedagoškog fakulteta i Ministarstva znanosti, ) 2. Osijek kao srednjoeuropsko književno i kulturno središte (glavni istraživač prof. dr. sc. Zlatko Kramarić, ). Kao rezultat rada na drugome projektu napisao je stručni rad Ulica i tekst, objelodanjen u zborniku Nebo iznad Osijeka (2003.). Donosimo prikaz knjiga i najvažnijih znanstvenih radova koji najbolje predočavaju kako je temeljno područje pristupnikova znanstvenog interesa u polju znanost o književnosti poetologija novije hrvatske književnosti, posebice pjesništva, od hrvatske moderne do

3 postmoderne, povijesno uvjetovana konfiguracija poetičkih modela regionalne književnosti, kao i suodnos književnosti s drugim umjetničkim medijima. I. Prikazi knjiga 1. Poetika brisanih navodnika (Cekade, Zagreb, 1988., 147 str.), knjiga koja je dijelom magistarski rad sa znanstvenospoznajnim dopunama, te se stoga boduje s 10 % ukupnoga broja bodova, ujedno je prva njegova znanstvena i načelna elaboracija strategije onoga tipa tekstualne proizvodnje unutar korpusa suvremene hrvatske književnosti koji je Zvonimir Mrkonjić označio "pjesništvom iskustva jezika". Naslov eksplicira i locira znanstvene interese Gorana Rema - "tendenciju pomicanja metajezičnih značenja tekstualnih struktura k preuzimanju tematske razine teksta". Problematizirajući tako jezičnu, tekstualnu i poetsku samosvijest "lučonoša" hrvatskoga kasnoga moderniteta, Rem nije samo ukazao na osnovne modalitete njene tekstualne izvedbe od Stošića i Severa do Maleša, nego je u znatnome uspio konceptuirati i opisati strukturu cjelokupnoga modernističkoga hrvatskoga pjesničkoga pisma jedanaestorice pjesnika, ne gubeći iz vida njegov ideologijski kontekst, filozofijska i duhovno - generička uporišta i izvorišta. Osim toga, pažljivo izabirući iz teorijskog prostora strukturalističke i poststrukturalističke misli, Rem je postavio osobit i heuristički samosvjestan instrumentarij raščlambe tekstovnih struktura. U knjizi se, sve u svemu, modificira poimanje jezične znakovitosti utemeljene teorijom komunikacije. 2. Zadovoljština u tekstu (Quorum, Zagreb, 1989., 251 str.) Remova je stručna knjiga. Dok je Poetika brisanih navodnika dijakronijska analiza različitih modaliteta hrvatskoga modernističkoga pjesništva, ova potonja je raščlamba osnovnih smjerova hrvatske pjesničke sinkronije - simultanoga postmoderniteta, otčitanoga po vlastitom izboru uglavnom iz većeg broja paradigmatskih tekstova iz sredine ih kod mlañih hrvatskih pjesnika, kao i minimalnog jugokomparatističkog konteksta na prostoru autorskih komunikacija kulturnih kontakata specifične južne Srednje Europe: Vojvodina-Hrvatska-Slovenija. Knjiga deducira manifestiranje i strukturu "rasapa" ponuñenoga autorskog individualizma hrvatskog pjesništva u zasebna, posve individualizirana tekstualna lutanja njihovih autora-postmodernista. Knjiga kontekstuira hrvatski postmodernitet sveukupnom tradicijom nacionalne i modernističkih tendencija svjetske književnosti. Ukoliko je u prvoj knjizi Remov znanstveni interes bio obogaćen problematizacijom jezično - filozofijskoga i jezično - ideologijskoga okruženja, u ovoj on iščitava, aksiološki postavljen prije svega medijski kontekst (rock, film, kazalište, televizija), kao metajezičnu matricu tekstova hrvatskoga postmodernističkoga pjesništva, koja replicira strukturi kulture, odnosno konteksta. 3. Slavonsko ratno pismo (Matica hrvatska Osijek, Slavonski Brod, Vinkovci, 1997., 226 str.) osobita je iscrpna istraživačko-dokumentacijska monografija kojom Rem osvjetljava i projicira grañu "ratnog pisma" te svjedoči udio i doprinos tekstualnih žanrova sadržan u novinstvu, publikacijama, zasebnim tiskovinama i u svim sredstvima javne masmedijske poruke u Domovinskom ratu Monografija je usustavljena u osam poglavlja, od kojih su temeljna dva opsežna poglavlja: I. Odgovor pisma na rat (str ) i II. Portreti gradova Slavonije i Baranje u ratu (str ). U I. poglavlju uspostavlja se povjesničarskim modelom leksikografske obrade metodologijska i klasificira žanrovska poetika "ratnoga pisma" ili "odgovora pisma na rat", kojom se istraživački pristupa izabranom stvaralačkom korpusu, po elaboriranom transmedijskom teoremu. U II. i najopsežnijem poglavlju izlaže se stvaralačku produkciju svih slavonsko-baranjskih gradova zahvaćenih ratnom agresijom (Vukovar, Ilok, Beli Manastir, Vinkovci, Osijek, Županja, Valpovo-Belišće, ðakovo, Donji Miholjac, Našiceðurñenovac, Orahovica, Slatina, Požega, Slavonski Brod, Nova Gradiška, Virovitica, Pakrac i

4 Lipik), upozorava na djelatno okružje tih gradova i donosi sustav specifične modernističke strategije koja pokreće mehanizam strukture prostorne automobilizacije, odnosno stvaralačke kulture. Tu autostrukturu pokreću kulturološka, umjetnička i masmedijska sredstva komunikacije odnosno osnovna intertekstualna konstitucija Pisma. U kretanju predmetnim korpusom Rem upotrebljava pretražiteljski instrumentarij heremeneutičkog interpertiranja. Taj skup disciplinarno komparativnih interpretacija pokazuje kako su aksiološki postupci definiranja Drugog istovremeno i eksplikatori stupnja svijesti takve kulture. U ostalim poglavljima predočuje se relevantan izbor iz "dokumentacije samozaštite" i katalogizira korpusna graña, popraćena potrebnim istraživačkim aparatom: komentarima, kazalima i selektivnom bibliografijom predmetne i teorijske, posebne i opće literature. Monografija definira razloge početka nastupa takvoga stvaralačkog sustava, isto tako ona pozorno definira i prestanak djelovanja toga sustava. Ona ima čvrsto metodologijsko polazište, visoka kritička mjerila u načelima prikupljanja i izbora grañe, kao i bogat i dragocjen izvor prvotnih podataka. Doprinos je dvostrukog udžbeničkog informiranja: a) u kulturologijskom prepoznavanju aksiologije suvremenoga individualizma kao stvaralačkog modela koji su brojni kreativni pojedinci u ratnim okolnostima produkcijski osvijestili. Takoñer, b) monografija funkcionira kao sustavan i iscrpan priručnik za studij izdvojenih pojedinačnih ostvaraja. To je knjiga: kulturologijske obrane hrvatskih gradova, eksplikacije poraza destrukcijskih kompleksa, te uzorite intermedijalne studioznosti. Pokazala je kako istočnohrvatski prostor zavičajnom pismenošću kultivira intertekstualnu strukturu traga. 4. Koreografija teksta I-II /pjesništvo iskustva intermedijalnosti, studija i antologija, biobibliografije-dokumentacija/, Meandar Biblioteka intermedia, Zagreb, Tom I. 212 str.; tom II. 476 str. (50% adekvat disertaciji). Ova je knjiga prerañeni i dopunjeni doktorski rad (Intermedijalnost u suvremenom hrvatskom pjesništvu, 1998.) te stoga vrijedi 10% ukupnoga broja bodova. Prva, studijska knjiga, opsegom od 206 kartica teksta, sastoji se od pet poglavlja kroz koja se determinira korpus, postavlja se metodologija rada s definiranjem središnjega terminološkog instrumentarija, opisuje se predmetno polje, izgrañuje se kronotop nastupa hrvatske vizualne poezije kao problemska matrica kretanja ukupnoga korpusa intermedijalnoga pjesništva s razradom relacijskih vrijednosti spram društveno-kulturnoga okružja i spram medija knjige kao jedinoga medijskoga nosača intermedijalnoga teksta koji zanima književnost i književnu teoriju. U petomu poglavlju, raščlambeno se prilazi pjesničkim tekstovima i to tako da se analiziraju kodni kontakti najprije vizualnih i audiovizualnih medija, a potom auditivnih medija i strukture pjesničkoga teksta kroz problem subjekta, teme, stila i forme. Posljednja poglavlja donose sintezu izlaganja dijakronijske slike intermedijalnoga pjesništva i njegove tipologije te daje nacrtni pregled stanja tekstualnih struktura u predmetnome korpusu. Druga, antologijski ustrojena knjiga, na 542 kartice predstavlja predmetni materijal i biobibliografije zastupljenih autora. Cilj je rada, dakle, usmjeren na intermedijalni segment suvremenoga hrvatskog pjesništva, to jest na razdobljâ od do 1990., na stanje same pjesničke prakse u njima i njihovu književno-kritičku i teorijsku elaboraciju, što je ujedno i zahvat u periodizacijski problem, kojega Rem takoñer detektira. Rad je, u neku ruku, pionirske naravi odabirom posebnoga segmenta hrvatske pjesničke produkcije kojemu se dosad nije posvećivala dolična pozornost. Zbog toga je trebalo stvoriti instrumente i pojasniti ono pojmovno i analitičko polje koje je u suvremenoj postmodernističkoj literaturi doduše već detektirano, ali nije bilo tako sistematizirano i "pripremljeno" za analitičku argumentaciju. U tom se smislu Rem služi najrecentnijom hrvatskom, njemačkom i anglističkom teorijskom literaturom i to aplicira na korpus, rabeći odgovarajući znanstveni metajezik. U metodološkom smislu rad je strogo i konzistentno realiziran, što se osjeća i na "tehničnosti" diskurza, čime se izbjegao nepotreban udio subjektivne "osjećajnosti". Povrh toga, trebalo je

5 iz kvantitativno podosta velikog korpusa hrvatskoga pjesništva ( ) izdvojiti i grupirati relevantan postotak, i u kvalitativnom, i u kvantitativnom smislu, a da bude reprezentativan, što je Rem vrlo uspješno učinio. Sve to potvrñuje da je rad Gorana Rema značajan doprinos znanstvenom izučavanju suvremenoga hrvatskoga pjesništva, posebice pak u dosad zanemarivanom segmentu intermedijalnosti, koji uz ino svjedoči i o gramatološkom prijelomu hrvatske pjesničke prakse godinom, godinom osvješćenja postmodernističke paradigme. Zasigurno, teza, struktura korpusa, razina prosudbi i vrsnoća Remova doktorskog rada, rezultat su njegova ustrajnoga bavljenja novohrvatskim pjesništvom, njegovim glavnim nositeljima, fenomenima i primijenjenom metodologijom, što je razvidno i iz njegovih prethodno objelodanjenih radova, napose knjiga. 5. Slavonski tekst hrvatske književnosti /s Helenom Sablić Tomić/, znanstvena povjesnica (Matica hrvatska u Zagrebu, Zagreb, str., udio Gorana Rema 50%, bodovna vrijednost 100%). Ta knjiga sustavno, precizno i detaljno analizira i interpretira sliku povijesti hrvatske književnosti istočnoga područja jedinstvenim okom, rasterećenom mišlju, kumuliranim uvidom, samosvojnim metodološkim i tipologijskim sustavom, kritičkim čitanjem, iznovljavanjem interpretacija u prosudbama i vrijednosnim omjeravanjem u sustavu hrvatske književnosti kao cjeline. Knjiga je uspjela obuhvatiti golemi vremenski raspon slavonskoga književnog organona od 12. stoljeća do današnjega dana. Predočeni su pregledno književni život, reprezentanti i suputnici, znanstvena literatura o njima i stvaralački prinos često i vrlo zapostavljenih autora u ukupnom književnopovijesnom razvitku hrvatske književnosti u funkcionalnom kontinuitetu, unutar gravitirajućih sredina i dosega hrvatskoga jezika. Sve to je problematizirano unutar ovjerenoga fakticiteta, pripisujući svakome njegov pripadajući udio. Knjiga je u svojoj formalnoj kompoziciji podijeljena na pet komplementarnih dijelova. Uvodna studija rukopisa transparentna je i koncentrirana istovremeno: izlaže predmet, metodologiju, instrumente i cilj ukupnog posla, eksplicitno izloživši i podatak kako knjiga počiva na jednoj kulturnoknjiževnoj tezi. Uvodna je studija i uzorit znanstveni rad neposredno prislonjen uz literaturu koja pokazuje i temeljitu upućenost kao i temeljnu položenost i posloženost teze o nosećim kulturnim mikrocjelinama. Uvodna studija izlaže i svoju inačicu tipologije interesa za predmetne autore, kao i svoj izbor za promišljanje kretanja kulturnoga teksta kroz književnu produkciju, i dakako obratno. Drugi je dio knjige Pregled hrvatske književnosti u Slavoniji, a prema šest prepoznatih mikrocjelina gradskih kulturnih tekstova grupira poetičke portrete autora u kronologijskome slijedu unutar četiri globalne strategije, već spomenutoga kretanja kulturnoga teksta kroz književnu produkciju i obratno. Knjiga u drugome dijelu kombinira poetički sintetični portret sa relativno širim semantonaratološkim ili stihološkim interpretacijama i poetički znakovitih pojedinih tekstova. Takav postupak utemeljen je u "demobilizaciji" pozitivnih podataka prebačajem u dio biobliografija a presudnim dijelom odluke za pojedine relativno šire interpretacije prepoznaje se rasvjetljavanje autorskih prinosa dosada povjesnicom zanemarenih. Knjiga je metodološki disciplinirana i jasna u raspodjeljivanju svojega interesa za manje ili veće interpretacijske izvode, kao i za kombiniranje analitičnoga i sintetičnoga pristupa. Posebice su interdisciplinarno projektivni i istovremeno ekonomični mali "dokumentarci", oslikani u pojedinim otvaranjima "strategija" kao i likova mikrocjelina urbanih struktura. Ti dokumentarci urbanih struktura i povijesno osjetljivih kulturnih polja, svojevrsna su geourbokulturološka projekcija slijedećim pojedinačnim "mekim" interpretacijama.

6 Najmanje desetak autorskih imena ovom će knjigom potražiti novo mjesto u ukupnoj povijesti hrvatske književnosti, a pojedini će žanrovski kompleksi, posebice "slavonsko ratno pismo" kao i dio produkcije osamnaestoga stoljeća, svojim autohtonim povijesnim postamentom izroniti u jake korpusne činjenice. Treći je dio knjige "apsolutna abeceda" biobliografijskih podataka, u kojoj se disciplinirano leksikografskom metodom izlaže izabrana recepcija djela svakoga autora, kao prilog svakom životopisu s popisom uknjigovljenih djela. Preglednošću i uvidnošću ovaj je dio knjige bitno komplementaran drugome. Uspostavlja neopozitivističku utemeljenost knjige, postaje i nezaobilazan orijentir daljnjim istraživanjima onima tek otpočetim, kao i onima koja segmentarno proučavaju pojedinačne opuse ili fenomene. Četvrti je dio Knjige Kazalo imena koje potvrñuje svojim opsegom i iscrpnošću namjeru ponuditi uvjerljivo popularno i znanstveno štivo. Peti je dio knjige Zaključak opsežno preveden kao sinteza izvedena iz uvodne studije na njemački i mañarski jezik. Knjiga Slavonski tekst hrvatske književnosti osobitoga je kulturnoga i temeljnoga znanstvenog značaja, a svojom ukupnom projekcijom nadmašuje sve dosada učinjeno u osmišljavanju bilo kojega regionalnoga dijela hrvatske književnosti. Ujedno je postavljanje projekta nove geourbokulturloške povjesničarske metode, kao izazova ekstenzivnijim zavičajnim pretragama hrvatske književnosti. II. Prikazi najvažnijih znanstvenih radova 1. Srednjoeuropska lirika: hrvatski i mañarski autori vizualne poezije. "Književna smotra", XXIX, br. 103 (1), Zagreb, 1997., str Prinos je pisan kao teorijsko osvjetljenje naslovljene teme, metodološki jasno postavljene. U njemu se iznose književnopovijesni podaci, relevantni autorski tekstovi i ukazuje na povezivanje kulturnog prostora koji je povijesno razlomljen. Književna se dekonstrukcija Srednje Europe pojavila na mjestu srednjoeuropske povijesne destruiranosti. Literatura je podijeljena na izvornu, posebnu i opću. Ovaj je prinos dalja razrada Remove pregledne rasprave Vizualna poezija - poezija vizualne odnosno intermedijalne osjetljivosti, objelodanjene dvojezično, u hrvatskom i engleskom tekstu, (u zborniku "Riječi i slike / Words of images" Centra za suvremenu umjetnost, str , Zagreb, 1995.), u kojem se usustavljeno predočuju pjesnički tekstovi R. Ivšića, I. Slamniga, Z. Mrkonjića, B. Vladovića, I. Rogića Nehajeva, J. Stošića i tumači njihova grafostruktura. Rad inovira mogućnosti hrvatsko-mañarske komparatistike u prostoru postmoderniteta. 2. Postoji samo privatna gesta: Prikaz korpusa slovonskog ratnog pisma "Fluminensia", 8, br. 1-2, Rijeka, 1996., str Rad nosi tezu o dokumentarizmu kao poetici velikoga broja tekstova pisanih u kolumnističkom novinskom žanru. Takoñer ukazuje na intermedijalnu vezu te novinske skupine tekstova s poetikom nazočnom u drugim umjetnostima i drugim medijima djelatnim u naznačenom razdoblju. Podijeljen je u u dva osnovna dijela: izlaganje podataka i teze, te u autorska, umjetnička i novinska ostvarenja naslovnoga korpusa. Rad daje pregled žanrovskog sustava ratnog pisma i inovira tezom o djelatnoj transmedijalnosti u opisanom sustavu. 3. Počinje li hrvatski književni postmodernitet 1971.? Prvi hrvatski slavistički kongres, Zbornik radova II., Zagreb, 1997., str

7 U radu se problematiziraju "metodologijske jezgre dat u monografiji Zvonimira Mrkonjića Suvremeno hrvatsko pjesništvo (Zagreb, 1971.) " i raspravlja njihov hrvatski i europski kontekst. Rad od problemskoga pitanja, postavljena u naslovu, književnoteorijski osvjetljuje značenje predmetne monografije, njezin korpus hrvatskoga pjesništva od ih do ih, kao i drugi Mrkonjićevi tekstovi o pjesništvu, književnosti i umjetnosti. Tezom rada postavljeno je raspoznavanje metodologijskih i intertekstualnih jezgara hrvatskoga pjesništva s gledišta kritike autoritarnosti, monologizma i hijerarhijskih ljestvica, što najavljuje intermedijalnu strategiju odnosno koncipira postmodernu paradigmu svrstavajući ju od 1967./68. nadalje. Rad inovira uvid u periodizacijsku razdjelnicu prijelaza moderniteta u postmodernitet. 4. Pristup pregledu hrvatske vizualne poezije. "Riječ", časopis za književnost i kulturu Hrvata u Mañarskoj, II., br. 2, Budimpešta, 1997., str Predmet "hrvatske vizualne poezije" ili pjesništva "intermedijalne osjetljivosti", kojim je Rem zaokupljen, smješten je u ukupnu dijakroniju hrvatskoga pjesništva ne samo dvadesetog stoljeća i tumačen u kontekstu njezina sinkronijskog pojavljivanja, s tezom svijesti o poetološkoj promjeni, koju taj potkorpus ekplicira. Prinos je rada u povjesničarskoj ekspoziciji i poetološkom ukazivanju na ovaj specifičan potkorpus ukupnoga suvremenoga hrvatskog pjesništva, kojemu je ponuñena i teorijska semantičko-stihološka elaboracija. Tom je potkorpusu približeno njegovo baštinsko utemeljenje u manirističkim praksama ranijih stoljeća. Rad je popraćen bogatim bilješkama i sustavnom trovrsnom literaturom. 5. Uvod u čitanje hrvatske književnosti u Slavoniji: Nacrt za čitanje povijesti hrvatske književnosti u Slavoniji. "Umjetnost riječi", XLIII, br. 2, Zagreb, 1999., str Rad je suautorski pripremljen s mr. sc. Helenom Sablić Tomić. Pregledno izlaže dosadašnje znanstveno bavljenje predmetom poglavito od baroknog razdoblja do Rad je originalno usmjeren na prepoznavanje četiriju temeljnih žanrovskih i tematsko-stilskih kategorija: slavonska književnost, Slavonija u književnosti, hrvatska književnost u Slavoniji i slavonsko ratno pismo. Unutar njih naznačene su poetike književnih razdoblja s naglaskom na prikaz književne dinamike urbanih sredina i njihova okruženja. Rad je stilski uravnotežen, teorijski opremljen književnopovijesnom, kulturologijskom, antropologijskom i izvornom literaturom. Prinos je rada u temeljnom i izvornom razvrstavanju korpusa hrvatske književnosti u Slavoniji i različitih skupina autora djelatnih u gradovima. 6. Za novu povijest slavonske književnosti, Fluminensia, god. 11, Rijeka, 1999., str U radu Goran Rem elaborira ideju gradske kulturne baštine kao složenog interteksta i prototeksta, koji se nalazi u produkcijskoj vezi sa estetskim proizvodima autora koji u njima djeluju. Grad funkcionira kao prostorna i stoga paradoksalno nadnacionalna struktura, koja s obzirom na povijesne okolnosti mobilizira ili demobilizira svoju unutrašnju stvaralačku samoproizvodljivost. Ugroženost egistencije grada podiže njegov aksiološki zid, kultura se pokazuje kao pismo, a umjetnički tekstovi osviješćuju svoj prostor kao zrcaljenje aksiologije polisa. Koncepcija tako osviješćene povijesti književnosti prepoznavat će produkcijsku tehnologiju grada kao pretpostavku prostorne centripetalne sile baštinskih vrijednosti. Svijest o Baštini eticitetom podupire novu proizvodnju, a nova proizvodnja s takvom povijesnom sviješću postavlja se modernistički visokozahtjevno. Rem nudi mogućnost promišljanja aktualne proizvodnje kao povijesno osviještene. Upotrebljava postmoderne teorijske smjerove promišljanja, koncipirajući strategiju neotradicijske povijesti. Referira na kulturološke i književnopovijesne radove prethodnika i afirmira scenu njihova intelektualnog angažmana (Stanislava Marijanovića, Dionizija Švagelja, Vladimira Rema, Katice Čorkalo).

8 7. Biblijske i novomitologijske strukture u pjesništvu Delimira Rešickog i Nicka Cavea, Jezyk, literatura i kultura Slowian dawniej i dzis III /Zbornik meñunarodnog znanstvenog skupa organiziranog travnja u Poznanu/, Poznan, 2001., str (rad takoñer prenesen u časopisu Riječi br. 1-2, Sisak str ). U radu se najavljuje postmoderna reinterpretacija tragova mitoloških arhetipova, u strukturama pjesništva sredine osamdesetih, kao povijesno nastupanje strategije nemetafizičke duhovnosti. Riječ je o mogućnosti koja je cijelo dvadeseto stoljeće iskušavana, ali su radikalno avangardne kao i tradicijski konzervativne tendencije otklanjale mogućnost svijesti o takvoj duhovnosti. Iskustvo slike svijeta koja poznaje intertekstualno pa simulakrumsko stanje, oslobodilo je radikalna odbacivanja i oblikovalo mogućnost za simuliranje fizičke duhovnosti. Rem upotrebljava kombinaciju pozitivizma, komparativnih metoda i semiotičkih interpretacijskih postupaka, kako bi dao metodološka rješenja. Rad je fenomenološki pozoran, u instrumentariju interdisciplinaran, poglavito poststrukturalistički postavljen, te kontekstualno-kulturološki instruktivan. 8. Vladimir Jelovšek Teharski kopneni protoavangardist, zbornik radova Dani hvarskog kazališta književnost i kazalište hrvatske Moderne bilanca stoljeća, Zagreb-Split, 2001., str Rad se bavi pretraživanjem udjela predmetnoga autora u nastupu i anticipaciji avangardnih poetoloških projekcija. Rad ukazuje na povjesničarsku neraspoloženost prema preuranjenom projektu avangardizma, koji se dugo vremena pokazivao i u tretmanu nešto kasnijega Janka Polića Kamova, a neusporedivo strože prema inovacijama koje je ponudio Vladimir Jelovšek Teharski. Taj je autor na samom secesijskom prijelomu, točnije već uveo zamjenični subjekt prve osobe jednine u jednorječni stih, a izveo je i pretapanje vezanoga stiha u slobodni. Dapače, taj je autor formalno izveo i dramsku dijalošku strukturu kao fragmentnu lirsku formu. Rem postupa iscrpnom recepcijskom referentnošću, instrumente interpretacije dekonstrukcijski izvodi iz fragmenta kao modernističke strategije, prati stihološku shemu Zorana Kravara, izlaže postave pretrage ekspresionizma u uvidu Cvjetka Milanje i Branimira Donata, te disciplinirano signalizira nužnu povjesničarsku rekonstrukciju. 9. Kvadrati tuge ili ekranizacija teksta, zbornik radova s meñunarodnoga znanstvenog skupa s meñunarodnom recenzijom Modernitet druge polovice dvadesetog stoljeća, Ivan Slamnig Boro Pavlović, postmodernitet (Dani Ivana Slamniga; Osijek svibnja 1998,Osijek studenog 2000, Osijek-Pečuh2001), Pedagoški fakultet u Osijeku, Osijek, 2003., str Rad je poglavito interpretacijske i komparativne koncentracije, napose poetologijske. Ukazuje na intermedijalna iskustva poezije Ivana Slamniga, ukazuje i na slične strategije u sinkronoj proizvodnji umjetnika iz drugih područja (Milka Kelemena i Ivana Picelja). Rad se bavi i simulakrumskim intermedijalitetom, stanjem u kojem tekst inkludira višestruku i klizeću konkurenciju struktura, naime stila, forme, subjekta i teme. Rem analizira stanje semantičke emisije teksta u susretu s različitim dosadašnjim interpretacijama, i ukazuje na nesustavan susret stručne koncentracije s autorovim opusnim promjenama. Cilj je rada, u bitnome, konkretnim opusnim i tekstualnim slučajem, upozoriti na paradoksalno recepcijsko previñanje mogućnosti emisija forme kao najsnažnijih poetoloških orijentira. Ocjena znanstvene djelatnosti do izbora u zvanje izvanrednog profesora Radovi Gorana Rema, objelodanjeni do izbora u zvanje izvanrednog profesora, svjedoče kako je njegova znanstvena pozornost usmjerena proučavanju novije hrvatske književnosti, posebice suvremenoga hrvatskoga pjesništva i serioznom praćenju hrvatske književne produkcije te da je u tome već dosad ostvario zapažen rezultat, vrednovan i u književnoj

9 kritici, i u znanstvenoj historiografiji. Njegov znanstveni rad pokazuje da on nije filolog u tradicionalnom smislu, nego da hrvatskoj književnosti, pjesništvu, djelu i tekstu pristupa osloncem na suvremene metodološke orijentacije, od strukturalističkih, postrukturalističkih, semiotičkih i dekonstrukcijskih, do versoloških i književnorecepcijskih, na temelju čega se on nedvojbeno profilirao kao prepoznatljiv kroatist-poetolog zaokupljen istraživanjem, praćenjem, segmentiranjem i vrednovanjem modernih, mladih i najmlañih hrvatskih književnih stvaralaca i djela prema kojima se znanstveni pristupi tek otvaraju. Uz aktiviranje poznatih suvremenih metodoloških orijentira, zamjetna je i metodološka inovativnost kroz postavljanje projekta nove geourbokulturloške povjesničarske metode u proučavanju povijesti hrvatske književnosti istočnoga područja. Pristupnikova znanstvena djelatnost pokazuje tendenciju intenziviranja komparatizma u smjeru istraživanja hrvatske književne produkcije u europskom kontekstu. 3. ZNANSTVENA DJELATNOST POSLIJE IZBORA U ZVANJE IZVANREDNOGA PROFESORA Poslije izbora u zvanje izvanrednog profesora dr. sc. Goran Rem objavio je 1 znanstvenu knjigu, 2 sveučilišna udžbenika i 17 znanstvenih radova (4 u zbornicima s meñunarodnih znanstvenih skupova s meñunarodnom recenzijom a1, 1 u stranom časopisu a1, 3 u zbornicima s konferencija održanih u Hrvatskoj s meñunarodnim sudjelovanjem a2, 6 u zbornicima s domaćih znanstvenih skupova a2, 3 u časopisima a2). Priopćenjima je sudjelovao na 11 znanstvenih skupova (4 meñunarodna u inozemstvu, 3 meñunarodna u Hrvatskoj, 3 domaća s meñunarodnim sudjelovanjem, 1 domaći znanstveni skup), i to izlaganjima koja su navedena u Prilogu 3. Pristupnik je, kao istraživač, bio uključen u znanstveni projekt Dokumentarna proza sjevernoistočne hrvatske književnosti (glavna istraživačica je doc. dr. sc. Helena Sablić Tomić, ). Kao rezultat rada na projektu priredio je i opsežnim pogovorima, koji su svakako ravnopravni drugim znanstvenim radovima izvornoga istraživačkog značaja (Pogovor o bespogovorno briljantnoj esejistici i Vrijeme je za prostor eseja Bore P.), popratio dvije knjige esejističke i monografske proze Bore Pavlovića u knjigama Ugodna pripovijest (Disput, 2003) i Album vedrine (Disput, 2005.). Bio je recenzent 5 zbornika radova Riječki filološki dani s istoimenoga Meñunarodnog znanstvenoga skupa u Rijeci i 1 zbornika Zlatni danci Meñunarodnog znanstvenoga skupa u Osijeku. I. Prikazi knjiga 1. Tijelo i tekst (Matica hrvatska Osijek, Osijek, 2008., 259 str.) Znanstvena knjiga Tijelo i tekst osvješćuje različite varijante pojavljivanja razmjera tijela u raznomedijskim tekstualnim strukturama hrvatske književnosti i kulture u odnosu spram svoga europskoga konteksta, na dijakronijskoj i sinkronijskoj razini, te istražuje koliko se i na koje načine u različitim, odnosno simultanim vremenskim odsječcima pokreće takvo stanje tekstualne tjelesnosti. Kroz 7 poglavlja interpretativno se prate vremenski uvjetovani stilski modaliteti tekstualnih tijela od romantičnoga do modernoga te modernističkoga i

10 postmodernoga. Poglavlje Tijelo pamti deskribira semantiku pojmova tijelo / tekst / tjelesnost / tekstualnost, a njihovu kontaktnost, odnosno meñuproizvodljivost istražuje na razini svih tekstualnih struktura u pojedinačnome tekstu, autorskom opusu te poetološki, kronologijski ili lokacijski srodnome korpusu tekstova na dijakronijskom potezu od romantizma do (proto)postmodernizma (od Jurja Tordinca, preko Antuna Branka Šimića, mañarskoga Šimića - Miklósa Radnótija do Ivana Slamniga, Borbena Vladovića, Ivana Rogića Nehajeva, Branke Knežević, Maje Gjerek te mañarskih postmodernista Gábora Lanczkora, Arpada Kollára, Rolanda Orcsika). Poglavlje Romantično tijelo donosi temeljitu interpretativnu sliku pojedinačnih tekstova pa onda i cijelosnoopusni interpretativni portret ñakovačkoga romantičarskog pjesnika Jurja Tordinca. Odjeljak Tijelo korpusa koordinira teorijska iščitavanja kronologijski nebliskih, ali poetološki srodnih poetika što pripadaju korpusu šokačke književnosti (primjerice, predmetom rada je tekst Ilije Okrugića, ali i Bore Pavlovića, kao i najmlañih Vlaste Markasović, Tihomira Dunñerovića ili Marinka Plazibata). Zaokupljenost zavičajnim korpusom-tijelom dovodi se u problemski postavljen suodnos s nekim drugim hrvatskim regijskim i zavičajnofenomenskim stratifikatima prostora (mediteranska i panonska, kajkavska književnost, čakavska, otočka, istrijanska, dinaridska, vukovarska književnost itd.). U odjeljku Moderno tijelo istraživačkim su predmetom dva područja fenomen tambure u šokačkom kulturnom korpusu i značaj glazbala, napose tambure, u lirici, feljtonima, putopisima i kritici odnosno polemikama Antuna Gustava Matoša, dakle u različitim vrstama njegove proze osim fikcijske. Tijelo pjesme u prozi se analitički bavi pjesmama u prozi Ivana Kozarca sa sviješću o njegovom poetičkome kontekstu - moderne, odnosno s problemski postavljenom takvom poetološkom identifikacijom. Odjeljak Medijalnost i tijelo donosi opsežan kronološki postavljen poetološki portret Branka Čegeca koji je, kao i Čegecova poezija, prožet intertekstualnim i drugomedijskim teorijskim i informacijskim referencama s naglaskom na tjelesnosti teksta, odnosno na tekstualnosti subjektova tijela, pa se dobiva jedna cijelosna kontekstna slika koja je svojom medijskom mozaičnošću analogna analiziranoj poetici. Posljednji odjeljak Tijela u stilu medijske kulture bavi se fizičkim tijelima u prostoru, glazbene skupine The Bambi Molesters, i to kombinacijom autorske (autobiografske) recepcijske informacije, literarno-znanstvene interpretacije i foto, odnosno snimateljske projekcije pjesnika i filmskoga kritičara Damira Radića i multimedijalnog umjetnika Ivana Faktora. Metodologija knjige oslanja se na teorijski korpus radova iz različitih teorijskih polja, ponajviše književnih, književno-povijesnih, književno-sociologijskih, kulturalnih, feminističkih i psihoanalitičkih. Izuzetno je važno pozicionirati autohtoni subjekt, njegov odnos prema pritisku stvarnosti i pozicioniranje tjelesnosti i forme iskazivanja u odnosu na pritisak banalnih izvanjskih formi pa je u tom smislu edukacijska i hermeneutička vrijednost ove knjige takva da otvara mogućnosti tumačenja ne samo suvremene intermedijalnosti već i interkulturalne komunikacije na području iskazne prakse koja se do jučer činila hermetičkom i ne odveć otvorenom drugim tumačenjima. Knjiga inovira povijesno-poetološkom sintetizacijom uvida u fenomene a) formalno-stilske i b) tematsko-subjektološke opredijeljenosti za istraživanje složenoga pjesničkog interesa za tijelo i tjelesnost. 2. Šokci u povijesti, kulturi i književnosti /s Vladimirom Remom; udio Gorana Rema 50%, bodovna vrijednost 100%, (Filozofski fakultet u Osijeku/Šokačka grana Osijek, Osijek, 2008., 204 str.) Knjiga Šokci u povijesti, kulturi i književnosti sveučilišni je udžbenik pisan u žanru predavanja, a svako od šest glavnih poglavlja udžbenički je završeno problemskim pitanjima.

11 Udžbenik se, u teorijskom smislu, referencama oslanja na primarno pet skupina literaturnih jedinica iz povijesti, povijesti i teorije književnosti, sociologije i antropologije, odnosno na tekstove povjesničara na potezu od bizantskoga cara Konstantina Porfirogeneta preko Vjekoslava Klaića i Ferde Šišića do Mirka Markovića, Zlatka Uzelca i Paškala Cvekana, na povijesnoteorijske studije Vladimira Bitija o kulturalnom pamćenju, na filozofsko-sociološki esej Theodora W. Adorna o tradiciji, na feminističkoteorijsku studiju Judith Butler o tjelesnim inskripcijama, na antropološku studiju Jerryja D. Moorea o obrascima kulturnog života itd. Udžbenička knjiga Šokci u povijesti, kulturi i književnosti prva je sustavna, ali i problemski postavljena informacija najprije o semantici označiteljskih jedinica vezanih uz pojam šokačkoga identiteta, a potom i o povijesti, kulturi i književnosti kao trima područjima projekcije šokačkoga vjersko-nacionalnoga bića. Predmetna graña ove knjige, podijeljena u šest poglavlja, gradi se komparativnim premrežavanjem povijesnih, kulturalno-antropoloških, socioloških, književnoteorijskih i književnih informacija o šokačkom identitetu, podastirući se time kao poliloški ustrojeno štivo koje problemskim pitanjima na kraju svakoga poglavlja nudi prostor svoga teksta suglasju, polemici, raspravi, osporavanju, istraživanju, dakle potiče na aktivnu i stalno onovljujuću recepciju koja podrazumijeva posezanje za kontekstnim materijalom protežući tekst izvan njegovih udžbeničkih granica. Ovaj visokoškolski udžbenik, koji je dijelom i znanstvena knjiga, osvjetljava fenomen šokaštva, Šokaca i šokačke kulture i književnosti, uzimajući perspektivu šokačkoga i kao kriterij izbora ilustracijskih autorskih poetika koje se time motre na posve inovativan način, odnosno izvan ustaljenih periodizacijskih obrazaca. Novum ovakvoga pristupa potenciran je problemskim pitanjima na kraju poglavlja kao metodskim potezom koji će, u skladu sa zahtjevima što se postavljaju pred ciljanu, studentsku čitateljsku populaciju, otvoriti niz novih istraživačkih punktova u poznatome tekstnom materijalu. Znanstvena vokacija knjige ne zatvara je u recepcijski krug studentske populacije, već je čini prigodnim materijalom potencijalnim proučavateljima šokačke književnosti i kulture. U predmetnom, a bitno interdisciplinarnom smislu (povijest-kultura/kulturologija-književna znanost) knjiga je pionirskim i inovacijskim radom koji uzorno daje paradigmu proučavanja regijskih i subregijskih književnih fenomena. 3. Hrvatska suvremena književnost /s Helenom Sablić Tomić; udio Gorana Rema 50%, bodovna vrijednost 100%, (Filozofski fakultet u Osijeku, Osijek, 2008., 277 str.) Ovaj sveučilišni udžbenik bavi se korpusom pjesničkih i kratkoproznih tekstova od godine do kraja 20. stoljeća te dalje kroz prvo desetljeće 21. stoljeća. Kompozicijski ustroj knjige čine dva dijela Hrvatsko suvremeno pjesništvo i Hrvatska suvremena proza. Oba odjeljka svoju grañu organiziraju unutar pododjeljaka Povijest, Teorija, Kulturološki kontekst, Interpretacija i Kritika. Prvi dio knjige Hrvatsko suvremeno pjesništvo novo je istraživanje Gorana Rema koje preko ključnih fenomena kraja povijesti i tranzicije koji problematiziraju scenu suvremene hrvatske književnosti, napose pjesništva, predstavlja poetičku šarolikost suvremenog hrvatskoga pjesništva. Unaprijednom temeljitom raščlambom književnoga i kulturnoga nacionalnog i svjetskoga prostora, tekst priprema kontekstualizaciju i teorijsku interpretaciju promatranih (post)modernitetnih poetskih predložaka (Josipa Severa, Ivana Rogića Nehajeva, Milorada Stojevića, Slavka Jendrička, Marijane Radmilović), ali i poredbenu kulturološku i književnoteorijsku analizu (u kontaktu s poetikama Jima Morrisona, Davida Bowiea, Katalin Ladik itd.). Završno se ovaj dio o poeziji kritički referira na dvije antologije moderne mañarske poezije na hrvatskom jeziku Jelencore Zoltana Ágostona te Rasuto biserje antologiju hrvatske poezije u Mañarskoj od do Stjepana Blažetina te zaključno

12 identificira aktualni prostor hrvatskoga pjesništva kao poetički heterogen naznačujući konkretnim imenima frekventnije poetološke paradigme. Drugi odjeljak Kratka priča, pretisnuti dio magistarskog rada Helene Sablić Tomić, ima istu kompozicijsku kronologiju kao prvi pa započinje deskribiranjem književnopovijesnoga konteksta s referencama na poznate povijesti, odnosno periodizacije hrvatske književnosti, precizirajući pojam i razdoblje suvremene hrvatske književnosti. Nadalje se, kao dominantni prozni prostori suvremene hrvatske književnosti, opsežno književnopovijesno, terminološki i generički elaboriraju prostor suvremene ženske proze, časopisni i nakladnički prostor Quoruma te prostor autobiografskoga diskursa s iscrpnim analitičkim pristupom kratkoj priči quorumaša. U završnome dijelu knjige Praktikum čitanja dva su znanstvenoanalitička teksta što su ih Goran Rem i Helena Sablić Tomić objavili u koautorstvu sa studentima. Sveučilišni udžbenik Hrvatska suvremena književnost, s primarnom svrhom objavljivanja u Mañarskoj, svakako će svoju obrazovnu funkciju jednako ispuniti i unutar hrvatskoga sveučilišnoga polja, kao i na studijima kroatistike i komparatistike te hungaristike u Mañarskoj. Knjiga inovacijski provodi periodizacijski uvid u korpus nazvan "suvremena hrvatska književnost" s osvijeljenim početkom u kraju šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća. II. Prikazi najvažnijih znanstvenih radova 1. Melankolični ljetopis hrvatskoga pjesništva Branko Čegec. U: Zbornik radova III. znanstvenog skupa Medij hrvatske književnosti 20. stoljeća s meñunarodnim sudjelovanjem (Zagreb, studenoga 2003.). Zagreb: Altagama, 2004., str Tekst, kroz opusni portret Branka Čegeca, ukazuje na njegovu rubnu poziciju u otvaranju poetičke scene osamdesetih. Riječ je o rubnoj poziciji koja bi se uobičajenim povjesničarskim fokusiranjem nekih stanja, naraštaja ili časopisnih okupljanja zapravo nazivala središnjom. Meñutim, rad pokazuje kako je rub koji je Čegec zauzeo u osamdesetim godinama strategijski specifičan: sloboda je njegovih projekcija izuzetno produktivna u inzistiranju na nearbitrarnosti, pa je rub u njegovoj lakoći djelovanja postao nasladnim iskustvom, osobito za pitanje konstitucije subjekta, što se pokazuje elaboracijom Čegecove strategije fluktuabilnosti koja se projicira, osim u već spomenuti subjekt, i u druge tekstualne strukture. 2. Witamy na wojnic Davora Špišića i bliźnich transmedialność. U: Widzieć Chorwacje, Panorama literatury i kultury chorwackiej Poznań: Wydawnictwo naukowe, 2005., str U ovome radu Rem istražuje stilistiku ratnoga umjetničkog i massmedijskog pisma, odnosno transformaciju mirnodopskoga stila estetske preosjetljivosti u realistički stil, koji je doveo i do bitnih poetoloških promjena koje Rem popisuje i definira, a koje odlikuje transmedijalna kontaktnost. U tom kontekstu Rem elaborira manjkavost stručno-znanstvenih povijesnih referiranja na korpus ratne književnosti jer nisu sposobna uočiti tu produkciju, pošto je njezina, te ratne produkcije, poetika interdisciplinarna i transmedijalna, upotrebljavajući i faktografijski gest dnevnog medijskog bilježenja promjena u ratu, ali i estetiku pismasvijesti, te redovito i intenzivne tragove još neke druge umjetnosti. Takvo stanje, konstatira Rem, podiglo je likovne, književne, filmske, glazbene, kazališne stvaratelje i povezalo ih s autorima žurnalističkoga pisma, dakle s autorima koji se i inače javljaju u vrstama tekstova profiliranim da prate svakodnevicu.

13 3. Silnice mimo tranzicije, tekstualnost i izvantekstualnost suvremenog hrvatskoga pjesništva i proze. U: OSlamnigu-drugi. Zbornik izabranih radova triju saziva meñunarodnog znanstvenog skupa s meñunarodnom recenzijom Modernitet druge polovice dvadesetoga stoljeća, Ivan Slamnig Boro Pavlović, postmodernitet. Osijek/Poznań: Filozofski fakultet Osijek/Uniwersytet im. Adama Mickiewicza, Katedra Filologii Slowianskiej, 2006., str U radu se analizira suvremena hrvatska književnost u kontekstu tranzicije i postkomunizma. Korpus suvremene hrvatske književnosti motri se u odnosu prema izvantekstualnoj stvarnosti te se poetički pluralizam 70-ih iščitava kao stanje tekstualne slobode nasuprot stanju neslobode u povijesnoj zbilji, 80-e kroz pojavu inter- i transmedijalnosti, medijski posredovane stvarnosti, a ratno pismo 90-ih kroz pojavu dokumentarizma, žanra autobiografije i zaokupljenosti fakticitetom. Zaključuje se tezom kako kraj milenija obilježava interdiskurzivna proza i intersubjektna lirika. 4. Konzistentno nepopravljiva Povijest Povjesnica književnosti je Početnica. U: Zbornik Nasza środkowoeuropejska ars combinatoria. Poznań: Wydawnictwo naukowe, 2007., str Rad elaborira slabost, odnosno činjenicu polufikcionalnosti usustavljivanja povijesti književnosti. Kroz presjek najpoznatijih hrvatskih povjesnica na razmeñi moderna/postmoderna (Ivan Slamnig, Boro Pavlović, Miroslav Šicel, Slobodan Prosperov Novak, Milivoj Solar), s jedne strane, te književnih i drugomedijskih tekstova s druge strane(tekstovi Jima Morissona, Katalin Ladik, Zvonka Makovića, Ivana Slamniga, Valentina Benošića, Bore Pavlovića, Branka Maleša, Branka Čegeca i dr.), Rem dokazuje stalnu napetost izmeñu pokušaja zatvaranja književnoga, odnosno kulturnoga, prostora kronotopnim mjerenjima i umjetničkih izvedbi koje se tom zaključavanju opiru. Osim što identificira nesuglasice izmeñu nacionalne književnosti i povijesti koja je pokušava poetički i kronologijski disciplinirati, Rem daje širi komparatistički i kulturološki uvid u odnos spram svjetskih umjetničkih tekstova baveći se i unutrašnjim uvidom, odnosno analizirajući tematsku kritičnost promatranih tekstova prema nametljivosti povijesnih zatvaranja. 5. Književnoznanstveni diskurs Aleksandra Flakera, Branimira Donata i Cvjetka Milanje u pristupima Bori Pavloviću i Ivanu Slamnigu. U: OSlamnigu-treći. Zbornik izabranih radova VII. Saziva meñunarodnog znanstvenog skupa s meñunarodnom recenzijom Modernitet druge polovice dvadesetoga stoljeća, Ivan Slamnig Boro Pavlović, postmodernitet (Osijek- Vinkovci, travnja-studenoga 2006.). Osijek: Filozofski fakultet, 2007., str Rad pristupa radovima Aleksandra Flakera, Branimira Donata i Cvjetka Milanje, u njihovom povremenom, ali strateški presudnom zaokupljanju književnom proizvodnjom Bore Pavlovića i Ivana Slamniga. Teza rada je da postoji iščitljivo i, dakako, formalno te planski neprovoñeno meñusobno modernitetno nagovaranje predložaka i analizatora. Naime, presudna znanstvena i stručna misija prvotne naslovne trojice hrvatskih mislitelja o književnosti, nesumnjivo je ona osvjetljenja opusa predložaka koje ih smješta na vodeća mjesta u fenomenima post/moderniteta, svojevrsne neoavangarde i/ili semiotičkoga stvaralaštva. 6. Antun Gustav Matoš i cello. U: Zbornik Urbani šokci (Meñunarodni okrugli stol Šokci i tambura Osijek, 24. svibnja 2007.). Osijek: Šokačka grana, 2008., str U ovome radu istraživačkim su predmetom dva područja fenomen tambure u šokačkom kulturnom korpusu i značaj glazbala, napose tambure, u lirici, feljtonima, putopisima i kritici

14 odnosno polemikama Antuna Gustava Matoša, dakle u različitim vrstama njegove proze osim fikcijske. Rad ne ostaje samo na identificiranju tekstualnih implikacija izazvanih Matoševom predisponiranošću šokaštvom, već Matošev svakožanrovski tekst teorijski argumentirano i poredbeno prepoznaje i kao mjesto potencijalnoga prodora modernističke dijalogičnosti glazbenih i inih stilova i žanrova 20. stoljeća na razini europske književnosti i kulture. - koautorski radovi sa studentima-diplomandima - 7. Uz pjesnički opus Branka Maleša /s Franjom Nagulovim; udio Gorana Rema 50%, bodovna vrijednost 100%, Hrvatska suvremena književnost. Osijek: Filozofski fakultet, 2008., str Rad se primarno bavi lingvostilističkim istraživanjem ključnih poetoloških značajki pjesničkoga opusa suvremenoga hrvatskog pjesnika Branka Maleša. Kroz kronologiju Malešovih pjesničkih faza, tekst elaborira mijene u izvedbi tekstualnih struktura, kao i interkodne kontakte. Osim toga, simultano se istražuje evidentna intrametatekstualna kontaktnost tako da se dobiva cijelosni uvid, kako u intertekstualne i intermedijalne relacije Malešova teksta, tako i u unutarpoetičke relacije. Posebna se pozornost usmjerava subjektnome biću te se, osim tekstualnih i intersemiotičkih kontaktnih uvjetovanosti njegova strukturna lika, analiziraju vrijeme i prostor kao indikatori različitih njegovih gramatičkofunkcijskih pojavnosti. 8. Melankolija u književnosti i glazbi /s Vedranom Sušcem; udio Gorana Rema 50%, bodovna vrijednost 100%, Zbornik Stil vinkovačkog studija filozofije. prilozi: Goran Rem, Vedran Sušac, Ivana ðermanović, Katica Vukoja/. Osijek: Knjižnica Pannonius. Ogranak DHK slavonskobaranjsko srijemski, 2008., str I ovome je radu u središtu analitičke pozornosti instanca subjekta, točnije različite varijante tekstualne, odnosno glazbeno-tekstne profilacije jednoga stanja, odnosno prostora subjektiviteta, a to su melankolija i praznina. Predložni materijal koji pripada različitim medijskim poljima književnosti i glazbi (poezija Branka Čegeca i poezija/glazba Iana Curtisa, tj. glazbene skupine Joy Division) aktivira komparativnanalitički teorijski pristup, a primijenjenu metodologijsku aparaturu čine stilistička, filmskoteorijska i glazbenoteorijska literatura. Teorijska elaboracija različitih načina konstituiranja melankolijskoga subjekta unutar dva različita medijska polja, i na kontekstnoj je razini usporedna (produkcijska kronologija, socijalni, tekstualni i inoumjetnički kontekst) i upravo ta interakcija subjektprostor dovodi do inovativnih teorijskih zapažanja pa se, u tom smislu, afirmira pojam melankolijskoga ludizma. 9. Stilemi erosa i thanatosa u poeziji i prozi Sylvije Plath /s Ivanom ðermanović; udio Gorana Rema 50%, bodovna vrijednost 100%, Zbornik Stil vinkovačkog studija filozofije. prilozi: Goran Rem, Vedran Sušac, Ivana ðermanović, Katica Vukoja/. Osijek: Knjižnica Pannonius. Ogranak DHK slavonskobaranjsko srijemski, 2008., str Primarni predmet ovoga rada je tijelo subjekta koje se motri kroz dvije izvedbene dimenzije kroz njegovu tjelesnost ostvarenu motivski u tekstu i kroz različite oblike emitiranja subjektova tijela u proznom, odnosno poetskom prostoru strukture teksta, za što su predlošci roman Stakleno zvono i Odabrane pjesme Sylvije Plath. Ključna faza istraživanja strukture subjektiviteta vezana je upravo za najnaglašeniju opreku život-smrt, odnosno za ona mjesta na kojima se pojavljuju strukturno relevantni utjecaji Erosa i Thanatosa kao dva oprečna energetska polja. Stilističkom, psihoanalitičkom i književnoteorijskom aparaturom motri se kako se konstruktivni, odnosno destruktivni životni nagoni realiziraju i u drugim tekstualnim strukturama - formi, temi i stilu.